INTO THE WOODS

Moram priznati kako od svih žanrova najmanje preferiram mjuzikl, tako da sam prije odlaska na projekciju filma U ŠUMI(INTO THE WOODS) bio podosta skeptican, iako me recimo LES MISERABLES ugodno iznenadio. Pomogla je i činjenica što je film bio nominiran za podosta kategorija na Zlatnim Globusima, od kojih je ona za najbolju žensku glavnu ulogu u komediji i mjuziklu za Meryl Streep, pa budimo iskreni bila očekivana(stvarno ta žena može glumiti apsolutno sve s nevjerovatnom uvjerljivošću). Upravo mi je ona bila glavna zvijezda vodilja prije odlaska u kino, i koja me nakon odgledanog, moram kazati nije razočarala, dok sam film, pomalo i jest. Nakrcan zvijezdama i zvijezdicama, pozamašnog budgeta i pomalo kopiranog izvrcanja dobro poznatih bajki(citaj MALAFICENT), film jednostavno ne uspijeva uhvatiti pravi narativni tempo, nego nekako uvijek u istoj brzini repetativno predstavlja ovi nekakav novi pogled na dobro poznati bajkoviti svijet. Glazbeni dio je odradjen na visokom nivou, i on stvarno nije problem, problem je što emocije i dogadjanja za vrijeme pjevanja nemaju neku osobitu dušu, niti stvaraju empatiju publike prema likovima, koji blago kazano nisu nešto osobito karakterizirani, što je nažalost značilo površno odradjene uloge bez pedigrea, izuzev Emiliy Blunt koja se odlicno snašla. Vidljivi su nekohentni montažni skokovi što sugeriranje uplitanje producenata u završni proizvod, no možda bi, da budem onako malo i pokvaren, bilo bolje da su se još barem "malo" upleli, jel film zaista pri sam kraj postane 15ak minuta predug i bolno repetativan. Sve u svemu jedno ispodprosjecno ostvarenje koje niti je za djecu, a ni za starije, a koje nadasve "pluta" u drugoj brzini, ne uspijevajuci zbog scenaristicko-redateljske nesposobnosti ubaciti u vecu brzinu i uspješno privesti ovaj "ambiciozan pokušaj" kraju, dok ga jedino glumacke bravure Meryl Streep, Emily Blunt(EDGE OF TOMOROW) i Chrisa Pinea(STAR TREK, JACK RYAN), donekle izvlace iz totalne repetativnosti i zamora materijala. Pogledati ako vas bolja polovica baš nagovori na to, ali bar će te nakon odgledanog imati dobrog povoda za pregovore u vezi "super-protuusluge"!

Read more »

SEVENTH SON

Mladog Thomasa(Ben Barnes) regrutira stari iskusni vrac(Jeff Bridges) kao svog pomocnika, kako bi se zajedno upustili u borbu protiv najopasnije vještice od svih, Majke Malkin(Julianne Moore).
Problematican projekt od samog starta pa do finiša, gdje ne samo da se mijenjala postava(poneki angažirani na ovom projektu su pobjegli prije pocetka snimanja), nego se i nakon završetka snimanja, kad je film vec debelo bio u postprodukciji, moralo pribjeci onome što obicno sugerira totalnu katastrofu, nadsnimavanje vecine scena, što troškove diže u visine a kvalitetu u doline, dok nepoznanica datuma službenog izlaska filma znaci nocnu moru za distributere koje u vecini slucaja otpreme film direktno na DVD(a svi znamo što to znaci za skupi projekt).
Evo film je službeno i izašao, barem u Hrvatskoj(u Americi još ne, možda i nece "ugledati" mrak kino dvorana), i nakon odgledanog moram kazati da film jedva zaslužuje i DVD distribuciju, i to eventualno u kontekstu trash vecernje razbibrige uz mnoštvo opijata i društva, kako bi se naravno u vecini dosadnih dijelova filma mogli priklonuti ugodnom razgovoru. Stvarno dosta toga ne štima u ovom filmu, počevši od (iznenadjujuce s obzirom na renomirana imena) glume, gdje Jeff Bridges od TRUE GRITA pomalo vec ponavlja svoju nerazumljivu ulogu pijanca bez briga, samo u ovom filmu, nema scenaristicku podršku da bi to držalo alkohol,ovaj mislim vodu(izuzev možda dva smiješna dijaloga). Ben Barnes je lijepuškast decko, no gluma mu vec dugo nije na listi osobnih talenata(KRONIKE NARNIJE, DORIAN GRAY), dok je Julianne Moore samo odradila na autopilotu ovaj dobro placen angažman. Neiskusni redatelj Sergey Bodrov jednostavno ne zna kojim bi kreativnim putem krenuo s ovom ekranizacijom poznatog romana(tako barem piše), no na našu i njegovu nesrecu, producenti su preuzeli konce u ruke i odveli ga putem neuvjerljivog i infantilnog CGIa, koji ne da nije u službi price, nego ni prica nije u službi njega. Karakterizacija likova je blago kazano smiješna i apsolutno vas nije briga za sudbine ovih plošnih likova, koje na našu srecu(zbog loše zarade), necemo morati gledati još dugi niz godina kroz potencijalne nastavke(postoji više knjiga). Sve u svemu jedno ocajno ostvarenje koje trebate izbjegavati u velikom luku, i jedan veliki ovogodišnji minus za Hollywood, kojemu ovaj projekt stvarno nije trebao, a što je još gore, ni meni.

Read more »

THE HOBBIT: THE BATTLE OF FIVE ARMIES

Bilbo(Mrtin Freeman) i ostatak družbine su prisiljeni sukobiti s ostatkom podijeljenog Medjuzemlja, kao i s zastrašujucim Smaugom, a sve kako bi obranili nešto što ih vecinu uopce ni ne zanima, zlato koje se skriva u utrobi planine.
Napisao sam to i prethodna dva puta(NEOCEKIVANO PUTOVANJE, SMAUGOVA PUSTOŠ), napisati cu i sada(BITKA PET VOJSKI), nepotrebno komercijalizirano nastrojeno(dakle sve ono protiv cega se Tolkien s perom borio) separiranje jedne solidne knjige(samo kako bi se zgrnilo više love), je kako u prethodna dva dijela, tako i u recentnom, dovelo do razvodnjavanja potentne price, pa tako i nezainteresiranost publike za likove i njihove sudbine(cemu nije pomoglo ni poznavanje njihovih sudbina iz GOSPODARA PRSTENOVA). Da li je produkcijski impozantno, da, no opet ništa previše superiornije GOSPODARU, koji je "minimalizirajuci" setove na stvarne lokacije Novog Zelanda stvorio rijektu vidjen realni tonus filma, dok je u trilogiji HOBBIT, a narocito u ovom poslijednjem dijelu, pretjerano upotrebljavanje CGI dovelo do nekakvog "cartoonish" efekta zbog kojeg sve izgleda kao nekakva infantilna vožnja luna parkom s puno bljeskavila a nažalost premalo sadržaja. Gluma je solidna, ili možda bolje kazano odgovarajuca, "Sheakspearijanska", no zbog nedovoljno potentnog dijaloga i monologa, jednostavno u prevladavajucim akcijskim scenama, gubi svoj smisao i postane na trenutke cak i smiješna. Pokušao je Jackson, nizajuci akcijsku scenu za scenom, odvratiti pozornost publike s ogromnih nedoslijednosti i nedostataka koju je donjelo dijeljenje nedovoljnog sadržaja u tri djela, no jednostavno nije uspio i dospio je u domenu repetativnosti scena i montažnih sitnih trikova, samo kako bi zavarao publiku da povjeruje da gleda nešto ingenioznije osmišljeno od primjerice HUNGER GAMES ili TWILIGHT, no nažalost nije uspio, doduše nije ni mogao, produkcijske su ga prilike prislile da zbog komercijale zaboravi na kvalitetu, i sad kad je sve završilo, tvrdim da nije smio dijeliti HOBBITA u tri dijela, napravio je grešku karijere(iako on misli da mu je to vjerovatno KING KONG). Da ne bi ispalo kako se radi o nekakvom užasu od filma, jer to nije istina, film u niti jednom trenu ne krece u domenu dosadnosti i nezainteresiranosti, no istinu za volju nakon prva dva dijela smo podosta spustili "letvicu", što mislim Jacksonu nikako ne ide u prilog. Mislim da se nema što puno kazati(nažalost), osim da ako ste bili zadovoljni(ili barem ne totalno razočarani) s prva dva dijela, biti ce te i s ovim, jer nudi iste vrline, lepršavost, akciju, zabavu, no ako tražite nešto više, sadržaj iza djela i uvjerljive emocije zbog kojeg ste zavoljeli Medjuzemlje, radje pogledajte ponovno GOSPODARA PRSTENOVA, a HOBBITA, citajuci knjigu, sami u glavi montažno skratite na "jedan pravi film", uciniti ce te puno bolji posao od Jacksona.

Read more »

DRACULA UNTOLD

Kada se osjeti ugrožen od strane Turaka, princ Transilvanije Vlad Tepes(Luke Evans) otidje potražiti pomoc u Krezubu planinu, gdje je mjesecima ranije zatekao nadnaravnu moc. Tamo ostvaruje dogovor s vragovim slijedbenikom koji mu podari izvanredne moci, ali i kletvu, koja ce se ostvariti ako u slijedeca tri dana popije krv ljudske osobe. Tijekom ta tri dana, Vlad ce morati da vodi bitku na dvije fronte, prvu s mnogobrojnim Turcima, i drugu puno opasniju i težu, sa samim sobom. 
Vracanje prica na pocetak, nije ništa novo u pokušajima da se revitalizira poneki mitski (anti)junak. Upravo je to slucaj i s recentnim DRAKULA: NEISPRICANA PRICA(DRACULA UNTOLD), iza koje su stala dva velika studija, Universal i Legendary, i odobrili mu solidan budget od 70 miliona dolara. Upravo to vracanje price na pocetak se pokazalo kao slizak teren na kojem se scenaristi Matt Sazama i Burk Sharpless(scenaristicki dugometrazni prvijenac), kao i redatelj Gary Shore(redateljski dugometrazni prvijenac) nisu baš najbolje snašli. Naime, baziranje jedne ovako nadnaravne price u nekakvoj stvarnosti, funkcionira, kada se totalno prione realnosti svega što se gleda, no u recentnom ostvarenju, htjelo se zadovoljiti široki dijapazon publike, tako što ce se realnoj bazi, umetnuti nadnaravni momenti. Vidljivo je kroz montažu da su producenti umješali svoj prste, i film zaista ima brz tempo,  ali opet nedovoljno brz da se ne primjete ogromne rupe u scenariju, ili loše sprovodjenje cijelokupne ideje filma do kraja. Od polaganog, "povijesno-viteškog" starta, film nakon inicijacije Drakule krece kao rollercoaster u seriju specijalnih efekata i besmislenih akcijskih scena, od kojih moram priznati ima par cisto vizualno gledajuci, jako potentnih, no opet nedovoljno da se pokrije totalna klišejiziranost i infantilnost u zadnjoj trecini filma. Gluma je solidna, no opet plošna, ponajviše zbog na trenutke smiješnog dijaloga koji jednostavno, htjeli mi, ne htjeli, bode uši, i glumci, iako vizualno i verbalno adekvatni, nisu bili u stanju odraditi bolji posao. Film je završio s svojevrsnim "otvorenim svršetkom" što sugerira potencijalni nastavak, no s druge strane utržio je nekakvih 30ak milijuna na maticnom tlu, što i nije nekakav preveliki uspjeh, i zbog toga ce o sudbini potencijalne DRAKULE 2 odlucivati svjetska distribucija, koja i u prošlosti nije bila veliki obožavatelj ovog mracnog antijunaka. Sve u svemu, jedno ispodprosjecno ostvarenje, koje ima zahvalan pocetni sinopsis, ali kako se prica odmotava, sve više dobijemo pravu ideju, koja je kao i uvijek bazirana na zgrtanju love, i kao takva ne nudi ništa novo, i nije vrijedna vaših tridesetak kuna u kinima. Što je cudno za jedan ovako vizualan spektakl, mozete ga, bez greške, pogledati u malo boljoj kvaliteti na vašim kucnim reprodukcijskim uredjajima.

Read more »

THE ZERO THEOREM

Moram prvo napomenuti kako sam veliki obozavatelj lika i djela Terry Gilliama, jednog od Pythonovaca, koji je uspio izgraditi upecatljivu i prepoznatljivu redateljsku karijeru. Od kultnog BRAZILA, preko dramski karakterno upecatljivog KRALJA RIBARA, pa do ingenioznog 12 MAJMUNA, da bi na kraju došli do njegovog poslijednjeg nezaboravnog filma i pomalo kontroverznog STRAHA I PRIJEZIRA U LAS VEGASA, koji je podijelio i kritiku publiku, što je naravno, ako se mene pita hvalevrijedna stvar. No kako STRAH I PRIJEZIR U LAS VEGASU datira iz 1998 godine, ne mogu a da ne primjetim, kako od tad pa do danas, Gilliam nije ostavio neki veci filmski trag. Bilo je tu svega, od bajkovite visoko budgetirane(da ne kažem komercijalne) BRACE GRIMM, preko popljuvanog TIDELANDA, pa sve do diskutabilnog i mukotrpnog IMAGINARIJUMA DR. PARNASSUSA, Gilliam nikako nije uspio pogoditi onu žicu, koju je imao u starijim ostvarenjima, a koja su mu priskrbili kultni status, zato kad je najavio da snima novi egzistencijalni sf, s dvostrukim Oscarovcom Christophom Waltzom u glavnoj ulozi, apetiti publike željnje neceg novog su porasli, no nazalost, neopravdano. Naime, recentno ostvarenje, THE ZERO THEOREM, iako ambiciozno, ne uspijeva do kraja ukomponirati sve ono sto je scenarist htio kazati, nego pomalo Gilliamovski, na silu, minimalizmom, nakrivljenom kamerom i velikim dijapazonom boja, pokusava prekriti nedostatak prave fluidne, narativne i potentne filmske price. Ima tu svega, od crnih rupa, egzistencijalnih dijaloga i monologa, korporativne espijunaže, nebuloznih likova, sf teorija, pokusavanja otljucavanja misterije smisla života i vjerovali ili ne jos mnoštva toga, i to je upravo najveci problem. Naime, previse je tu tema i žanrova, koji izgledaju kako su nagomilani u taj jedan set u nekakvoj "Gotham Schumacherovoj crkvi", da bi to sve skupa dobilo neki ozbiljniji, eminentniji i filozofski nastrojeni ton. Gluma Waltza(NEMILOSRDNI GADOVI, ODBJEGLI DJANGO) odgovara cijelokupnoj atmosferi, no problem jest što atmosfera ne odgovara scenariju, a scenarij temama koje pokriva, tako da u konacnici sve to skupa izgleda malcice nategnuto i izkarikirano, da bi zadovoljilo publiku željnu neceg svjezeg, novog i revolucionarnog, na što se naravno poziva Gilliam. Sve u svemu donekle, na momente gledljivo ostvarenje koje je dobro samo u ponekim dijalozima i monolozima, ili bolje kazano idejama šturo opisanim u pojedinim recenicama i kao takav, ne bas vrijedan vase vece pažnje, ali siguran sam, da ce upravo pojedine od tih spomenutih recenica, ostaviti dovoljan impakt na vasu psihu, da ga okarkterizirate kao ostvarenje koje nije "potrošilo" vaše dragocijeno vrijeme na ovom trecem kamencicu od Sunca.

Read more »

X-MEN: DAYS OF FUTURE PAST

Nakon što je prvi X-MEN Bryana Singera(PRIVEDITE OSUMLJICENE) podigao pomalo izmurli superherojski žanr na kvalitativno, financijski podoban pijedestal, i ostatak Marvelovih i DC-ovih heroja su dobili svoje mjesto po Suncem, koje su više-manje iskoristili. Nastavak X-MEN, naslovljen X-MEN 2, se iscekivao s nestrpljenjem, ponajviše zbog cinjenice što se ocekivao veliki kvalitativni flop, no Bryan Singer je jos jednom dokazao da on nije redatelj "samo za jednu noć", ponudio nam jedan od boljih nastavaka uopce, u kojem nije nedostajalo ama baš ništa. Nakon uspjeha "dvojke", Singer je mogao birati projekte po želji, a izabrao je jos jedan superherojski, onaj naslovljen POVRATAK SUPERMANA(SUPERMAN RETURNS), koji se jednostavno zbog inih razloga nije ugnjezdio u srca publike, i okarakteriziran je kao veliki financijski i kreativni promašaj(meni osobno je veci kvalitativni promasaj MAN OF STEEL, ali o ukusima se ne raspravlja ili ipak..). I dok je Singer napustio redateljsku a zadržao producentsku stolicu na X-MEN franšizi, treci nastavak te uspješnice, naslovljen X-MEN:LAST STAND, dobio je novog redatelja, rutinera visokobudjetnih ostvarenja, koji možda i precesto svira kako producenti nalažu, doticnog Bretta Ratnera(GAS DO DASKE 1,2,3, POSLIJE SUMRAKA, CRVENI ZMAJ), koji je cijelu franšizu odveo na samo dno kvalitativne ljestvice, gdje je vizualnost nadmasila pricu, ili bolje kazano ubila je do kraja, a dijalozi su bili blago kazano populisticki. Film je na kraju, u svijetskoj distribuciji ostvario impozantne brojke, ali celnici kompanije 20 Century Fox jednostavno nisu bili zadovoljni s cijelokupnim smijerom u koji je film nepovratno otišao. I upravo to "nepovratno" je bio glavni problem kad su se zbrajale ideje za oživljavanje posrnule franšize, jer "trojka" je do završetka filma ubila vecinu svojih glavnih likova ostavljajuci X-Men, na "X only few men", dok je jedini potentni lik, Wolverine dobio svoju franšizu koja sad broji vec dva financijski uspješna nastavka, u kojem onaj ORIGINS, kreativno malo bode oci. Tako su u studiju došli do ideje da se prica po uzoru na BATMAN BEGINS, vrati na poceTAK, k svojim korijenima. U redateljsku stolicu je sjeo provjereni Matthew Vaughn(STARDUST, KICK-ASS) i iznjedrio jedan od boljih superherojskih filmova naslovljen X-MEN: FIRST CLASS, koji je okupio tada, zvijezdice u usponu, Jennifer Lawrence(IGRE GLADI), Michaela Fassbendera(SHAME, 12 GODINA ROPSTVA), Jamesa McAvoya(WANTED), Nicholasa Houlta(WARM BODIES) i našao im mjesto u vrlo dobrom scenariju, koji nije zahtijevao uplive nikoga od bivših nositelja uloga(Patrick Stewart, Ian McKellen, Halle Barry..), osim u simpaticnim cameo ulogama, kao primjerice Hugh Jackman, koji je time pokazao zahvalnost prema liku i franšizi koja mu je dala šansu u mainstreemu i pretvorila ga u jednu od vodecih glumaca današnjice, a sve zbog toga što tada angažirani za ulogu Wolverina, Dougray Scott, nije mogao uskladiti termine snimanje s NEMOGUCOM MISIJOM 2, u kojoj jeigrao glavnog negativca. S tim kazanim, dolazimo do recentnog, trenutno poslijednjeg nastavka, naslovljenog X-MEN: DANI BUDUCE PROSLOSTI, u kojem su se vratili, i ostali svi. Naime, u redateljsku stolicu je ponovno sjeo Bryan Singer, dok glumacku postavu cine skoro svi likovi iz prva tri ostvarenja i skoro svi likovi iz reboota FIRST CLASS, tako cineci jednu od zvijezdanijih glumackih postava jednog filma u poslijednje vrijeme. Sama prica je malcice kompleksnija i kompliciranija, u kojoj nalazimo svijet u ruševnom stanju, do kojeg je doveo rat izmedju, od ljudske strane proizvedenih strojeva naziva Sentineli, i mutanata, koji se sada skrivaju  po ruševinama tražeći riješenje. Nakon sto su shvatili da je prijelomni trenutak bilo ubojstvo izumitelja Sentinela, Traska(Peter Dinklage), od strane Mystique(Jennifer Lawrence), Profesor X(Patrick Stewart), Magneto(Ian McKellen), Storm(Halle Barry) i jos nekolicina X-men novopridoslica odluci poslati, putem nekakve mentalne hipnoze, Wolverina u prošlost, kako bi sprijecio spomenuto ubojstvo, pa samim tim i rat, koji je covjecantvo doveo do ruba egzistencije. Zanimljiv scenarij je djelo Simona Kinberga(Sherlock Holmes, Skakac), Jane Goldman(X-MEN:FIRST CLASS, ŽENA U CRNOM) i Matthewa Vaughna, koji su zajednickim snagama uspjesno spojili mnogobrojne likove u jedno potetntno ostvarenje. Jos jedan problem koji je pametan scenarij rijesio, jesu produkcijski troškovi, koji zbog mnogobrojnosti glumackih zvijezda u filmu i njihovih honorara, nisu mogli biti visoki, tako da je prica bazirana vise na dijalogu a manje na vizualnoj ekstravaganci, morala prevladati. Upravo je to riješenje, postao mali problem, jer je mladja publika navikla na pikseliziranu akcijsku besmislenu prevlast, ostala zakinuta, dok film u svojem trajanju od 131 minutu nudi možda samo jednu, onu finalnu bravu blockbustersku scenu, dok je ostatak filma, više scenaristicko povezivanje i dijaloška karakterizacija glavnih aktera ovog filma, Profesora X, Wolverina, Magneta, Mystique, i manjim dijelom Beasta i Quicksilvera(Evan Peters), koji je pravo malo osvježenje u žanru. Scenarij protiv piksela, tako bi se najbolje mogao okarakterizirati ovaj film, koji s tim principom možda gubi mnogobrojnu mladju publiku željnju vizualnog spektakla, ali zato povraca povjerenje starijih X-Men fanova, i mozda stvara neke nove, dok pozitivna kritika putuje od usta do usta. Iako je, kao sto sam vec rekao, film cijepljen od konstantne akcije, jedna potpuno druga akcija prevladava u filmu, ona karakterna, koja se kroz citav film, poput dijelova puzzla spaja u cijelokupnu sliku, koju dobijemo nakon odgledanog, a koje bi mogla kulminirati u vec najavljenom nastavku, X-MEN-APOKALIPSA, koji bi vjerovatno, baš poput X-MEN 2, trebao idealno ukomponirati vizualne ekstravagance(u kojima je ostao malo dužan u recentnom ostvarenju) i odlicnu ideju i scenarij, kakvog je eksponirao u ovom filmu. Ništa, samo cu kazati, da je ovo film koji zaslužuje vašu potpunu pažnju, i kao takav nudi odlicnu karakternu studiju glavnih likova, njihovih motiva i duhova koji ih progone, dok spajajuci likove i price, plovi k necemu vecem, eminetnijem i finalnijem, a to ce vjerovatno biti vec spomenuti najavljeni nastavak. Pogledajte, necete pozaliti.

Read more »

THE AMAZING SPIDER-MAN 2

U ČUDESNOM SPIDER-MANU 2, nalazimo Petera Parkera aka Spider-Mana(Andrew Garfield), kako se hrva s nesretnim dogadjajima koji su se desili u prvom dijelu, no ponajviše s smrću Gweninog oca(Denis Leary), i činjenicom da mu je obečao pri samrti, da će se kloniti Gwen(Emma Stone) kako bi je zaštitio. Kada osnivač Oscorpa Norman Osborn(Chris Cooper) umre, svo nasljedstvo ostavlja svom sinu Harryu(Dane DeHaan), ujedno najstarijem Peterom prijatelju, s kojim povrati davno izgubljen odnos. Baš kad su stvari pomalo prešle u rutinu za Spideya, pojavi se novi negativac u gradu, Elektro(Jamie Foxx), koji zbog vlastitih kompleksa iz prošlosti, pokuša na ekstreman način pokazati svijetu, koliko je zapravo poseban.
Drugi dio reboot franšize SPIDER-MANA prenaslovljene ČUDESNI SPIDER-MAN(THE AMAZING SPIDER-MAN) nudi sve ono što nastavak neke uspješnice treba da nudi, veći je, glasniji, produkcijski bogatiji, no i bogatiji s negativcima, što je naravno i logično. No dobra stvar visa vi ovog ostvarenja jest što redateljsku stolicu nije napustio Marc Webb(500 DAYS OF SUMMER), koji je kao i u prvom dijelu inzistirao na egzistenciji u prvom planu odnosa izmedju Peter Parkera i Gwen Stacy, koja je izuzev stvarno spektakularnih specijalnih efekata, najbolji segment filma. Više je nego vidljivo da se romansa izmedju Petera(Garfield) i Gwen(Emma Stone) preselila s platna u stvarni život pa zatim opet natrag za potrebe nastavka ispred kamere, i to je jednostavno predivna stvar koja idealno funkcionira. Ono što malo "šteka" u filmu jest nategnuta priča s već previše poznatih detalja iz prve Raimijeve franšize, koja daje neki repetativni bezidejni ton cijelom filmu, no sasvim je fino zamaskirana s bogatim produkcijskim dizajnom, predivnom kamerom i stvarno fantastičnim specijalnim efektima, do te mjere da i zaboravite na taj "mali problemčić", što nije hvalevrijedna, ali je funkcionalna situacija. Iako je prvi dio doživio pomalo mlake kritike, ponajviše zbog činjenice da je prošlo premalo vremena od prve franšize i svima skupa ovo izgleda kao pomalo "copy paste zgrni lovu metoda", ima taj jedan faktor koji daje veću dimenziju filmu i uzdiže ga iz takvih pomalo i opravdanih izjava, a to je stvarno vidljiva kemija izmedju dvoje naslovnih glumaca, koju je redatelj Webb fino osjetio i odlučio iskoristiti za dobrobit svih. Ta dobrobit, se sliva već na veliko producentima, jer "SPIDEY 2" već bilježi veliki utržak u svijetu, dok su kritike redom korektne, ponajviše zbog činjenice da recentno ostvarenje stvarno ne nudi nešto novo u domeni scenarija i cijelokupnog Spider-Man svemira, ali nudi više nego dovoljno adrenalinske akcije i pokoji teen slapstick trenutak, koji iako klišejiziran, izmami osmjehe i suzicu na ne-Grinchovska lica. Sve u svemu jedno korektno ostvarenje, gledljivo iako s trajanjem od 142 minuti, koje u niti jednom trenutku ne postane dosadno,  dok će se nekim iskusnijim gledateljima možda učiniti odveć repetativno i to je ono na čemu bi producenti, no ponajviše scenaristi u već najavljenim nastavcima trebali poraditi, ako ne misle izgubiti ozbiljniju publiku, jer na ovakav način će možda zadržati dobre brojke na box officu zbog oduševljenja djece, koja gaje specijalnu afekciju prema Spideyu, no u usporedbi s primjerice Marvelovim globalnim uspjehom, ili primjerice VITEZU TAME, izvlaće kraći kraj.

Read more »

UPSIDE DOWN

Adam(Jim Sturgess) i Eden(Kirsten Dunst) se kao tinedjeri zaljube bez obzira na činjenicu da žive u različitim blizanskim svijetovima, s gravitacijama koje vuču svaka u svom smjeru. 10 godina nakon prisilne separacije ovo dvoje ljubavnika, Adam se upusti u opasnu misiju da se nanovo spoji s svojom srodnom dušom.
Film ZABRANJENA LJUBAV(UPSIDE DOWN) je scenaristički i redateljski uradak Juana Solanasa, osobe koja nema baš previše iskustva u mainstreemu i to je jasno vidljivo. Naime, najbolji opis ukupnog dojma ovog filma bi bio, PREambiciozno, produkcijski dobro stimulirano, scenaristički očajno, realizatorski katastrofalno. Film u svom trajanju od 100ak minuti zaista prodje veoma brzo dok nas redatelj iz kadra u kadar oduševljava nekakvim idealnim pikseliziranim vizualnim ekstravagancama, dok je narativni dio jedna sasvim drugačija priča. Volio bi naime da je scenaristička i montažna očajnost koja krase ovaj film producentski uvjetovana, dok su rezali materijal, no strah me je da se sve to, ipak samo redateljeva nesposobnost pripovijedanja priče. Tako brzo se film seli iz scene u scenu, iz jedne dramske situacije u akcijsku da sve to skupa dijeluje kao prebrzo prelistana slikovnica s nepostojećim dijalogom, koji i kad postoji djeluje smiješno i neozbiljno. I dok ste tijekom gledanja totalno nezainteresirani za sudbine glavnih protagonista, nakon odgledanog vam samo jedna stvar nije jasna, kako je netko mogao s originalnom idejom, napraviti tako malo, odnosno ništa. Cijeli jedan filozofski segment koji je mogao krasiti ovaj film je jednostavno totalno izignororan do te granice da je iritantno. Gluma je očajna, no istinu za volju zbog nedostatka potentnog dijaloga nije se ni moglo puno bolje, al se očito moglo gore, što besprijekorno demonstrira precijenjeni Jim Sturgess(CLOUD ATLAS, 21) koji mi iz uloge u ulogu izgleda kao da je ispao iz nekakvog kazališnog miljea i slučajno upao u film, totalno izgubljen i repetetivan. Kao što sam već rekao, vizualno film imponira, dok su poneka scenografska riješenja originalna i zabavna, no sve je to skupa u sjeni nedostatka scenarija, dijaloga i nesposobnosti pripovijedanja priče, dok o karkterizaciji likova neću ni početi pričati. Ozbiljnijem gledateljstvu savjetujem izbjegavanje ovog filma u velikom luku, dok onima željnim vizualnih ekstravaganci sugeriram, pogledajte, ali na vašu odgovornost, ipak tijekom trajanja filma i vaš život prolazi, tik-tak, tik-tak..

Read more »

ABRAHAM LINCOLN: VAMPIRE HUNTER

ABRAHAM LINCOLN; LOVAC NA VAMPIRE(ABRAHAM LINCOLN: VAMPIRE HUNTER) prati spomenutog naslovnog lika u pomalo neobičnoj ulozi "undercover" tamanitelja vampira koji su postali malo otporniji na nekve uobičajene vampirske protulijekove. Najbolji opis recentnog ostvarenje bi bilo ambiciozno i konfuzno, da ne kažem montažno osakaćeno od strane producenata, koji su pokušali stvoriti franšizu na nivou BLADEA, ali su ostali na samom kreativnom ali i njima važnijem financijskom dnu. Teško je započeti s lošim segmentnima ovog filma jer ih je zaista previše, od pomalo naivnih vizualnih ekstravaganca, preko uglavnom drvene glume svih protagonista, do totalnog nedostatka nekakve ukupne vizije i vodjenja od strane redatelja Timura Bekmambetova(WANTED) koji je s ovim filmom upropastio solidan dojam koji je ostavio s spomenutim WANTEDOM. Sve u svemu jedno jedva gledljivo ostvarenje kojeg pogledajte samo ako nemate ama baš ništa drugo.

Read more »

WINTERS TALE

Peter Lake(Colin Farrell) je siroče i lopov, koji se tijekom jedne kradje zaljubi u mladu bogatašicu Beverly Penn(Jessica Brown Findlay), koja nema puno vremena na ovom svijetu zbog sušice, od koje boluje, a koja je u to vrijeme bila smrtonosna. Kada Beverly umre Peteru na rukama, on doznaje kako stvari nisu baš onakve kakve se čine, i shvati da je borba izmedju dobra i zla svakodnevna na ovom svijetu, i da pojmovi kao Lucifer, pali andjeli i slične, postoje. Upravo jedan od tih na strani zla, Pearly Soames(Russell Crowe) je za ledjima Peteru, koji reinkarnacijom završi u sadašnjosti gdje će prošlost ponovno na magičan način umiješati prste.
Znam da vam vjerovatno čitajući ovaj sinopsis, stvari ne djeluju baš jasno, no istina je ta, da je sama novela Marka Helprina, ZIMSKA PRIČA(WINTERS TALE), prema kojoj je ovaj film baziran, prepuna svekakvih žanrova i pojmova, od romantike do fantazije, religioznih shvaćanja, pa sve do bijelih konja s krilima. Poznati scenarist i producent Akiva Goldsman(GENIJALNI UM, JA SAM LEGENDA, JA ROBOT, DA VINCIJEV KOD) je dugo čekao na svoj redateljski prvijenac, i nemogu se oteti dojmu kako je ZIMSKA PRIČA, ipak bila malo prevelik zalogaj za njega. No nemojte u potpunosti vjerovati ispodprosječnim ocjenama na raznim portalima jer oni svojom ocijenom sugeriraju totalnu katastrofu od filma, ne gledljivu i naivnu do bola, što ovdje nije u potpunosti slučaj. Iako sam sinopsis djeluje malčice isforsiran i naivan, centralni dio priče koji obuhvaća upoznavanje i zaljubljivanje Petera i Beverly je izveden na veoma lijep i suptilan način, do te mjere, da se doima kao zaseban, svojevrsan film unutar filma. Ima tu definitivno par scena koje imaju bouque i koje se u potpunosti iskupljuju za sve postojeće mane koje ovi film posjeduje, a kojih vjerujte nije malo. Osim već spomenute "nategnutosti priče" glavni problem ovog filma jest gluma, što se gledajući imena na plakatu nije očekivalo. Russell Crowe(GLADIJATOR) i Will Smith(HANCOCK) se mogu posramiti, što su s ovakvim izvedbama ukaljali svoj inaće besprijekoran ugled, dok je Colin Farrell(ALEKSANDAR, MIAMI VICE) odličan samo u scenama s Jessicom Brown Findlay, s kojom očito ima neku specijalnu kemiju, jer vjerovali ili ne, njegov preformans u ovom filmu, s njom u sceni i bez, je totalno različit, da ne pišem o bedastoj frizuri kojom na negativni način odvraća pozornost, jednom mišlju, totalno promašena. Tu naime dolazimo do najbolje točke ovog filma a to je mlada Findlay(DOWNTON ABBEY) koja krade svaku scenu u filmu svojom iskrenom intepretacijom i nekom suptilnom ljepotom, i obećavajuće je za filmsku umjetnost što je angažirana u slijedećih nekoliko ambicioznih uradaka(LULLABY, FRANKENSTEIN). Moram naglasiti da ovaj film stvarno neče biti za onu konzervativniju, ozbiljniju publiku, dok bi najadekvatnije bilo kazati kako je ovo film za sve one mladje i otvorenije umove, koji će lako moći oprostiti tucet besmislenih i bedastih dijaloga koje izgovaraju uglavnom Smith i Crowe, i prepustiti se kemiji Farrella i Findlayice, koji su ovom izvedbom, zaslužili ponovno sparivanje u jedno puno potentnijem, ili bolje kazano "prizemnijem projektu". Sve u svemu, jedna zanimljiva priča, ekranizirana možda u krivo vrijeme, od strane krivog redatelja, koji za pozitivnu ocjenu, može zahvaliti isključivo kemiji izmedju dvoje naslovnih glumaca.

Read more »

I, FRANKENSTEIN

Prije 200injak godina znanstvenik Victor Frankenstein je uspio stvoriti čudovište(Aaron Eckhart) kombinirajući udove više mrtvih tijela koje je spojio u jedno ljudsko tijelo, te ga potom oživio koristeći nekakvu revolucionarnu znanstvenu medotu koju je zapisao u knjigu. Nakon što je Frankensteinovo čudovište postalo svijesno samog sebe i nedostatka elementa duše u samom sebi, u bijesu je ubio Victorovu ženu i potom pobjegao. Tražeći osvetu, Victor počinje tragati za svojom kreacijom, sve do sudbonosnog sukoba u kojem kreacija ubije kreatora. Prilikom pokapanja svog "oca", čudovište naidje na dvije zainteresirane strane koje oboje žele isto, njega i knjigu u kojoj je zapisan postupak njegovog nastanka. Jedni od te dvije strane su arkandjeli na strani dobra, dok su drugi oni čijima je šef nitko drugi doli sam Sotona. Razapet izmedju dvije strane, Frankensteinovo čudovište koje se naziva Adam pobjegne u najzabitiji dio planete, no 200 godina kasnije "problemi" ga opet nadju, i na njemu je sad da izabere stranu i pokuša preživjeti.
Zaista šablonizirani scenarij, čija je svrha samo jedna stvar, prepuštanje glavne riječi nekakvim pokseliziranim akcijskim scenama, u kojima se jasno vidi tko koga i zašto, samo što vas nedostatkom nekakve zdrave logike priče, to baš i ne interesira. Redatelj/scenarist Stuart Beattie je nakon dugogodišnjeg staža kao scenarist(PIRATI S KARIBA, COLLATERAL, FATALNI PRELJUB, AUSTRALIJA) odlučio isprobati i redateljski zanat, no sudeći prema svoja dva prva filma, TOMORROW, WHEN THE WAR BEGAN i recentnom JA, FRANKENSTEIN(I, FRANKENSTEIN) bilo bi bolje da se još netko vrijeme zadrži na piskaranju za neke potentnije redatelje. Zaista je teško pronači ikakav dobar segment u ovom ostvarenju, i zaista bi najbolja preporuka bila odraslijoj publici da izbjegne ovaj film u velikom luku, dok ga eventualno mladji uzrasti, mogu mediokritetno doživjeti kao vizualno stimulativan i gledljiv projekt. Likovi su klišejizirani, s toliko bedastim dijalozima, da je vidljivo i na inače solidnim glumcima kao što je Eckhart(VITEZ TAME, ZEČJA RUPA, ISPLATA) i Bill Nighty(ZAPRAVO LJUBAV, PIRATI 2/3) da im je neugodno dok izgovaraju bedaste one linere od koji zastaje dah, samo nažalost ne na onaj pozitivan način. Vizualno film nije totalna katastrofa i efekti su odradjeni korektno, samo sve to ne služi ničemu, kada uzmemo u obzir totalan nedostatak ideje i zanimljive koreografije. Kao što sam već spomenuo, gluma je katastrofalna, no zaista se ne može kriviti glumce za taj aspekt, jednostavno nisu imali kvalitetan scenarij od kojega bi mogli napraviti nešto, no zato bi ih se dalo kriviti za odabir ovakvog projekta, koji im je samo unazadio karijeru, no eto nadam se da se nisu "prodali" za sitniš. Film je instant propao na kino blagajnama, što uzročno posljedično znači da se neće, na "našu" sreću, snimiti nastavci, koji su vidno planirani, ako obratite pozornost na završni monolog samog "I, Frankensteina". Sve u svemu jedno loše ostvarenje čije je konvertiranje u 3D poslužilo samo kao sredstvo dodatne zarade, dok sama kvaliteta priče i dijaloga vrijedja prosječnu inteligenciju redatelja. Pogledati ako baš nemate što drugo.

Read more »

47 RONIN

Sjecam se, davno je to bilo, kad sam po prvi puta u rukama držao vlastiti daljinski jednog VHS uredjaja. Dotad, moje jedine video avanture su bile kod obližnjih prijatelja koju su posjedovali svega par filmova, PREDATOR, GREMLINI, TANGO I CASH, TERMINATOR, CONAN, koji su se izgledavali do te granice da bi se doslovce "izlizali". Kupnjom već spomenutog videorekordera stigao sam do božanstvenog statusa osobe, koja ubuduce može birati i nešto drugo, osim već spomenutih filmova. A to nešto drugo, što je po prvi puta "penetriralo" moj VHS je bila BRZINA, veliki hit, ciju je naslovnu ulogu odigrao Keanu Reeves, koji je u mojoj knjizi zauvijek zaslužio posebno mjesto iako se realno radi o "drvenom" glumcu limitiranih glumačkih sposobnosti. No, ništa zato, svaki njegov slijedeci film sam od tad pratio s velikim entuzijazmom, a bilo je tu svega i svacega. Od ambicioznog SFa JOHNNY MNEMONIC, koji je krahirao na krativnoj i financijskoj bazi, polu-uspješnice LANČANA REAKCIJA, preko romantičnih mediokriteta FEELING MINNESOTA i ŠETNJE U OBLACIMA sve do neshvacenog DJAVOLJEG ODVJETNIKA koji je imao veliki potencijal al je malcice zapeo pri samom kraju, Keanu je odavao imidž skupog glumca čiji projekti nisu baš opravdali njegov renome. Ta nesigurnost producenata u njegovu popularnost i sposobnost je prestala nakon ogromnog kreativno-financijskog hita MATRIX koji je promijenio sve u životima glavnih protagonista i svih koji su sudjelovali u tom projektu i njegovim (lošijim) nastavcima. Da, MATRIX je promijenio sve, osim diskutabilnog odabira projekata naslovnog glumca, Keanu Reevesa koji je kroz slijedece projekte(THE WATCHER, SWEET NOVEMBER, HARDBALL, DAN KADA SE ZEMLJA ZAUSTAVILA, HENRYEV ZLOCIN) još jednom pokazao da nema baš dara za odabir projekata, izuzev možda poluuspješnica poput LJUBAV NEMA PRAVILA, CONSTANTINE, KRALJEVI KVARTA, koji su ako ništa, bili barem gledljivi. I tu dolazimo do kraja njegove, dosad, karijere gdje je angažiran u skupom recentnom ostvarenju naziva RONIN 47(47 RONIN) koji je vec u produkciji ali i postprodukciji stekao status veoma riskatnog skupog projekta koji ce teško zadovoljiti skupi budget koji mu je omogucen(priča se o cifri 175 milijuna). Naime, sugestiva je cinjenica, i loša usput, kad se scenarij neprestano korigira, a još je sugestivnija činjenica kad producenti uzmu u vlastite neiskusne ruke montažne škare, jer to prečesto završi katastrofalno. Eto, nakon što je izašao na kino tržište, film je stekao blage, podijeljene kritike koje su mu pribavila i jednako mlaku zaradu na svijetskim kino blagajnama, što ce vrlo vjerovatno u producentskim ocima biti shvačeno kao krah. Moram kazati da se realno radi o ponajviše nedorecenom filmu, koji nije imao pravo vodjenje od strane redatelja Carla Rincha. Očigledno je da se nije znao jasan pravac, ili bolje kazano žanr koji ovi film želi obitavati, jer nakon veoma sporog, pohvalnog uvoda, koji dosta uvjerljivo projicira japansku kulturu i obicaje, ponajviše kroz odlicnu scenografiju, film naglo skrene u nekakv miks žanrova s bazom u pomalo neuvjerljivoj fantaziji, što na trenutke djeluje pomalo infantilno. Središnji dio filma je neupitno najveci problem, i ocigledna je upletenost više "redatelja" koji su pokušali zašiti dobar početak s akcijom nabijeni i zanimljivi klimaks filma. Vizualno film djeluje dosta uvjerljivo, dok je biser filma, stvarno predivna i vidljivo bogata scenografija koja imponira, dok neuvjerljivost svemu tome daje neujednaceni i plošni scenarij i pomalo drvena gluma večinom japanskih glumaca u ciju se neuvjerljivost Keanu Reeves idealno uklopio. Ima tu stvarno i pokoji dobar dijalog, recenica, misao o kojoj se da razmišljati i razglabati, ali sve skupa premalo za konačnu klasifikaciju ovog filma kao punokrvnog spektakla s kvalitativnom podlogom.

Read more »

THE HOBBIT: THE DESOLATION OF SMAUG

Trilogija HOBBIT(filmska naravno) je baš kao i njen naslovni junak, prošla kroz podosta problema prije nego li je odobreno zeleno svijetlo za realizaciju. Naime, iako je produkcijska kuća New Line Cinema imala potpuna i neosporiva prava na realizaciju trilogije GOSPODARA PRSTENOVA, HOBITA je već prije otkupio netko drugi, MGM(onaj lav što riče) koji je htio Guillerma Del Tora u redateljskoj stolici umjesto več provjerenog Petera Jacksona. Kako su u MGMu shvatili da je HOBBIT odveč rizičan projekt za bilo koga, ponajviše produkcijski, odlučili su, lukavo i provjereno, uključiti New Line Cinema kao ravnopravne suradnike, što je naravno vratilo Petara Jacksona ponovno u prvi plan, dok je Guillermo Del Toro ostao "samo" kao jedan od scenarista i izvršni producent. I dok se fanovi Tolkiena diljem svijeta bune kako je Jackson odveč "isprstenjačio" HOBITA, moramo biti realni i konstatirati da je u vidu već isplanirane trilogije, to zapravo logična stvar. Naime, HOBBIT, kao knjiga, je prekratko štivo za trilogijsku ekranizaciju, i morali su ponajviše radi toga uvesti u priču poneke likove koji se uopče ni ne spominju u knjizi(Legolas..), da ne govorimo o financijskom riziku koji nosi jedan ovako skup projekt, i kojemu je budimo iskreni dosta olakšavajuče imati provjerenu uspješnicu "Gospodara prstenova" kao svojevrsnu zaštitno "oko"(čitaj mrežu) koje će uvijek budno paziti. Recentni nastavak HOBBITA, naslovljen SMAUGOVA PUSTOŠ, nastavlja gdje je NEOČEKIVANO PUTOVANJE stalo i prati tucet odvažnih patuljaka na čelu s Thorinom(Richard Arbitage), čarobnjaka Gandalfa(Ian McKellen) i malog odvažnog Bilba Bagginsa(Martin Freeman) na putu u planinu u kojoj moraju nači naddragulj i pokušati izbjeći opasnog znaja Smauga, dok ih i putem tamo svako malo nadju nevolje u vidu Orka, "neodlučnih" vilenjaka na čelu s Legolasom(Orlando Bloom) i Tauirelom(Evangeline Lilly) i mnogih drugih spodobica. Film započinje sporim ali sigurnim narativnim tempom koji obečava, kako vizualno tako i scenaristički, da bi se u sredini priče dogodila jedna filmski svakidašnja situacija. Naime, posvemašnjoj potrebi za ljubavnim trokutima unutar pustolovina većih i od života samoga(SUMRAK SAGA) podlegao je i redatelj Peter Jackson(KING KONG, LOVELY BONES, trilogija GOSPODAR PRSTENOVA) tako nam, "ne pitajući Tolkiena" podario ljubavne peripetije izmedju patuljka Kilia(Aidan Turner), Legolasa i Tauriel, koji su realno u filmu samo da "kupe"(opravdaju) minutažu i pribave dodatnu tinejdjersku publiku. Moram se složiti u ovom slučaju s protestima fanova, samo ne toliko zbog narativnog dijela, koliko zbog naivnosti scena koje producira ta novonastala situacija. Ostatak filma je u duhu GOSPODARA, što je naravno dobra stvar, dok su biser filma savršena scenografija i kostimografija, idealno uskladjena s vizualnim efektima, koji gledanjem u 3D HFRu imaju jedinstvenu sposobnost da vas "postave" direktno" u centar zbivanja. U toj savršenoj vizualnoj raskoši prednjači impozantni zmaj Smaug, koji doslovce sije strah svojom realno dizajniranom pojavom, ukombiniranom s adekvatnim glasom Benedicta Chumberbatcha(serija Sherlock, STAR TREK: U TAMI). Gluma je adekvatna i več prepoznatljivo zadovoljavajuča, dok jedino bode u oči pomalo isforsirana gluma Orlanda Blooma(TROJA, KRALJEVSTVO NEBESKO), koji je očito možda malo i previše odlučio pokazati, koliko nam je zapravo on, kao Legolas nedostajao, dok je realnost podosta drugačija.  Sve u svemu, najinferiornija ekranizacija Tolkiena, dosad, koja je i kao takva, više nego dovoljna za skoro trosatno uživanje u tami kino dvorana i "teleportaciji" iz ovog pomalo tehnološko-kapitalistički oblikovanog svijeta, u jedan puno jednostaviji, zanimljiviji, pustolovniji, odvažniji..

Read more »

RUBY SPARKS

Poznati mladi pisac(Paul Dano) suočen s težom kreativnom blokadom, nadje romancu na veoma neobičan način; stvori lik ženske osobe, Ruby Sparks(Zoe Kazan), koju toliko zavoli, da se ona i fizički manifestira u njegovoj kući kao njegova cura.
Neobičan scenarij djelo je mlade Zoe Kazan, ujedno i glavne glumice, naslovne Ruby Sparks, koja je pri realizaciji ovog projekta imala samo jedan zahtjev, da ona odglumi naslovnu ulogu. Kako Zoe nije glumački debitant(SLOM, PREVIŠE JE SLOŽENO, PUT OSLOBODJENJA), redateljski dvojac Jonathan Dayton, Valerie Faris(MALA MISS AMERIKE) joj je rado izašao u susret i spojio je s mladim perspektivnim glumcom Paul Danom(BEING FLYNN) u glavnoj ulozi. Neobičan scenarij koji neodoljivo podsiječa na opus scenarista Charlia Kaufmana(ADAPTACIJA, VJEČNI SJAJ NEPOBJEDIVOG UMA) je dočekan s blagim kritikama koje su ga svrstavale u negdje malo poviše mediokriteta, dok se realno radi o veoma dobrom, karakternom ostvarenju koji secira razmišljanje ljudi u vezama, i postavlja  važno pitanje - "Da li u svakom odnosu, nesvjesno, pokušavamo modelirati svojeg partnera prema svojim idejama savršenosti". Odgovor će te naravno morati sami dokučiti, jer film ima svojevrsan rorschach efekt, gdje svatko može shvatiti, odnosno pojmiti ovaj film na sebi svojstven način. Lik pisca Calvina Weira-Fieldsa je Oscarovskog materijala, i izveden na adekvatno suptilan način od strane Paula Dana, kojemu sama fizika sugerira psihološku kompleksnost(izgleda kao mračnija verzija Woody Allena), dok je Zoe Kazan u ulozi Ruby Sparks doslovce ONA, što nije ni čudno s obzirom da je iznikla upravo iz njene glave. Ostatak glumačke postave je odradio veoma dobar posao s obzirom na danu im minutažu(Anotonio Banderas, Annette Bening, Chris Messina, Steve Coogan). Definitivno jedan film koji postavlja pitanja, bitna pitanja, realna pitanja ali umotan u nerealno ruho, koje mu daje jedan jako očiti efekt kojeg ne možete zanemariti. Sve u svemu jedna jako dobra ideja, scenarij, koji je realiziran veoma dobro, dok mu tek pojedini izleti u humorističnije dijalogne vode stvaraju svojevrsnu manu, preko koje se doduše može preči, no ostaje žaljenje, što se realizacije nije uhvatio neki malo "ozbiljniji" redatelj koji bi je usmjerio u prave, adekvatnije mračnije vode.

Read more »

THOR: THE DARK WORLD

Prvo što mi je ubolo u oči(osim pomalo zamaščenih 3D naočala) pri samom početku filma THOR;THE DARK WORLD(THOR; SVIJET TAME) jest novi logo produkcijske kuće Marvel, koja s tom malom preinakom kao da želi najaviti Marvelovu fazu 2, koja se sastoji od recentnog THORA 2, CAPTAIN AMERICA; WINTER SOLDIER, GUARDIANS OF THE GALAXY i vjerovatno poslijednjeg, svojevrsnog šlaga na tortu AVENGERS; AGE OF ULTRON. Faza 3 u svojoj završnoj fazi, vjerovali ili ne, ima za cilj spojiti sve Marvelove junake(sve nabrojene i SPIDERMANA) u nekakav superspektakl koji bi nas trebao celuloidno raspametiti. Do tada, moramo pažljivo obračati pozornost na sitne detalje i likove koje Marvel već od prvog IRON MANA lukavo umeče u sve svoje filmove, a sve u cilju stvaranja jednog superjunačkog alternativnog svemira koji će zabavljati publiku kroz dugi niz godina, a njima naravno puniti djepove. Zamijetio sam zapravo da ljudi hrle u kina na Marvelove produkte upravo zbog takve lukave promidjbe i ideje koja je povezano nepovezana i obrnuto, dok realna kvaliteta filma i scenariji nerijetko padaju u drugi plan. Zapravo svi Marvelovi filmovi imaju blago kazano nategnutu priču, koja se više manje ponavlja, dok su dijalozi i likovi utjelovljeni od strane vrlo dobrih(Robert Downey Jr.) glumaca udahnuli jednu posebnu kvalitativnu notu koja je zapravo srce svih filmova. Upravo je to slučaj i s recentnim THOROM; SVIJETOM TAME, koji ako malo bolje razmislite nakon odgledanog ne pruža ništa novog ni dovitljivog, ali ima jedan humoran štih koji vam na lukavi način odmakne pozornost s manjkavog, već milijun puta vidjenog scenarija. THOR; SVIJET TAME se naslanja na AVENGERSE i prati radnju nakon dogadjanja u New Yorku, dok Thor(Chris Hemsworth) pokušava sanirati kaos koji se dogadja u njegovih devet svijetova. U medjuvremenu, Jane Foster(Natalie Portman) na Zemlji nabasa na nekakve anomalije koje omogučavaju putovanje kroz prostor i vrijeme, a koje su poslijedica poravnjavanja različitih svemira, koji se dogadja svakih 5000 godina, a koju će zli Malakith(Christopher Eccleston) pokušati iskoristiti da opet nametne svoju vladavinu u svemiru. Vidjevši da je Jane u opasnosti, Thor dodje po nju na Zemlju i odvede je na Asgard, gdje će pokušati dokučiti što se zapravo dogadja, uz pomoč svog odmetnutog/pritvorenog brata Lokija(Tom Hiddleston). Moram priznati da se ne mogu složiti s, po meni, visokom 7.7 ocjenom na IMDbu za recentni film, koji je zapravo više komičan nego ozbiljan i kompleksan. Teško je uozbiljiti se gledajuči ovaj film, koji konstantno pokušava balansirati izmedju dijaloške komedije i "tamnog" zapleta, tako dajuči jedan cijelokupno neozbiljan štih kojeg ne možete shvatiti odveč ozbiljno. Za pohvaliti je pokušaj redatelja Alana Taylora(SOPRANOS, CARSTVO POROKO, MOMCI S MADISONA), da nakon odveč pikselnog prvog dijela i AVANGERSA, pokušava minimalizirati, ili bolje kazano "spustiti kompjuterske efekte na zemlju", koristeči večinom živu kaskadersku akciju uz pozadinsku pripomoč one pikselizirane. Film nakon pomalo sporijeg uvodnog dijela, ubacuje naglo u petu brzinu, i doslovce vam ne da vremena niti da razmislite o onome što se dogadja, tako vam pružajuči realnu zabavu o kojoj ne morate previše razmišljati. Gluma je solidna, odnosno točnije adekvatna, s obzirom da se večina scena snimila ispred zelenog platna, tako otežavajuči glumcima uživljavanje u situaciju. Vidno je i kroz ovaj film, Hemsworthovo uspinjane na glumačkoj ljestvici koje su mu omogučile financijske uspješnice poput SNJEGULJICE I LOVCA i AVENGERSA, dok je onu kvalitativnu potvrdu dobio s UTRKOM ŽIVOTA(RUSH) koja ga je stavila na listu traženijih glumaca današnjice. Natalie Portman se još vidno "odmara"(a uz to i zaradjuje) od zahtijevne, Oscarom nagradjene uloge balerine u CRNOM LABUDU, i služi kao svojevrsan "spasite djevu u nevolji" eye candy na setu, što joj moram priznati baš i ne stoji. Ostatak glumačke postave(Anthony Hopkins, Stelan Skarsgard, Rene Russo, Idris Elba) nema toliku minutažu da bi morao ja trošiti svoju "minutažu" u recenziji na njih, dok je za pohvalu sada već treči put ponovljena(THOR, AVENGERSI), ali nadasve zabavna, i za sinopsis relevantna intepretacija Lokija u izvedbi Toma Hiddlestona. Sve u svemu jedno nažalost SAMO zabavno, ali  realno plitko ostvarenje, kojeg će te jako brzo zaboraviti nakon odgledanog, a poželjeti će te ga se podsijetiti samo prije izlaska novih AVANGERSA, onako da malo obnovite gradivo i pohvatate konce.
Ostanite poslije prve i druge odjavne špice, bez obzira što vam dežurni kino operater govori, jer ima još dva materijala(inserta) relevantna za cijelokupnu priču.

Read more »

THIS IS THE END

Zamislite ovaj životni scenarij; kao i mnogi, imate svoju prijateljsku družinu s kojom pijete, jedete, sprdate se, napušavate, uglavnom proživljavate sve najbolje trenutke koje ovaj treči kamenčić od Sunca pruža. I u jednom takvom ludom provodu s prijateljima, izmislite nekakav skoro pa vama trenutno nemoguči scenarij u kojem ste vi neke super bogate zvijezde koje si mogu priuštiti da si i najludju ideju sprovedete u stvarnost. E sad zamislite da se to stvarno ostvari. Ne morate! Zapravo nemojte, jer se vjerovatno to neče ostvariti, ali vam ja mogu dati primjer kome se to jest ostvarilo. Seth Rogen(ZALOMILO SE, GREEN HORNET) je čedo Judda Apatowa(ZALOMILO SE, KOMIČARI, OVO JE 40, JUNFER U 40OJ), no nije jedino. Čeda su mu zapravo realno i Jonah Hill(SUPERBAD, MONEYBALL)i još mnogi, koje je kroz svoje prvijence, ujedno i hit filmove, što producentski(SUPERBAD) što redateljski(ZALOMILO SE) instant postavio kao glumce A liste s basnoslovnim honorarima. Oni su tu priliku objeručke prihvatili i sad su u situaciji da sami, producentsko-redateljski ostvaruju svoje zamisli(čitaj filmove). E upravo jedan od takvih filmova jev recentni OVO JE KRAJ, gdje redateljsku ulogu potpisuju Seth Rogen i Evan Goldberg, a kao glavne glumce su izabrali svoje nove(James Franco, Craig Robinson) i stare frendove(Jay Baruchel, Danny McBride, Jonah Hill) i stavili ih u neobičan sinopsis. Film naime prati nekakav ludi tulum koji se odvija u kuči Jamesa Franca, kad iznenanada, opsić, smak svijeta, apokalipsa, a njih šestorica(Franco, Hill, Rogen, Baruchel, McBride, Robinson) ostanu zatočeni u Francovoj kuči, pokušavajuči preživjeti, i pri tom ne mislim toliko od opasnosti koju pruža apokalipsa, nego od opasnosti zvane medjusobni karakteri i mane koje se ispoljavaju u Big Brother okruženju zatvorenog tipa. Zanimljiv, ali realno pomalo infantilan sinopsis koji su svi oni vjerovatno više manje smislili u stvarno jednom takvom okruženju na puno cuge i trave, no jedina je razlika izmedju nas i njih jest što oni barataju s mnogo večim budgetima. Mnogi će kritičari kazati da nisu iskoristili sav potencijal koji im omogučavaju njihova sredstva, no realno radi se o sasvim jednoj zabavnoj komediji koju slabiji poznavatelji likova i djela glavnih protagonista neče posve doživjeti na pravi način. Isto tako svekolikom gledateljstvu ne pomaže ni činjenica da je sve to zapakirano u žanr SF komedije koja rijetko nailazi na široki odaziv(GALAXY QUEST, THE WATCH), pogotovo u lijepoj našoj. Začudo, iako im se predvidjao financijski krah, ponajviše zbog za mainstreem jedne ovako eksperimentalne ideje gdje glumci glume sami sebe, film se i više nego isplatio i bio sasvim pristojan hit u Americi, dok će skoro zasigurno na prvu ruku(barem dok se kupi karta) svi ti glavni glumci uvjeriti dobar dio publike da mu da šansu. Ima tu par dobrih fora, no nema sad onog humora od kojeg padate sa stolice, više je to dijaloško prepucavanje i čaščenje glavnih glumaca sa forama vezanim uz njihova lošija prijašnja ostvarenja(YOUR HIGHNESS), ili Oscarovske nominacija(Jonah Hill) koje će se opet kažem boljim poznavateljima Hollywooda svidjeti, dok će se ostatak publike osjetiti malo prevaren. Ako vam to sve skupa napisano ne ulijeva baš povjerenja, samo ču natukniti i činjenicu da se u filmu u cameo ulogama pojavljuju i Rihanna, Paul Rudd, Channing Tatum, Michael Cera(genijalna mala uloga), Emma Watson aka Hermiona, Christopher Mintz-Plasse, Jason Segel(KAKO SAM UPOZNAO VAŠU MAJKU) i mnogi drugi.

Read more »

BYZANTIUM

Iako jako nepredvidljiv redatelj Neil Jordan se ucrtao na relevantnu redateljsku listu s instant kultnim hitom INTERVJU S VAMPIROM. Da li rezultat uspjeha tog filma treba tražiti u tada(a i sada) popularnim Tom Cruisom i Brad Pittom ili u samoj kvaliteti dotičnog filma i dan danas je diskutabilno i podijeljeno, što sve u svemu nije loša stvar. No, Neil Jordan nije redateljski žurio, pomljivo je birao svaki svoj projekt(NEUSTRAŠIVA, ONDINE), sve do jednog sličnog, žanrovski njemu prepoznatljivog, recentnog BYZANTIUMA. Glumački je angažirao sve popularnije Gemmu Arterton(IVICA I MARICA) i Saoirse Ronan(U SEBI) da inepretiraju dvije vampirice koje pokušavaju preživjeti u brutalnom "ne vampirskom okruženju" kakav jest sadašnji svijet. Moram priznati da je zapravo ovo jedno hrabro, pomalo eksperimentalno ostvarenje koje se može podijeliti u dva dijela. Prvo je pjesnički intimistično, dok je drugo populistički ulizivačko(SUMRAK SAGA). Zanimljivost je naime da je upravo ovaj drugi dio(ulizivački) puno zanimljiviji i traži dodatno objašnjenje(ćitaj nastavke) koji se nažalost vjerovatno neće realizirati zbog ispodprosječne prodje na svijetskom kino tržištu. Prvi dio filma je pomalo dosadan s nekakvim površno nepovršnom karakterizacijom likova, sve u svrhu ne odavanje biti radnje koja je svima već odpočetka itekako jasna. E, ali od pola filma pri kraju, film kreče jednim skroz drugačijim tempom i žanrom, koji da je krenuo od početka, bi zabilježio možda i kultni, ili bar populitični status. No, ništa, ovako imamo neujednačeno ostvarenje, s zanimljivim zapletom, ali s nedorečenim uvodom, koji će se pjesničkim dušama svidjeti, ali napominjem, realno, poslužio je samo kao popunjavanje rupa nedovoljno razradjenog trajanja i kompletne ideje filma, ali i takav u usporedbi s žanrovskim SUMRAK SAGOM izvoljeva sigurnu i uvjerljivu pobjedu vrijednu gledanja.

Read more »

BEAUTIFUL CREATURES

Stvarno je teško napisati recenziju necega što instant zaboravis nakon odgledanog. To je slucaj i s recenznim DIVNIM STVORENJIMA(BEAUTIFUL CREATURES). Projekt koji je pokušao biti novi SUMRAK s jednakim receptom, malo uloženo, previše zaradjeno. No, Summit Entertaiment(SUMRAK saga) ovi put nije ostvario zamišljeno. Ekranizacija svjetskog bestsellera koji prati dvoje tinejdjera, njega, Ethana, običnog smrtnika i nju, čarnicu, Lenu koja ce nakon 16 rodjendana prijeci ili na zlu stranu, ili na dobru. Kao u svim sličnim pričama, njih dvoje se protiv svih pravila zaljube, i odluče realizirati svoju vezu pošto poto, bez obzira na sve ono što ih zeli razdvojiti, a što nije ovozemaljsko. Moram priznati da sam bio podosta skeptican prije gledanja ovog ostvarenja, ponajprije obeshrabren lošom prosjecnom ocjenom na IMDbu, pa onda i ocjeni ostalih kriticara i na kraju financijskom krahu na svjetskom box officu. No nakon prvih dvadesetak minuta filma, bio sam cak malo i pozitivno iznenadjen s nelosim duhovito poletnim dijalogom,  koji se vodio izmedju njih dvoje nesretno zaljubljenih tinejdjera. Zapravu u tih prvih dvadesetak minuta je svedeno sve sto funkcionira u ovom filmu, ppnajvise osvrt pisaca knjige na potrebu ljudi da posto poto pobjegnu iz dosadnosti, makar zrtvovali sve ono sto im je sigurno, i aludirajuci na IDEJE koje se nalaze u knjigama, koje ljudi citaju a ne razmisljaju puno o njima, sto je jos vaznije slusaju ih doslovce, umjesto da stvaraju sami svoje IDEJE i ŽIVE ih, pa makar ih koštalo i života, jer nije bitna kvantiteta zivljenja, nego kvaliteta.  Ali kao što biva, kad je bilo vrijeme za polagano odmotavanje price u nesto gledljivo i zanimljivo, dogodilo se što i uvijek, klišej za klišejom, jedan besmislen dijalog za drugim, potkrijepljen "samo" odradjenim glumackim poslovima iskusnijih glumaca koji su trebali privuci dio starije publike(Jeremy Irons, Viola Davies, Emma Thompson). Zapravo najbolji posao su odradili dvoje najmladjih, svojevrsni debitanti u Hollywoodskom mainstreemu i naslovni glumci Alden Ehrenreich i Alice Englert. Efekti u filmu su svedeni na minimum, što je dobra stvar, jel i ono malo što ih ima ne funkcionira i djeluje pomalo infantilno, naivno i neuvjerljivo, podsjecajuci na nekakve B trashoidne uratke. Sve u svemu jedan ispodprosjecan uradak Richarda LaGravenesea(P.S VOLIM TE) koji nakon donekle uspješne ekranizacije P.S VOLIM TE, nije uspio opravdati ocekivanja producenata, a što je jos vaznije publike, koja je u veliko luku izbjegla odlazak u kina, po meni potpuno opravdano jer film zasluzuje gledanje samo u situaciji ako nemate nesto pametnije i bolje da odgledate, a toga je poprilicno. U videotekama.

Read more »

PERCY JACKSON; SEA OF MONSTERS

Vec se dugo vremena pokušava mladu nadobudnu "zvjezdicu" Logana Lermana(PERCY JACKSON I OLIMPIJCI; KRADLJIVAC MUNJA, TRI MUŠKETIRA, CHARLIJEV SVIJET) prometnuti u veliku mladu glumačku senzaciju. Zanimljiva je činjenica da je uz sve te skupe potencijalne hitove koje su mu dodijeljene, najviše odjeka imao jedan mali-veliki film CHARLIJEV SVIJET koji je barem na kratko vrijeme uvjerio gledatelje da ga se ne smije još odbaciti. No što sbog vjerovatnog potentnog ugovora, što zbog potrebe da se blockbusterski etablira, Lerman je evo po drugi put uskočio u mediokritetsku, drugu ekranizaciju serije dječjih knjiga gdje utjelovljuje naslovnog Percya Jacksona. Oba filma prate mladog tinejdjera koji otkriva da postoji cijeli jedan drugi svijet na Zemlji, koji datira od grčih mitova gdje postoje bogovi, satiri, centauri, kiklopi itd., a on je dio tog svijeta, i to nitko drugi nego sin boga mora Posejdona. U ovom recentnom drugom dijelu naslovljenom PERCY JACKSON; MORE ČUDOVIŠTA on more otici u istoimeno more(inace nama znano kao Bermudski trokut) i pribaviti runo(nekakav drevni artefakt) koje bi oživilo Krona, oca svih bogova, jedača svoje djece prije nego li dodje u ruke krivih "ljudi" i dovede ljudsku rasu pred istrebljenje. Redatelja prvog dijela, svjetski poznatog Chrisa Columbusa(SAM U KUCI 1,2, HARRY POTTER 1,2) više nema, vjerovatno zbog mlakog financijskog odjeka prvog djela, koji nije specijalno oduševio ni publiku ni kritiku. U njegovo mjesto je zasjeo Thor Freudenthal koji se financijski pokazao kroz hitic HOTEL ZA PSE i DIARY OF A WIMPY KID, koji je nama u svijetu nepoznanica, dok je u Americi bio poprilično gledan a ujedno je takodjer ekranizacija jedne knjiške uspješnice. To je očito producentima bilo dovoljno da zbroje jedan i jedan i dadu mu ovu malo skuplju bebu na raspolaganje. Medjutim, ocito je da PERCY JACKSON nema dovoljnu karizmu da privuče mase gledatelje u kina, kazem ocito jer evo i ovaj drugi nastavak bilježi blago kazano mlak odaziv u američkim kinima, no tko zna, možda ga kao što je bio slučaj i s "jedinicom" izvuce svjetska distribucija. Što se tice samog filma pa moram kazati da nisam u potpunosti razocaran, znao sam što idem gledati, dječju fantaziju koja ne stimulira moždane vijuge, i upravo sam to i dobio. Ako se mene pita, važan detalj kod ovakvih filmova jest da ne upilaju previše s nekom pretencioznom pričom nego da budu svojevrsnu akcijsko pustolovni tobogan koji ne staje s uzbudjenjima a ovaj film to i jest. Ozbiljnije gledatelje ovaj film možda i intelektualno uvrijedi, medjutim film nije ni radjen za takvu publiku. Gluma Logana Lermana je vidno uznapredovala i više ne bode oci, dok je ostatak glumacke ekipe više odradio posao, neki najbolje sto su znali a neki najmanje sto su znali(Stanley Tucci). Što se tice samih efekata pa moram kazati da sam u globalu zadovoljan, podosta su uvjerljivi i zabavni(s obzirom na omanji budget) dok su u rijetkim trenucima stvarno pomalo naivni i preočiti za ovakvu vrstu filma. Vidno je kroz neke scene(leteci taxi) plagiranje odnosno bolje kazano "klanjanje" Harryu Potteru što ako se mene pita nije bilo potrebno, dok je za pohvalu scenaristicko osvrtanje na Kongres i satiricni politicki kontekst u jednoj metafilmskoj sceni. Ima tu stvarno svega, od rušenja mitova do pokoravanja mitovima, od dobrih efekata i glume do onih klišejizirano neozbiljnih koje se stvarno nece svima svidjeti, no ako ste dijete, ili ako postoji jos ono malo dijeteta u vama, onda ce kod vas ovaj film imati prolaznu ocjenu, bas kao sto ima i kod mene. U Cinestara i Cineplexxa.

Read more »

THE MORTAL INSTRUMENTS; CITY OF BONES

Kad se počeo u tami kino dvorane vrtiti logo producentske tvrtke koja stoji iza INSTRUMENTARIJA SMRTNIKA; GRAD OD KOSTIJU(THE MORTAL INSTRUMENTS; CITY OF BONES), ostao sam zabezeknut, što nije mala stvar s obzirom da poznajem sve relevantnije producentske tvrtke koje stoje iza večine skupljih ostvarenja, a naziv ove mi je bio enigma. Kasnije sam otkrio da je naziv tvrtke Uniqe i da ima jako sugestivan logo. Naime u logu su spojeni nekakav Centaur i andjeo što poprilično sugerira putevima kojeg žanra je ova tvrtka planirala ići. Napisao sam "planirao ići" jer se film u Americi otvorio jako loše sa svega nekih 14ak milijuna na box officu u prvom tjednu tako možda i zapečativši sudbinu ove malo poznate, pa usudjujem se cak i kazati, debitantske tvrtke. No tko zna, možda je izvucu financijski rezultati u ostatku svijeta pa vidimo i ostale ekranizacije nastavaka za koje vec postoje knjiški predlošci. Sama radnja se vrti oko jedne dotične mlade dame kojoj je majka skrivala veliku tajnu. Tajna je veca od svi njih a sastoji se od činjenice da postoji cijeli jedan drugi svijet unutar našega a kojeg mi "obični ljudi" ne možemo da vidimo. Taj svijet je puno sjenolovaca, vampira, vukodlaka i čarobnjaka od kojih svi nisu baš tako dobri i imaju ideje koje mogu uništiti ljudsku rasu. Moram priznati da mi je gledajuči trailer za ovaj film instant na pamet pao "slični" DIVNA STVORENJA koji je takodjer krahirao kako financijski tako i kreativno doživjevši užasne kritike. Recentni INSTRUMENTARIJ dijeli jednaku financijsku, ali ne i kreativnu sudbinu, gdje ga se ocjenuje kao prosječno zabavno ostvarenje koje nečete poželjeti instant zaboraviti. Moram priznati da se slažem sa takvom ocjenom i moram zamijetiti jednu pozitivnu stvar a to je da je redatelj Harald Zwart(remake KARATE KIDA) umješno pokrio sve rupe relativno malo budgeta od nekakvih 60ak milijuna i napravio odlične specijalne efekte koje ne bodu oči kao u primjerice SUMRAK sage i tako vas odvračaju od gledanja i stavljaju podsmijehe na vaša lica. Upotrijebio je, ili je bio prisiljen upotrijebiti taktiku "manje je više" i stvarno zanatski doprinjeo uvjerljivosti onoga što gledate a što nije ovozemaljski a to je vec samo po sebi dovoljan kompliment. Ima tu doduše i podosta klišeja koje očekujete ali nisu sad baš toliko smiješni da želite napustiti kino. Ipak morate imati na umu da idete gledati ovakvu vrstu filma, baziranom na svijetskom bestselleru koji mora sadržavati bar jednu srcedepateljsku populističku scenu koja je privukla toliki broj kupaca, doduše ovaj film ih ima par, ali nisu zamorne i repetativne. Gluma je začudo solidna i nije "kazališno isforsirana" što je još jedna činjenica hvale vrjedna. Uz globalno popularne Lene Headey(IGRA PRIJESTOLJA) tu su još i poznati Jonathan Rhys Mayers(TUDORI, ZAVRŠNI UDARAC) i Jared Harris(SHERLOCK HOLMES 2) koji fino spajaju nekakav novi nepoznati tinejdjerski Hollywoodom sa onim iskusnijim. Za kraj ču samo baciti na stol jednu ideju koja če pokriti moje recentno razmišljanje o dotičnom filmu a u istu ruku dati vama nekakav objektivni osvrt - možda ovaj film mojoj malenkosti ispao prosječan zbog neosporive činjenice da je filmska SUMRAK saga izgledala kao meksička sapunica, pa ovaj film slične tematike na tu temu pokraj SUMRAKA, u nekim trenucima ispada čak i remek djelo, znate ono letvica je bila prenisko. Da li je to tako, ili je moja izjava kriva, možete se uvjeriti u Cinestara i Cineplexxa i sami procijeniti.

Read more »