PREDESTINATION

Film PREDODREDIŠTE(PREDESTINATION) prati život vremenskog agenta(Ethan Hawke). U svojem poslijednjem zadatku mora pronaci bombaša za kojeg se zna da ce poharati pola New Yorka u prošlosti, a jedini koji ga može zaustaviti je on.
Drago mi je kad, recenzirajuci, prvo moram sugerirati, da je o doticnom filmu bolje što manje znati zbog svrsihodnosti gledanja. E pa to je upravo slučaj i s ovim neobicno koncipiranim filmom, koji se vecini vjerovatno nece svidjeti, ili možda ipak da. Sugerirati cu, kako je potrebna potpuna koncentracija za vrijeme gledanja ovog filma, dok cu svim onim "automatski nastrojenim kriticarima" kazati da ne traže dlake u jajetu nego da poštuju originalnost, i drugaciji pogled na temu koja je filmski i literalno gledajuci dobrano izlizana. I dok je primjerice LOOPER bio više nekako mainstreem nastrojen, s elementima horora i eminentnosti, PREDOREDIŠTE bi se slobodno moglo postaviti na kazališnim daskama i svejedno funkcionirati savršeno, što je činjenica zbog koje scenaristima i redateljima brači Spierig(DAYBREAKERS), treba skinuti kapu. U ovom ostvarenju nema akcije ni vizualnih ekstravaganca, ovdje je akcija dijaloška, monološka, ali u niti jednom trenutku dosadna, dok je odmatanja filma poput listova luka do svoje same srži, biti, poante, prava mala umjetnost za sebe. Postavljaju se mnoga pitanja nakon odgledanog i postavljati ce se. Film se kritizira ali hvali, detaljizira, što znaci da su i oni "hejteri" filma, dobro obracali pozornost prilikom gledanja, što znaci da su ih koncept i prica filma zaintrigirali, dva pojma s kojim se ne može pohvaliti veliki broj filmova. Da nebi ispalo da se radi o remek djelu jer nije, film ima svojim mana, najviše zbog kompleksnosti i magnitude price, no jednostavno se mora cijeniti narativna potentnost redatelja i scenarista kao i egzekutiranje cijelog koncepta, u jedan više nego gledljiv, zanimljiv i napet film. Moram spomenuti i odlicnu glumu glavnih likova koji energijom i odlicnim glumackim bravurama adekvatno sudjeluju u naraciji, dok se narocito istice relativno nepoznata Sarah Snook, koja je ostvarila jednu od boljih ženskih uloga ove godine, dok je Ethan Hawke(BEFORE MIDNIGHT, SINISTER, DAN OBUKE) standardno uvjerljiv, no još uvijek s komercijalnog mainstreem gledišta uvelike podcijenjen, cemu ide u prilog i cinjenica da film nažalost nije ostvario nekakav znacajan financijski uspjeh.  Kvalitativno gledajuci u retrospektivi znanstvene fantastike u 2014 godini, negdje izmedju superiornijeg INTERSTELLARA, i samo nijansu inferiornijeg EDGE OF TOMORROW.

Read more »

I ORIGINS

Sreca da za svaki ocajan film, imaš priliku za kvalitativno osvježenje, odnosno ispravak, pa je tako i meni nakon dosade i infantilnosti zvane SEDMI SIN, kao narucen sjeo I ORIGINS redatelja Mike Cahilla(ANOTHER EARTH).
Film prati molekularnog biologa(Michael Pitt) i njegovu kolegicu(Brit Marling) koji nabasaju na revolucionarno otkrice, koje bi potencijalno moglo promijeniti odnos u društvu koji danas poznajemo.
Nije radnja baš ovako jednolicna, odnosno žanrovski znanstveno "opterecena" kako je objašnjenom u šturom sinopsisu, no zbog uživanja u gledanju, odnosno zbog finog polaganog odmotavanja radnje do samog napetog finiša, nije svrsihodno odavati sve ostale segmente, možda samo napomenuti da ima tu i drame, romance, koji su lijepo obavijeni velom trilericne misterije.
Opet kažem kako je idealna situacija kada je scenarist ujedno i redatelj filma(i to barem solidni ako ništa), jer ne samo da zna kako ce sprovesti svoju ideju kroz cijeli film pa tako i do samog kraja, nego i ima totalnu kontrolu na cijelim projektom pa tako i samim castingom, koji je u ovom slucaju besprijekorno uskladjen s karakteriztacijama likova. Michael Pitt(SANJARI, FUNNY GAMES U.S, SEDAM PSIHOPATA) vec dugi niz godina fino balansira svoje projekte, i prava je šteta kako nije na A listi glumaca, jer definitivno to zaslužuje, i moram zamijeniti kako nacinom glume i odabirom ozbiljnih projekata, možda i precesto ispod radara mainstreema, neodoljivo podsijeca na Jake Gyllenhaala, što je veoma dobra stvar. Prelijepa Astrid Berges-Frisbey(PIRATI S KARIBA) je idealna kao predmet fanaticne žudnje glavnog lika, dok je Brit Marling(ANOTHER EARTH) suptilno pogodjena kao hladna kolegica i prava žena, majka. No da ne bih samo hvalospijevio ovaj film i uzdizago u epitete remek djela, jer to sigurno nije, ovo ostvarenje ima svojih mana, kao što je na trenutke preidealno uklapanje nekih dogadjanja u filmu baš u pravom trenutku kako bi se opravdala i bolje objasnila veca ideja, ili  ponajviše u još neizbrušenom ili možda bolje kazano nedovoljno iskusnom redateljskom izricaju Cahilla(puno bolji kao scenarist i pisac), koji tokom filma mijenja svoj stil, i to u ponekim trenucima zna biti veoma vidljivo, dok montažni skokovi sugeriraju vidno skracivanje trajanja filma u nekakve podnošljive "producentske kino okvire". Soundtrack je još jedan faktor koji je od velike važnosti, jer je pažljivo biran za svaku pojedinu etapu našeg glavnog protagonista i predivno obavija cijeli projekt. Iako ce kriticari možda kazati kako se radi o preambicioznom filmu/ideji(kao primjerice INTERSTELLAR), ja kažem, dobrodašao u moj klub filmova koje treba definitivno pogledati za svog života, jer nudi i više tema za raspravu, od kojih  ce neke biti pobijene, neke usvojene, no ako se mene pita, cim se raspravlja o nekom filmu i razmišlja nakon pogledanog o temama koje pokriva, u mojoj knjižici ima veliki plus, baš kao i ovo ostvarenje.. Pogledajte, necete požaliti!

Read more »

HUNGER GAMES: MOCKINGJAY - PART 1

IGRE GLADI: ŠOJKA RUGALICA - 1.DIO radnjom se direktno nastavlja na drugi dio naslovljen PLAMEN, i prati Katniss Everdeen(Jennifer Lawrence), koja sad pomalo "prisilno regrutirana" od strane Otpora pokušava serijom promidjbenih materijala doprijeti do ostatka nedefiniranih gradjana, koji su jos podijeljeni u stavovima. S druge strane Peeta(Josh Hutcherson), izgleda isto to cini samo za Presidenta Snowa(Donald Sutherland). Kakve su stvarne zakulisne igre, doznati ce mo izgleda tek u finalnom, drugom dijelu ovog filma, koji je po uzoru na SUMRAK sagu u svom poslijednjem dijelu podijeljen na dva filma, iskljucivo iz komercijalnih razloga, nikako iz kvalitativnih. Kažem to, jer je recentno ostvarenje, dosad, definitivno najgore u franšizi, i poslužilo je iskljucivo da napuni blagajne filmske kuce LIONSGATE. Nategnuta radnja i repetativnost scenarija sagradjeni oko jednog "twista" pri samom kraju, su nažalost ispali dovoljni da publika vec u prvom tjednu masovno posjeti kino dvorane i utrži Lionsgateu 121 milijun dolara, što je najbolje otvaranje ove godine. Ako se mene pita totalno nezasluženo, jer film ne samo da je vidno nategnut i nepotreban, nego su poneke od scena totalno besmislene, do razine da zaista mozete zadrijemati tijekom trajanja filma a da ne propustite ništa bitno(nešto slicno kao meksicke telenovele ili SUMRAK saga), samo je bitno da se probudite poslijednjih 15ak minuti. Bugdet je veci i to je vidno, samo nažalost otišao je vecinom na par nepotrebnih CGI scena koje u najbolju ruku izgledaju mediokritetno. Režija Francisa Lawrenca(I AM LEGEND, CATCHING FIRE) je adekvatna za cilj kojim su težili i ostvarili(citaj velika zarada i nabijanje tenzija za poslijednji film), dok su montažne škare producenata imale ociglednu ulogu sudeci po nekim brzim preskakanjima iz scene u scenu. Gluma je solidna, koliko je to mogla biti s obzirom na jednolican scenarij, i vidljivo je da su emotivno nastrojeni dijalozi i monolozi bili radjeni iskljucivo k mistificiranju lika i djela Jennifer Lawrence(SILVER LININGS PLAYBOOK), koja ima sad status istinske ženske superzvijezde koja može sama iznjeti film, bok uz bok uz primjerice Angelinu i Bullock, što je rijetko vidjen fenomen. Ostatak "nekoc" fabularno bitne postave(Woody Harrelson, Josh Hutcherson, Elizabeth Banks) je sad sveden na puko simpatiziranje i prepoznavanje, bez ikakvih bitnih upliva u samu bit radnje, dok je Liam Hemsworth poslužio kao Taylor Lautner u SUMRAKU, da popuni romanticni trokut. Noviji likovi Plutarcha(Phillip Seymour Hoffman) i Alme(Julliane Moore) su jednolicni i totalno dijaloški neinspirirani, do te granice da ih je mogao utjeloviti gotovo bio tko, što ostavlja osjecaj žaljenja jer je ovo Hoffmanova poslijednja uloga. Sve u svemu jedno manjkavo ostvarenje koje razocarava zbog intelektualno omalovažavanja obožavatelja ove franšize, produkcijski ih kroz ovaj film uvjeravajuci da je zaista potreban, što nije, ili zapravo jest, ali pripojen drugom dijelu u cijelinu, i jedno sat i pol vremena kraci, tada bi sve puzzle dobile svoje pravo mjesto. IGRE GLADI su ironicno kazano izgubile svoju "igru"!

Read more »

INTERSTELLAR

Drago mi je, kad mi se nakon pogledanog filma, javi želja za repetama istog, ne samo zbog samog interesantnog sinopsisa, nego i zbog potrebe, da slijedecim gledanjem, uhvatim sve one detalje, koje možda nisam instant pohvatao.
Upravo je to slucaj s recentnim INTERSTELLAR Christophera Nolana, ekranizacije istoimene knjige koja je podosta obradjena od strane scenaristickog dvojca Jonathana i Christophera Nolana, uz pomoc u "strucnom dijelu" od strane vodeceg fizicara i teoreticara Kip Thorna.
Film prati grupu istraživaca u bliskoj buducnosti, koji kroz novonastalu crvotocinu pokušavaju naci novi planet koji bi svojim karakteristikama mogao zamijeniti Zemlju. Razlog toj opasnoj i neizvjesnoj misiji jest prašina, koja je prekrila skoro citavu Zemlju i tako onemogucila normalno funkcioniranje i život na Zemlji, koji je dobio svoj rok trajanja, i to vrlo kratak.
Volili ga ili ne, Nolanu se ne može osporiti ingenioznost i ambicioznost, kako scenaristicka, tako i redateljska. Od genijalnog MEMENTA koji je doslovce "izvrtio" narativnu fluidnost filma i osvježio umjetnost, preko studijski uvjetovane ali i dalje dosta dobre NESANICE, do "game changera" BATMAN BEGINS koji mu je dao šansu da uradi neke svoje privatnije projekte, poput populisticki podcijenjenog PRESTIGA, zatim (osobno)najboljeg superjunackog filma svih vremena DARK KNIGHTA, koji je funkcionirao na toliko puno levela. Zatim jos jedan sasvim njegov projekt, na kojeg je cekao dugi niz godina da bi ga realizirao, INCEPTION, koji je ponudio opet nešto sasvim novo i žanrovski osvježavajuce, da bi nevoljko(zbog smrti Ledgera) odradio trecu instalaciju s DARK KNIGHT RISES, koja je kvalitativno gledajuci najslabija karika trilogije. No, sve je to dovelo do njegovog poslijednjeg i najambicioznijeg projekta koji je trebao promijeniti nacin kako gledamo na svijet, svemir, život, sve. Recentni INTERSTELLAR, zasad, barem prema brojkama na box officu, to još ne opravdava. Ne znam da li zbog trajanja od skoro tri sata, film je zaradio prosjecnu cifru od 50ak milijuna na americkom tržištu, što je realno gledajuci ispod ocekivanja za ovakav film. I dok je publika ocekivala svemirsku i ponajviše vizualnu egzistencijalnu epopeju, dobila je jos jedan osobenjacki film Nolana s srcem u središtu price. Naime, Nolan se odlucio za pomalo riskantan poduhvat, odbijajuci kompjuterski obraditi vecinu scena, kao i dosad, priklonio se realisticnijem tonu, koji ne nudi magnitudan efekt blockbustera, nego šturi prikaz sivila i tehnološkog minimalizma putovanja svemirom, koji je publiku željnu "Star Trek" tehnološkog modnog blještavila ostavio "gladne". Montažno, film na samom pocetku možda realno prebrzo preskace poneke važne emocionalne i naracijske dijelove, da bi nas možda i prebrzo smijestio u "centar našeg svemira", no od tog trenutka, sve puzzle, kako dijaloške tako i one trilerske, dobivaju svoje mjesto na Nolanovoj ambicioznoj ploci. Središnji dio filma je najbolji, i uspješno povezuje ambicioznost, emocije, triler, horor i dramu filma, koju jako dobro podkrijepljuje razumljivim objašnjenjima, koji prosjecnom puku nudi zadovoljavajuci efekt. Završnica filma jest "neocekivano-ocekivano" nastrojena, ali ne u svrhu tog vec vidjenog efekta kojemu se filmovi obicno tijekom cijelog trajanja podredjuju, nego u svrhu neceg veceg, višeg, van naših poimanja dimenzija, podredjuje se ljubavi, i završetku jednog velikog individualnog emocionalnog putovanja koje obicno završi gdje je i pocelo, ili obrnuto, na kraju gledajuci sasvim nebitno, jer vrijeme je nebitno, relativno.. Nije svrsishodno da dalje odajem radnju zbog efekta odmotavanja price, tako da cu samo jos kazati kako je gluma(Matthew McConaughey, Anne Hathaway..) na razini i adekvatna, bez previše preglumljavanja, ali i nekih ikonickih uloga, znaci u svrsi je realno vece price, što je i više nego dovoljno. Kostimografija i scenografija su odradjeni maksimalno realno i rijetko se gdje u filmu naivnost scena umiješa u radnju, što je hvalevrijedna cinjenica. Sve u svemu još jednu dobrodošlo Nolanovo ostvarenje koje ce kao i uvijek podijeliti kritiku i publiku, što samo ide u korist njegovoj neosporivoj scenaristickoj i redateljskoj genijalnosti, koja ga stavlja u sam vrh all time filmaša svih vremena.. Gospodine Nolan, molim Vas izvolite sa svojim sljedecim projektom, nestrpljivo ga ocekujem!

Read more »

THE GIVER

U naizgled savršenoj zajednici, bez rata, boli, patnje, segregacije, diskriminacije, mladi djecak(Brenton Thwaites) ce da nauci od starješine(Jeff Bridges) o stvarnoj boli i zadovoljstvu "stvarnog svijeta". Na putu upoznavanja svega toga, stati ce mu vrhovna voditeljica zajednice(Meryl Streep), njegovi duhom odsutni roditelji(Katie Holmes, Aleksander Skarsgard), dok ce ljubav naci u obliku dugogodišnje prijateljice(Odeya Rush).
DAVATAELJ(THE GIVER) je ekranizacije relativno poznate knjige Loisa Lowrya i naišla je na mlaki prijem publike na domacem teritoriju(gdje je okarkterizirana kao svojevrsni financijski flop) što je rezlutiralo i ogranicenom i pomalo zakašnjelom distribucijom u svjetskim kinima. No realno, radi se o veoma gledljivom i fabularno zanimljivom ostvarenju, koji se bazira uglavnom na dijalozima i premisi koja je blago kazano uznemiravajuca i kontroverzna. Prvi dio filma je bolji, napetiji, zanimljiviji, dok je drugi dio uglavnom sve ono što prvi nije, i na neki nacin se doima kao da je redatelj Phillip NOyce(PATRIOTSKE IGRE, SAKUPLJAC KOSTIJU, SALT), pokušao podici infantilnijoj publici s par "akcijsko" neuvjerljivih scena, koje ruše kredibilitet svemu dobrom što je prethodilo. Neujednacenost je zapravo rijec koja bi najbolje opisala ovu ekranizaciju, i dojma sam, da je izvorna knjiga, puno bolji moždani stimulans, ponajviše zahvaljujuci zanimljivom sinopsisu. Bilo bi svrsihodnije da se Noyce odlucio za totalno minimalisticki, dijaloško-psihološki baziranu dramu, s pokojom uznemiravajucom scenom, koja bi doprinjela kontroverzi filma, i tako iznjedrila vecu pozornost publike. Ovako, dobili smo ponajviše nedoreceno ostvarenje koje idejom stimulira moždane stanice, ali ih do kraja ne infiltrira u samo trajanje filma, do granice da suosjecamo za glavnim likovima, ili možda još bolje kazano za nama samima(shvatiti ce te kad pogledate). Stvarno zbog užitka gledanja nije svrsishodno da vam prepricavam daljnju radnju, i svojevrsno polagano odmatanje radnje uz zanimljiva riješenja kamere, jest ono što krasi prvu polovicu filma. Montaža je u drugom dijelu pomalo nespretno odradjena i vidljivo je da su producenti u jednom trenutku preuzeli škare u svoje ruke. Gluma je solidna, uz standardno uvjerljive Maryl Streep i Jeff Bridgesa, dok je ostatak obavio solidan, ili bolje kazano adekvatan posao i nisu "boli oci", što je jako bitna stvar za uvjerljivost cijelog filma. Sve u svemu, jedan gledljiv film, koji vam nece biti dosadan, dapace veoma potentan u prvom dijelu, dok vam sama komercijalnija završnica, malcice pokvari cijelokupni dojam, i zbog koje osjetite žaljenje, što redateljsku palicu nije prihvatio netko malo kontroverzniji, minimalisticki nastrojeniji..možda Lars Von Trier.. Nažalost, necemo nikad doznati.

Read more »

THE MAZE RUNNER

Pažljivo je 20 Century Fox pristupio produkciji LABIRINTA: NEMOGUCI BIJEG(THE MAZE RUNNER) gdje je odlucio uloziti relativno smijesan novac za mainstreem prilike(nekakvih 35 milijuna dolara) i angazirati relativno nepoznate glumce da iznesu glavne uloge. Naime, film je ekranizacija istoimene novele Jamesa Dashnera koja postala best-seller, ponajviše zbog poprilicno zanimljvog sinopsisa i poletne radnje, u kojem Thomas(Dylan O Brien) biva isporucen u nekakvo društvo djecaka, koji su na nedefiniranoj lokaciji zatoceni labirintom koji ih okruzuje, i nemanima koje prebivaju unutar labirinta. No, Thomas od samog pocetka naslucuje da je drugaciji, hrabriji i sto je najvaznije znatizeljniji, sto ne odgovara bas svim žiteljima ove zatocene skupine djecaka. Bio sam dosta skeptican kad je trailer za ovaj film ugledao svijetlo dana, ponajvise zbog pomalo nedefinirane radnje i nedorecenog trailera koji je sugerirao nekakav plagijat plagijata, ili bolje kazano hibrid IGARA GLADI i DIVERGENT sto cesto nije dobra naznaka. No, nakon odgledanog moram kazati da sam pozitivno iznenadjen s nacinom kojim redatelj Wes Ball(ovo mu je inace prvi dugometrazni film) vodi citav film. Film ima jasno vodjenje, jasan žanr, i donekle pri kraju klišejizirano odradjuje poneke scene za široku "potrošnju", no tijekom vecine trajanja filma, uspješno manevrira izmedju misterije, drame, psiholoskog trilera i egzistencijalnog horora, koji podkrijepljen adekvatnim specijalnim efektima u službi vece radnje funkcioniraju veoma dobro, napeto i drugacije. Obicno se u ovakvim filmovima sve svede na to koliko je dobra karakterizacija likova i njihova interpetacije, i moram priznati da ovdje više nego funkcionira, u toj mjeri da vam je zaista stalo do sudbina glavnih likova. Još jedan segment vrijedan vaše pažnje su i par scena klaustofobicno-magnitudnog bježanja unutar labirinita, koji je vještom uporabom kamere i perfektnim zvucnim efektima stvorio eminentan i izravan efekt, kakav precesto ne uspijevaja iznjedriti ni 3D efekt, koji je zapravo dizajniran da vas postavi unutar zbivanja, LABIRINT, bez 3D to uspijeva, i to je hvalevrijedna cinjenica. No to nije sve, ovo je zapravo uvod u potencijalnu franšizu, koja ima puno egzistencijalnija, globalnija zbivanja na svom repertoaru, i drago mi je da su prve brojke na box officu zadovoljile glavešine, koje su vec najavili nastavak, koji sugerira nešto vece, jace, bucnije i skuplje. Živi bili pa vidjeli, mojoj malenkosti nece biti mrsko samo neka ostaju vjerni atmosferi recentnog ostvarenja.

Read more »

LUCY

Iako traileri sugeriraju nekakav akcijski triler s elementima znanstvene fantastike na tragu LIMITLESSA Neila Burgera, LUCY je zapravo punokrvni filozofsko-egzistencijalni sf, koji akciju koristi samo kad ponestane inteligentnog monologa  i dijaloga glavnih protagonista, Lucy(Scarlett Johansson) i profesora Normana(Morgan Freeman), i najgori je apekt filma(izuzev ingeniozne potjere autima, koja vas i bez 3D stavlja direktno u centar zbivanja).
Naime, film prati mladu Lucy, koja se sasvim slucajno nadje na meti mafijaša koji joj umetnu nekakvu revolucionarnu drogu u stomak, u nadi da ce kao nekakva mula, uspješno preci granicu i raširiti drogu po Europi. Opet, sasvim slucajnom, priliko jednog udarca u stomak, droga se raširi po citavom njenom tijelu i izazove reakciju koja rezultira povecanju kapaciteta korištenja njenog mozga, koji progresira prema 100 %.
I dok sam prije gledanja filma, bio dojma, kako ce ovo biti samo jedan jeftini "rip-off" LIMITLESSA s malo više akcije, nakon odgledanog ne mogu da sakrijem oduševljenje. Naime redatelj i scenarist Luc Besson(LEON, PETI ELEMENT) je jednu poprilicno jednostavnu ideju(sad da metafilmski karikiram) od 5%, doveo do nekakvih 70%, kreativno je i filozofski obogativši s bezbroj ideja, koje zatim dovode no novih ideja, i to poprilicno revolucionarnih, da ne kažem utopijskih. Onih ostalih 30%, koje nije uspio efektivno izvesti do kraja, imaju jasnog krivca, producentsku potrebu za mainstreem predvidljivom akcijom, koja je ocito poslužila da putem trailera privuce infantilniju i samim tim brojniju publiku. No ništa zato, ako je to trebala biti žrtva, da ovaj film bude realiziram, ja je jasno prihvacam i opravdavam, jer rijetko naidjemo na mainstreem film koji nudi ovoliko povoda za rasprave i debate. Što se tice tehnickog aspekta filma, u nekim magnitudnijim dijelovima se jasno vidi nedostatak budjeta, no ne toliko da vizualno naruši citav dojam. Gluma je solidna i adekvatna, i uvijek se mora pohvaliti glumce prilikom odradjivanja ovakvih scenarija kada nemate nikakvu "referentnu vrijednost" prema kojoj bi mogli bazirati svoju ulogu. Sve u svemu jedno bitno ostvarenje koje je kvalitetnije kao ideja i filozofska teza, nago kao samo celuliodno ostvarenje, i koje je promidjbeno nažalost upakirano u prosjecno konzumerski produkt i kao takav ce vjerovatno biti zaobidjen od strane ozbiljnije publike, kojoj bi zapravo najviše mentalno godio ovakav uradak koji nudi bezbroj ideja i observacija, da ne spominjem cinjenicu kako suptilno potice na globalnu (r)evoluciju protiv kapitalizma, što je samo po sebi, vec poprilicno velika i bitna stvar. Pogledati i pogledati ponovno i pokušati, "dati šansu" evoluciji, mislim da bi vrijedilo barem pokušati.. "I.. Što ce te Vi uciniti?!"

Read more »

GUARDIANS OF THE GALAXY

Iako je prvi trailer za recentni film CUVARI GALAKSIJE(GUARDIANS OF THE GALAXY) najavljivao nešto svježe, inovativno i nadasve zabavno, moram priznati da nisam ocekivao prosjecnu ocjenu od 8.9 na IMDb-u koja sugerira parirajucu kvalitetu s naslovima tipa KLUB BORACA, SEDAM, POVRATAK KRALJA, KUMA itd. I iako su skeptici najavljivali rapidni pad te ocjene kad film ode u svijetsku distribuciju, ocjena se nije pomakla, dapace, na Rottenu se digla za jedan postotak, zaista pohvalno. No pobjegnimo sad malo od statistike i binarnih ocjena i vratimo se u stvarnost, koja ipak podosta prizemljuje ovaj streloviti kvalitativan uspjeh, koji je, prema misljenju moje malenkosti, ponajvise plod ocjena mladje publike, na ciju je demografsku skupinu MARVEL najviše i ciljao. Da, ovo je nakon AVENGERS ekipe(THOR, KAPETAN AMERIKA, IRON MAN) nova Marvelova zlatna koka, koja se prema brojkama s box offica pomalo približava uspjehu primjerice treceg IRON MANA, ili drugog KAPETANA AMERIKE, što nije mala stvar. Kao sto inace i rade, i po završetku ČUVARA GALAKSIJE imamo sitne male teasere koje najavljuju(vec najavljeni novi nastavak CUVARA GALAKSIJE) ali i spajaju poneke Marvelove svemire, koji bi mogli kulminirati u nekakvom megaspektaklu.
Sam film je stripovska ekranizacije nama ne bas poznatih neuobicajenih junaka, Star-Lorda(Chris Pratt), Groota(glas Vin Diesela), Rocketta(glas Bradley Coopera), Gamore(Zoe Saldana) i Draxa(Dave Bautista) koji se slucajno zateknu zatvoreni u strogo cuvanom galaktickom zatvoru. Tamo im se interesi spoje oko misterioznog predmeta kojeg izgleda cijela galaksija želi, demonstriraju efektivan bijeg iz zatvora i krenu u borbu protiv zlog Ronana(Lee Pace) koji misteriozni predmet želi iskoristiti u genocidne svrhe.
Scenarija i rezije se prihvatio James Gunn, inace redatelj mediokritetnog ali neobicnog SUPER, kojemu je pomalo neocekivano dodijeljen ovako jedan skup(170 milijona) i rizican projekt. No, mora se priznati da je poprilicno uspjesno, no ponajvise zabavno i poletno realizirao citav film, pretvorivski ga u rollercoaster, u kojem zbog brzine zbivanja i humora, neiskusno oko zapravo i ne uspijeva pohvatati neke negativne segmente filma. Naime, moramo sad vec nakon serije Marvelovih ekranizacija priznati cinjenicu da se vise manje svaki film, bilo da se radi o THORU, KAPETANU AMERICI ili samim AVENGERSIMA(izuzev možda IRON MANA) vrti oko nekakve iste premise o misterioznim predmetima koji se onako i odvec misteriozno pojavljuju pa i onako prelako izgubu, pa opet nadju i tako unedogled, sve dok se zlatne koke u potpunosti ne eksploatiraju do besvijesti i kvalitativnog pada, koji ce se kad tad dogoditi. Ono sto izvlaci sve te filmove, ukljucujuci i recentni, jest nevjerovatna zanesenost i ljubav koju scenaristi, redatelji i vizualna ekipa, ocito gaje prema svim tim likovima, kojima bez ikakve rasprava dodjeljuju savršeno adekvatne, zabavne i emocionalno nastrojene osobnosti, koje, ma kako neobicno to bice bilo, potencira afekciju publike do te mjere da zaista i suosjecaju i proživljavaju s njima, sve ono što se dešava na ekranima, što je hvalevrijedna i dobrodosla cinjenica u ovom emocionalno defektnoj eri na Zemlji. Malo je ironicno da herojstvo, postovanje, interakciju, inteligenciju, smijeh, ili možda najbolje kazano emocije, publika(odnosno ljudi) u masovnom broju odlaze tražiti u mraku kino dvorana, odnosno "van Zemlje" s vanzemaljcima, tj, "NEnama", velikim duševnim bicima koji znamo sve o životu. Dobra je stvar, što je i ovaj film, u centar price stavio medjuodnos likova i njihovu veoma dobru karakterizaciju, i to je zapravo duh cijelog filma, poštovanje, hrabrost i emocije, koje se protežu duž cijelog film i samo na trenutke obogaceni specijalnim efektima koji realno i nisu na nekoj razni ali ni ne podcijenjuju publiku. Gluma je skoro pa sitcomska, gdje je situacioni humor totalno prevladao onaj dramski, sto i nije losa stvar s obzirom na žanr i tematiku, jer budimo realni, Marvelovi filmovi nisu na istoj realnom tonusu kao VITEZ TAME trilogija, i kao takvi zasluzuju ovaj pomalo opusteniji i zabavniji štih lišen previše drame. Sve u svemu jedno zabavno ostvarenje s dušom, cije vrline uvelike nadmašuju mane, i kao takav vrijedan vaše potpune pažnje, a i smijeha, kojeg ce siguran san biti podosta, a to je u ovo vrijeme, i vise nego dobra preporuka.

Read more »

DAWN OF THE PLANET OF THE APES

Podosta je PLANET MAJMUNA Tim Burtona iz 2001 godine ukaljao dobru ideju i sam izvornik s Charltonom Hestonom u glavnoj ulozi, da se na reboot potentne franšize moralo cekati ni manje ni više nego 13 godina. Kad je dobar scenarij i stigao u studio, moralo mu se pristupiti s potpunim oprezom i limitiranim budgetom, kako se ne bi dogodio jos jedan debakl. Režija je dodijeljenja Rupertu Wyattu, inace redatelju vrlo dobrog THE ESCAPIST, koji je s velikom dozom poštovanja, narativno polagano ali sigurno i s cijelom razradjenom idejom ostvario kako odlicne brojke na box officu, tako i vise nego solidne kritike. To je naravno bilo i više nego dovoljno da se odobri nastavak koji bi kao i uvijek trebao biti veci, skuplji, bucniji. No, recentno ostvarenje, PLANET MAJMUNA:REVOLUCIJA(DAWN OF THE PLANET OF THE APES) je sve samo ne veci, skuplji, bucniji. Dobro, možda jest skuplji, no taj novac nije išao na neke bespoštedno preduge akcijsko-vizualne sekvence, nego iskljucivo na kompjuterski generirane majmune, dok se s ovim pridjevom "vece" moze okarkterizirati samo kompletna kvaliteta filma. Kao i u jos jednoj uspješnoj franšizi HUNGER GAMES, redatelj je promijenjen. Wyatta je smijenio Matt Reeves, inace redatelj zaduzan za zanimljivi CLOVERFIELD, koji se i u recentom ostvarenju pridrzavao svog mota "manje je više" i potpuno pogodio s tim pristupom. I zaista, izuzev završne spektakularne borbe, tijekom vecine filma nailazimo samo na spektakularne dijaloge i reference na stvarni život, koje su i više nego sugestivne. To bi mozda moglo zasmetati mladjoj publici, željnog punokrvnog spektakla, kao sto je recimo bio primjer i s X-MEN:DAYS OF FUTURE PAST, koji su kao i "MAJMUNI" totalno zamaskirali vizualni spektakl i stavili dijalog i karakterizaciju u prvi plan. Procitao sam dosta kritika koje su superlativima obasipali rad Andy Serkisa, lica i tijela iza Ceasara, no mislio sam da je sve to odvec prenapuhano, no nakon odgledanog, mislim da je kohezija odjela za vizualne efekte i njegovih facijalnih emocija, urodila plodom do te granice da mi ne bi bila cudna nominacija za Oscara(ljudi dolazi neko novo doba, neko novo doba..). Ostatak glumacke postave je glumacki inferioran "majmunima", što nije toliko ni loša stvar, jer to sve skupa, koncipirano na takav nacin izgleda planirano i adekvatno, dok je jedina mana nedovoljno razradjen lik kojeg igra Gary Oldman(TINKER, TAILOR, SOLDIER, SPY), no ocito su se neke scene morale kratiti.  Ima tu zaista toliko toga obuhvaceno u jednoj veoma jednostavnoj premisi. Naime, radnja se naslanja na prvi dio, i prati majmune predvodjene Ceasarom koji žive mirnim životom u šumi nedaleko od San Francisca. U zgodnoj i efektivnoj montaži na početku filma, doznajemo kako je "majmunski virus" poharao vecinu ljudske populacije, dok su preživjeli utaboreni u kolonijama. Kolonija u San Franciscu, predvodjena Malcomom(Jason Clarke) i Dreyfusom(Gary Oldman) ima ideju kako se spojiti s ostatkom kolonija, naime, planiraju aktivirati staru elektranu koja se eto, na NEsrecu, nalazi bas na prebivalistu majmuna, koji nisu bas prijateljski nastrojeni prema ljudima i obrnuto naravno.
Veoma umjesno su scenaristi iskoristili maksimum, i u jednom skoro pa kazališnom ambijentu, pripremili socijolosku studiju ponasanja svih živih bica umjesto da recimo poput SVJETSKOG RATA Z prelaze kontinente pokušavajuci predstaviti pricu. Veoma sugestivno su i osudjujuce, da ne kazem pesimisticki, scenaristi objasnili zbog cega i zasto, mir, blagostanje, trpeljivost i suzivot imedju "drugacijih i istih" nije moguc, zbog "jedne budale", koja je nazalost na nasem planetu malo šira pojava. Zaista, kao rijetko kad prije na filmskom platnu, docarana je poslovica "šta jedna budala može napraviti to ih tisucu ne moze ispraviti" i zaista je tako, i dok je tako, diskriminacija po vjerskim, rasnim, socijalnim i inim osnovama nece dobiti svoj mirni epilog, nego ce i na kraju života kakvog znamo, usred same apokalipse(kakva god vec bila), mržnja iskovana u dubinama vlastite prošlosti i gena kompleksa, prevladati pacifisticnu ljubav i suosjecanje koje ima svoju mane naivnosti i oprosta, mane koju mržnja itekako dobro zna iskoristiti. Sve u svemu jedno bitno ostvarenje, koje bi se trebalo prikazivati djeci u školama i nakon toga s njima dobro porazgovarati o svemu, i mislim da bi urodilo ploda i da bi bilo barem 20% manje netrpeljivosti i mržnje naspram necem percepcijski drugacijem, a opet bazicno toliko istom u samoj srži. Obavezno pogledajte ovo ostvarenje i sugerirajte djeci isto, mislim da necete požaliti.

Read more »

THE ZERO THEOREM

Moram prvo napomenuti kako sam veliki obozavatelj lika i djela Terry Gilliama, jednog od Pythonovaca, koji je uspio izgraditi upecatljivu i prepoznatljivu redateljsku karijeru. Od kultnog BRAZILA, preko dramski karakterno upecatljivog KRALJA RIBARA, pa do ingenioznog 12 MAJMUNA, da bi na kraju došli do njegovog poslijednjeg nezaboravnog filma i pomalo kontroverznog STRAHA I PRIJEZIRA U LAS VEGASA, koji je podijelio i kritiku publiku, što je naravno, ako se mene pita hvalevrijedna stvar. No kako STRAH I PRIJEZIR U LAS VEGASU datira iz 1998 godine, ne mogu a da ne primjetim, kako od tad pa do danas, Gilliam nije ostavio neki veci filmski trag. Bilo je tu svega, od bajkovite visoko budgetirane(da ne kažem komercijalne) BRACE GRIMM, preko popljuvanog TIDELANDA, pa sve do diskutabilnog i mukotrpnog IMAGINARIJUMA DR. PARNASSUSA, Gilliam nikako nije uspio pogoditi onu žicu, koju je imao u starijim ostvarenjima, a koja su mu priskrbili kultni status, zato kad je najavio da snima novi egzistencijalni sf, s dvostrukim Oscarovcom Christophom Waltzom u glavnoj ulozi, apetiti publike željnje neceg novog su porasli, no nazalost, neopravdano. Naime, recentno ostvarenje, THE ZERO THEOREM, iako ambiciozno, ne uspijeva do kraja ukomponirati sve ono sto je scenarist htio kazati, nego pomalo Gilliamovski, na silu, minimalizmom, nakrivljenom kamerom i velikim dijapazonom boja, pokusava prekriti nedostatak prave fluidne, narativne i potentne filmske price. Ima tu svega, od crnih rupa, egzistencijalnih dijaloga i monologa, korporativne espijunaže, nebuloznih likova, sf teorija, pokusavanja otljucavanja misterije smisla života i vjerovali ili ne jos mnoštva toga, i to je upravo najveci problem. Naime, previse je tu tema i žanrova, koji izgledaju kako su nagomilani u taj jedan set u nekakvoj "Gotham Schumacherovoj crkvi", da bi to sve skupa dobilo neki ozbiljniji, eminentniji i filozofski nastrojeni ton. Gluma Waltza(NEMILOSRDNI GADOVI, ODBJEGLI DJANGO) odgovara cijelokupnoj atmosferi, no problem jest što atmosfera ne odgovara scenariju, a scenarij temama koje pokriva, tako da u konacnici sve to skupa izgleda malcice nategnuto i izkarikirano, da bi zadovoljilo publiku željnu neceg svjezeg, novog i revolucionarnog, na što se naravno poziva Gilliam. Sve u svemu donekle, na momente gledljivo ostvarenje koje je dobro samo u ponekim dijalozima i monolozima, ili bolje kazano idejama šturo opisanim u pojedinim recenicama i kao takav, ne bas vrijedan vase vece pažnje, ali siguran sam, da ce upravo pojedine od tih spomenutih recenica, ostaviti dovoljan impakt na vasu psihu, da ga okarkterizirate kao ostvarenje koje nije "potrošilo" vaše dragocijeno vrijeme na ovom trecem kamencicu od Sunca.

Read more »

TRANSFORMERS: AGE OF EXTINCTION

Moram priznati da me je prošlogodišnji PAIN AND GAIN ugodno iznenadio, kako vizualno tako i kreativno. Iako se pretjerana i rijetko kad ingeniozna vizualnost ocekuje od redatelja kao sto je Michael Bay(TRANSFORMERS 1,2,3, ZLOCESTI DESKI, HRID, OTOK), kreativnost je ono sto mu je definitivno manjkalo svih ovih godina. Njegov moto je uvijek bio više, jace, skuplje bucnije i to sto ranije u otvaranju filma, dok je PAIN AND GAIN isporucio i vise nego dovoljnu dozu uzbudjenja, cudjenja, humora i morbidnih situacionih eskapada za koje je trebalo hrabrosti i pedigrea. Kada sam cuo da planira svojevrsno osvjeziti pomalo zamarajucu i repetativnu TRANSFORMERS fransizu, zamijenivsi vecinu glumacke postave i vracajuci pricu unatrag, ocekivao sam da ce, na hvalospijevima koje je dobio za PAIN AND GAIN, osvjeziti i vratiti svoje narativno pripovjedacke redateljske metode na pocetak, tako negdje kod ZLOCESTI DECKIJU, no, nazalost, to nije slucaj u recentnom, poslijednjem(dosad), cetvrtom TRANSFORMERS: DOBA IZUMIRANJA. Osim debelo nategnute price koju nije vrijedno niti objasnjavati, jednu preglumljenu postavu je zamijenio s drugom(citaj Wahlbergom) koja je, nazalost, adekvatna glumackom izricaju samih transformera, dok bi se usudio otici cak i korak dalje i kazati kako su sami transformeri imali vise emocija i glumacke sposobnosti i uvjerljivosti nego cijela glumacka postava, pomalo žalosno i usudio bi se kazati i "slucajno metafilmski(da je to bila namjera Baya i glumaca, sto naravno nije)". Iako ovaj put nije zapoceo žustro s pet milijona razbijenih auta, Bay je zapoceo narativno polagano upoznavajuci nas s novim likovima i cak se i samoparodirao u pojedinim dijalozima, no nazalost jako kratko. Kad su jednom krenuli akcija i kaos, do nekakvih 160ak minuti koliko film traje, nisu prestajala. Konfuzne scene transformera u borbi i auto sekvence koje su umetnute samo da bi glavni lik kojeg tumaci Wahlberg mogao ispuniti kvotu minutaže su smijesne do bola, dok je samo na trenutke koreografija borba, sparena s ogromnim budgetom od preko 200 milijuna, urodila plodom i iznjedrila "vauu" efekt kod publike. Svi Bayevi sastojci za uspjeh su u ovom ostvarenju, veliki budget, izražena pikselizirana vizualnost, promidjba amerike kao jedine sile sposobne za rijesavanje problema i "product placement" koji je kao nikad preuzeo jednu od glavnih uloga(citaj Chrysler, Budweiser, Epson..). No, kao i uvijek, Bay, renomirani hitmejker, je opet pogodio zlatnu koku i film vec bilježi enormne zaradjene svote koje ce mu nazalost omoguciti nastavak ove nanovo pokrenute, kreativno bespotrebne franšize, ali ako budemo sretni, mozda i pokoji pogodjeni kreativni kaos kao primjerice PAIN AND GAIN. Sve u svemu, jos jedan nastavak, koji je klon svojim prijašnica, samo umotan u malcice drugaciji.., u stvari izvinjavam se, umotan u isti omot, repetetivan, odvec kolorativan, zamoran, smijesan i infantilan.. no to je ono na sto je Bay i ciljao, i opet pogodio, barem u financijskom aspektu. "Klonovi napadaju!"

Read more »

UNDER THE SKIN

Moram priznati da nisam neki ljubitelj lika i djela Scarlett Johansson, koja se kroz vecinu svoje karijere, ako se mene pita, progurala na racun "guzica i sisa" a manje kroz stvarno kvalitetnu, uvjerljivu glumu. Ono za sto je treba pohvaliti jest pametan odabir uloga, koje upravo zahtijevaju njenu pretjeranu uporabu vec spomenutih atributa a da ih zapravo ne pokazuje eksplicitno, nego suptilno sugerirajuci njen toliko hvaljeni seksipil. Zapravo, ako se mene pita, najbolja uloga koju je ostvarila, jest bila ona cisto vokalna, ali itekako ekspresivna u remek djelu ONA, koji mi je probudio znatizelju za njen talent, dok je upravo u recentnom naslovu, POD KOŽOM(UNDER THE SKIN), ako se mene pita pokazala svoj puni glumacki potencijal, kojega ce u buducnosti, tesko nadmasiti.
POD KOŽOM je jedno neobicno ostvarenje redatelja Jonathana Glazera(SEXY BEAST, BIRTH) prema romanu Michela Fabera, a prati vanzemaljku(Johansson) cija je misija na Zemlji da nalazi muskarce, zavodi, upoznaje i potom.. e to vam necu odati, pokvarilo bi gledanje.
Minimalisticko i prije svega kvazidokumentaristicko ostvarenje gdje vecina "glumacke postave" nije ni znala da glumi, nego je kriomice snimana unutar kombija kojim je upravljala Johansson, dok im je tek kasnije kazano da sudjeluju u filmu. Prvo sto moram natuknuti kako ovo nece biti film za konzervativniju publiku, ili za publiku zeljnu specijalnih efekata ili akcijskih scena, ovo je svojevrsno kreativno eksperimentiranje redatelja Glazera ukomponirano s zanimljivom premisom price, koja se pametno, ali realno nedoreceno povodi s idejom "manje je više". Ima tu dosta praznog hoda, kojega izvlace morbidne, ali zanimljive i seksualno diskutabilne scene od kojih je tesko odvratiti oci i savrseni pesjazi hladno predivne Škotske, koja atmosferi price stoji kao salivena. Ako se mene pita, po prvi puta je Johanssonina seksualnost dobila svoj pravi tonus, dok joj minimalizam glumackih ekspresija sasvim pristaje(nesto kao Schwarzenegger u ulozi TERMINATORA) i sluzi kao uvjerljiv pandan knjiskom predlosku. Sve u svemu jedan film za kojeg nije svrsihodno odavanje previse fabularnih detalja, dok bi mu najbolji opis bio "pokusaj art sci-fi eksperimentiranja" za koji se ne zna da li je uspio, jer o ukusima se ne raspravlja. Moj zakljucak je, da ce nekim biti ocajan, dok ce drugi u njemu naci nesto vrijedno diskutiranja, a istina je vjeroatno skrivena negdje u kutku pisceva mozga, jer ovo je jedan od onih filmova ciju punu esenciju u potpunosti moze dokuciti samo on a to nije bas ono što široke mase preferiraju.

Read more »

EDGE OF TOMORROW

NA RUBU BUDUCNOSTI(EDGE OF TOMORROW) ce pomalo naslovno metafilmski obiljeziti blisku buducnost Tom Cruisove karijere, jer u slucaju da financijski ne zadovolji, Cruise ce biti primoran sve svoje karte staviti na NEMOGUCU MISIJU 5, koja bi u slucaju da propadne, rezlutirala angaziranju Cruisa u manje potentne projekte. Upravo se to dogodilo unazad par godina, kad su scijentoloski ispadi Toma Cruisa rezlutirali lošom prodjom NEMOGUCE MISIJE 3, OPERACIJE VALKYRE i NOC I DAN, sto je tada dovelo do situacije da je Cruise morao prihvacati saljive cameo uloge, kao onu u primjerice TROPSKA GRMLJAVINA ili ROCK ZAUVIJEK, kroz koje je pokušao kupiti naklonost publike i metafilmski izrugivao svoje ponašanje tražeci oprost. Pomalo neocekivano, "oprost" je stigao u vidu neocekivano dobre prodje NEMOGUCE MISIJE: PROTOKOL DUH, koja je zgrnila velike novce kako na domacem americkom, tako i onom svijetskom trzistu. Nakon "MISIJE 4", Cruise se odlucio za dva pomalo riskantna projekta, koja su doživila mlak odaziv publike i prosjecne kritike, JACK REACHER i ZABORAV, dok se realno radi o solidnim ostvarenjima, koji jednostavno nisu imali dobru promidjbu. No to, nije slucaj s recentnim NA RUBU BUDUCNOSTI, cija je promidjbena kampanja odjeknula svijetom, dok su prvotne kritike vise nego povoljne. Sinopsis je, iako zanimljiv, vec odavno poznat, iz kultne komedije Harolda Ramisa BESKRAJAN DAN. Naime, bojnik Cage, se nadje u nekakvom vremenskoj petlji, u kojoj iznova i iznova, nakon sto umre, prozivljava jedan te isti dan, problem je, sto se upravo tog dana, dogadja bitka za svijet, u kojoj se ljudi sukobljavaju s izvanzemaljcima koji nas nastoje pokoriti, a Cage je jedan od onih vojnika, kojemu nije bas mjesto na bojnom polju. Prilikom jednog od takvih ponavljanja dana, Cage naleti na narednicu Ritu(Emiliy Blunt), koja cini se, zna, sto se njemu dogadja. 
Cini se, kako se Cruisu omilio lik i djelo scenarista(PRIVEDITE OSUMLJICENE) i redatelja Christophera McQuarriea(JACK REACHER) kojeg ne samo da je angazirao da mu i u recentnom filmu ispegla scenarij, nego mu je dodijelio i redateljsku stolicu NEMOGUCE MISIJE 5, dok je u redateljsku stolicu NA RUBU BUDOCNOSTI uskocio pomalo zaboravljeni Doug Liman(BOURNEOV INDENTITET, MR. AND MS SMITH), koji je s lošim SKAKACOM(JUMPER) i mediokritetskom POŠTENOM IGROM, izgubio povjerenje producenata.
Iako izvorno namjenjen kao ljetnji blockbuster, NA RUBU BUDUCNOSTI, na nasu srecu, nije samo to, jer uz stvarno pametna vizualna rijesenja, koja sugeriraju veci budget nego sto stvarno jest, pruza konstantne humorne doskocice, i inteligentno omotanu pricu, koja iako nije realno nesto posebno originalna, jest fino upakirana, montirana i zakrpana gdje scenarij nije mogao da zakrpa. Ta zakrpa, stvarno dobro "drzi vodu" tijekom skoro cijelog trajanja filma, izuzev pri samom kraju, gdje se pocinju dogadjati oni dobro poznati neobjasnjivi akcijski kliseji koje producenti i infantilna publika toliko obozava. Iako u poslijednje vrijeme osporavan, Cruise jos jednom demonstrira koliko je zapravo ozbiljan i metodican glumac, koji je u stanju prikazati siroki dijapazon emocija i glumackih bravura, dok je uloga Cagea u ovom filmu, mozda njegov najbolji primjer te sirine. Emiliy Blunt mu fino parira, kao do bola ozbiljna "full metal bitch", i njezin lik nije samo romantic reelief za glavnog glumca, nego je puno vise od toga. Sve u svemu jedan izuzetno zabavan film, koji u niti jednom trenutku ne ulazi u sferu dosadnog, poznato i zamornog, dok mu je sinopsis fino omotan u inteligentno ruho, koje dolazi u pitanje samo pri samom kraju, koji je izgeda sklepan da bi zadovoljio siroke mase, steta, jer mogli smo dobiti prvo blockbustersko remek djelo ove godine, da su prvo scenaristi pa tada i redatelj imali samo malo vise hrabrosti u finaliziranju price, a ne podilazenju masama s klisejiziranim rijesenjima.

Read more »

GODZILLA

Ako prije odlaska na projekciju GODZILLE mislite da ce te gledati svu svijetsku ratnu silu kako pokušava pokoriti tu, našom krivnjom stvorenu, neman, gadno ce te se prevariti. Redatelj Gareth Edwards(MONSTERS) se nije niti malcice povodio za kreativnom katastrofom Rolanda Emericha(DAN NEZAVISNOSTI, 2012) zvanom GODZILLA iz 1998 godine, nego se odlucio pricom i tonom više približiti japanskim "Gojirama". Naime, u recentnom ostvarenju, Godzilla nije naš neprijatelj, nego "tihi" zaštitnik, dok su "protivnici", vjerovali ili ne, puno eminentnija i strašnija stvorenja. Inteligentno su se traileri za GODZILLU montažno kamuflirali kako ne bi odavali puno od sinopsisa, i to je zapravo jedno dobrodošlo iznenadjenje na koje nismo navikli vidjeti kod novovjekih blockbustera(izuzev možda INCEPTION i dosad INTERSTELLAR). Ono na što ce te nabasati gledajuci GODZILLU jest jednako suptilno i inteligentno upotrebljavanje, da ne kažem kamufliranje vizualnih efekata, pametnim "koreografijama kamere", s tek ponekim izletom u totalnu vizualnu destrukciju. Takav nacin, bi možda malcice mogao zasmetati mladjoj publici, koja ce vjerovatno ostati "gladna" dvoboja i destrukcije, ali gledajuci realno, mislim da je tih aspekata i više nego dovoljno za ozbiljno prihvacanje jedno ovako "nategnute znanstveno fantasticne bajke". Prica se razvija sporije i potentnije, da ne kazem ozbiljnije, i dobrom karkterizacijom likova stvara odlican uvod za ono nešto vece što možemo ocekivati. Problem je, što cijela glumacka postava, Bryan Cranston(BREAKING BAD), Aaron Taylor-Johnson(KICK-ASS) i Elizabeth Olsen(OLDBOY), nisu donjeli previše u te likove da bi vam zaista bila bitna njihova sudbina. Zapravo najviše emocija je redatelj udahnio upravo naslovnoj Godzilli, koja je u ono malo jasno vidljivih bliskih kadrova, uspijela kupiti moje navijanje, nešto slicno se dogodilo s recimo filmom KING KONG Petera Jacksona. Režija je sigurno vodjena, i vidljivo je da je redatelj Edwards pomno izabran zbog slicnih i jeftinijih MONSTERSA, cija je scenska napetost i odgadjanje "bitnoga" do samog kraja, ocijenjena kao inteligentna i zahvalna, dovoljno da mu se na raspolaganje stavi ovaj 150 milijuna dolara težak projekt. Ako se mene pita, mislim da se teško moglo napraviti puno više, da ne kažem logicnije s ovim filmom, i Edwards je u nekim scenama jednostavno morao biti stereotipan, dok se koncentrirajuci na medjudjelove, pokazao kao potentan redatelj na kojeg se može racunati. Sve u svemu, jedan solidan blockbuster, gledljiv, koji ima za svakoga po nešto, spektakularne specijalne efekte, ozbiljan ton, osudjujuce poruku, ali nicega previše, dok mu je jedina mana magnituda i NErealnost same price o Godzilli, koju su pokušali staviti u okvire realnog, i pomalo neinspirirajuce uloge glavnih glumaca, ciji je raspon emocija ostao od prijašnjih projekata, i kao takav, neadekvatan s ovim filmom. Pogledajte, nece vam biti dosadno, no realno gledajuci, brzo zaboravljivo ostvarenje.

Read more »

SNOWPIERCER

U bliskoj buducnosti, neuspjeli eksperiment, koji je trebao riješiti globalno zatopljenje, dovede do smrzavanja citave planete. Ono preostalo ljudske populacije koje je preživjelo, ukrcalo se na supersofisticirani vlak naziva Snowpiercer, u kojemu su ljudi, prema vagonima podijeljeni u društvene klase. U poslijednjem vagonu, kojeg nastanjuju najniža klasa, se svako malo izrodi potreba za revolucijom, koja u vecini slucajeva biva ugašena veoma brzo, no ovaj put, mozda bude malo drugacije jer pobunu predvodi uporni, dosljedni, inteligentni i snazni Curtis(Chris Evans), koji ce vodjen vlastitim demonima, pod svaku cijenu pokušati doci do strojarnice, koju nastanjuje misteriozni graditelj i vlasnik Snowpiercera, Wilford.
Zanimljiv sinopsis je zapravo baziran prema kratkoj prici trojice francuskih pisaca, a ekraniziran u nezavisnoj produkciji od strane Južno Koreanskog redatelja Joon-ho Bonga(DOMACIN) koji potpisuje i scenarij. Kao sto sam uvijek govorio, veoma je obecavajuca situacija kad redatelj sudjeluje u procesu pisanja scenarija, jer tada tocno zna gdje želi odvesti film, i nerijetko to i napravi. Upravo je to ono što se nazire od samog pocetka filma, odlicno vodjenje, kako produkcijski, tako scenografski, gdje je savršena koreografija jedna od bravura filma koja ostaje u sjecanju. Iako se na trenutke doima kako su poneke scene odvec izprekoreografirane, zapravo se po završetku filma, otkrije kako su upravo te scene uvijek i iskljucivo u službi vece price. Gluma je jedna od bitnih stavki ovog filma, jer se široki kadar prakticira tijekom vecine filma, i veoma je bitna bila potpuna koncentracija svih na setu, što i jest slucaj jer, Chris Evans(KAPETAN AMERIKA), Jamie Bell(BILLY ELLIOT), John Hurt(O ZA OSVETU) na veoma suptilan ali sugestivan nacin odradjuju svoje uloge, dok je za divno cudo jedina preglumljena glumica bila Tilda Swinton(SAMO LJUBAVNICI PREŽIVLJAVAJU), koja je ovom ulogom ocito dala oduška samoj sebi, zeleci ponuditi nesto totalno drugacije od svih svojih dosadašnjih uloga a uspijela ispasti samo kao kopija Elizabeth Banks iz filma IGRE GLADI. Film se naime tijekom citavog svog trajanja zbiva u kvadraturi pojedinih vagona, i zaista je trebalo dosta imaginacije da bi se dogadjanja koreografirala i realizirala na publici zanimljiv, nenaivan nacin, što je u vecini scena pošlo za rukom redatelju Bongu. No potentna rezija je samo šlag na torti, ono što imponira je odlicna ideja i metafora vlaka kao ljudskog društva u kojem živimo, i to nerijetko poprilicno naivno, dok vjerujemo politickim intrigama i teorijicama, koju se u vecini slucajeva samo paravan za neke vece, nama potpuno nejasne ciljeve, koje nas neminovno odvode k totalnom medjuljudskom nesrazu, i onda neminovno i kolapsu, koji nas uvijek nekako egzistencijalno poštedi, taman onoliko da možemo ponovno zapoceti "igru" ispocetka. Žalosno i proracunato je ljudsko društvo postalo do te mjere da se možebitni kraj, nazire samo kao pocetak, jednog te istog poretka izmedju ljudi, dok je ravnopravnost i pravo na jednak život, davno izgubljena relikvija, ili zapravo mozda bi bolje bilo kazati, relikvija koja nikad nije ni postojala, oaza, koju svi mi tijekom fatamorgane vidimo, a koju rijetki, oni ambiciozni i beskrupulozni mogu doseci, dok u procesu izgube dušu. Sve u svemu jedno zanimljivo ostvarenje, cija je jedina manjkavost, podredjivanje producentima s ponekim nebuloznim akcijskim scenama i pogotovo završnom "spektakularnom scenom", koji su dosta narušili ukupan vrlo dobar dojam citavog filma, šteta, potreba za novcem je još jednom nadjačala kreativnost pojedinca, no ne toliko da ne bi mogli uzivati u ovom filmu, taman toliko da potakne vase mozdane stanice.

Read more »

TRANSCENDENCE

Možda zvuči pomalo nevjerovatno, no Johnny Depp će ubrzo morati pronaći drugog agenta, ako u skorije vrijeme misli dobivati najbolje scenarije i najpotentnije projekte. Kažem to, jer izuzev četvrtih PIRATA(koji su budimo iskreni "igra na sigurno"), od 2009 godine nije ubo hit. TURIST, PORTORIKANSKE NOĆI, SJENE TAME, USAMLJENI OSVETNIK i recentni UZVIŠENOST ne samo da nisu zadovoljili kreativno-artističke apetite publike i kritike, nego su nakon zbrajanja uloženog i vraćenog, slovili kao ogromni podbačaji, termin za koji se nakon uspjeha filmova poput PIRATA S KARIBA, ALICE U ZEMLJI ČUDESA, SAN ZA ŽIVOTOM J.M BARRIA, SWEENEY TODDA, mislilo da se nikad neće upotrijebiti u istoj rečenici s imenom Johnny Depp, no, život je zafrkana igra, ali on svoga konja(čitaj Jack Sparrowa) za trku uvijek ima, koji će ga u bilo kojem trenutku dovesti na prvo mjesto, mislim na ono na box officu.
Film UZVIŠENOST(TRANSCENDENCE) prati dr. Will Castera(Depp), njegovu suprugu Evelyn(Rebecca Hall) i najboljeg prijatelja Maxa(Paul Bettany) na putu k dostignuću ultimativne tehnološke evolucije, odnosno preseljena cijelokupne svijesti unutar kompjuterskog programa. Nakon što jedna od terorističkih frakcija pokuša ubiti Willa, unoseći mu smrtno opasan toksin u tijelo, Evelyn i Max odluče bez prijašnjih pokusa, napraviti ono o čemu su dotad samo teoretizirali, preseliti Willovu svijest unutar kompjutera, i tako mu prolongirati "život".
Moram priznati jedan veoma ambiciozan projekt dan je u ruke redateljski neiskusnom Wally Pfisteru, inače redovnom snimatelju Christophera Nolana(VITEZ TAME trilogija, INCEPTION), koji je skupa s njim ovjekovječio neke od najboljih scena moderne filmske umjetnosti. Prvo što mi pada na pamet jest "veliki zalogaj" i "neiskustvo", i upravo ta dva termina su rezlutirala pomalo nekohentnom i usudio bi se čak kazati montažno unakaženom finalnom projektu. Zapravo, pomalo čudno, "sporedni" segment filma, romantična drama izmedju Willa i Evelyn, je ostavila najbolji utisak, dok se cijeli spektar potencijalno filozofski egzistencijalne znanstveno-fantastične priče izgubio pomalo u prijevodu, u nedorečenom, do kraja ne ispeglanom scenariju. Tehnički aspekti filma su zahvalni za gledanje i ne nude nikakve eksperimentalne metode od kojih bi vas mogle zaboljeti oči, dok je hvalevrijedna činjenica kako Pfister nije htio digitalno snimati(stara 35ica), ni obraditi film. Gluma je solidna, no pomalo svedena na puku trivijalnost, usred velikih skokova izmedju scena, gdje se izgubilo sve ono što je moglo biti dobro. Nekohentnost, montažni rezovi i prevelika ambicioznost koja se nije uspijela iskontrolirati, su ono što je pokvarilo zanimljivu ideju koja je mogla donjeti toliko pozitivne polemike i žučnih rasprava, ovako, dobili smo samo nekakvu ispodprosječno sklepanu razglednicu, i ostali gladni, zakinuti.. Šteta, mogli smo imati prvi veliki film 2014 godine, ovako, dobili smo samo prvo razočarenje.

Read more »

DIVERGENT

U svijetu podijeljenom na frakcije, Tris(Shailene Woodley) sazna da je "Različita", i da se kao takva ne uklapa u nijednu frakciju, što predstavlja problem novoizabranom vodstvu. Na putu saznanja zašto su "Različiti" tolika prijetnja vodstvu, Tris će dobiti pomagača u liku misterioznog Četiri(Theo James), s kim će se upustiti i u romantičan odnos.
Film RAZLIČITA(DIVERGENT) je ekranizacija istoimenog bestsellera Veronice Roth, koji slijedeći novovjeku pompu za franšizama ima i svoja dva knjiška nastavka, koja su evo upravo nedavno dobila zeleno svijetlo za ekranizaciju. Iako ima dosta sličnosti s IGRAMA GLADI, zapravo produkcijski je puno bliži recimo SUMRAK sagi, s kojom dijeli i matičnu producentsku kuću SUMMIT. Manje je više, očito je bio moto redatelja Neila Burgera(LIMITLESS, ILUZIONIST) koji je tijekom čitavog trajanja filma, pokušao scenarističkim doskočicama i pametnom kamerom sakriti nedostatak nekog povećeg budgeta koji se kao i uvijek čuva za potencijalni nastavak, ne znajuću kako će proći izvornik. Sama kvaliteta filma je na solidnom nivou, i upravo je taj strah od neuspjeha na box officu, rezultirao ponekim klišejiziranim scenama za široke mase. Začudo, film najbolje funkcionira u stvaranju napetosti i dijalozima u prvoj polovici filma, dok mu je najslabija karika potreba za akcijskim ekstravagancama, koje na trenutke ruše kredibilitet cijelom filmu. Sama ideja spisateljice Veronice Roth je pomalo i alarmantna za kapitalistički uredjen svijet, gdje ona jasno osudjuje neminovnu klasifikaciju koja se dogodi svakom ljudskom biću u njegovim ranijim godinama, a da on to i ne zna, dok ona za takvo nešto ima lijeka, točnije imaju ga pojedinci, koje se ne žele prikloniti nikakvoj frakciji, želeći sami sebi iskovati i urediti život, ili još bolje kazano živjeti ga onakvim kakvim on jest - nepredvidiv. Gluma je solidna s izuzetkom izvanredne Shailene Woodley(NASLJEDNICI), koja iz uloge u ulogu pokazuje da na nju treba ozbiljno računati, dok su usporedbe s Jennifer Lawrence čak pomalo i potcijenjivački uperene prema Woodleyeov, koja je sama sebi više nego dovoljna i ne treba je usporedjivati s nikim, cura jednostavno osvaja ekran i srca i u bliskoj budućnosti vidim ozbiljnu borbu za naklonost publike izmedju nje i Lawrencove. Onima koji misle da će pogledati romantičnu melodramu na tragu SUMRAK sage sugeriram da ima i toga, samo što je puno pametnija odradjeno, dok onima željnim piskelizirane napumpane akcije sugeriram potencijalno razočaranje. Najbolje kazano recentni RAZLIČITA je nekakav gledljivi, zabavni ali i fino montirani mix svega, s jasnim stavom i jasnom porukom, koja je u završnici filma malčice prikrivena, ili možda bolje kazano ukaljana ponekom klišejiziranom scenom za mase. Sve u svemu, dobrodošla ideja, dobrodošao film, koji nudi dovoljno materijala za kasnije razglabanje, što je uvijek dobra stvar, dok je opća poruka da bi svi trebali biti ono što jesu, posebno oni "drugačiji", koji stvari ne vide stereotipno i uvjetovano, više nego revolucionarna ili možda bolje kazano evolucionarna i potrebna za ovo kapitalistički uredjeno društvo, koje uz pomoč tehnologije, svaku minutu umire duhom, stvarajući vojske klonova, koje će se prikoniti onome s prstom na tipki i novcem na računu.

Read more »

THE PURGE

U bliskoj budućnosti, Amerika je dopustila jednom godišnje, dvanaestsatni period, u kojem je sav kriminal dopušten. Svoj postupak podkrijepljuju s činjenicom, kako je od uvodjena takozvanog "Pročišćenja", stopa kriminala pala na nulu, i kako žitelji njihove države nikad nisu življeli u većem blagostanju. Tijekom jednog od Pročišćenja, četveročlana obitelj slučajno u kuću primi odbjeglog afroamerikanca, nad kime je skupina naoružanih mladića i djevojaka htjela izvršiti Pročišćenje, što ih je dovelo do situacije da se i sami moraju boriti za goli život.
Zanimljiva premisa recentnog PROČIŠĆENJA(THE PURGE) je djelo redatelja i scenarista Jamesa DeMonaca, koji potpisuje priče za recimo PREGOVARAČA ili JACKA, dok mu je dosad jedini redateljski angažman izuzev ovog, bio mlako ocijenjeni STATEN ISLAND. Istini za volju niti PROČIŠĆENJE nema baš nešto pozitivne kritike, ali je na radost producenata na nekakvih uloženih 4 milijuna, zaradio 70ak samo u Americi, što je hvalevrijedna činjenica, koja je iznjedrila evo i nastavak, naslovljen THE PURGE: ANARCHY, koji ove godine izlazi u distribuciju(već pomalo "smrdi" na nepotrebno kvalitativno dugovječnu SAW franšizu). Najveći problem recentnog ostvarenja jest što je sama premisa toliko zanimljiva, dobra i originalna, da je njeno sprovodjenje u djelo trebalo biti povjereno puno potentnijem, ili bolje kazano iskusnijem redatelju, uz nekakvo "poliranje" stranica scenarija. Naima, film je gledljiv, i zanimljiv zbog sinopsisa, no samo do nekakve polovice trajanja. Od polovice pa do kraja, film kreće u nekakve bespotrebne klišejizirane scene koje u mnogim slučajevima nemaju nikakvih dodirnih točaka s logikom, dok je njihovo hororično torture porn sprovodjenje, ne vrijedno i ne adekvatno ovako zanimljivoj priči. Vodjene i neka veća završna ideja je ono za čim vapi ova priča, i sudeći prema recetnom ostvarenju i prema traileru za novi nastavak, mislim da će ići samo na gore. Nema se što kazati nego šteta, prava šteta za jednu napokon originalnu priču u Hollywoodu, koja ovako realizirana, može jedino ići na štetu svima angažiranim, pa tako i Ethah Hawku(SINISTER, GATTACA) i Leni Headey(GAME OF THRONES, DREDD) koji nisu ni mogli previše toga glumački pokazati zbog nedostatka adekvatnog dijaloga. Pogledati, nije dosadno, no od polovice prema kraju, totalno bespotrebno i ne vrijedno gledanja.

Read more »

CAPTAIN AMERICA: WINTER SOLDIER

Steve Rogers aka Kapetan Amerika(Chris Evans) vodi teške bitke u modernom svijetu, kako one sociološke, tako i one puno opasnije fizičke, samo što ovog puta, ne zna točno tko mu je protivnik, poprilično nepoštena borba, koja njemu nikako ne ide na ruku. Srećom, saveznike pronadje u kolegici Romanoff aka Black Widow(Scarlett Johansson) i Sam Wilsonu aka Falconu(Anthony Mackie), čija će pomoć itekeko dobro doći.
Možda i najrizičniji od svih Marvelovih uzdanica bio je prvi dio Kapetana Amerike naslovljen PRVI OSVETNIK, koji je poprilično iznenadjujuće ostvario više nego dobar financijski uspjeh kako na američkom tako i na onom svijetskom tržištu, što je dalo vjetar u ledja ostalim "Osvetnicima", ostalo je naravno "povijest". Upravo to je bio najveći problem koji je zatekao producente i redatelja "jedinice", koji su povijest morali učiniti zanimljivom i akcijski potentnom, zbog novovjeke potrebe za pikseliziranim superjunacima. Joe Johnston(JURSKI PARK 3, HIDALGO, JUMANJI) se pokazao kao vrsan zanatlija, koji nije oduševio, no nije i razočarao, što mu je mislim bio primarni zadatak. Za nastavak su producenti odlučili "osvježavajuću" formulu, mijenjanja redatelja, kako bi serijal nebi upao u repetativni ritam, tako uzrokovajući zamor publike, pa je Johnstona, zamijenio pomalo neočekivano, redateljski dvojac Anthony i Joe Russo koji iza sebe imaju blago kazano žanrovski "neadekvatne reference" za jedan tipični superjunački film(DOBRODOŠLI U COLLINWOOD, SVAKOG GOSTA TRI DANA DOSTA). Nakon odgledanog, moram se složiti s neobičnim odabirom redatelja, jer su brača Russo pokazali da su shvatili "bit" Kapetana Amerike i cijelog Marvelovog koncepta, koji je puno veći od "pojedinca". Miljama daleko od prvog dijela, moglo bi se kazati da recentna "dvojka" ima više dodirnih točaka s OSVETNICIMA, kako dijaloški i scenaristički, tako i u domeni akcijskih sekvenca, koje imponiraju prvenstveno kaskaderskim radom, dok u magnitudnim scenama totalnih pikseliziranih rušenja, na trenutke dijeluju malčice, ali sasvim malčice naivno, dovoljno da ozbiljnija publika blago odmahne rukom uz uzvik "ma daj". Trajanja od nekakvih 136 minuta, film u niti jednom trenutku ne odlazi u sferu dosadnog i zamornog, što je veoma slično situaciji iz AVENGERSA, samo što je ovdje to kudikamo vrijednija činjenica, s obzirom da ovdje imamo samo jednog superjunaka za "praćenje" Od samog početka pa do kraja, film stiska papučicu gasa do daske, ne davajući publici da uopće promišlja na pomalo nategnut scenarij, koji će u jednom trenutku, u budućim nastavcima svih AVENGERSA, kako "pojedinačnim"(IRON MAN, THOR, KAPETAN AMERIKA, HULK), tako i "ujedinjenim"(AVENGERSI) morati doći do svog logično-suvislog kraja, no mislim da Marvel još nije spreman pustiti svoju zlatnu koku. Gluma je odradjena na više nego solidan način, gdje je Chris Evans(MOBITEL, PUSH, FANTASTIČNA ČETVORKA) savršeno pogodjen za jednu ovako nezahtijevnu, no opet upravo zbog toga zahtijevnu ulogu, dok se ekipi Kapetana "prisilno", zbog financijskih razloga, pridružili Black Widow, odnosno Scarlett Johansson(ZAVRŠNI UDARAC) koja ima poprilično akcijskih scena kao i novopridošlica u Marvelu obitelj, Anthony Mackie(PAIN AND GAIN) u ulozi Falcona. Samuel L. Jackson je standardno "Furyevski" odradio svoj dio, dok je legenda Robert Redford odradjivajući posao na "autopilotu", dokazao koliko je zapravo dobar i kad se ne trudi. Sve u svemu jedan zabavniji i bolji film od svog prethodnika, koji kopira podosta od mnogo svojih "kolega"(DARK KNIGHT RISES, AVENGERSI), no samo pozitivne stvari, nipošto negativne, dok uz sve te vizualne poslastice ima i važnu poruku(da napišem bio bi spoiler), koju je recimo nedostajala prethodniku. Filmofilskim riječnikom: KAPETAN AMERIKA: RATNIK ZIME je u dosadašnjem Marvelovom svijetu koji je doživio distribuciju u "mojoj knjizi" zaslužio treče mjesto, iza AVENGERSA i prvog IRON MANA, dok mu svi ostali(uključujući i IRON MAN 2,3) gledaju u ledja, ili možda točnije kazano u neuništivi štit sa zvijezdom kojeg će mo zasigurno gledati u AVENGERSIMA: AGE OF ULTRON, dok je prema nekim najavama i treći dio KAPETANA već skoro pa sigurna stvar. P.S - ostanite nakon odjavne špice, kao i uvijek, Marvel je pripremio mali teaser.

Read more »

HER

Negdje u bliskoj budućnosti, usamljeni pisac Theodore(Joaquin Phoenix), zaposlen u kompaniji koja posreduje prilikom razmjene privatne korespodencije, kupi operacioni sustav umjetne inteligencije, koji je koncipiran na način da udovolji svakoj njegovoj potrebi. Kako se nedavno rastavio s ženom, a ima problema s upoznavanjem drugih osoba, započne romantičan odnos s svojim operacionim sustavom koji sebe naziva Samantha(glas Scarlett Johansson), no ubrzo će s dobrim segmentima, početi stizati i oni loši, rekli bi ćak i "neočekivano uobičajeni".
ONA(HER) je objektivno dobrodošao nesvakidašnji projekt, no opet svakidašnji ako se pita redatelja Spike Jonzea, inaće i scenaristu ovog ostvarenja, koji je s neuobičajenim pričama na "ti", kad se uzme u obzir da je režirao BITI JOHN MALKOVICH i U KRALJEVSTVU DIVLJIH STVORENJA. Prvo što moram spomenuti je kako je prava šteta, da ne kažem greška, što je Akademija zaobišla Joaquina Phoenixa u kategoriji najboljeg glumca, jer je zaista kameleonski i ekspresivno odradio ovu ulogu, do te granice da ga se ne da poistovjetiti sa svim dosadašnjim ulogama(GLADIJATOR, WALK THE LINE, MASTER), dok ne bi bila greška da se i Scarlett Johansson(AVENGERS, ZAVRŠNI UDARAC) našla na popisu nominiranih u sporednoj ulozi(iako je samo radila glasovnu podlogu). No ništa, preostaje pet ostalih nominacija koje ovaj film može potvrditi, a to su najbolji film, pjesma(predivna), glazba(ambijentalno savršeno pogodjena), produkcijski dizajn(idejno besprijekoran) i originalni scenarij, za koji bi bio veliki grijeh Akademiji ako ga ne dodijeli, jer zaista jest originalan i vrijedan poštovanja. Režija je besprijekorna, gdje Jonze artistički i audiovizualno oblikuje svoje scene tako da na trenutke izgledaju kao jedan idealni spot, savršeno ukomponiran s ambicioznom pričom koja ima realnu, ali nadasve filozofsku podlogu. Još jedna stvar koja imponira u ovom filmu jesu pametne scenografske i kostimografske dosjetke, gdje minimalizmom i odličnim odabirom ekterijernih i interijernih lokacija, film idealno odaje dojam bliske budučnosti bez upliva kompjuterski generiranih slika(CGI), dok je retro kostimografija pravi mali biser i potencijalni novi stil oblačenja koji bi mogao biti nametnut od strane onih koji tempiraju aktualne modne izričaje. Scenaristički gledajući, zaista pomalo neobećavajuća i uznemiravajuća, da ne kažem i osudjujuća vizija bliske budučnosti(možda čak i aktualne ako se malo bolje razmisli), koja za podlogu ima ljubavnu priču, veću i od samog života, mjerljivu jedino ionima. Naime, operacioni sustav Samantha, je dizajniran da kao i ljudsko biće, evoluira svakim svojim novim iskustvom, samo u jednoj skroz drugačijoj, naizgled superiornoj verziji, gdje ne postoji gledanje u prošlost i žaljenje za propuštenim, nego realno življenje u sadašnjosti s efikasnim i pragmatičnim pogledom na svijet i probleme, gdje se malo što, ćini nemogućim, neostvarivim i neriješivim, što su i prečesto "epiteti" koji se vezuju za nas homo sapiense. No da ne bi ispalo da je redatelj Jonze na strani tehnoloških superiornijih efikasnijih strojeva, daje kao što bi svako odlično ostvarenje trebalo "za" i "protiv", dok se mi sami, trebamo odlučiti što nam više odgovara, odnosno točnije, čemu smo zapravo bliži, emocionalnoj suosječajnoj "mani" zvanoj prava ljubav, s kojom nikad ne znamo na čemu smo, i pravi je mali egzistencijalni rizik, ili smo više proračunati, sebični održavatelji fizičke manifestacije, kojoj emocionalni uplivi samo smetaju jednom većem cilju, što dužem preživljavanju pod svaku cijenu.

Read more »