SELMA

Film SELMA je svojevrsna kronika kampanje Martina Luthera Kinga, koji je maršom u gradicu Selmi, pokušao osigurati jednaka prava glasovanja za afroamerikance. Film ne ide u nikakve retrospektive i cijelokupan život Kinga, nego samo tu životnu etapu. Upravo ta cinjenica je ono što dijeli ovaj film od slicnih, no ujedno ako se mene pita, pomalo spušta tempo cijelom filmu, koji je ako se mene pita malcice i precijenjen. Naime, siguran san da je afroamerikancima svaka minuta ovog filma u isto vrijeme dragocijena kao što je i emotivno uznemiravajuca, ali ja sam se osobno teško mogao tijekom filma simbolizirati s ovim ružnim periodom americke povijesti. I dok je primjerice Steve McQueen s 12 GODINA ROPSTVA uspio na univerzalan i pomalo "pokvareno emotivno brutalan" nacin povezati publiku s emocijama protagonista u SELMI, redateljica Ava DuVernay minimalizirajuci prepricavani period, uspijeve realno involvirati samo afroamerikansku publiku s zbivanjima na ekranu. Nekima ce upravo to biti bitna razlika od slicnih filmova i kao takav vrijedan divljenja, dok je meni osobno film na trenutke i dosadnjikav, s previše nezanimljivo režiranih segmenata, koje slobodno možete i propustit tijekom gledanja a da nece biti previše bitno za samu radnju, ili još važnije vaš kvalitativni opus. Sve u svemu jedna gledljiva biografska drama, koja je teško mogla biti išta više od toga s obzirom na limitirani period koji pokriva, dok joj s druge strane može biti uzor primjerice FROST/NIXON, koji je redateljski gledajuci, ako ne vec toliko fabularno, uspio i u manjem periodu u kojem se zbiva stvoriti uzbudljiv filmic koji se pratio s ruba stolca. Sve u svemu, moglo je ovo ispasti i puno gore, ali moglo je možda i bolje, svojevrsno nešto slicno i kao TEORIJA SVEGA, gdje se stavljanjem naglaska na previše likova, pomalo izgubio onaj najbitniji rakurs gledanja na velike i bitne licnosti o kojima film zapravo govori. Sama režija je poprilicno autenticna i vjerodostojna, baš kao i kostimografija i scenografija koji su više nego adekvatni, što je bilo važno za sam nacin gledanja na ovaj film kao na svojevrsni dokumentirani zapis dobro poznatih i manje poznatih detalja. Gluma svih naslovnih glumaca je vidno emociolnalna i vidjelo se koliko im ovaj veliki covjek svima predstavlja. Ipak, mislim da je filmski gledajuci, Martin Luther King zaslužio ipak malo više, ili bolje kazano univerzalnije, jer ovaj svojevrsni "dokumentaristicki" nacin prepricavanja, jednostavno ne uspijeva dovoljno involvirati manje upuceniju publiku u sama dogadjanja, dok su dvi nominacije za Oscara(najbolji glavni glumac i najbolji film), ako se mene pita, malcice pretjerani, onako kako Akademija zna, da vrati neke "dugove" iz prošlosti. Nažalost samo korektno.

Read more »

AMERICAN SNIPER

Možda i najnezasluženiji nominent za Oscara u kategoriji najboljeg filma godine, AMERICKI SNAJPER(AMERICAN SNIPER) prati životnu pricu najsmrtonosnijeg snajperista americke vojske u povijesti Chrisa Kylea(Bradley Cooper).
Iako poprilicno korektno odradjen, film Clinta Eastwooda(MISTICNA RIJEKA, DJEVOJKA OD MILIJUN DOLARA) neodoljivo podsijeca na mnogobrojne naše "uspješnice" koje glorificiraju i mistificiraju rat, kao nešto što bi trebalo biti zauvijek u našim mislima, u pozitivnoj sferi k tome, i kao takav, poprilicno je jednosmjeran i iskljucivo za americku publiku, koja ga je, totalno ocekivano, podržala i na box officu gdje film zaradio 200 mlilijuna dolara samo na domacem tržištu. Gledajuci s iskljucivo filmskog gledišta, ovo ostvarenje stvarno ne nudi ništa novo po pitanju žanrova koje obuhvaca, dok bi ga bilo najbolje objasniti kao poprilicno inferiorniju i nadasve patriotskiju verziju ZERO DARK THIRTY-a. Cak i tehnicki aspekti filma u pojedinim dijelovima ne štimaju, dok najviše ubada u oko činjenica da je beba s kojom Siena Miller i Cooper šetaju naokolo u filmu, vidno umjetna, zaista, vjerovali ili ne, radi se o "pupi", koja na trenutke stvarno odvraca pažnju od dramski nastrojenih dijaloških partija izmedju ovo dvoje supružnika. Akcijski dio je odradjen korektno, iako ne i spektakularno, dok nakon nekog vremena tijekom trajanja postane i malo repetativan. Scenografija i kostimorafija su ono što uzdiže ovaj film iz mediokriteta, dok je glumački dio filma iskljucivo jednosmjerno nastrojen k Bradleyu Cooperu(SILVER LININGS PLAYBOOK) aka Chrisu Kylu koji zauzima najveci dio trajanja filma, no moram priznati da je Cooper odradio to i više nego korektno, bez preglumljivanja, suptilno i oprezno, baš kako je i trebalo, ali totalno neadekvatno za Oscarovsku nominaciju. Sve u svemu jedno tipicno americko ostvarenje koje nije postavilo, ili bolje kazano ostavilo nikakva pitanja otvorenim, a trebalo je, nego je poprilicno pacerski i na sigurno odigralo na kartu glorificiranja nacionalnog heroja, znajuci, ili bojeci se mnogobrojne publike, za koju se znalo da ce pohrliti u kina. Jedan tipicni studijski film, bez duše i forme, no svejedno poprilicno "površno gledljiv" i korektan, zapravo sve ono što nije trebao biti.

Read more »

THE THEORY OF EVERYTHING

TEORIJA SVEGA(THE THEORY OF EVERYTHING) prati odnos izmedju poznatog fizicara Stephena Hawkinga(Eddie Redmayne) i njegove žene Jane Kawking(Felicity Jones).
Najcesci epiteti recentnom ostvarenju su uglavnom savršena gluma dvoje glavnih glumaca i potencijalno osvajanja Oscara u svojim kategorijama. I dok su podjednako bili uspješni na inim festivalima koji predhode Oscarima, mala prednost se ipak daje Jonesovoj(CUDESNI SPIDER-MAN 2), koja kako kažu, nije ove godine "obečastila" svoju izvanrednu glumu u ovom filmu s nekakvim lošim ostvarenjem, tocnije lošom ulogom. E upravo tu, naravno leži glavni problem za Redmayna(LES MISERABLES) za kojeg se nagadja kako nece dobiti Oscara iskljucivo zbog navodno ocajne uloge u JUPITER ASSCENDING. Stavljajuci tu informaciju sa strane, moram kazati kako je Redmayne superiorniji Jonesovoj, i upravo je savršeno skinuo Hawkinga do te mjere da se zapravo uopce pitate kako je to uspio. Iskljucivo "fizicka uloga" u vecini trajanja filma je nešto što možda samo djeluje jednostavno, dok je mene osobno zabolio veci dio tijela samo dok sam gledao njegovu fizicku transformaciju. S druge strane Jonesova je dobila, pa moglo bi se kazati i veci dio filma, što nije ni cudno s obzirom da je film ekranizacije njene knjige, odnosno njenog pogleda na njihov suživot. Nekima će upravo taj rakurs gledanja na jednog genija s strane "obicne žene" biti malo apsurdan i podcijenjujuc za samog Hawkinga, no dojma sam kako je redatelj James Marsh(SHADOW DANCER) zapravo i želio jedan takav, prizeman, totalno životan, no nadasve romanticno bolan prikaz, kako bi se uvjerili u ljudsku stranu, sad vec populisticki "robotiziranog" i ikoniziranog genija za novij milenij. Režija je veoma sigurna i bez montažnih rezova što sugerira pocetnu ideju koja je egzekutirana u svakom svom djelu, bez intervencije producenata. Kamera i vizualne improvizacije su totalnu u skladu s temom i trenutnim dogadjajima i funkcioniraju savršeno u mistificiranju ovog jednog neobicnog covjeka i jos neobicnijeg odnosa. Kostimografija i scenografija su vidno bili velika opsesija svih involviranih, i obracala se velika pažnja da sve bude autenticno kako nebi odvracala pažnju od emocija i dijaloga. Jedinu zamjerku nalazim u pomalo zbrzdanom finalu filma, koji nas je prebrzo, nakon uglavnom polagano tempa, transforimirao na sam kraj, bez odgovora na neka pitanja. No dobro, da budemo objektivni, ta pitanja i ti odgovori se ionako nalaze u glavi samog Hawkinga, tako da moramo opravdati kako Jane Hawking, tako i scenarista Anthonya McCartena, što možda ni sami nisu ni znali završiti pricu, koja je možda realno tek i pocela, a ako smo te srece, kraj ove nove price, Hawkingove price, možda donese odgovore koji su nam kao vrsti, prijeko potrebni, barem da prevazidjemo "barijeru vremena", koje nas sve toliko opterecuje i limitira.

Read more »

WHAT IF

Wallace(Daniel Radcliffe), koji još uvijek, nakon godinu dana pati zbog prekida s bivšom curom, na jednom tulumu, osjeti kemiju s vrckastom Chantry(Zoe Kazan). Iako je mislio i misli da je afekcija obostrana, pri kraju njihovog razgovora, ona mu dade do znanja kako ima momka i kako mogu biti samo prijatelji. Opcinjen s njom, Wallace odluci probati održavati odnos u prijateljskom tonu.
Zanimljiv zaplet i neklišejizirani smjer filma, barem do samog kraja, uzdižu ovu romanticnu komediju ljestvicu iznad uobicajenih svakodnevnih rom.comova, i zapravo najvecu manu, nalazim u pokušaju plagiranja sad vec kultnog 500 DANA LJETA u ponekim scenama. Scenarij je fino napunjen neuobicajenim dijalozima koji su zaista lepršavi i ne stvaraju zamor, dok je kemija izmedju Radcliffa(Harry Potter) i Zoe Kazan(RUBY SPARKS) zaista uvjerljiva i daje cijelom ostvarenju jednu "down to earth" atmosferu. Režija je poprilicno jednolicna, što i nije loša stvar za film u kojem u prvi plan dolaze glumci i dijalog, dok je vidljiva improvizacija, koja iako vecinu vremena ne urodi plodom, u ovom ostvarenju pogadja tocno u srijedu. Lijepo je vidjeti da Radcliffe nije samo Harry Potter i da zaista može igrati i druge uloge i to poprilicno uvjerljivo, i dojma sam ako nastavi s ovakim odabirom uloga, da ce uspijeti s sebe skinuti "stigmu Voldemorta", odnosno da ga nece poistovjecivati samo s jednom ulogom(kao primjerice Elijaha Wooda nakon Froda, ili Mark Hamilla nakon Luka Skywalkera). Zoe Kazan je opet suptilno predivna, onako Woody Allenovski unutarnje inteligentna kao i u RUBY SPARKS, i upravo su njih dvoje prava energija filma, dok su se moram priznati i sporednim ulogama fino snašli Adam Driver(THIS IS WHERE I LEAVE YOU), Rafe Spall(LIFE OF PI), Megan Park(CHARLIE BARTLETT) i Mackenzie Davis(THAT AWKWARD MOMENT), i svi skupa cine jednu fino uštimanu improviziranu, "play dramu" za velike ekrane. Jedna zaista ponajviše fino odglumljena simpaticna feel good romanticna komedija koja rijetko(osim možda u finalu) upada u klišeje žanra, no ne toliko puno da bi joj to skinulo kakav bitni kvalitativni bod.

Read more »

THE JUDGE

Velika odvjetnička faca Hank Palmer(Robert Downey Jr.) vrati se kuci kako bi branio oca, lokalnog suca, koji je navodno pocinio ubojstvo. Ne pomažu mu činjenica da je upravo izgubio majku, kao ni ni ta, da se on i otac(Robert Duvall) baš ne podnose zbog nekih dogadjaja iz prošlosti, koje ce na neocekivan nacin isplivati na površinu.
Kad sam vidio trailer za recentni film SUDAC(THE JUDGE) najviše mi je upala u oko cinjenica kako, uglavnom srednjestrujaški ili bolje receno, strucnjak za uglavnom neozbiljne komedije, David Dobkin(ŠANGAJSKI VITEZOVI, U TODJOJ KOŽI, LOVCI NA DJEVERUŠE) drži redateljsku palicu. Bio sam poprilicno skeptican zbog te činjenice da je upravo on izabran da koordinira jedno ovako poprilicno ozbiljnom dramom, no nakon odgledanog, moram kazati da je prošao ispit. Istina je da je film poprilicno klišejiziran i amerikinaiziran, no na jedno rijetko vidjen potentan način, gdje su mu uvelike pomogli raspoloženi Duvall i Downey Jr. Zbog prirode lika kojeg tumači Downey Jr., dojma sam kao da je uloga pisana direktno za njega s par simpaticnih metafilmskih karakternih crta, no ponajviše zbog te "brbljavo prepotentne uvjerljive karizme" preko koje uglavnom ostvaruje odlične uspjehe(čitaj IRON MAN ). Duvall još jednom pokazuje zbog čega je glumačka veličina kakva jest i zaslužio je ako se mene pita nominaciju za najbolju glavnu, a ne sporednu ulogu za Oscara, no to nek ide na dušu Akademiji, dok takodjer mislim kako bi je mogao ovojiti, no u njihovim očima razlog vjerovatno nece biti kvalitativan, nego nažalost pragmatican(covjek ima 84 godine pa racunaju da nece još dugo). Režija se razlikuje nego u ostalim dramama, i na neki nacin, kao rijetko prije, bogata produkcija(što je rijetkost za dramu, da ne kažem nepotrebnost) je u totalnom skladu s pricom i dijalogom, kojim ovi film zaista vrvi. Ima tu podosta klišejiziranih scena, no karizme dvoje naslovnih glumaca i odlicna karakterizacija likova u skladu s zanimljivom premisom, stvaraju dobar završni dojam, koji pojačavaju poneke zaista neocekivane, pomalo mucne scene, što je uvelike doprinjelo finaloj uvjerljivosti i neprikosnovenoj "emocionalnoj kvaliteti" filma.

Read more »

THE WEDDING RINGER

Kevin Hart(THINK LIKE A MAN TOO) je nakon pomalo neočekivanog financijskog uspjeha s filmom RIDE ALONG zaista uspio skrenuti na sebe pozornost mainstreem Hollywooda, do te mjere da bi se usudio kazati kako je definitivno, trenutno jedan od popularnijih komičara.
GOSPODAR VJENCANJA(THE WEDDING RINGER) redatelja Jeremy Garelicka(kojemu je ovo ujedno i redateljski debi) ne nudi ništa spektakularno novo u svijetu komedije, ali je moram priznati jedna od sigurno energičnijih i bolje montiranih komedija u poslijednje vrijeme, cije fore, iako prvoloptaške i uglavnom zahodske, idealno funkcioniraju i zaista izmamljuju osmjehe na vaša lica. Pomogle su i činjenice kako nitko nije očekivao puno od ovog filma, što se pokazalo kao ugodno iznenadjenje kad već u prvim kadrovima, film producira glasne osmjehe publike u kinima, dok je druga činjenica puno kvalitetnije nastrojena, a tice se odlicne kemije izmedju vec spomenutog Kevina Harta i Josha Gada(JOBS), koja idealno funkcionira kroz cijeli film. Možda najvece razocarenje filma je popularno poznata "teorija velikog praska" Kaley Cuoco-Sweeting koja osim isforisiranih nabreklih bradavica nije iskazala nekakav osobito "nabrekli" talent, i u filmu funkcionira iskljucivo kao mamac za oci i kao scenaristicki zaplet. Sve u svemu jedna fino pogodjena komedija, s odlicnim tajmingom u ovo "ozbiljno" Oscarovsko predrazdoblje koja svojom energijom i odlicnom glumackom kemijom pogadja uglavnom gdje treba, dok narocito treba pohvaliti odlicnu montažu zbog kojih predvidite mnogobrojne scenaristicke mane, koje ovi film definitivno posjeduje, ali ih i vješto skriva, no i to je karakteristika koja se mora poštovati, kad je ovako zanatski izvedena.

Read more »

THE TRIP TO ITALY

Moram priznati da me poprilicno zabavio prvi nastavak ovog filma, naslovljen samo THE TRIP, gdje su dvojica renomiranih komicara, jedan glumac Steve Coogan(NOC U MUZEJU, PUTOVANJE OKO SVIJETA U 80 DANA, PHILOMENA) i drugi proslavljeni britanski voditelj Rob Brydon, placeni od strane renomiranog casopisa The Observer, da proputuju jedan dio Engleske, isprobaju razlicita jela u razlicitim mjestima i taj cijeli doživljaj recenziraju. Recentni nastavak, PUTOVANJE U ITALIJU(A TRIP TO ITALY) ima identican sinopsis samo smješten u drugu državu, ovaj put je to Italija.
Vidno je naime koliko ovaj metafilmski uradak redatelja Michael Winterbottoma oduševljava dva naslovna glumca, koji nadahnuto improvizirajuci, pokušavaju nadoknaditi nedostatak scenarija. Energija je identicna kao i u prvom dijelu, gdje se, ne skoro, nego upravo dokumentaristicki bilježi putovanje ova dva covjeka, inace skoro pa stranca dotad, koje ovo putovanje nepovratno zbliži. Uspio je Winterbottom(DOBRODOŠLI U SARAJEVO, 24 HOUR PARTY PEOPLE) uhvatiti kao i u prvom dijelu atmosferu predivnih lokacija na kojim ovaj dvojac kuša raznorazne kuharske bravure od kojih vam se nepce ovlaži, dok u intermeezzu od njihovih obroka i observacija na uglavnom  filmsko štivo, redatelj uspješno hvata predivnu talijansku obalu obasutu Suncem i specificnim lokacijama. Moram spomenuti kako ovaj film nije za one kojima je filmska umjetnost samo "povremena avantura", jer istini za volju nece shvatiti osamdeset posto štoseva i imitacija koji dvojac svako malo improvizira, tako da su ova dva filma iskljucivo za one zagrižene filmofile, koji ce kao i naslovni dvojac jedan drugoga, moci kritizirati, ili se smijati na njihova oponašanja poznatih licnosti, ili na ironicni metafilmski odmak od vlatitih karijera. Sve u svemu jedna filmofilmska komedija s elementima drame, koja ce filmskim znalcima ponuditi dovoljno da je neokarakteriziraju kao gubitak vremena, upravo suprotno naime, dok ce "rekreativna publika" ostati poprilicno razocarana i u dosadi, ponajviše u pokušavanju razaznavanja vecine štosova u filmu, što bi ih moglo natjerati na gašenje reprodukcijskih uredjaja prije nego odjavna špica krene.

Read more »

THE GUEST

Vojnik David(Dan Stevens) jednog dana pokuca na vrata obitelji Peterson, tvrdeci da je bio blizak prijatelj i kolega njihovom poginulom sinu. Obitelj Petersen ga primi u svoj dom na nekoliko dana, želeci doznati što je moguce više o sinovim aktivnostima prije smrti. No, ubrzo se pocinju dogadjati bizarna ubojstva u tom malom gradu, i stvari postanu blago kazano intrigirajuce.
Cetvrta suradnja redatelja Adama Wingarda i scenarista Simona Barretta(VHS 1, 2, YOU ARE NEXT) urodila je blago kazano cudnim ostvarenjem. Zaista je teško žanrovski okarakterizirati ovaj projekt, koji iako narativno i atmosferno jako potentan, ima svoju dozu budalaština na koje za divno cudo gledate veoma pozitivno. Naime, vidljivo je da su redatelj i scenarist imali viziju i ideju gdje žele otici s ovim filmom, i upravo su "tamo" i došli, a "tamo" jest, svojevrsan "tour de france" glumca Dan Stevensa(DOWNTON ABBEY, NOC U MUZEJU: TAJNA GROBNICE) koji doslovce svojim bizarnim zastrašujucim šarmom i performansom krade cijeli film, ili bolje kazano, on JEST ovaj film. Na veoma pametan nacin, nizom montažnih riješenja i usporenim tempom je ovaj film uspio stvoriti misteriozan efekt, koji ce vas na samom kraju totalno razocarati, no ništa zato, jer nacin na koji je to uradjeno, je vrijedan poštovanja, i zaista bi malo filmaša uspilo u tome. Trebalo je hrabrosti za jedan ovakav projekt, i zaista treba skinuti kapu, što su sve produkcijske vrijednosti, stavili na pleca jedne jedine osobe, glumca Dan Stevensa, koji im se odužio rijetko vidjenim preformansom vrijednim ako se mene pita i Oscarovske nominacije. Scenaristicki gledano, film je trash, redateljski umiješno zakamufliran, no glumacki totalno egzekutiran i pogodjen, i moram priznati da me nitko nije davno oduševio kao Stevens, i predvidjan mu veliku karijeru ako samo nastavi s pametnim odabirima projekata. Sve u svemu možda bi najbolje bilo okarkterizirati ovo ostvarenje kao pogodjen eksperiment, koji ima svoju glavu i rep iako je realno nema, dok mu je zvijezda vodilja vidljivo bio UNIVERZALNI VOJNIK, što se ponajviše odaje atmosferom i lokacijama. Pogledajte, ovo je jedan od onih filmova koji ce vas ili oduševiti svojom nonšalantnošcu i ignoriranjem svih trenutnih filmskih postulata, ili ce vas razocarati do te mjere da ce te ga okarkerizirati kao jedan od najgorih filmova koje ste ikad gledali, ja vam samo savjetujem da tokom gledanja totalno pustite mozak na pašu, ovaj film ce vam uzvratiti jednakom mjerom.

Read more »

THE DROP

Bon Saginowski(Tom Hardy) se nadje u centru pozornosti kada se dogodi pljacka kafica u kojem radi. Pljacka ne prodje narocito dobro, i u istragu se umiješa kako policija tako i lokalna mafija, željna informacija, što ce dovesti cijelo susjedstvo u stadij panike, ali i iznjedriti i tajne dugo skrivane zbog inih razloga.
Komplesan a opet bazicno jednostavan scenarij, dijelo je renomiranog i dosta puta uspješno ekraniziranog pisca Denissa Lehanea(MISTICNA RIJEKA, GONE BABY GONE), koji je i ovaj put uspio stvoriti tenzicnu atmosferu, samo što je ovaj put, zaplet podosta suptilniji nego u svojim prijašnjim djelima. Podosta sporog tempa, film ce vjerovatno odgovoriti podosta publike da dozna pravu istinu što se zapravo dogodilo s relativno sitnim iznosom, dok ce onim strpljivijima dati finu psihološku analizu jednog nacina razmišljanja, s kojim se nece baš svi složiti, odnosno "lajkati". Onima željim akcije savjetujem izbjegavanje u velikom luku jer ce se naci razocaranim, dok ce malo strpljivija publika pronaci nešto za sebe što ce ih zadovoljiti. Film ima jasnu ideju i cilj i to je hvalevrijedna cinjenica, dok je gluma i više nego solidna, ili bolje kazano adekvatna bez previše preglumljavanja, što je bilo krucijalno za ovakav suptilan scenarij. Tom Hardy(DARK KNIGHT RISES, BRONSON) je uvjerljiv kao pomalo "usporen" centralni lik oko kojega mnoštvo likova orbitira, dok je Noomi Rapace(PROMETEJ, MILENIJUM TRILOGIJA) vec magistrirala ulogu životno izpacene individue. James Gandolfini(SOPRANOSI) se ovom ulogom fino "oprostio" kako od ovog svijeta, tako i od svijeta glume, dok je uloga Matthiasa Schoenaertsa(HRDJA I KOST) vrijedna Oscarovske nominacije(koja se nece dogoditi, nažalost), covjek doslovce krade "show" u svakoj sceni. Sve u svemu jedno solidno ostvarenje, koje nije moglo biti više od toga u domeni krimica, ponajviše zbog minimalisticnije radnje koju pokriva, dok je dramski i karakterno gledano dovoljno zanimljiv da održi vašu pažnju da samog zanimljivog finiša, koji bi vas eto mogao pozitivno iznenaditi i ponuditi vam vecinu odgovora koju vecinu filma ne dobijete poslužene na pladnju kako ste navikli.

Read more »

UNBROKEN

Nakon gotovo fatalne zrakoplovne nesrece u Drugom svjetskom ratu, olimpijac Louis Zamperini(Jack O Connell) preživi 47 strašnih dana na splavu, samo da bi ga spasili i potom zarobili japanci i odveli ga u zatvorenicki logor gdje ce upoznati cijelu plejadu kolega i prijatelja, ali i jednog smrtnog neprijatelja, zapovijednika kampa Watanabea(Takamasa Ishihara).
Mislim da smo s recentim ostvarenjem NESALOMLJIVI(UNBROKEN) dobili konacan odgovor na pitanje "Što je pošlo po zlu u redateljskom prvijencu Angeline Jolie naslovljenom U ZEMLJI KRVI I MESA". Naime, scenarij za recentni prvijenac je napisala sama Jolie, i pri tom veoma loše i površno, dok za svoj drugi film nije htijela riskirati s potencijalno istom pogreškom nego je angažirala bracu Coen(FARGO, TRUE GRIT, SPALITI PRIJE CITANJA) da ispoliraju scenarij. I moram priznati da je pogodila. Naime, gledajuc recentni film, stvarno se ocitavaju neke kreativne konture gospodje Jolie, dok balansirajuci izmedju više žanrova, fino plovi kroz citav film. Komplimentarna su inteligentna riješenja kamere, koja su uspješno zakamuflirala omanji budget u kompleksnijim scenama, i zaista film odaje dojam skupljih produkcijskih vrijednosti nego što to realno jest. Film ima jasnu ideju i ne odmice od nje, a to je mistificiranja ove posebne individue, Zamperinija, koji usprkos svim realnim šansama za preživljavanje, uspio izdržati da isprica svoju pricu. Za pohvaliti je citav glumacki ansambl koji je suptilnim interpretacijama nije upao u zamku preglumljavanja pa tada i karikature, jer zaista postoje neke scene u filmu koje su lako mogle ispasti smiješne da nije bilo adekvatne glume podržane s dobrim redateljski riješenjima i suptilnim dijalozima. Sve u svemu jedna solidna ratna drama o preživljavanju, koja ce zadovoljiti ljubitelje svih žanrova, koja u niti jednom trenu ne završi u domeni dosade, gdje se poneke infantilnije scene progledaju kroz prste zbog cijelokupno pozitivnog dojma, ali i efekta navijanja za glavnog lika kroz citav film, gdje u samom finišu i vi osjetite potpunu katarzu i zatvorite krug s nekim vlastitim razmišljanjem i osvrtom na pogledano, a to je uvijek dobra stvar. Napominjem, nije remek djelo, niti blizu, ali više nego gledljiv film pun emocija, zbog kojeg na slijedeci redateljski uradak Angeline Jolie gledamo s više filmofilskog optimizma.

Read more »

NIGHT AT THE MUSEUM: SECRET OF THE TOMB

Vec nam dobro poznati nocni cuvar u muzeju, Larry Daley(Ben Stiller) mora otici u Londonski muzej, kako bi otkrio što se tocno dogadja s carobnom plocom, koja izgleda ne samo da gubi svoj "sjaj", nego uzrocno poslijedicno utjece i na "egizistenciju" svih oživljenih eksponata u muzeju, vremena je malo, a prepreka i previše.
Treci, i vjerovatno poslijednji(barem mislim što se Stillera tice) nastavak NOC U MUZEJU, podnaslovljen TAJNA GROBNICE nema nešto spektakularno novo za ponuditi u domeni price ili scenarija, ali moram priznati da su zato efekti izbrušeni do savršenstva, što je veoma lijepo za vidjeti, i stvara rijetko vidjen pozitivan efekt, ali je i realno skoro pa jedini segment vrijedan placanja kino karte, što nije nesto posebno pozitivna stvar. Redatelj Shawn Levy(PRAVI CELIK, PRIPRAVNICI) i vecina glumacke postave iz prvotna dva nastavka su tu i vidno se zabavljaju, ali i opraštaju od franšize što je vidljivo u svakom kadru, narocito u facijalnom izricaju Ben Stillera, koji se u ovom nastavku podosta metafilmski šali i na svoj racun(na svoje komicarske karkateristike koje Lancelot zamijeti), ali i oprašta s svakim od svojih "glavnih eksponata"(što je narocito vidljivo i totalno metafilmski nastrojeno u segmentu s pokojnim Robinom Williamsom). Prica i tempo filma su indenticni prethodnicima, što je dobra i loša stvar, ovisno o tome da li ste obožavatelj ovog serijala ili ste ga u prošlosti izbjegavali u širokom luku. Scenografija, kostimografija i opcenita produkcija filma su na izvanrednom nivou i zaista su idealni za kino iskustvo koje je za divno cudo lišeno 3D  efekata koji nas obasipaju(možda i previše) u poslijednje vrijeme. Dakle nema se tu što dalje bitnog za kazati osim da ce oni kojima su se svidjela prethodna filma, lajkati i recentni, dok svima onima koji nisu pogledali savjetujem gledanje u društvu djece. Tko zna, možda kroz zadovoljstvo i iskreno cudjenje u njihovim ocima i vi date priliku ovoj neobicnoj premisi, koja prvotno(kroz originalni predložak slikovnice) nije samo dizajnirana da privuce publiku željnju besmislenih blockbustera u kino dvorane, nego možda i da zbliži obitelj kroz taj edukativni(ali i osporavan medij), ali i možda da potakne djecu da se odmaknu od svojih tehnoloških spravica i odu doznati što je to muzej, a kroz njega i što je povijest, sadašnjost, buducnost i da se odmaknu od binarnih života, koji ih malo po malo odmicu od stvarnih i nadasve lijepih dijelova života.

Read more »

THE SKELETON TWINS

Moram priznati da sam ocekivao puno više nakon što sam pogledao trailer za recentni THE SKELETON TWINS, gdje je nekakav bratski-sestrinski odnos izmedju Mila(Bill Hader) i Maggie Dean(Kristen Wiig) u to malo vremena što trailer dupušta, prikazao zavidnu kolicinu dramsko-emotivne, ali i nadasve suptilno humoristicne atmosfere, koju sam film, nažalost ima samo u tim vec prikazanim scenama u traileru. Iako lagan za gledanje, bez napornih odugovlacenja, filmu jednostavno nedostaje nekakva poveznica izmedju segmenata, i nedostatak tog efekta ne stvara pretjeranu gledateljevu afekciju prema ovo dvoje nesvakidašnji likova, što uzrocno-poslijedicno stvara indifernetnost i zaboravljivost nakon odgledanog, dok trailer, za divno cudo, i dalje ostaje u sjecanju. Na trenutke doista dirljiv i karakterno poprilicno uvjerljiv, uz savršenu glumu dvoje naslovnih glumaca, a narocito inace zanemarenog, podcijenjenog ili još najbolje kazano vjecito sporednog Bill Hadera(ZABORAVLJAJUCI SARAH MARSHALL) doprinose ocjeni nešto poviše mediokriteta i vec vidjenog, da ne kažem repetativnog, no redatelj i scenarist Craig Johnson(TRUE ADOLESCENTS) je uz ovako dobro napisane likove i odlicno raspoložene glumce jednostavno morao više. Pokušao je Craig Johnson uz dozu humora biti i ironicno kazano smrtno ozbiljan s pocetnim elementom samoubojstva, koji "spoji" razdvojene blizance nakon 10ak godina, no jednostavno je prebrzo prelazio kroz filmske etape filma, ne dajuci vremena publici da prihvati ono što je upravo pogledala, nego je zureci iz scene u scenu storio efekt odvojenosti publike za alarmantne dogadjaje koji se dogadjaju u filmu, pa tako i stvarnom životu, barem za neke od nas. Sve u svemu jedan više nego gledljiv film, koji je mogao i trebao biti nešto puno više, trebao nas je natjerati da se smijemo i placemo u istom trenu, i da nikad ne zaboravimo ono što smo odgledali(500 DAYS OF SUMMER), ovako, natjerao nas je svega na pokoji smiješak, no i to je realno kazano više zasluga glumackih bravura nego redateljske sposobnosti.

Read more »

ST. VINCENT

Majka Maggie(Melissa McCarthy) i sin Oliver(Jaeden Lieberher) usele u novu cetvrt gdje im društvo cini prvi susjed Vincent(Bill Murray). Iako naizgled jedan obican stariji covjek, Vincent je zapravo veoma zanimljiva individua, koja ce mladog Olivera nauciti pokoju stvar o životu, ali i obrnuto.
Bill Murray je ako se mene pita jedina osoba koja je mogla biti razmatrana za ovu ulogu, dok sam vjerovanja da se cak i pisala upravo za njega. Cangrizav, introventni ekstrovert, ironican i iskren do bola, Vincent ce kroz veoma fluidni i lagan, a opet kompleksan dijalog i monolog nauciti i nas pokoju stvar o životu. Razradjeni karkateri i polagan ali nikad dosadan tempo, su ono što krasi ovaj film, dok je idelna gluma svih protagonista nešto što fiono zaokružuje ovu veoma dobru dramu s elementima komedije, ili obrnuto, što je cini veoma laganom za gledanje, ali nudi i dovoljno materijala za razmišljanje o nekim životnim aspektima o kojima ovaj film podtekstualno progovara. Režija Theodora Melfia(ujedno i scenarist filma. dok mu je ovo i dugometrazni redateljski debi)) je jednosmjerna i bez previše eksperimentiranja, što je dobra stvar za jedno ovako ponajviše "glumacko ostvarenje" gdje je redatelj pogodio s skoro pa ulogom promatraca koji prepusta da se emocije i improvizacije jednostavno same stvore kroz odlicne glumce. Melissa McCarthy(HEAT) je predivno suptilna i skoro pa neprepoznatljiva kao brižna majka koja ce uciniti sve za svoje dijete, dok je sporednu uloga prostitutke, Naomi Watts(KRUG) pogodila do savršenstva i jednostavno je, pa cak i samo gestikularno komicna dok je ovako pohvalno neprepoznatljivu gledate. Vec spomenuti Bill Murrey je ostvario još jednu pamtljivu ulogu po uzoru na kultni BESKRAJNI DAN, dok treba pohvaliti i debitanta Jaeden Lieberhera, koji je veoma ozbiljno odradio ovu malu-veliku ulogu. Da nebi ispalo da pricamo o nekakvom remek djelu žanra, jer ovaj film to sigurno nije, ima tu i nekih mana kojima se lako progleda kroz prste, kao što je tipa predvidljivost price i klišejizirano optimisticno finale, no sve se to zaboravi kroz odlicnu karekterizaciju likova i suosjecanje koje stvorite za iste, dok ih pratite i "navijate" za njih, a što je uvijek pohvalna stvar. Sve u svemu, jedan dobrodošao film, koji u ovom ponajviše tehnološki nastrojenom dobu, gdje svatko uglavnom gleda svoja posla, prestrašen(ponajviše zaslugom posvemašnjih medija) potencijalno necovjecnošcu svojih bližnjih i daljih, daje ruku pomirenja, ili bolje kazano ruku povjerenja svom bližnjem, obitelji, rodbini, prijetelju, susjedu, onome kome trenutno najviše treba, uglavnom skraceno kazano, COVJEKU, i "kaže mu", dodji, kaži, ja cu te poslušati, pomoci..umjetnost koja je davno izumrla, ljudskost i suosjecanje. Odlicno pogodjen tajming distributera U ovo blagdansko vrijeme, i totalno vrijedan cijene vaše kupljene kino karte.

Read more »

THE HOBBIT: THE BATTLE OF FIVE ARMIES

Bilbo(Mrtin Freeman) i ostatak družbine su prisiljeni sukobiti s ostatkom podijeljenog Medjuzemlja, kao i s zastrašujucim Smaugom, a sve kako bi obranili nešto što ih vecinu uopce ni ne zanima, zlato koje se skriva u utrobi planine.
Napisao sam to i prethodna dva puta(NEOCEKIVANO PUTOVANJE, SMAUGOVA PUSTOŠ), napisati cu i sada(BITKA PET VOJSKI), nepotrebno komercijalizirano nastrojeno(dakle sve ono protiv cega se Tolkien s perom borio) separiranje jedne solidne knjige(samo kako bi se zgrnilo više love), je kako u prethodna dva dijela, tako i u recentnom, dovelo do razvodnjavanja potentne price, pa tako i nezainteresiranost publike za likove i njihove sudbine(cemu nije pomoglo ni poznavanje njihovih sudbina iz GOSPODARA PRSTENOVA). Da li je produkcijski impozantno, da, no opet ništa previše superiornije GOSPODARU, koji je "minimalizirajuci" setove na stvarne lokacije Novog Zelanda stvorio rijektu vidjen realni tonus filma, dok je u trilogiji HOBBIT, a narocito u ovom poslijednjem dijelu, pretjerano upotrebljavanje CGI dovelo do nekakvog "cartoonish" efekta zbog kojeg sve izgleda kao nekakva infantilna vožnja luna parkom s puno bljeskavila a nažalost premalo sadržaja. Gluma je solidna, ili možda bolje kazano odgovarajuca, "Sheakspearijanska", no zbog nedovoljno potentnog dijaloga i monologa, jednostavno u prevladavajucim akcijskim scenama, gubi svoj smisao i postane na trenutke cak i smiješna. Pokušao je Jackson, nizajuci akcijsku scenu za scenom, odvratiti pozornost publike s ogromnih nedoslijednosti i nedostataka koju je donjelo dijeljenje nedovoljnog sadržaja u tri djela, no jednostavno nije uspio i dospio je u domenu repetativnosti scena i montažnih sitnih trikova, samo kako bi zavarao publiku da povjeruje da gleda nešto ingenioznije osmišljeno od primjerice HUNGER GAMES ili TWILIGHT, no nažalost nije uspio, doduše nije ni mogao, produkcijske su ga prilike prislile da zbog komercijale zaboravi na kvalitetu, i sad kad je sve završilo, tvrdim da nije smio dijeliti HOBBITA u tri dijela, napravio je grešku karijere(iako on misli da mu je to vjerovatno KING KONG). Da ne bi ispalo kako se radi o nekakvom užasu od filma, jer to nije istina, film u niti jednom trenu ne krece u domenu dosadnosti i nezainteresiranosti, no istinu za volju nakon prva dva dijela smo podosta spustili "letvicu", što mislim Jacksonu nikako ne ide u prilog. Mislim da se nema što puno kazati(nažalost), osim da ako ste bili zadovoljni(ili barem ne totalno razočarani) s prva dva dijela, biti ce te i s ovim, jer nudi iste vrline, lepršavost, akciju, zabavu, no ako tražite nešto više, sadržaj iza djela i uvjerljive emocije zbog kojeg ste zavoljeli Medjuzemlje, radje pogledajte ponovno GOSPODARA PRSTENOVA, a HOBBITA, citajuci knjigu, sami u glavi montažno skratite na "jedan pravi film", uciniti ce te puno bolji posao od Jacksona.

Read more »

DUMB AND DUMBER TO

"Four score and seven years ago".. Možda bi na takav nacin, onako pomalo ironicno, trebalo zapoceti recenziju filma PREGLUP I PREGLUPLJI(DUMB AND DUMBER TO), s obzirom na cinjenicu da Jim Carrey, skoro pa upravo toliko nije bio "glavni" na box officu(zadnji hitoidni film je bio animirani HORTON), uglavnom se u poslijednje vrijeme koncentrirajuci na povratak na velika vrata nizom sporednih uloga(INCREDIBLE BURT WUNDERSTONE, KICK ASS 2, VODITELJ 2), što budimo iskreni, jednostavno nije njegov stil. On mora biti glavni, mora biti ponekad i preglumljen, i to je jedno dugo vremena jednostavno funkcioniralo idealno(ACE VENTURA, MASKA, LAŽLJIVAC GLUP I GLUPLJI), i to u tolikoj mjeri da je dobio i poneku ozbiljniju priliku(citaj ulogu) koju je više(TRUMANOV SHOW, VJECNI SJAJ NEPOBJEDIVOG UMA) manje(MAJESTIC) iskoristio. Malo je naime poznata i cinjenica da je Jim Carrey prvi probio tada "zlatnu barijeru" dobivši 20 milijuna dolara honorara za veliki komercijalno-kreativni flop NEPODNOŠLJIVI GNJAVATOR(THE CABLE GUY), što je potaklo ostale velike tadašnje zvijezde da traže jednak honoror, samo kako im ego ne bi bio povrijedjen. No, nakon uspjeha SVEMOGUCEG BRUCA, stvari su pomalo krenule nizbrdo, i Carrey nije ostvario niti jednu bitniju ulogu(izuzev VJECNOG SJAJA NEPOBIJEDIVOG UMA, koja nije komercijalno zadovoljila). Njegov "poslijednji pokušaj" jest recentno ostvarenje, nastavak velikog hita GLUP I GLUPLJI(ako se mene pita najbolja komedija svih vremena). Ocekivanja su bila velika. Dobro, pomogla je cinjenica da su se i Jeff Daniels, kao i redateljski dvojac Farrelly ukljucili u projekt, ali svejedno imali su težak zadatak, ne nadmašiti original(jer je to prosto nemoguce), nego samo ga ne oskrvrniti. Nakon odgledanog, moram zakljuciti kako su protagonisti vidno ostarili, a s tim je stigla nemogucnost totalnog vracanja u prvobitne uloge(ipak je prošlo 20 godina). Jim Carrey se vidno trudi(možda i previše ako se mene pita), dok Jeff Daniels na trenutke izgleda kao reinkarnacija "Jack Danielsa", ali se puno bolje vratio u ulogu. Scenarij je napravljen po uzoru na dvojku MAMURLUKA, skoro pa indentican sinopsis iz "jedinice"(ono road trip)i copy paste likovi s masu sitnih fora i par fabularno bitnih oko kojih se sve vrti. Ne morate se bojati film u niti jednom trenu nije dosadan i lijepo je vidjeti njih dvojicu "na putu" ponovno, al one stopostotne kemije i tempiranja fora iz jedinice je jednostavno protokom vremena nestalo, i osjecam žaljenje što se ovaj nastavak nije ranije snimio. No, svejedno, gledajuci ostale komedije ove godine, reprezentativan primjerak brace Farrelly(JA, JA I IRENA, SVI SU LUDI ZA MARY) koji onako dosta prvoloptaški nastoje izvuci osmijeh na vaša lica ali u vecini slucajeva i uspjevaju. No opet, moram dodati kako nisam objektivan oko ovog filma s obzirom na cinjenicu koliki sam obožavatelj prvoga, stoga je najbolji savjet da samo odete, bez velikih ocekivanja i pokušate se osjetiti ponovno mladi i naivni, mislim da ce vas u tom slucaju, Lloyd i Harry uspjeti dobro zabaviti u ova tmurna vremena.

Read more »

FURY

Hrvati vole ratne filmove, kao i mislim cijeli Balkan, odgovor na pitanje "zašto" vjerovatno treba tražiti kako u povijesnim, tako i u Freudovim bilješkama i knjigama, no zasad hajdmo kazati da davno nisam vidio kultno kino Central ovako popunjeno, pa mislim od zadnje instalacije HARRY POTTERA. FURY, redatelja i scenarista Davida Ayera(END OF WATCH) je inspririran istinitim dogadjajima, što je u uvijek dobar mamac za lakovjernu publiku, i prati tenkovski odred u slijedecem sastavu: narednik Don "Wardaddy"(Brad Pitt), Boyd(Shia LaBeouf), Trini(Michael Pena) i Grady(Jon Bernthal), koji se zateknu u Njemackoj pri samom završetku rata izad neprijateljskih linija, desetkovani, ali u namjeri da ne napuštaju tenk koji "tone" i odlucni u borbi do zadnjeg metka.
Redatelj i scenarist Ayer je vec dokazao koliko ga "napaljuju" muška prijateljska ljubav i spremnost žrtvovanja u skoro svim svojim redateljskim(KRALJEVI KVARTA, TEŠKA VREMENA) i scenaristickim(BRZI I ŽESTOKI, SPECIJALCI, DAN OBUKE, U-571) no ponajviše u odlicnom END OF WATCH, koji je na suptilan, dokumentaristicki nacin uspješno prikazao svu žrtvu pravih, moralnih policajaca koji su u svom gradu, svaki dan zapravo izad neprijateljskih linija, spremni da "popiju" metak, kako bi mi uspjeli održati iluziju uredjenog društva. I u recentnom FURYU, radi se zapravo o istom filmu, samo u drugom vremenskom periodu i miljeu, koji je scenografski i kostimografski, da uopce ne govorim produkcijski, prikazan savršeno, do te mjere da zaboravite da gledate film, a neku nadjenu snimku. No, za razliku od savršenog END OF WATCHA, FURYU nešto nedostaje. Iako poprilicno uspješno uspjeva okarakterizirati i unjeti dušu u svaki lik, Ayer pri samom kraju filma prebrzo krece u nekakvo predvidljivo ratno akcijašenje, koje je klišejizirano, koliko na trenutke i naivno, i jednostavno ruši kredibilitet svemu odgledanom do tog trenutka. Teško mi je to kazati, ali filmu nije pomogao ni Brad Pitt u naslovnoj ulozi, kojemu ova uloga, u svojoj sad vec pomalo repetativnoj cool interpretaciji, jednostavno ne stoji, i dojma sam da je casting trbao biti manje zvjezdan, do granice neprepoznatljivosti, kako bi se bolje docarala surovost rata(što je bio cilj, tako stoji i u taglinu). Shia Lebeuf(TRANFORMERS 1,2,3) je zacudo pokazao da ne mora zamuckivati u svakoj ulozi i jako se dobro vizualno i karkterno zakamuflirao, dok je Logan Lerman(PERCY JACKSON, THE PERKS OF BEEING A WALLFLOWER) nepotrebno preglumljeno isprepadan, a Michael Pena(GANGSTERSKI ODRED, VELIKA PLJACKA NEBODERA), je Michael Pena, kao i uvijek, dežurno comic reelief guy(osim u END OF WATCH). Najuvjerljiviju interpretaciju je obavio relativno poznati Jon Bernthal(DOUŠNIK, VUK S WALL STREETA, WALKING DEAD serija), koji je savršeno odvratno-lojalno-zadrto odradio svoju ulogu, i on je ako se mene pita glavni karakterni pokretac filma koji spaja sve ostale likove u cjelinu(iako se vidljivo, scenaristicki gledajuci dalo sve od sebe da Brad Pitt bude taj pokretac i poveznica). Film totalno zaslužuje cenzorski predikat R, jer stvarno ne štede vaša vizualna osjetila prikazujuci terore rata(na trenutke izgleda kao da gledate torture porn ratni hororcic) što je hvalevrijedna cinjenica u pomalo cenzorski nastrojenoj americkoj filmskoj stvarnosti. Film nece mislim zaslužiti nikakve Oscarovske nominacije(osim možda za zvucne efekte i scenografiju) i mislim da je to totalno zasluženo, dok se realno radi o prosjecnom, gledljivom ratnom filmu koji zaslužuje vašu pažnju, jer se s dužnim poštovanjem odnosi prema svakom detalju koji je prikazan, no žalosti me što nije postao nešto više, i što je pokušao biti plagijat END OF WATCHA u drugom miljeu i žanru. Sve u svemu gledljiv film, koji do kraja ne uspijeva u svojoj namjeri mistificiranja ovog odreda a ni tenka iz naslova filma, i koji se veoma brzo zaboravlja nakon odgledanog, osim možda simpaticne emotivno nabijene i ponajviše dijaloške scene rucka kod dvije njemacke rodice, samo to vrijedi vaših 30 kuna u kinima.

Read more »

THE RAILWAY MAN

Bivši britanski oficir Eric Lomax(Colin Firth), koji je bio mucen kao zatvorenik u Japanskom logoru tijekom drugog svjetskog rata, nakon dugo vremena provedenog "u prošlosti" osjeti ponovno što je to stvarni život, kad susretne ženu svog života u vidu Patti(Nicole Kidman), s kojom jako brzo stupi u brak. No "tragovi iz prošlosti" ponovno isplivaju kada Lomax otkrije, da je njegov mucitelj Nagase(Hiroyuki Sanada) živ i zdrav u Japanu i radi kao turisticki vodic.
Film TRAGOVI PROŠLOSTI(THE RAILWAY MAN) je baziran prema istinitim dogadjajima, i kao takav, ima puno jaci impakt nakon odgledanog. Naime, mislim da bi svi dodirnuti nesretnim ratom na Balkanu, a emocionalno i fizicki osakaceni njime, trebali pogledati ovo ostvarenje, i shvatiti ga kao svojevrsnu Bibliju, jer jedino na takav nacin ova država, a i ostali sudionici rata, mogu napokon ostvariti pozitivan dijalog, zakopati ratne sjekire, tražiti oprost, ali i dati oprost, shvatiti da su ljudi samo jedna mala, sitna grešna bica, i nastaviti dalje s životom, jer nastavimo li ovako, evolucija ce nas zaobici u velikom luku, a mi se i dalje, necemo pomaknuti od stigme epiteta "Balkanaca". Naime, to kazem, zato što ce se pojedinci nakon odgledanog, a shvativši da je ovo bazirano na istinitim dogadjajima, ako imaju i malo "soli u glavi", osjetiti krivim, što su ponekad reagirali odvec nacionalisticki ili barem blisko tomu, dok ce se oni s "velikim kolicinama maglovitog šecera u glavi", osjetiti uvrijedjeni, i okarkterizirati ovaj film kao gomilu gluposti, koje nemaju bazu u stvarnom životu. Necu odavati klimaks filma, zbog svrsihodnosti gledanja, no možete pretpostaviti u kojem smjeru prica ide. Što se tice samog filma, redatelj Jonathan Teplitzky(BURNING MAN) se odlucio za narativno preskakanje iz 1980 godine kada Lomaxa interpetira savršeni Colin Firth u vrijeme drugog svjetskog rata, gdje ga glumi možda i odvec intenzivni Jeremy Irvine(odlicno skinuo Firtha), i stvara pedigre za klimaks filma, nabijenog širokim dijapazonom emocija. Redatelj je jako pametno zavarao publiku, misleci da ce nakon romanticnog otvaranja, uslijediti nekakav tipicni dramski dijaloški rat izmedju Lomaxa i Patti, no Teplitzky jako brzo putem suborca Finlaya(standardno upecatljivi Stellan Skarsgarda) "objašnjava" kako je Lomax postao covjek koji jest sada, i postavlja temelj za Lomaxovo putovanje u Japan i suocavanje s prošlošcu. Iako je prvi dio filma, malcice repetativan i usporen, središnji dio u logoru, a narocito završnica filma, naglo ubacuje u petu brzinu i odvodi vas na nevjerovatno emocionalno putovanje vrijedno divljenja, što nije mala stvar. Da li se moglo bolje, realno da, no Teplitzky i dalje zaslužuje pozitivnu ocjenu što jednu ovako interesantnu istinitu pricu nije odveo u patetiku, dok nam ostaje sitno žaljenje, što se ovog projekta nije uhvatio netko iskusnije, primjerice Spielberg(citaj "na tragu SCHINDLEROVE LISTE"), i odveo ovu pricu gdje zaslužuje, na pijedestale Oscara. Ovako, jedino tko zaista zaslužuje Oscara jest Colin Firth(KRALJEV GOVOR), koji je jos jednom dokazao da je jedan od najboljih dramskih glumaca današnjice i njegov lik kojeg tumaci, Eric Lomax, koji je zaslužio nekakvog pocasnog Oscara za ljudskost na "ekranu zvanom život".

Read more »

LETS BE COPS

Dva tridesetogodišnja cimera, Ryan(Jake Johnson) i Justin(Damon Wayans Jr.), bez trenutne poslovne perspektive, odu na kostimiranu zabavu obuceni ka policajci. Vracajuci se kuci, shvate da izgledaju toliko uvjerljivi kao policajci da bi se mogli i predstavljati kao oni. Nakon uspjelog cijelovecernjeg pokusa, odluce otici korak dalje, nabave policijsko auto, uredjaje za prisluškivanje i pocinju patrolirati Los Angelesom. No, stvari ne krenu baš tako jednostavno kako su ocekivali kad se zamjere lokalnim kriminalcima predvodjenim Mossijem(intenzivni i uvjerljivi James D Arcy) i potkupljenim detektivom Brolinom(minutažno podcijenjeni Andy Garcia), no srecom u pomoc im priskace moralno vodjeni policajac Segars(Rob Riggle).
Prilicno sugestivan i nedvosmislen naslov filma(barem na engleskom) LETS BE COPS, ili kako su ga naši preveli LAŽNA PATROLA, ostvario je više nego zadovoljavajuc financijski uspjeh na maticnim kino blagajnama, gdje je na nekakvih 17 milijona uloženih dolara, dosad vec utrzio 80ak milijona, što sugerira i potencijalni nastavak, kojeg doduše svršetkom filma, redatelj i scenarist Luke Greenfield(ŽIVOTINJA, NEŠTO POSUDJENO) i producenti nisu ostavili otvorenim, no lako ce to producenti i scenaristi fabularno sklepati ako budu procijenili da mogu iscicati jos pokoji dolarcic.
Kvalitativno gledajuci, nakon cijelokupno odgledanog filma, radi se mozda i o ispodprosjecnoj komediji(kad ga se recimo usporedjuje s 21 i 22 JUMP STREET), ali dok ga gledate, iako na momente montažno nekohezan, ostavlja solidan dojam, koji ne dosadjuje u niti jednom trenutku, i svako malo izmamljuje prosjecan osmijeh na vaša lica, ponajvise zahvaljujuci dobroj kemiji izmedju dva glavna glumca Johnsona(SIGURNOST NIJE ZAGARANTIRANA) i Wayansa Jr.(inace sin Damona Wayansa aka PRLJAVI IGRAJU PRLJAVO i serija DAMON, koju su iako je bila izvanredna jako brzo ukinuli) koji su se ocito odlicno zabavljali snimajuci ovaj film, i tu su kemiju i dobru atmosferu skoro pa metafilmski(u nekim trenucima se i oni smiju trenutnoj sceni koj se zbiva) prenjeli i publici. Reziser je obavio solidan posao i prepustio glumcima i improvizaciji da tece svojim tokom, i nije previše upadao s nekim svojim ekstravagantnim riješenjima kamere, gdje cesto grijese redatelji u zahtijevnom žanru komedije. Iako ima podosta klišeja i rupa u scenariju, jedno gledljivo ostvarenje koje ce vas zabaviti dok ga gledate, pokoju foru ce te zapamtiti i nasmijati se na nju, ali ce te ga realno brzo "spremiti u ladicu" u glavi na kojoj piše, "da da, mislim da sam pogledao taj filma, nije loš". što sugerira da je sve to moglo jos puno bolje s ovako nelošom pocetnom idejom.

Read more »

MAGIC IN THE MOONLIGHT

Woody Allen je zasigurno jedan od onih rijetkih fanatika filmske umjetnosti, koji bi jednostavno umro da ne piše scenarije i režira ih barem dva puta godišnje, ne zbog zarade i slave nego jednostavno zbog svog gušta i jednostavno zato što može i zna. Doduše nekada to zna biti jednostavno savršeno, a nekad manje dobro, no nikad dosadno i loše, i uvijek s pokojim životnim savjetom umetnutim i sve to. Pa što vam treba više.
Nakon savršene, Oscarom ovjencane ode životu i originalnosti(Oscar za scenarij) PONOC U PARIZU, malo se odmorio od egzistencijalnijih tema i banalizirao poneku ljudsku manu i vrlinu u solidnom i gledljivom RIMU, S LJUBAVLJU, da bi tada opet napeo dramske konce i uz pomoc savršene Cate Blanchett, pokazao nama svima kako stvarno izgleda jedan živcani slom. U recentnom ostvarenju CAROLIJA NA MJESECINI(MAGIC IN THE MOONLIGHT), ocito je opet poželio blagi odmor od ozbijnijih tema, kao mjesto radnje odabrao je Azurnu obalu, a kao temu, medije, magiju, no samo onako izvanka, gledajuci dublje, pronalazimo egzistencijlno-filozofsku studiju ponašanja ljudi u teškim situacijama kao i onim opuštenijim, i svojevrsni duel, mizantropa i filntropa, u suštini, Woody Allen u svom stilu o ozbiljnoj temi. I upravo tu možda i leži problem. Tema je izvanredna, glumci savršeni(Colin Firth, Emma stone), lokacije predivne, ili možda odvec predivne. Naime, dojma sam, da je Allen, za jednu ovako bitnu tematiku spiritualnosti i smisla postojanja, morao odabrati drugaciji žanr, eminentniji žanr, primjerice ono trilericno sivilo iz ZAVRŠNOG UDARCA, da bi publika u potpunosti shvatila obim onoga što je "pjesnik htio reci" a to je, da smo u suštini samo male sitne duše, okovane fizickom "auorom", koja nas na ine nacine ogranicava u evoluciji uma i duha. Pogrešni odabir žanra i prebrzo letanje iz scene u scenu, bez osjecaja za montažne preskoke, su dovele do situacije da publika jednostavno nije infiltrirana u film tijekom gledanja, i nije im baš odvec stalo za sudbine glavnih protagonista, koje su doduše konstruirani kao "ne baš karakterno poželjne osobe", no svejedno, trebalo je to biti ozbiljnije, ili barem drugacije. Nakon pomalo sporijeg otvaranja filma, u samoj sredini su se pogubili neki konci kretanja, i zatekao sam se da cak zijevam, poluuspavan onim što vidim, da bi završnica filma filma donjela podosta uzbudjenja uz veoma dobro osmišljen twist i odlican, ingeniozan kraj filma, s jednom od najbolje osmišljenih scena prosidbe uopce. Sve u svemu, nedorecen, manjkav Allen, koji i kao takvi nudi podosta materijala za razmišljanje nakon odgledanog, no naviknuti na nešto bolje od njega, cekamo slijedece ostvarenje, koje bi sad vec simptomaticno(ako na ovaj film gledamo kao na "oni njegov odmor") trebalo biti ništa ispod remek djela, ili barem originalnog, što je u trenutnom svijetu kloniranog i istog, i više nego tražena roba.

Read more »

THE GIVER

U naizgled savršenoj zajednici, bez rata, boli, patnje, segregacije, diskriminacije, mladi djecak(Brenton Thwaites) ce da nauci od starješine(Jeff Bridges) o stvarnoj boli i zadovoljstvu "stvarnog svijeta". Na putu upoznavanja svega toga, stati ce mu vrhovna voditeljica zajednice(Meryl Streep), njegovi duhom odsutni roditelji(Katie Holmes, Aleksander Skarsgard), dok ce ljubav naci u obliku dugogodišnje prijateljice(Odeya Rush).
DAVATAELJ(THE GIVER) je ekranizacije relativno poznate knjige Loisa Lowrya i naišla je na mlaki prijem publike na domacem teritoriju(gdje je okarkterizirana kao svojevrsni financijski flop) što je rezlutiralo i ogranicenom i pomalo zakašnjelom distribucijom u svjetskim kinima. No realno, radi se o veoma gledljivom i fabularno zanimljivom ostvarenju, koji se bazira uglavnom na dijalozima i premisi koja je blago kazano uznemiravajuca i kontroverzna. Prvi dio filma je bolji, napetiji, zanimljiviji, dok je drugi dio uglavnom sve ono što prvi nije, i na neki nacin se doima kao da je redatelj Phillip NOyce(PATRIOTSKE IGRE, SAKUPLJAC KOSTIJU, SALT), pokušao podici infantilnijoj publici s par "akcijsko" neuvjerljivih scena, koje ruše kredibilitet svemu dobrom što je prethodilo. Neujednacenost je zapravo rijec koja bi najbolje opisala ovu ekranizaciju, i dojma sam, da je izvorna knjiga, puno bolji moždani stimulans, ponajviše zahvaljujuci zanimljivom sinopsisu. Bilo bi svrsihodnije da se Noyce odlucio za totalno minimalisticki, dijaloško-psihološki baziranu dramu, s pokojom uznemiravajucom scenom, koja bi doprinjela kontroverzi filma, i tako iznjedrila vecu pozornost publike. Ovako, dobili smo ponajviše nedoreceno ostvarenje koje idejom stimulira moždane stanice, ali ih do kraja ne infiltrira u samo trajanje filma, do granice da suosjecamo za glavnim likovima, ili možda još bolje kazano za nama samima(shvatiti ce te kad pogledate). Stvarno zbog užitka gledanja nije svrsishodno da vam prepricavam daljnju radnju, i svojevrsno polagano odmatanje radnje uz zanimljiva riješenja kamere, jest ono što krasi prvu polovicu filma. Montaža je u drugom dijelu pomalo nespretno odradjena i vidljivo je da su producenti u jednom trenutku preuzeli škare u svoje ruke. Gluma je solidna, uz standardno uvjerljive Maryl Streep i Jeff Bridgesa, dok je ostatak obavio solidan, ili bolje kazano adekvatan posao i nisu "boli oci", što je jako bitna stvar za uvjerljivost cijelog filma. Sve u svemu, jedan gledljiv film, koji vam nece biti dosadan, dapace veoma potentan u prvom dijelu, dok vam sama komercijalnija završnica, malcice pokvari cijelokupni dojam, i zbog koje osjetite žaljenje, što redateljsku palicu nije prihvatio netko malo kontroverzniji, minimalisticki nastrojeniji..možda Lars Von Trier.. Nažalost, necemo nikad doznati.

Read more »