UPSIDE DOWN

Adam(Jim Sturgess) i Eden(Kirsten Dunst) se kao tinedjeri zaljube bez obzira na činjenicu da žive u različitim blizanskim svijetovima, s gravitacijama koje vuču svaka u svom smjeru. 10 godina nakon prisilne separacije ovo dvoje ljubavnika, Adam se upusti u opasnu misiju da se nanovo spoji s svojom srodnom dušom.
Film ZABRANJENA LJUBAV(UPSIDE DOWN) je scenaristički i redateljski uradak Juana Solanasa, osobe koja nema baš previše iskustva u mainstreemu i to je jasno vidljivo. Naime, najbolji opis ukupnog dojma ovog filma bi bio, PREambiciozno, produkcijski dobro stimulirano, scenaristički očajno, realizatorski katastrofalno. Film u svom trajanju od 100ak minuti zaista prodje veoma brzo dok nas redatelj iz kadra u kadar oduševljava nekakvim idealnim pikseliziranim vizualnim ekstravagancama, dok je narativni dio jedna sasvim drugačija priča. Volio bi naime da je scenaristička i montažna očajnost koja krase ovaj film producentski uvjetovana, dok su rezali materijal, no strah me je da se sve to, ipak samo redateljeva nesposobnost pripovijedanja priče. Tako brzo se film seli iz scene u scenu, iz jedne dramske situacije u akcijsku da sve to skupa dijeluje kao prebrzo prelistana slikovnica s nepostojećim dijalogom, koji i kad postoji djeluje smiješno i neozbiljno. I dok ste tijekom gledanja totalno nezainteresirani za sudbine glavnih protagonista, nakon odgledanog vam samo jedna stvar nije jasna, kako je netko mogao s originalnom idejom, napraviti tako malo, odnosno ništa. Cijeli jedan filozofski segment koji je mogao krasiti ovaj film je jednostavno totalno izignororan do te granice da je iritantno. Gluma je očajna, no istinu za volju zbog nedostatka potentnog dijaloga nije se ni moglo puno bolje, al se očito moglo gore, što besprijekorno demonstrira precijenjeni Jim Sturgess(CLOUD ATLAS, 21) koji mi iz uloge u ulogu izgleda kao da je ispao iz nekakvog kazališnog miljea i slučajno upao u film, totalno izgubljen i repetetivan. Kao što sam već rekao, vizualno film imponira, dok su poneka scenografska riješenja originalna i zabavna, no sve je to skupa u sjeni nedostatka scenarija, dijaloga i nesposobnosti pripovijedanja priče, dok o karkterizaciji likova neću ni početi pričati. Ozbiljnijem gledateljstvu savjetujem izbjegavanje ovog filma u velikom luku, dok onima željnim vizualnih ekstravaganci sugeriram, pogledajte, ali na vašu odgovornost, ipak tijekom trajanja filma i vaš život prolazi, tik-tak, tik-tak..

Read more »

ABRAHAM LINCOLN: VAMPIRE HUNTER

ABRAHAM LINCOLN; LOVAC NA VAMPIRE(ABRAHAM LINCOLN: VAMPIRE HUNTER) prati spomenutog naslovnog lika u pomalo neobičnoj ulozi "undercover" tamanitelja vampira koji su postali malo otporniji na nekve uobičajene vampirske protulijekove. Najbolji opis recentnog ostvarenje bi bilo ambiciozno i konfuzno, da ne kažem montažno osakaćeno od strane producenata, koji su pokušali stvoriti franšizu na nivou BLADEA, ali su ostali na samom kreativnom ali i njima važnijem financijskom dnu. Teško je započeti s lošim segmentnima ovog filma jer ih je zaista previše, od pomalo naivnih vizualnih ekstravaganca, preko uglavnom drvene glume svih protagonista, do totalnog nedostatka nekakve ukupne vizije i vodjenja od strane redatelja Timura Bekmambetova(WANTED) koji je s ovim filmom upropastio solidan dojam koji je ostavio s spomenutim WANTEDOM. Sve u svemu jedno jedva gledljivo ostvarenje kojeg pogledajte samo ako nemate ama baš ništa drugo.

Read more »

MUD

Dvojica dječaka, Ellis(Tye Sheridan) i Neckbon(Jacob Lofland) pronadju bjegunca imena Mud(Matthew McConaughey) s kojim sklope pakt, i odluče mu pomoći u bjegu od opasnih ljudi koje ga progone, dok ga usput pokušavaju ponovno spojiti s njegovom jedinom ljubavi, misterioznoj djevojci imena Juniper(Reese Witherspoon).
Neobičan i slabo promoviran film naziva MUD, je scenarističko i redateljsko "čedo" Jeff Nicholsa, osobe koja nas je počastila s vrlo dobrom atmosferičnom psihološkom dramom TAKE SHELTER(U ZAKLON) i tako zaslužila svoje mjesto pod kreativnom zvijezdom Hollywooda, što ukratko znači da se ambiciozni glumci željni kreativnih uloga i nagrada, u pauzi od skupih potencijalnih hitova, uglavnom obraćaju njemu/ima kada rade na novom filmu, želeći biti dio njega, a ne obrnuto. To je upravo bio slučaj i s recentnim ostvarenjem, gdje je McConaughey(DALLAS BUYERS CLUB, SVE MOJE BIVŠE) ohrabren dobrim kritikama za CIJENU ISTINE i UBOJITOG JOEA tražio još jedno atmosferično mračnije ostvarenje s snažnim dramskim elementom. Upravo je takva i uloga u MUDU, gdje naslovnog lika utjelovljuje s lakoćom i vizualnim stilom teksaškog "seljačine"(i naravno dobrim dijelom trajanja u "toplesu"), koji zbog manjka obrazovanja ili još vjerovatnije obiteljske disfunkcionalnosti, nerijetko završe na krivoj strani zakona, što redatelj Nichols fino generacijski povezuje s likom mladog Ellisa, koji je realno glavna uloga u filmu. Film naime narativno tijekom većine trajanja prati Ellisovu socijalno-obiteljsko-ljubavnu situaciju, koja pojavom Muda, dobije svoju svojevrsnu potencijalnu presliku, odnosno efekt vremenske korelacije Ellisa-Muda kao iste individue u različitim periodima života. Zanimljivo ostvarenje čiji je polagani narativni tempo zahvalan ponajviše zbog na početku dramskog, pa zatim kasnije i trileričnog otvaranja zapleta pa na kraju i akcijskog finiša. Ima tu stvarno žanrovskog materijala dovoljnog da se svatko poistovjeti s barem jednim danim segmentom, što je uvijek pohvalna stvar. McConaughey je i s odličnom ulogom u ovom filmu svojevrsno opravdao ovogodišnjeg Oscara, odnosno točnije ide u korist mojoj observaciji kako je u ove dvije godine s ulogama u CIJENI ISTINE, UBOJITOM JOEU, MUD, MAGIC MIKEU, TRUE DETECTIVE doživio golemi kreativni uzlet koji ga je doveo do hrabre uloge u DALLAS BUYERS CLUBU i zasluženog Oscara, a kojega će zatvoriti s ovogodišnjim potencijalnim kreativnim blockbusterom INTERSTELLAR redatelja Christophera Nolana(INCEPTION, DARK KNIGHT trilogija, PRESTIG). Reese Witherspoon(PLAVUŠA S HARVARDA), Sam Shepard(PAD CRNOG JASTREBA, THE RIGHT STUFF)) i Michael Shannon(U ZAKLON, MAN OF STEEL) imaju minutažno male ulogice i da bi ih se uopće moglo hvaliti ili kuditi, ali kažimo da nisu razočarili i rušili ukupni koncept filma, dok je zapravo prava pokretačka snaga filma mladi Tye Sheridan(DRVO ŽIVOTA) u ulozi Ellisa, pravo malo hrabro otkriće, koji bi u nekim drugim realnijim okolnostima bio distributerski gledajući naslovni "lik" plakata. Sve u svemu jedno zanimljivo ostvarenje vrijedno vaše potpune pažnje i još jedna potvrda redatelju/scenaristu Nicholsu da TAKE SHELTER(U ZAKLON) nije bio slučajnost, i da se od njega u narednim godinama očekuje puno više, što samo po sebi nije uopće mala stvar.

Read more »

HOUSE AT THE END OF THE STREET

Tinedjerica Elissa(Jennifer Lawrence) i njezina majka Sarah(Elisabeth Shue) dosele u mjesto gdje im je susjedna kuća bila mjesto zločina u kojem je djevojčica prije dosta godina, ubila oba roditelja, ostavljajući tako brata Ryana(Max Thieriot) na milost i nemilost socijalne skrbi. Nije trebalo puno da se cijelo selo uroti protiv preživljelog brata i klasificira ga kao ludjaka s kojim ne valja imati posla, no pridošlica Elissa u njemu vidi nešto više, i započne s njim romantičan odnos, u kojem će s vremenom neke stvari početi da "izlaze" na površinu. Moram priznati da sam dugo odgadjao pogledati ovaj film, ponajviše zbog katastrofalnih ocjena kako kritike tako i publike, i jedina mi je zapravo referentna vrijednost za gledanje ovog filma, bila Jennifer Lawrence, koju nije baš da nešto preferiram, ali vjerujem, da očito ima dobro oko za odabir filmova, i upravo to mi je bila jedina preporuka, no nakon odgledanog, vjerovanja sam da je to "oko", prilikom čitanja scenarija za ovaj film, bilo pod kroničnom upalom. Teško mi je zapravo bilo uopće započeti s recenzijom ovog filma, pa sam u nedostatku pravih ideja odlučio pogledati tko potpisuje scenarij. Osobno, nadao sam se da se radi o nekakvom debitantu koji je svoje mjesto pod Suncem zaradio pišući za tinejdjerske serije, no kad sam nabasao na ime Jonathana Mostowa, bio sam blago kazano iznenadjen, jer čovjek ne samo da je napisao vrlo dobar scenarij za U-571 nego je i režirao solidna i skupa ostvarenja poput TERMINATORA 3 i SUROGATA i već spomenuti U-571. Ambiciozno glupasti scenarij je trebao biti nekakvo revolucionarno rušenje tabua horora i isprepličanje radnje, kako bi se stvorio neočekivano očekivani efekt, koji je neočekivan zbog svoje očekivanosti, da dobro ste pročitali, i tijekom gledanja filma(ako se odlučite na to) će te shvatiti o čemu pričam. No zbog sve te silne neočekivanosti, redatelj Mark Tonderai, je zaboravio na ostale bitne dijelove koje čine film, poput dijaloga, zanimljivih scena, koheznosti, no ponajviše montaže koja doslovce bode oči i sugerira upletenost producentskih škara. Uz sve te mane, očekivao sam barem glumačku uvjerljivost Lawrence(IGRE GLADI, U DOBRU I ZLU, AMERIČKI VARALICE), koja je nažalost izostala u ovom ostvarenju, dok je jedini Max Thieriot ostvario kakvu takvu upečatljivu ulogu. Ništa, svaki Oscarovac ima svoj film kojega se srami, zasad, za Lawrence, to je recentna KUĆA NA KRAJU ULICE(HOUSE AT THE END OF THE STREET), čije bi gledanje trebali izbjeći svi, a naročito oni zagriženi obožavatelji lika i dijela Lawrence.
)

Read more »

RED LIGHTS

Proslavljena psihologinja(Sigourney Weaver) i njezin asistent(Cillian Murphy) istraživaju paranormalnu aktivnost, koja ih dovede do svijetski poznatog vidovnjaka(Robert De Niro) kojega dobiju zadatak istražiti, a koji je godinama prije, prilikom jedne svoje javne seanse, navodno ubio jednog od sudionika svog showa.
Redatelj Rodrigo Cortes je skrenuo na sebe pozornost režirajući neobični situacioni triler BURIED(ŽIV ZAKOPAN) koji je podijelio kritiku i publiku, no ono što mu se moralo priznati jest da i onako preambiciozan, nije razočarao, što je samo po sebi hvalevrijedna činjenica. Za svoj slijedeći projekt, nije izabrao ničije drugo scenarističko čedo, nego je odlučio sam sebi napisati scenarij, što nerijetko zna biti dvosijekli mač. Film CRVENA SVIJETLA(RED LIGHTS) je krahirao na američkom box officu do te mjere da se u ostatku svijeta nerijetko našao isključivo u dvd distribuciji, dok je kvalitativno okarkteriziran kao nedorečen i ambiciozan po svoju štetu. Istina je naime da od samog početka film pati od nedostatka karakterizacije ponekih glavnih likova, i prevelikog mistificiranja bez objašnjenja svih tih paranormalnih aktivnosti, da ne govorim o nekohetnom objašnjenju istih. Režija je donakle zanimljiva i održava ritam na životu, ali nedorečen scenarij koji se klanja isključivo neočekivanom završnom obratu, je već dobrano prožvakan i ne rijetko ispljunut, što se upravo i dogodilo s ovim uradtkom. Gluma je na solidnom nivou, gdje se pomalo neočekivano jedino Cillian Murphy(28 DANA KASNIJE, BATMAN BEGINS) preglumljava, dok je tu metodu ekspresije De Niro, na našu sreču, sačuvao samo za finiš. Elizabeth Olsen(OLBOY) pokazuje kako su tu samo nalazi da popuni minutažu, dok je standardno karizmatična Sigourney Weaver(ALIEN) dobila nepravedno minimalnu minutažu u svrhu neke veće priče. Sve u svemu jedno ispodprosječno ostvarenje koje na životu drži isključivo područje paranormalne aktivnosti koje obradjuje, i pomalo neočekivani, ali i ne predobro obradjeni završni obrat, kojeg vjerovatno nečete očekivati zbog njegove nelogičnosti, a ne toliko zbog inteligentne razradjenosti i promišljenosti cijelokupne ideje.

Read more »

ERASED

Bivši CIA agent(Aaron Eckhart) i njegova pomalo otudjena kćer(Liana Liberato), su prisiljeni na bijeg i skrivanje, nakon što ga je njegova kompanija u dogovoru s jednom od agentica, Annom Brandt(Olga Kurylenko), izbrisala s lica Zemlje i stavila na listu za odstrel zbog informacija na koje je slučajno nabasao, a koje bi mogle okaljati njihov "besprijekoran ugled". Aaron Eckhart(HVALA ŠTO PUŠITE, ZEČJA RUPA) je pomalo neiskusno iskoristio svu onu pozitivnu pompu koja mu se desila nakon što je izašao VITEZ TAME, jer budimo realni vjerovatno je imao puno bolje projekte na dispoziciji od recimo LJUBAV SE DOGADJA, INVAZIJA SVIJETA; BITKA LOS ANGELES, PAD OLIMPA, I FRANKENSTEIN, koji su redom propali kako kreativno tako i financijski, dovodivši ga do statusa zaboravljene filmske zvijezdice, koja je mogla puno više biranjem potentnijih projekata. Time dolazimo i do recentnog ERASED, koji je završio direktno na DVD u svijetskoj distribuciji, dok je na matičnom tržištu prošao nezapažen. Nevoljko moram priznati da se stvarno radi o direktno na DVD kvalitativnom materijalu, koji neodoljivo podsjeća na novije projekte primjerice Nicholasa Cagea, Steven Seagala, Van Dammea ili Wesleya Snipesa, koji pomalo vrijedaju vašu inteligenciju s besmislenim dijalozima i situacijama stvorenim samo za popune vremensku rupu trajanja, koja je nastala nepostojanjem prave, podkrijepljene priče. Gluma je neuvjerljiva, ali zaista ne možemo kriviti glumce za to, jer budimo iskreni, nisu imali opipiljivi materijal s kojim bi mogli raditi. Akcija je minimalna i uglavnom se svodi na par kaskaderskih situacija koje su trebale podsijetiti na filmski serijal BOURNE, što nažalost ovdje nije slučaj. Sve u svemu jedno jedva gledljivo ostvarenje redatelja Philipa Stolzla(NORDWAND), s kojim je vjerovatno kupio povjerenje nekog producenta, demonstrirajući koliko zapravo može da udovolji njihovim neimaginativnim zahtijevima. Ništa, nadajmo se da je će to povjerenje "iznevjeriti" svojim slijedećim projektom(THE PHYSICIAN), dok gledajući na buduće projekte Aaron Eckharta, mogu samo sugerirati da nabavi brojeve mobitela Van Dammea, Seagala, Cagea i Snipesa i s njima započne blisko prijateljstvo, ili nekakve susrete "anonimnih bivših zvijezda i zvijezdica".

Read more »

HERE COMES THE BOOM

Srednjoškolski profesor biologije(Kevin James) odluči postati borac mješanih borilačkih vještina, na što ga natjera totalna nezainteresiranost od nadležnih u njegovoj školi, da skupe 40ak tisuća dolara, kako bi se mogle sponzorirati izvanškolske aktivnosti. Iako na početku uglavnom zaradjuje sitniš gubeći mečeve, odluči uložiti dodatan napor kako bi što prije zaradio već spomenutu svotu. U tome će mu pomoći nesvakidašnja ekipa koju ćine, bivši borac Niko(Bas Rutten), dugogodišnji kolega i profesor glazbenog Marty(Henry Winkler) i predmet njegove žudnje, medicinska sestra u školi, Bella(Salma Hayek).
Moram priznati da se radi više o simpatičnom ostvarenju nego čistokrvnoj komediji, gdje redatelj Frank Coraci(LUDA VJENČANJA, KLIK-ZA SAVRŠEN ŽIVOT) igra najviše na karizmu Kevina Jamesa(KRALJ QUENSA, PAUL BLART;MALL COP) i njegovu sposobnost da samom pojavom izmami onaj feel good simpatičan osmjeh ljudima na lica, što on majstorski iskorištava. Iako je vidno smršavio za ovaj film, James i dalje obavlja svoju dužnost sasvim običnog dečka iz susjedstva, svojevrsnog "underdoga" koji nespretno šprinta k happy endu i pokojoj moralnoj poruci. Ovdje se James, koji je ujedno i jedan od scenarista, dotakao diskutabilnog školskog sistema koji više odvrača nego privlači učenike, što prečesto rezultira, negativnim životnim odabirima. Iako je poruka jasna i zahvalna, redatelj Coraci ne uspjeha spojiti sve valjane segmente u nekakvo kohezno djelo, nego to više djeluje onako razbacano i nedorečeno, što je zapravo najveći problem filma. Glumačka ekipa se vidno zabavljala na setu i to je vidljivo ispred kamere, dok bi se realno dalo diskutirati o njihovim glumačkim sposobnostima, dok je Salma Hayek i dalje Salma Hayek, žena koja odbiva ostarjeti. Sve u svemu jedno veoma gledljivo ostvarenje, koje prodje u tren oka, ali koje nažalost nema onaj dugotrajniji efekt prepričavanja, i neprekidnog smijanja nakon odgledanog.

Read more »

THE GUILT TRIP

THE GUILT TRIP je bio veliko financijsko i kreativno razočarenje za sve koji su sudjelovali u projektu, ali vjerovatno ponajviše za sada već renomiranog glumca, scenarista i redatelja Setha Rogena(ZALOMILO SE, TO JE KRAJ) koji ima velike ambicije u Hollywoodu. Spajanje njega i planetarno popularne Barbre Streisand(YENTL, A STAR IS BORN, DOZVOLA ZA FOCKERE) u filmu koji bi trebao komično i dramski secirati odnos izmedju majke i sina, jednostavno ne funkcionira na niti jednom levelu. Redateljica Anne Fletcher(PRISILA NA BRAK, STEP UP) se očito nije mogla dogovoriti, kako sama sa sobom, tako i s scenaristom i producentima, u kojem smjeru, ili točnije žanru će gurnuti ovo ostvarenje, i tako pronaći svoju publiku. Film prati Joyce(Streisand) i Andrewa(Rogen), majku i sina, koji se upute na svojevrsni road trip s ciljem. Njemu je cilj pokušati prodati svoj revolucionarni ekološki proizvod za čišćenje, dok je njen cilj povratiti pomalo izgubljenu sinovu afekciju. Kao što bi mogli i očekivati ispočetka će to više biti kontraproduktivno, dok će kroz središnjicu filma pa do završetka, mladić shvatiti koliko mu je zapravo potrebna i bitna njegova majka. Šabloizirano ostvarenje postane nakon nekog vremena čak i zamorno s repetativnim dijalozima i predrvenom i neispirativnom glumom Setha Rogena, dok je napor Streissand iako vidan i za pohvalu, bez prave scenarističke podrške. Film, u kojemu bi največu kvalitetu trebala donjeti kemija dvoje glavnih glumaca, jednostavno nedostaje, i film ne uspije stvoriti nikakav emotivni upliv gledaoca, na način da mu je doista stalo do onoga što vidi na ekranu. Sve u svemu jedno loše ostvarenje, kojemu je jedina preporuka lik i djelo bezvremenske Barbre Streisand, no nažalost niti njena neosporiva karizma ne uspjeva izvuči neinspirativnu režiju podkrijepljenu lošim scenarijom i još lošijom kemijom izmedju dvoje glavnih glumaca. Pogledati ako baš nemate što.

Read more »

THE CAMPAIGN

Bilo je pitanje vremena kad će producenti željni zarade spojiti dva skoro najprofitabilnija i najpopularnija komičara današnjice, Will Ferrella(BLADES OF GLORY, ANCHORMAN) i Zacha Galifianakisa(HANGOVER, DUE DATE) u nekakvom urnebesnom ostvarenju. To "urnebesno" ostvarenje je trebala biti recentna komedija THE CAMPAIGN, koja ne samo da je spojila njih dvojicu ispred kamere, nego je dovela i provjerenog hitmejkera Jaya Roacha iza kamere(DOZVOLA ZA BRAK, AUSTIN POWERS). Namjerno sam stavio maloprije URNEBESNO u zagrade, jer istini za volju film nije niti blizu tom epitetu, ali je zato veoma gledljiv i nije dosadan i zamoran. THE CAMPAIGN prati aktualnog kongresmena Cam Bradya(Ferrell) u utrci s debitantnom Martyem Hugginsom(Galifianakis) u borbi za slijedeči mandat. Iako je Brady mislio kako će biti mačji kašalj pobijediti ovog "poluretarda", Huggins, se uz malu pomoć "lutkara iz sjene" koji imaju svoje tajne ciljeve, pokaže kao tvrd orah. Ambiciozan koncept, iako veoma lagan za gledanje, nije postigao nekakvu ravnotežu izmedju zahodskog humora i ozbiljnih referenci, što je glavni problem filma. Stvarno se s ovakvim facama komedije ispred i iza kamere očekivalo previše i ta velika očekivanja su se pokazala kao dvosjekli mač, jer je film naišao na mlak odaziv publike i skoro totalnu nezainteresiranost od strane ozbiljnije kritike, što je rezultiralo direktno na DVD budućnost ovog filma u večini svijetske distribucije, pa tako i u nas. Iako film ne krase nekakve kultne scene koje će se prepričavati godinama, postoji zaista par zabavnih fora koje će vam izmamiti osmjeh na lice bez obzira na trenutno raspoloženje, dok su Ferrell i Galifianakis još jednom pokazali koliko je sama njihova pojava komična, i zaista je teško i nakon ovog filma odabrati "pobjednika", što je bio svojevrsan tagline ovog filma. Sve u svemu jedno korektno ostvarenje koje će vas zabaviti svojom lepršavošču, no nemojte previše očekivati, jer u protivnom će te se možda ćak i razočarati.

Read more »

SAFETY NOT GUARANTEED

Troje zaposlenika jednog renomiranog časopisa, Darius(Aubrey Plaza), Jeff(Jake Johnson) i Arnau(Karan Soni) otidju odraditi intervju s nepoznatim čovjekom imena Kenneth(Mark Duplass) koji je stavio oglas u novinama kako traži adekvatnog partnera za odlazak u prošlost putem vremenskog stroja kojeg je sam izradio.
SIGURNOST NIJE ZAGARANTIRANA je zanimljivo ostvarenje redatelja Colina Trevorrowa, koji je malo izvrtio klasični žanr rom.com drame i ponudio filmić koji ne briljira baš toliko koliko ga poneki hvale ali funkcionira sasvim solidno u svojem kraćem trajanju od nekih 80ak minuta. Karakterizacija likova je ono na što se očigledno išlo, i odradjena je na veoma solidnom nivou do te granice da počmete suosječati s naslovnim, pomalo na prvi pogled "izgubljenim" likom Kennetthom čiji se oglas visa vi putovanja kroz vrijeme tijekom većine filma čini više kao vapaj za nekom osobom, s kojom će kliknuti i sprijateljiti se, jer očigledno je da se radi o usamljenoj osobi bez puno prijatelja ali punom ljubavi i dobrote. S druge strane tu idealno u priču dolazi lik Darius, koja se tijekom cijelog života osječala pomalo drugaćijom i neshvačenom, i koja nakon početne skeptičnosti spram Kennethovog izuma i njegove osobnosti, počima stvarati svojevrsnu afekciju prema ovom čudaku s umjetnim uhom. Film zapravo linearno prati dvije priće koje se spajaju samo na početku i kraju. Prva prati već spomenute Kennetha i Darius, dok druga prati Jeffa i Arnaua. Jeff je zapravo glavni novinar koji piše članak a Darius i Arnau su njegovi pripravnici. Po dolasku u gradić, Darius započinje svoje infiltriranje u um Kennetha, dok se Jeff upusti u potragu za davno izgubljenom djevojkom koja mu je "pobjegla". U tome će mu pomoći djevac Arnau kojemu će usput Jeff pomoći da se razdjevići na najbolji mogući način. Dakle uz pomalo neobičnu priču dvoje nesvakidašnjih ljubavnika imamo tu i generacijsku dramu koja secira razmišljanja pojedinaca u različitim životnom periodima, što u ponekim trenucima djeluje kao film za sebe, separiran emocionalno od ostatka priće. Sve u svemu jedno solidno ostvarenje koje uspjeva izbjeći klišeje žanra, ali kojoj nažalost fali onaj neki bouque koji bi ga izdigao iz realnog mediokriteta u kojem se nalazi.

Read more »

THE PERKS OF BEING A WALLFLOWER

Moram priznati da nisam bio obožavatelj lika i djela Logana Lermana, mladog nadobudnog glumca kojeg su u Hollywoodu uporno gurali u respektabilne, skupe projekte i potencijalne franšize kao što su PERCY JACKSON i TRI MUŠKETIRA. No, nakon što sam pogledao recentnu hvaljenu dramu CHARLIJEV SVIJET(THE PERKS OF BEING A WALLFLOWER) moje se mišljenje promijenilo. Lerman utjelovljuje Charlia, pomalo neobičnog puvučenog tinejdjera kojega upravo čeka najgori period njegova života, prva godina srednje škole. Nakon početnog neuspjeha u ostvarivanju njegova jedinog cilja, pronalaska prijatelja, sasvim slučajno nabasa na starije polaznike iste škole Patricka(Ezra Miller) i Sam(Emma Watson) s kojima se instant "pronadje" na nekoj duhovnijoj intimnijoj razini za kojom je uvijek žudio. Njih troje, u kombinaciji s još istomišljenika slobodno vrijeme provode slušajuči rock balade i uživajuči život s svim vrlinama i nedostatcima, sve dok problematična prošlost svatkog od njih ne pokuca na vrata. Iako je tržište pomalo zasićeno s američkim tinejdjerskim filmovima koji uglavom jedva dodiruju granicu mediokriteta, CHARLIJEV SVIJET je uspio postati dobrodošlo osvježenje žanra, kojemu je povratio davno izgubljeni kredibilitet kod ozbiljnije publike. Iako su svi tipični klišeji odrastanja manje više tu, redatelj/scenarist Stephen Chbosky je uspio dodati jedan ozbiljni ton cijelom filmu koji se savršeno uklapa s svijetom u kojem obitavaju naši glavni protagonisti, da ne govorim o veoma dobrom, skoro trileričnom završnom obratu koji je svojevrsni "šlag na ovu emocionalnu tortu", serviranu poprilično hladno, s tek iskrama emocija, koje produciraju oni jednostavni medjuljudski svakodnevni kontakti i odnosi, koji nas, kako kaže Charlie u jednoj sceni, "čine beskonačnim". Naglasak je Chbosky stavio na polaganu ali sigurnu narativnu karakterizaciju skoro svakog od likova, čak i onih sporednih, od kojih je uspio, čak i s minimalnom minutažom, stvoriti kompletan, jasan lik s kritalno jasnim osobnostima. Gluma je na visokoj razini, dok je pravo "otkriće" na početku spomenuti Lerman, koji je idealno, bez imalo preglumljavanja pogodio u srž naslovnog lika kojeg tumači. Ezra Miller je odličan kao svojevrsna školska luda dok je Emma Watson predivno adekvatna kao predmet žudnje knjiškog moljca Charlia. Sve u svemu jedan važan, generacijski film, koji pri samom kraju predje svoju "generaciju" i transformira se u nešto puno više, u život, od kojeg svatko, u različitim životnim periodima dobije probleme i nesreće koje nije tražio, a s kojima se mora nositi. No, redatelj šalje očitu poruku svima, da uz sve te probleme i nedaće, postoje dobre stvari, male stvari koje vas mogu učiniti sretnim, beskonačnim, i što je još važnije postoje adekvatni dobri ljudi, s kojima ih možete doživjeti.

Read more »

THE COMPANY YOU KEEP

Nekadašnja aktivistica protiv rata u Vijetnamu Sharon(Susan Sarandon), a koja je optužena kao sudionik ubojstva prilikom pljačke banke, biva uhvačena nakon 30 godina uspješnog skrivanja pod lažnim indentitetom. Priče se uhvati lokalni novinar Ben(Shia Lebuef) koji otkrije kako za to isto ubojstvo postoje još tri optužnice od kojih jedna glasi na ime dotičnog Nicka Sloana(Robert Redford) koji je navodno mrtav. Daljnjim istraživanjem Ben dolazi do odvjetnika Jima Granta(Robert Redford) za kojeg se ispostavi da koristi takodjer lažno ime, i ne prodje puno vremena prije nego će Ben i FBI polako povezati točkice. Suočen s teškom optužnicom Nick aka Jim se upusti u bijeg, u nastojanjima da dokaže svoju nevinost.
Robert Redford, iako skoro u svojim 80im godinama, ne prestaje redovito kako režirati, tako i glumiti, kako u svojim(JAGANJCI I LAVOVI) tako i u tudjim projektima, gdje nerijetko doživi hvalospijeve od publike i kritike(POSLIJEDNJA BITKA, LEGENDA O BAGGERU VANCU, KVIZ). U recentnom ostvarenju, THE COMPANY YOU KEEP, Redford se nalazi ispred i iza kamere, i više manje zanimljivo vuče konce ovog političkog trilera. Kad sam prvi put vidio trailer za ovaj film, moram priznati da su mi filmofilski apetiti porasli, ne samo zbog Redforda iza i ispred kamere, nego i zbog jednog od zvjezdanijih castinga gdje ekran zauzimaju glumački kameleoni kao Nick Nolte(RATNIK), Richard Jenkins(VISITOR), Brandan Gleeson(ČUVAR), Julie Christie(DOKTOR ŽIVAGO), Chris Cooper(ADAPTACIJA), Stanley Tucci(VRAG NOSI PRADU), Sam Elliot(UP IN THE AIR) uz kombinaciju s standarno uvjerljivim mladjim snagama Shia LeBeoufom(TRANSFORMERS 1,2,3), Terrencom Howardom(IRON MAN, ZATVORENICI) i Annom Kendrick(UP IN THE AIR). Iako su očekivanja bila velika, nakon izlaska u kino distribuciju, film je dočekan s blagim kinima, što mu je ostatku svijeta donjelo ograničenu distribuciju, tako da smo ga u lijepoj našoj dobili direktno na video, što nije baš obećavajuća činjenica. Istina je negdje izmedju, i mišljenja sam da je film zaslužio našu kino distribuciju, ali mogu i objektivno konstatirati da se radi o ambicioznom projektu koji je ostao negdje izmedju. Nije se naime, Redford mogao odlučiti što će točno da snima, ozbiljnu političku dramu ili punokrvni triler na tragu BJEGUNCA, što uzročno poslijedićno lišava ambicioznijeg gledatelja totalne angažiranosti i suosječanja za glavne likove i samu priču. Uz to kazana, ni tema nije baš aktualna, rat u Vijetnamu je sad već davno dio povijesti, i mladja generacije nama baš dodirnih točaka sa svim tim, što se sugerira u filmu, osim ako nam netko stariji ne ispriča taj dio američke prošlosti, što je samo površno Redford pokušao. Dojma sam naime, da je neuspjehu filma, najviše doprinio sam Redford, koji se malo previše trudio pokazati svima kako on još uvijek može, i kako je mlad i zavodljiv(scene trčanja, krupni kadrovi sebe), zbog čega je žrtvovao veliku dozu uvjerljivosti, ali ponajviše minutaže, čijom su žrtvom postali ostali protagonisti. Režija je staložena i pregledna, dok scenarij zapravo i nema neku posebno inspirativnu priču za ponuditi, izuzev par zgodnih dijaloga, koji su dodijeljeni svakome ravnopravno, da bi se zadovoljila glumačka ega. Sve u svemu jedno gledljivo ostvarenje, koje u niti jednom trenutku nije dosadno, ali ponajviše zbog kvantitete glumačkih veličina koje svaki u svom periodu zauzimaju ekran, ponajmanje zbog realne kvalitete i zanimljivosti središnje priče. Redford, mogao si puno bolje, sjedi, 3!

Read more »

KAPRINGEN

Somalijici otmu danski brod i stupe u kontakt s vlasnicima kompanije predvodjenim s direktorom Peterom(Soren Malling) koji preuzme breme pregovaranja na sebe, dok s druge strane, na brodu, kuhar Mikkel(Pilou Asbaek) pokušava poduzeti sve da smiri tenzije na brodu i omogući svima zadavoljavajuće riješenje.
Danski film OTMICA(KAPRINGEN) je veoma sličan KAPETANU PHILLIPSU, ali ranije izašao u distribuciju i kao takvi prednjači s ovom potentnom temom. Iako sličan po sadržaju, OTMICA je zapravo sušta suprotnost unutar istog žanra, jer redatelj Tobias Lindholm odbija snimati eksterijere i bazira se na interijernim trilerično verbalnim dramskim elementima koji idealno funkcioniraju na dvije strane. S jedne strane imamo posadu, "izgubljenu u prijevodu" s somalijskim piratima kojima koncept vremena usvojen od zapadnjačkog koncepta, ne znači apsolutno ništa, i spremni su provesti koliko god treba, dok ih se ne isplati, dok s druge strane imamo "ljude u odijelima", koji naizgled ne gaje previše emocija prema posadi koja svakodnevno riskira živote, nego im je jedina briga održati zdravu, pozitivnu financijsku jednadžu a jednadžba se neče postići ukoliko se udovolji somalijskim izvornim uvjetima od 15 milijuna dolara. U tu priču ulazi vrsan pregovarač Peter, ujedno i direktor tvrtke, koji usprkos odgovaranjima da to napravi od strane stručne osobe za ovakve situacije, preuzme pregovaranje u svoje ruke, riskirajući tako emocionalnu umješanost u cijelu situaciju, što bi moglo završiti negativno po ostale ulagače jer bi mogli izgubiti pozitivnu jednadžbu. Kompleksno ostvarenje, koje nije ni bolje ni lošije od KAPETANA PHILLIPSA, samo je drugačije koncipirano, puno intimnije minimalistično, do te mjere da bi se izuzev par scena, moglo postaviti u bilo koje kazalište i opet idealno funkcionirati. Dijalog situacije je ono što zaista krasi film, uz odlična riješenja redatelja, koji je zbog očito omanjeg budgeta morao smisliti kako da sve to skupa dobije kredibilitet, što je i uspio, na zadovoljstvo publike. Gluma je odlična, uz glavna dva protagonista, kuhara i direktora, imamo tu još par relevantnih uloga koje su odradjene veoma adekvatno, dok bi opet, kao i u slučaju KAPETANA PHILLIPSA pohvalio somalijske "glumce" koji su minimalistički, ali super uvjerljivo odradili svoj posao, do te mjere da stvarno mislite da su autentični pirati dovedeni samo za potrebe filma(tko zna možda i jesu haha). Sve u svemu jedan skoro pa dokumentaristički prikaz stvarnih zbivanja u ovakvim situacijama bez upliva američke patetike, i dobrodošla dijametralna poveznica sa korporativnim svijetom koji miljama daleko pokušava sve to skupa održati "na vodi" bez da se emocionalno uplete, što nije uvijek baš laka stvar ako ste ispod svih tih odijela i hladne površine ipak samo čovjek.

Read more »

MEETING EVIL

John(Luke Wilson) je srednjovječni agent nekretninama do grla zagrcan u dugovima, kojemu jednog dana na vrata pokuca misteriozni Richie(Samuel L. Jackson) tražeći od njega da mu pomogne upaliti auto koje mu se, navodno, sasvim slučajno ugasilo upravo ispred njegove kuće. Kad prikom pomaganja, Johnu biva ozlijedjena noga, Richie se ponudi odvesti ga u bolnicu, no očito je da misteriozni Richie ima sasvim druge namjere. Tijekom svog "filmofilskog staža",  pokušavao sam prilikom gledanja filmova tražiti, čak i u realno lošim ostvarenjima, dobre stvari, no u recentnom MEETING EVIL, to je jednostavno nemoguće. Film Chrisa Fishera(S.DARKO) od samog početka več miriše na blago kazano, trash C ostvarenje, koje ne bi smio nitko tko cijeni svoje dragocjene minute života vidjeti. Teško je zaista odabrati s kojim lošim aspektom ovog "ostvarenja" početi, no hajdmo od glume, za koju se očekivalo, da će barem biti korektna ako ništa. Moram vam odmah kazati da nisam ljubitelj lika i djela Samuela L. Jacksona koji je realno ako se mene pita zapravo samo prosječan glumac, s par uloga adekvatnim s njegovim načinom preglumljene intezivne intepretacije(PAKLENI ŠUND, ODBJEGLI DJANGO, ZMIJE U AVIONU) i gdje kojom uspjelom suptilnom intepretacijom(KOBNO PRESTROJAVANJE, BLACK SNAKE MOAN), no čovjek je definitivno zaslužio svoj status glumačke ikone pojavljivanjem u kultnim ostvarenjima kao što su PAKLENI ŠUND i NESLOMLJIVI. U ovom filmu, Jackson samo zapravo pokazuje svoju inkompetentnost, da i u očajnom ostvarenju, s dijalogom na razini pornografskih filmova, pokaže barem svoju odradjivačku, suptilnu, "skupi lovu i bježi stranu", nego kao mnogo puta dosad, pokušava preuzeti film, sa svojom isforsiranom intepretacijom. S druge strane, Luke Wilson, brat puno poznatijeg Owena, je realno imao samo jako puno sreče što se jedanput, slučajno, našao na piku Todda Phillipsa(HANGOVER) koji ga je angažirao za veoma smiješni OLD SCHOOL i barem trenutno, skrenuo na sebe pozornost mainstreem Hollywooda, jer budimo iskreni, radi se o veoma limitiranom glumcu, koji očito misli da je konstantno hvatanje za bradu, uz blagi teleći pogled, gluma. Zapravo sam vam veoma točno objasnio kako izgleda interpretacija dijaloga, dok je kompletni scenarij, priča za sebe. Scenarij je adaptacija novele Thomasa Bergera za koju iskrenu ne znam pravu kvalitetu jer je nisam pročitao, ali vidim da je ono što je ekranizirano ovim filmom, ili pogrešno shvačeno od strane redatelja, ili uvjetovano nekim producentskim željama za komercijalnošću ili realno možda samo po sebi jedno veliko precijenjeno smeče koje se slučajno našlo na stolu nekog producenta. Klišej nad klišejem, nebuloznost za nebuloznošću, povezano s očajnom glumom, neinspirativnom režijom i bespotrebnom minutažom od sata i pol, pretvara ovaj film u najcrniju točku svih vezanih za ovaj projekt. Srečom, vi, dragi čitatelji, se još imate prilike "spasiti", ja uspio nisam.

Read more »

THE TALL MAN

Znate onaj osječaj kada gledate film a dio mozga rezerviran za logiku vam govori da se radi o blago kazano "nategnutom" djelu, dok vas misteriozno "twisterski" scenarij drži budnim kroz cijeli film, s pomalom jeftinim, ali efektnim režijskim forama. E upravo taj osječaj me prožimao tijekom gledanja recentnog VISOKOG ČOVJEKA(THE TALL MAN), ciju režiju potpisuje Pascal Laugier(MARTRYS) dok naslovnu ulogu tumači Jessica Biel(STEALTH, ILUZIONIST, TEKSAŠKI MASAKR MOTORNOM PILOM). Odavati vam sinopsis ne smijem iz dva razloga; prvi je taj što je sinopsis zapravo jedina prava kvaliteta filma, dok je drugi razlog taj, što bih kopirajuči službeni sinopsis, zapravo namjerno počinio lažno svjedočanstvo. Upravo se radi potonjeg razloga lome koplja kod kritičara i publike visa vi ovog filma, jer njegova jedina kvaliteta ovisi o tome da se vi krivo informirate kroz trailere i čitanje promidjbenih materijala. Pa gledajte, mene osobno je prevario, što mu u "mojoj knjizi" ne daje lošu ocjenu, dapače, upravo to ga je, barem što se mog iskustva gledanja tiče, učinilo gledljivim i zanimljivim. Osim te zgodne varke, film zapravo ne nudi ništa novo, ni revolocionarno. Režija neodoljivo podsječa na nekakvu B- produkciju, dok je gluma blago kazano nategnuta, osim naslovne Jessice Biel koja je po prvi put "prekrila" svoj seksipil zbog vjerodostojnosti lika kojeg tumači. Postoji u filmu, kada se sve karte stave na stol jedna zanimljiva teza koja je blago kazano ekstremna, no daje dobar preduvjet za zanimljive rasprave i argumente, kako one ZA, tako i one PROTIV, što je izgleda "tražena roba" u lijepoj našoj.

Read more »

EN KONGELIG AFFAERE ( A ROYAL AFFAIR )

1767 godine, britanska princeza Caroline(Alicia Vikander) je udana za pomalo ludastog kralja Kristijana VII od Danske(Mikkel Boe Folsgaard), ali njezin život s poremečenim monarhom u opresivnoj državi postane izoloacijska patnja. Medjutim, Kristijan stječe vjernog prijatelja u njemcu, doktoru Johann Struenseeu(Mads Mikkelsen), tihom idealistu i poborniku prosvijetiteljstva. Kao jedini koji može stvarno utjecati na kraljeve odluke, Struensee uspijeva progurati prosvijetiteljske ideje u konzervativnoj Danskoj, i usput stupa u romantičan odnos s kraljevom suprugom Carolinom. To bi uglavnom bio sinopsis recentne KRALJEVSKE AFERE(EN KONGELIG AFFAERE), Danskog predstavnika na Oscarima 2012g. u kategoriji najboljeg filma izvan engleskog govornog područja. I moram se složiti potpuno zaslužena. Davno nisam gledao jedan povijesni film, baziran na istinitim dogadjajima, kojemu se prišlo s takvom pažnjom pri realizaciji. Od kompleksnog scenarija koji je baziran prema istinitim dogadjajim, preko savršenog ugodjaja tmurne Danske i raskošne scenografije, pa do odlično pogodjenog glumačkog castinga, film ima sve što mu je potrebno, pa i malo više. Naime, film, iako se zbiva u 18 stolječu, nikad nije bio bliži trenutnim zbivanjima u lijepoj našoj. I u Danskoj je tada bilo prijelomno razdoblje, u kojem je konzervatizam i sve što proizlazi iz njega, pokušao obraniti zadnje crte svoje linije od opasnog "protivnika" poznatog kao prosvijetiteljstvo. Baš kao što se i sad iskorištava Crkvena dogma u političke svrhe i pri tom donosi krucijalne glasove, takav je bio slučaj i onda, samo umnožen za par puta. Zaista pomalo smiješno izgleda koliko se stvari nisu pomakle niti milimetra u toliko mnogo godina, ili bi točnije bilo kazati da se "stvari" jesu promijenile, ali se ljudi nisu. Za ne povjerovati je, da se na kraju sve svede na to, tko je "lijevo" a tko je "desno", dok jedino oni koji odbace sve ideologije i odu živjeti svoj život, bez politike i ostalih "zidova" koji su nam nametnuti kroz povijest, mogu postiči pravu iskrenu kvalitetu života, ne mareči za kvantitetu istoga. KRALJEVSKA AFERA uz sve napisano, postiže i veoma jaki romantični efekt na razini nesretne i nesudjene ljubavi Romea i Julije, no nikad klišejizirano hollywoodiziranim načinom, nego brutalnom iskrenim i realnim prikazom svih posljedica koje proizlaze iz jednog ovakog, naizgled bezazlenog čina kao što je afera. Gluma svih glavnih protagonista je na nivou, dok je sve zasjenio Mikkel Boe Folsgaard u ulozi "luckastog" kralja Kristijana, koji jednostavno osvaja ekran, i savršeno balansira izmedju zabavne poremečenosti i one ozbiljne, represivne, potpuno zasluženo osvojen Srebrni medvjed za najbolju ulogu na Berlin film festivalu. Sve u svemu jedan realan ali ponajviše emotivni povijesni, politički i romantični prikaz jednog djela Danske prošlosti, koji se zapravo mogao dogoditi bilo kad i bilo gdje.. Jednostavno užitak za gledanje, cak i kada uzmete u obzir činjenicu da film traje 137 minuti.
Pogledajte ga, više je nego prigodan i sugestivan u ovo mračno doba referenduma, štrajkova, krize na svim nivoima a ponajviše podijela koje cijepaju cijele nacije na pola ali i po pola!

Read more »

THE PLACE BEYOND THE PINES

Iako je generalno shvačanje večine, da se Ryan Gosling proslavio zbog jedne od ove dvije činjenice(prva je nastupanje u polularnom Mickey Mouse Showu s Justinom Timberlakeom, druga je osvajanje Oscarovske nominacije za film HALF NELSON), vjerovanja sam da ga je zapravo najviše proslavila jedna afera, točnije osoba vezana za tu aferu. Naime, kada je 2002 godine angažiran za sporednu ulogu u filmu UBOJSTVO PO BROJEVIMA, stupio je u romantičan odnos s glavnom glumicom Sandrom Bullock, koja je po kuloarima poznata kao žderačica muškaraca a i kao jedna od najutjecajnih ako ne i najutjecajnije glumica u Hollywoodu. To mu je, ili točnije ONA mu je otvorila daljnja vrata Hollywooda kroz koja je on sigurno i zamjetno prošao, prvo s sleeperom BILJEŽNICA(NOTEBOOK) koja ima svojevrsan kultan žanrovski status, pa metafilmski i u "životu romantike" ako to tako mogu nazvati, pa zatim i s hvaljenim dramski ozbiljnim ostVarenjem HALF NELSONOM, koji mu je pribavio i Oscarovsku nominaciju. Njegove daljnje projekte je krasio svojevrsan simptomatični pristup filmovima, u kojima je gradio kult i sad već prepoznatljivi "šutljivi, privlačni, tajanstveni, problematični fatalni dečko" nastup(DRIVE, TAJNI I LAŽI SAVRŠENOG ZLOČINA, BLUE VALANTINE, ONLY GOD FORGIVES i recentni THE PLACE BEYOND THE PINES) dok je realno imao samo par izleta u isključivo komercijalne vode s filmovima kao što su SLOM, TA LUDA LJUBAV i GANGSTERSKI ODRED. S druge strane Bradley Cooper nije imao tako lagan, ili da kažem sretan zvijezdani put. On se naime dugo godina kalio kroz renomirani Actors Studio, gdje je brusio svoj glumači talent kroz tri godine studija. Dok je studirao, usput je nastupao u B filmičima i serijama, uglavnom u sporednim ulogama. Kada je završio studij, preselio se u Los Angeles ponajviše zbog stalnog angažmana u seriji Alias, i usput odradjivao redom sporedne uloge od kojih mu je najpoznatija ona u LOVCIMA NA DJEVERUŠE. Onda je stigla njemu prijelomna 2009 godina u kojem je nastupio u svijetski poznatom hitu MAMURLUK i od tada mu naravno ništa više nije bilo isto. Odavna nije jedna takva komedija iznjedrila tako veliki uspjeh, da su svi vezani za projekt postali instant svijetske zvijezde. Poslije toga je uslijedila titula Sexiest Man alive by People magazin, komercijalna uloga u A-TEAM, nastavci MAMURLUKA(koji su redom zgrnili masu novaca), solidni SAVRŠENA FORMULA(LIMITLESS) u kojem je ekran dijelio s svojim uzorom De Nirom i još jedna kreativna prekretnica s filmom U DOBRU I ZLU(SILVER LININGS PLAYBOOK) koja mu je pribavila Oscarovsku nominaciju u kategoriji najbolje uloge. Upravo su ovo dvoje "opisanih", glavni protagonisti u recentnom ostvarenju redatelja/scenarista Dereka Cianfrancea(BLUE VALANTINE), THE PLACE BEYOND THE PINES, koji je sugestivno u nas preveden kao GRIJESI OČEVA. Film počinje s Ryan Goslingom u ulozi Luka, privlačnog no problematičnog motociklistu/kaskadera, koji ima djete s Rominom(Evo Mendes) no nema s njom klasičan "obiteljski odnos" jer mu ona nije ni rekla za to dijete. Kada doznaje da je postao otac, a ne želeči biti kao svoj otac, koji ga je napustio i razočarao, Luke se upusti u seriju kradji banaka, sve dok se pri jednoj pljački ne precijeni i završi u potjeri s mladim nadobudnim plicajcem Averyom(Bradley Cooper). Ima tu još podosta radnje, koja je vremenski podijeljena na tri faze, no stvarno je nije svrsihodno otkrivati zbog potpunog uživanja u filmu koji ima svojevrsan efekt dramskog odmotavanja, s tendencijom k napetom klimaksu. Uvijek sam tvrdio kako je najbolja kombinacija kada je scenarist ujedno i redatelj, jer tada se točno osječa pravo vodjenje i smjer filma, koji posjeduje i recentni film. Iako trajanja od skoro 2 i pol sata, film u niti jednom trenutku ne udje u fazu dosadnog i nezanimljivog, ponajviše zbog veoma potentnog emocijama nabijenog scenarija. Režija je minimalistična, bez previše ekperimentiranja, koja dopušta glumcima da pokažu ono najbolje od sebe, što su oni naravno i napravili. Ryan Gosling kao šutljivi, tajanstveni, problematični tip je kao na domačem terenu, dok je, bar meni, pozitivno iznenadjenje savršeno odradjena uloga Bradleya Coopera, za koju je puno prije zaslužio Oscarovsku nominaciju, nego za meni prosječni i preglumljeni U DOBRU I U ZLU. Ostatak glumačke postave je obavio odličan posao bez iznimke(Eva Mendes, Ben Mendelsohn, Amory Cohen, Rose Byrne, Dane DeHaan, Bruce Greenwood), dok je Ray Liotta, još jednom pokazao koliko dobro, u malo vremena, može ostaviti dojam pokvarenog đubreta. Napisao sam na početku recenzije "sugestivno preveden u nas kao GRIJESI OČEVA" jer film se upravo dotiče svojevrsnog nasljednog utjecaja odsutnosti, ili prisutnosti očinske figure tijekom odrastanja, i pri tom ne mislim samo na onu fizičku prisutnost, nego na onu puno važniju, emocionalnu. Redatelj Cianfranco se ne libi davati opaske i sugestije, što je veoma hrabro od njega. On naime sugerira izmadju ostalog, koliko su zaista nepotrebni u našim životima, oni očevi, koji nisu sredili ni svoje živote, dok osudjuje i one druge koji su fizički tu, ali ih emocionalno nema. Suptilno hvali figure očuha koji se trude, pokušavaju, razume i tu su za svoje "sinove", dok pomalo pesimistično na samom kraju naglašava jednu neosporivu činjenicu, da krv nije voda.. samo problem je što je to nekad dobra, ali nekad i jako loša stvar.

Read more »

JAGTEN ( THE HUNT )

Učitelj Lucas(Mads Mikkelsen), prisiljen raditi u vrtiču zbog zatvaranja škole u kojoj je nedavno radio, dospije u neugodnu situaciju, kada kčer najboljeg mu prijatelja, izmisli, da ju je upravo on, seksualno zlostavljao. Tu "bezazlenu" dječju fikciju daljnje podpali ravnateljica vrtiča, koja obavijesti sve resorne službe, pa tako i žitelje dotičnog malog mjesta, o tom nemilom dogadjaju, što Lucasu pretvori život u živi pakao, ne samo zbog svakodnevnog verbalno-fizičkog maltretiranja od strane te male zajednice, nego i zbog činjenice da je taman tada, njegov sin, nakon dugo vremena poslije razvoda, trebao doći živjeti kod njega. Upravo kao što jučer nisam znao kako da počnem s lošim stranama SAVJETNIKA, tako danas ne znam odakle da počnem s dobrim stranama recentnog danskog filma LOV(JAGTEN/THE HUNT). Možda je najbolje da krenemo od najočitijega, ili bolje kazano najeksponiranijeg, a to je prvenstveno savršena gluma Mads Mikkelsena, koji je zasluženo osvojio Zlatnu palmu za najbolju glavnu mušku ulogu u Cannesu. Taj svestrani glumac je nakon kratkog izleta u Hollywood(CASINO ROYALE, SUDAR TITANA, TRI MUŠKETIRA, VALHALA SE BUDI) shvatio da mu kreativno ipak više leži rodna mu Danska, gdje je u veoma kratkom roku, snimio dva upečatljiva filma(LOV, KRALJEVSKA AFERA) i na sebe skrenio puno ozbiljniju pažnju. Ostatak glumačke postave je podosta autentičan, ali za klasu lošiji od Mikkelsena, što je zapravo i jedina zamjerka koju imam u vezi filma. Tema je smrtno ozbiljna, zapravo nikad realno ozbiljnija i relevantnija s obzirom na delikatnu temu koja jest pedofilija, ali i onu još bitniju, a to je moč djece, koju trenutno uživaju zbog posvemašnog "vjerujmo sve djeci" trenda, koji nije uvjek realan i pravedan. Upravo se s tim "tihim" problemom uhvatio u koštac redatelj/scenarist Thomas Vinterberg(IT IS ALL ABOUT LOVE, SUBMARINO), iako su mnogi očekivali da će ići u drugom smjeru, onom pedofilskom, redatelj Vinterberg je pokazao drugu stranu novčića, koju mnogi suočeni s ovakvim problemima niti ne pogledaju, nego rezolutno i bez premca vjeruju svojoj maloj princezici ili princu koji ponekad, ali samo ponekad, imaju malo bujniju maštu. Redatelj je zapravo lukavo i jako domišljato izokrenuo termin i lice žrtve, i njemu dao novo naličje, u ovom slučaju ono Lucasa, koji ni kriv ni dužan, mora delikatno i nezahvalno pokušati uvjeriti sve oko sebe, pa ćak i one najbliže, da je "žrtva", mala Klara, zapravo krivac, a on, neočekivano žrtva kompleksnog globalnog problema kakav jest pedofilija. Jedna predivno mračna, surovo realna drama, s natruhama trilera, koje se s predivnom lakočom odmata, i stvara efekt svojevrsnog navijanja za glavnog protagonista, dok on prolazi kroz najmučnije trenutke svojega života, ne znajuči hoče li se ikada realno moči izvaditi iz epiteta pedofila. Redatelj Vinterberg, iako tijekom večine filma samo suptilni promatrač s kamerom, na kraju filma ipak nudi odgovor.. a koji je, pa volio bi da pogledate film i uvjerite se sami, jer radi se o remek djelu moderne filmske umjetnosti prepunom iskrenih ljudskih trenutaka, kako onih loših(pokušaj izbacivanja iz dučana, napadi na kuču, scena u crkvi..), tako i onih pozitivnih(neupitno vjerovanje kuma u njegovu nevinost/ katarza s Klarom i njezinim ocom pri kraju filma..) koji vas ne mogu ostaviti ravnodušnim, i u kojima se svi nažalost možemo jednog dana naći, a da toga nismo ni svjesni.

Read more »

RUBY SPARKS

Poznati mladi pisac(Paul Dano) suočen s težom kreativnom blokadom, nadje romancu na veoma neobičan način; stvori lik ženske osobe, Ruby Sparks(Zoe Kazan), koju toliko zavoli, da se ona i fizički manifestira u njegovoj kući kao njegova cura.
Neobičan scenarij djelo je mlade Zoe Kazan, ujedno i glavne glumice, naslovne Ruby Sparks, koja je pri realizaciji ovog projekta imala samo jedan zahtjev, da ona odglumi naslovnu ulogu. Kako Zoe nije glumački debitant(SLOM, PREVIŠE JE SLOŽENO, PUT OSLOBODJENJA), redateljski dvojac Jonathan Dayton, Valerie Faris(MALA MISS AMERIKE) joj je rado izašao u susret i spojio je s mladim perspektivnim glumcom Paul Danom(BEING FLYNN) u glavnoj ulozi. Neobičan scenarij koji neodoljivo podsiječa na opus scenarista Charlia Kaufmana(ADAPTACIJA, VJEČNI SJAJ NEPOBJEDIVOG UMA) je dočekan s blagim kritikama koje su ga svrstavale u negdje malo poviše mediokriteta, dok se realno radi o veoma dobrom, karakternom ostvarenju koji secira razmišljanje ljudi u vezama, i postavlja  važno pitanje - "Da li u svakom odnosu, nesvjesno, pokušavamo modelirati svojeg partnera prema svojim idejama savršenosti". Odgovor će te naravno morati sami dokučiti, jer film ima svojevrsan rorschach efekt, gdje svatko može shvatiti, odnosno pojmiti ovaj film na sebi svojstven način. Lik pisca Calvina Weira-Fieldsa je Oscarovskog materijala, i izveden na adekvatno suptilan način od strane Paula Dana, kojemu sama fizika sugerira psihološku kompleksnost(izgleda kao mračnija verzija Woody Allena), dok je Zoe Kazan u ulozi Ruby Sparks doslovce ONA, što nije ni čudno s obzirom da je iznikla upravo iz njene glave. Ostatak glumačke postave je odradio veoma dobar posao s obzirom na danu im minutažu(Anotonio Banderas, Annette Bening, Chris Messina, Steve Coogan). Definitivno jedan film koji postavlja pitanja, bitna pitanja, realna pitanja ali umotan u nerealno ruho, koje mu daje jedan jako očiti efekt kojeg ne možete zanemariti. Sve u svemu jedna jako dobra ideja, scenarij, koji je realiziran veoma dobro, dok mu tek pojedini izleti u humorističnije dijalogne vode stvaraju svojevrsnu manu, preko koje se doduše može preči, no ostaje žaljenje, što se realizacije nije uhvatio neki malo "ozbiljniji" redatelj koji bi je usmjerio u prave, adekvatnije mračnije vode.

Read more »

BYZANTIUM

Iako jako nepredvidljiv redatelj Neil Jordan se ucrtao na relevantnu redateljsku listu s instant kultnim hitom INTERVJU S VAMPIROM. Da li rezultat uspjeha tog filma treba tražiti u tada(a i sada) popularnim Tom Cruisom i Brad Pittom ili u samoj kvaliteti dotičnog filma i dan danas je diskutabilno i podijeljeno, što sve u svemu nije loša stvar. No, Neil Jordan nije redateljski žurio, pomljivo je birao svaki svoj projekt(NEUSTRAŠIVA, ONDINE), sve do jednog sličnog, žanrovski njemu prepoznatljivog, recentnog BYZANTIUMA. Glumački je angažirao sve popularnije Gemmu Arterton(IVICA I MARICA) i Saoirse Ronan(U SEBI) da inepretiraju dvije vampirice koje pokušavaju preživjeti u brutalnom "ne vampirskom okruženju" kakav jest sadašnji svijet. Moram priznati da je zapravo ovo jedno hrabro, pomalo eksperimentalno ostvarenje koje se može podijeliti u dva dijela. Prvo je pjesnički intimistično, dok je drugo populistički ulizivačko(SUMRAK SAGA). Zanimljivost je naime da je upravo ovaj drugi dio(ulizivački) puno zanimljiviji i traži dodatno objašnjenje(ćitaj nastavke) koji se nažalost vjerovatno neće realizirati zbog ispodprosječne prodje na svijetskom kino tržištu. Prvi dio filma je pomalo dosadan s nekakvim površno nepovršnom karakterizacijom likova, sve u svrhu ne odavanje biti radnje koja je svima već odpočetka itekako jasna. E, ali od pola filma pri kraju, film kreče jednim skroz drugačijim tempom i žanrom, koji da je krenuo od početka, bi zabilježio možda i kultni, ili bar populitični status. No, ništa, ovako imamo neujednačeno ostvarenje, s zanimljivim zapletom, ali s nedorečenim uvodom, koji će se pjesničkim dušama svidjeti, ali napominjem, realno, poslužio je samo kao popunjavanje rupa nedovoljno razradjenog trajanja i kompletne ideje filma, ali i takav u usporedbi s žanrovskim SUMRAK SAGOM izvoljeva sigurnu i uvjerljivu pobjedu vrijednu gledanja.

Read more »