Sunday, May 04, 2014
Arnolph
Film TUŽNA VEZA(BLUE VALENTINE) prati oženjeni par, Dean(Ryan Gosling) i Cindy(Michelle Williams), kroz njihovu cijelokupnu vezu od upoznavanja pa do sadašnjosti.
Iako se po šturom sinopsisu može pretpostaviti kako se radi o uobicajenoj romanticnoj drami, zapravo je upravo suprotno. Naime, film ne prati ovo dvoje zanimljivih likova linearno, nego se u jednakim vremenskim etapama od sadašnjosti, preseli u neku od etapa njihove prošlosti, gdje su za razliku od sada, bili puno optimisticniji, sretniji i puni nade. TUŽNA VEZA je zapravo ono što sam naslov i govori, izuzev par sretnih scena, i kao takav poprilicno pesimistican i sugestivan, do te mjere da se zapitate, da li je realnost, odnosno buducnost svih romanticnih odnosa, zapravo osudjena na emocionalnu i seksualnu propast, gdje upoznavajuci jedno drugo do same srži, doživite svojevrsni psihofizicki zamor prema svom partneru. Film jasno sugerira kako trajnosti svake veze uvjetuje nedostatak vlastite satisfakcije u nekom svom zanimanju ili hobiju, i kako se totalno prepuštanje nekomu i njihovom svijetu, emocionalno kažnjava na ine nacine. Zaista jedna drugacija drama, koja i načinom snimanja i svojevrsnim objektivnim redateljskim postupkom, gdje on nastupa samo kao "nedužni promatrac", prepuštajući dvama naslovnim glumcima, da preuzme ekran i improviziraju u vecini scena, što cijelom filmu skupa daje neki dokumentaristicki, pa samim tim i zabrinjavajuci štih. Od velikog su znacenja bile interpretacije glavnog dvojca Gosling - Williams, koji su suptilno, bez preglumljivanja postali likovi koje tumače, dok je Gosling, barem meni, dokazao da ne zna igrati samo šutljivog, tajanstvenog, zgodnog tipa, nego je ovom ulogom, pokazao svoj širok glumacki dijapazon. Williamsova mu idalno parira, i njih dvoje su zapravo jedini i isključivi pokretac ovog filma, dok su dijalozi, šturi, obicni i realni, baš kakav je i život, bez prenemaganja i nekakvih posebnih scena, koje bi trebale privuci široke mase jer ovo je film iskljucivo za realiste, i mislim da se odveć romanticnim dušama neće baš svidjeti. Soundtrack je još jedna fina stavka koja je umetnuta u film, i idealno funkcionira se dogadjajima koje vidite na ekranu, dok je i Goslingovo karikaturno pjevanje, idealno pogodjeno. Ljubav nije dovoljna, okolnosti se moraju poklopiti, a kada se i okolnosti poklope, možda neka veca sudbina jednostavno ima svoju viziju. Da li je dobro potpuno se prepuštati nekomu ili nečemu i najvažnije, volite li samog sebe, su samo neka od pitanja koja podtekstualno umece redatelj i scenarist Derek Cianfrance(THE PLACE BEYOND THE PINES) i tako vas tjera da kroz gledanje i sami na nekakav nacin sudjelujete u filmu, preispitivajuci sebe i neke vaše prošle, sadašnje i potencijalne buduce odnose. Sve u svemu jedno bitno ostvarenje, koje brutalno iskreno, minimalisticki secira romantične odnose, i koje zbog svojeg skoro pa dokumentarističkog načina snimanja, i nelinearnog scenarija, nece biti za svačiji ukus, dok će svim onim realistima, koji znaju da ljubav nisu samo cetiri okašca koja se u izvjesnom trenutku susretnu i dožive deja vu dovoljna, da bi sve to skupa opstalo i egzistiralo na isti onakav nacin kako je i počelo, zaljubljeno, veselo, uzbudjujece, iskreno, no nažalost ipak samo u najvecem broju slučajeva, naivno i podredjeno, nekom vecem životnom planu, kojeg nažalost nikad do kraja necemo dokuciti. Boriti se ili ne boriti, pitanje je sad..
Posted in: 
Posts
