TAKEN 3

Otvaranje od 40 milijuna u americkim kinima zvuci poprilicno impresivno za jedan srednjestrujaški akcijski triler. Dobro, ne možda toliko cudno kada uzmete u obzir da se radi o trecoj inacici populariziranog TAKENa(96 SATI). I dok je jedinica iznenadila sve, kako financijski, tako i puno važnije kvalitativno, dvojka je debelo razočarala, što nije bilo ni cudno jer je režijsku stolicu napustio Pierre Motel(IZ PARIZA S LJUBAVLJU), a naslijedio ga komercijalno nastrojeni Olivier Megaton(COLUMBIANA). No, kako je i dvojka iznjedrila fini financijski balans, nažalost ne i kvalitativni, nije bilo razloga da mu se ne povjeri i treci dio.. nažalost! Naime, prvo što mi na usta izlaze jesu poprilicno vulgarni epiteti, kojim bi rado obasipao ovaj uradak, no nažalost biti cu dovoljno kulturan da to necu uraditi. Kazati cu samo da mi je žao što se jedan kvalitetan glumac kao Liam Neeson(SCHINDLEROVA LISTA) prodao, dobro u njegovu obranu na racun mu je stiglo 20 milijuna za ovaj treci dio, no ono što mi najviše "bode uši" jest njegova poslijednja izjava kako bi rado uradio i cetvrti nastavak,  samo apeliram, molim te, radi svoje glumacke karijere, nemoj! Ne znam odakle poceti, možda od konfuzne režije, očajnog scenarija sklepanog na brzinu bez ikakve afekcije za likove, morbidno treskajuce kamere koja na trenutke uzrokuje epilepsiju, montaže ocito uradjene od strane djeteta, ili možda najgoreg aspekta filma, soundtracka, koji je toliko napadan i loše koncipiran, da na trenutke mislite da se netko zafrkava s vama. Uvjerljivost i eminentnost Liama Neesona odnosno njegovog lika veceg od života Briana Millsa je toliko scenaristicki neopravdana, da uradci Stevene Seagala imaju kvalitetnije uporište. Stvarno nije potrebno trošiti daljnje rijeci, nego je dovoljno samo sugerirati, ili bolje, zamoliti vas, da u velikom luku izbjegavate ovaj film, vjerujte mi, ako iti malo volite Liama Neesona, prvi TAKEN, i naposlijetku filmsku umjetnost, uciniti ce te sebi veliku uslugu.

Read more »

THE GUEST

Vojnik David(Dan Stevens) jednog dana pokuca na vrata obitelji Peterson, tvrdeci da je bio blizak prijatelj i kolega njihovom poginulom sinu. Obitelj Petersen ga primi u svoj dom na nekoliko dana, želeci doznati što je moguce više o sinovim aktivnostima prije smrti. No, ubrzo se pocinju dogadjati bizarna ubojstva u tom malom gradu, i stvari postanu blago kazano intrigirajuce.
Cetvrta suradnja redatelja Adama Wingarda i scenarista Simona Barretta(VHS 1, 2, YOU ARE NEXT) urodila je blago kazano cudnim ostvarenjem. Zaista je teško žanrovski okarakterizirati ovaj projekt, koji iako narativno i atmosferno jako potentan, ima svoju dozu budalaština na koje za divno cudo gledate veoma pozitivno. Naime, vidljivo je da su redatelj i scenarist imali viziju i ideju gdje žele otici s ovim filmom, i upravo su "tamo" i došli, a "tamo" jest, svojevrsan "tour de france" glumca Dan Stevensa(DOWNTON ABBEY, NOC U MUZEJU: TAJNA GROBNICE) koji doslovce svojim bizarnim zastrašujucim šarmom i performansom krade cijeli film, ili bolje kazano, on JEST ovaj film. Na veoma pametan nacin, nizom montažnih riješenja i usporenim tempom je ovaj film uspio stvoriti misteriozan efekt, koji ce vas na samom kraju totalno razocarati, no ništa zato, jer nacin na koji je to uradjeno, je vrijedan poštovanja, i zaista bi malo filmaša uspilo u tome. Trebalo je hrabrosti za jedan ovakav projekt, i zaista treba skinuti kapu, što su sve produkcijske vrijednosti, stavili na pleca jedne jedine osobe, glumca Dan Stevensa, koji im se odužio rijetko vidjenim preformansom vrijednim ako se mene pita i Oscarovske nominacije. Scenaristicki gledano, film je trash, redateljski umiješno zakamufliran, no glumacki totalno egzekutiran i pogodjen, i moram priznati da me nitko nije davno oduševio kao Stevens, i predvidjan mu veliku karijeru ako samo nastavi s pametnim odabirima projekata. Sve u svemu možda bi najbolje bilo okarkterizirati ovo ostvarenje kao pogodjen eksperiment, koji ima svoju glavu i rep iako je realno nema, dok mu je zvijezda vodilja vidljivo bio UNIVERZALNI VOJNIK, što se ponajviše odaje atmosferom i lokacijama. Pogledajte, ovo je jedan od onih filmova koji ce vas ili oduševiti svojom nonšalantnošcu i ignoriranjem svih trenutnih filmskih postulata, ili ce vas razocarati do te mjere da ce te ga okarkerizirati kao jedan od najgorih filmova koje ste ikad gledali, ja vam samo savjetujem da tokom gledanja totalno pustite mozak na pašu, ovaj film ce vam uzvratiti jednakom mjerom.

Read more »

THE IMITATION GAME

Tijekom drugog svijetskog rata, matematicar Alan Turing uz pomoc skupine matematicara i kriptografa pokušava "provaliti" Enigmu, njemacki stroj, pomocu kojega su nacisti neometano komunicirali tijekom cijelog rata.
Evo, sudeci prema knjizi Andrewa Hodgesa, prema kojoj je nastalo recentno ostvarenje IGRA OPONAŠANJA(THE IMITATION GAME), nacisti nisu donjeli samo pustoš i smrt u svojoj potrazi za dominacijom. Da nije bilo Enigme, ne bi se angazirala skupina matematicara da probije kod, samim time Turing ne bi vjerovatno imao sredstava da realizira svoju ideju, svoj stroj, svog "Christophera", koji je osim što je savršeno dekodirao Enigmu, bio preteci ni manje ni više nego racunalima, koje su u pocetnim fazama nazivala Turingovim strojevima.
Veoma intrigantno ostvarenje redatelja Mortena Tydluma( odlicni norveški LOVCI NA GLAVE) balansira savršeno u okviru dosta žanrova, što je cinjenica vrijedna divljenja. Ne samo da je i jedan suptilan ratni film, koji više manje uspješno ocrtava militaristicki faktor tog perioda, nego je u svojoj samoj bazi punokrvna subjektivna psihološka drama, o covjeku razapetom izmedju samog sebe, svojih želja, ocekivanja i stvarnošcu u kojoj se nije najbolje snašao. Trilerski faktor se polako nadvija  nad cijelim filmom tijekom citavog svog trajanja u domeni špijunske misterije "dvostrukog agenta", dok sve to fino nijansiraju romanticne aspiracije dvoje glavnih likova, Turinga(Benedict Cumberbatch) i njegove kolegice Joan Clarke(Keira Knightley), samo na jedan ne baš uobicajeni nacin, putem kojih je vizualiziran i citav zatvoreni nacin razmišljanja ljudi u tadašnje vrijeme, koji je vjerovatno psihološki osakatio milijune ljudi, možda i više nego sam Hitler da budem malo i ironican(kad pogledate znati ce te o cemu pricam). Gluma je savršena, i iako na samom pocetku izgleda kao da ce se Cumberbatch(britanski SHERLOCK, THE FIFTH ESTATE) upustiti u neopravdano preglumljavanje, odlican scenarij Grahama Moora mu daje povoda za to i totalno ga "opravdava", što nije baš cesta pojava. Cak je i standardno pomalo naporna Knightley(ANA KARENJINA) ublažila svoju sad vec stereotipnu "patnicku glumu" i iznjedrila jedan fino ugodjeni lik emancipirane mlade žene koja teži k samostalošcu. Matthew Goode(SAMAC) je vec standardno britanski šarmantan i totalno pogodjen kao "mrzim te al drag si mi" kolega Turinga, koji ga eto na ine nacine tokom filma motivira, dok je narocito fino pogodjena uloga Matt Stronga(BEFORE I GO TO SLEEP), kao špijuna MI:6, koji je u svakom trenu korak ispred svih, zaista super iskorištena manja minutaža, i ako se mene pita vrijedna nominacije u kategoriji najbolje sporedna uloge, upecatljivo u svojoj minimalnosti, nema što. Sve u svemu jedan izvanredni film, odlicno iskorištenih omanjih produkcijskih vrijednosti(u koomparaciji s americkim blockbusterima), prepun fino izbalansiranih žanrova, tako da svima ima nešto za ponuditi, dok mu je tempo rijetko neprimjetan u svojoj energicnosti, do te mjere da nakon završetka želite još. Gluma je izvanredna, što nije rijetkost u britanskim filmovima, i zaista je dobra stvar da su upravo oni vukli glavne konce ovog filma, jer su iznjedrili jedno moderno remek djelo, nesputno žanrom, nego inspirano životom, kompleksnim kakvi je, neobicnim kakvim je, i nadasve jedan film koji je dao jednoj izvanrednoj osobi posmrtnu posvetu za pamcenje.. Turing, nakon ovog filma, svi ce te se sjecati.. i neka!!

Read more »

THE BABADOOK

Ionako problematican suživot majke udovice(Essie Davis) i hiperaktivnog sina(Noah Wiseman), dodatno "zacini" naizgled djecja knjiga/slikovnica naziva Mister Babadook, slucajno pronadjena od strane djeteta, u kojoj se nalaze blago kazano uzmemirujuce ilustracije i tekst.
Iako se epitetom remek djelo, razbacuje olako kad se opisuje ovaj film na nekim renomiranim forumima, moram malo "stati na loptu" i kazati kako remek djelo definitvno nije(ako se moju malenkost pita), ali da zaslužuje vašu potpunu pažnju i malo više od toga, definitivno DA! Malo je kazati da se napetost može doslovce rezati nožem prilikom gledanja ovog filma, i to ponajviše u njegovom središnjem djelu, gdje su zvucni efekti i eminentnost lika i djela Babadooka(slikovnica sama po sebi je pravo malo remek djelo horora, i samo ona je vec vrijedna gledanja cijelog filma) , doprinjeli rijetko vidjenoj jezi na celuloidnoj vrpci. No ono što najviše imponira je rijetko vidjena lakoca i ingenioznost kamere, koju je redateljica Jennifer Kent, s smiješnim budetom i onako podosta minimalisticki ispeglala do savršenstva, u toj mjeri da posramljuje sve one pretenciozne Hollywoodske "wannabe" horore. Najbolje od svega jest što ovo ostvarenje u svojoj biti nije horor, ovo je punokrvna "kazališna drama" centrirana oko svega dva lika, oko kojih ne možete stvoriti ni afekciju, ni gnusanje, eventualno nakon odgledanog samo shvacanje i prihvacanje s onim što ste upravo skupa s njima "proživjeli". Jednostavnije kazano ovo je punokrvna psihološka drama, koja komplimentarno kazano podsijeca na ISIJAVANJE u nekim svojim dijelovima, samo u jednom puno realnijem tonusu omotanom u "nadnaravni podtekst"(iako ce te tu "realnost" shvatiti tek nakon nekog vremena provedenom u promišljanju). Glumacke bravure naslovnih likova su bile od krucijalne važnosti i zaista moram pohvaliti "relativno" nepoznate, ili možda bolje kazano planetarno nepoznate(film je australski) Essie Davis i pogotovo mladjahnog Noaha Wisemana koji su savršeno odigrali svoje možda i prezahtijevne uloge, i bez savršenstva njihova preformansa, ovaj film bi vjerovatno bio okarkeriziran tek kao dobra ideja, ovako, imamo definitivno najbolji horor ove godine(dosad), a tek nakon nekog vremena, kad se strasti slegnu, možda stekne i nekakav superlativniji prefiks/sufiks. Zaista bi se dalo analizirati ovaj film s više uglova i stajališta(kako filmskih, tako i psiholoških) no zbog svrsihodnosti gledanja, odnosno užitka u odmotavanju radnje, ne bih dalje nastavljao osim da vam ga iskreno preporucim, dok onima željnim "slasher" horora savjetujem izbjegavanje u velikom luku, biti ce te duboko razocarani.

Read more »

A MOST WANTED MAN

Muslimanski Cecen(Grigoriy Dobrygin) imigrira ilegalno u Hamburg i kontaktira odvjetnicu(Rachel McAdams) i poznatog bankara(William Defoe), alarmirajuci tako sve relevantne agencije stacionirane tamo, a ponajviše njemacku obaviještajnu službu na celu s misterioznim Guntherom(Philip Seymour Hoffman) i CIA agenticu koja naizgled kontrolira sve(Robin Wright).
NAJTRAŽENIJI COVJEK(A MOST WANTED MAN) je ekranizacija poznatog romana renomiranog pisca John La Carrea(DECKO, DAMA, KRALJ, ŠPIJUN), i kao takav, atmosferno vec poznat svim ljubiteljima njegovog opusa. Dakle, nema tu Bond spravica, Bourneovih kaskaderskih pothvata, niti Huntovih nemogucih misija, ovdje je karakterizacija likova paradoksalno kazano u dekarakterizaciji, jer ipak su skoro svi protagonisti pravi špijuni, od krvi i mesa, kojima je glavni zadatak da se što manje zna o njima. I upravo tu leži pravi biser La Carreovih romana, u naizgled predvidljivo i narativno uobicajenoj špijunskoj akciji, koja ima svoju glavu i rep, nikad ne znaš tko ce na kraju isplivati kao negativac, što je motivirajuce kroz trajanje cijelog filma. Pomaže naravno i redateljev minimalizam i atmosfericna boja kamere, koju je Anton Corbijn "ispekao" kroz AMERIKANCA s Clooneyem. No, najbolji, tocnije najupecatljiviji tonus cijelom ostvarenju daju "boje i miris" Hamburga, grada naizgled lišenog emocija, kao stvorenog za proracunatost i hladnoscu špijunskog zanata, grada koji može i jest poslužio kao metafora pakla za naslovnog lika Gunthera, koji je zbog grijeha prošlosti, poslan u Hamburg da se "iskupi" ili kazni, ovisi kako tko gleda. Gluma svih glumaca je izvanredna i savršeno minimalisticki pogodjena, dok se najviše istice nedavno preminuli Hoffman(CAPOTE), koji jos jednom demonstrira svu svoju involviranost u likove koje tumaci, kroz kompleksan lik Gunthera, jednog od zanimljivijih likova u poslijednje vrijeme, koji nema svoj život, ili tocnije ima, on je špijun, ili bolje kazano definicija istoga i kao takav zastrašujuc za sve "protivnike". No, sve se na kraju svede na možda i jednu od metafilmskijih izjava u poslijednje vrijeme koja predivno funkcionira kroz cijeli film, da bi na kraju dobila svoj posebni i eminentni smisao - "potreban vam je dobar mamac da bi se uhvatila barakuda, a barakuda da bi se uhvatio morski pas", pažljiviji gledatelji, ce nakon odgledanog i analiziranog, shvatiti o cemu je zapravo rijec vam onog osnovnog sinopsisa, i kad "vratite film" na pocetak(možete slobodno doslovno i metaforicki, u tome i je rijetka ljepota i inteligentnost scenarija) shvatite bit kazanog i tek tada ce te se uistinu prepasti špijunskog zanata kao nikad dosad, i shvatiti da niste niti mamac u ovom velikom "akvariju", možda tek zrno šljunka, koji služi kao kamuflaža ili hrana mamcu.. Zastrašujuce, nema što!

Read more »

BEFORE I GO TO SLEEP

PRIJE NEGO ŠTO ZASPIM(BEFORE I GO TO SLEEP) je ekranizacije poznate novele S.J. Watsona i prati ženu u srednjim godinama imena Christine(Nicole Kidman) koja se svakim danom, iznova budi, ne sjecajuci se nicega. Naime ona prati od rijetke vrste amnezije, koje joj dopušta skladištenje novih informacija svega jedan dan, dok ne zaspe. Tada joj mozak "obriše" sve(14 godina unazad), pa mora nanovo iznova. To rijetko stanje je uzrokovala nesreca iz prošlosti, gdje ju netko brutalno pretukao, dok krivac nikad nije "pronadjen". No, na srecu, Christine ne prolazi sama kroz svoje teško stanje, pomažu joj Dr. Nasch(Mark Strong) i muž Ben(Colin Firth), koji svaki danom s njom, iznova proživljava sve.
Donekle zanimljiva premisa nije nepoznanica u filmskom svijetu, na malo smiješniji nacin se s njom poigrao i Adam Sandler u 50 PRVIH POLJUBACA, dok nedodirljiv na pijedestalu kvalitete, kako u domeni "amnezije", tako i opcenito filmski gledajuci, stoji remek djelo Christophera Nolana MEMENTO. Redateljske palice se u recentnom ostvarenju uhvatio relativno poznati scenarist(28 TJEDANA KASNIJE, AMERIKANAC) i redatelj(BRIGHTON ROCK) Rowan Joffe, koji nije u potpunosti uhvatio sve konce u svoje ruke. Naime, nakon intrigantnog uvoda, film veoma brzo krece u domenu "ISPOD POVRŠINE(WHAT LIES BENEATH)" atmosfere, gdje se veoma jasno naziru konture neocekivanog, no zapravo prilicno ocekivanog zapleta/raspleta, gdje film jednostavno izgubi svaki kredibilitet. I dok je recimo žanrovski slican ovogodišnjem GONE GIRL(koji takodjer ima ocekivano-neocekivani zaplet/rasplet), Fincher je uspio staviti to u drugi plan, dok je kroz cijeli film gurao napetu atmosferu i veoma dobro ispeglan i fluidan scenarij, dok je Joffe ovdje u prvi plan gurnuo Nicole Kidman da sama iznese plošan scenarij pun rupa i predvidljivih dijeloga/monologa. Ne pomaže ni drvena gluma Colina Firtha(KRALJEV GOVOR) koji je za promjenu odabrao netipicnu ulogu, ili je namjerno biran za ovu netipicnu ulogu, kako bi se stvorio "who done it efekt", što je jednostavno ispalo nažalost predvidljivo. Mark Strong(SHERLOCK HOLMES) iako na plakatu filma, ima minimalnu minutažu i služi iskljucivo kao pijun u svrsi "nepredvidljivog raspleta". Da sumiram, ovdje se radi o klasicnom primjeru žrtvovanja svih ostalih segmenata filma, kako bi se "progurao" neocekivani twist", što rijetko u poslijednje vrijeme polazi za rukom filmašima, a ako se mene pita i nije ozbiljan i pravi nacin na koji bi se trileri trebali raditi. Da ne bi ispalo kako se radi o totalnoj katastrofi, film nije negledljiv, dapace, prilicno je jednostavan i nenaporan za gledanje, ali s ovim castingom i zanimljivom premisom, moglo se i trebalo puno bolje, tako da predlažem gledanje ovog filma na vašim reprodukcijskim uredjajima iskljucivo ako nemate ništa pametnje za gledati, placanje kino karte definitivno ne bih savjetovao, kvalitativno, jednostavno nije vrijedan toga.

Read more »

NIGHTCRAWLER

Redateljski debi inace renomiranog scenarista Dan Gilroya(SVE ZA LOVU, PRAVI CELIK, BOURNEOVO NASLJEDJE) naslovljen NOCNE KRONIKE(NIGHTCRAWLER) je sve samo ne stereotipan. Naime, radnja se vrti oko inteligentnog ali i pomalog sociopatnog besposlicara Loisa Blooma(Jake Gyllenhaal), koji muku muci prezivljavajuci. U nemogucnosti pronalaska posla, jedne veceri nabasa na skupinu amaterskih snimatelja koji snimaju raznorazna nesrece odmah po dogadjanju i svoje materijale prodaju za dobru lovu obližnjim televizijskim kucama. Nakon što kupi digitalnu kameru i "zaposli" lokalnog beskucnika Ricka(Riz Ahmed), Bloom nece prezati od nikoga i nicega da prvi uhvati socni materijal.
Ako se mene pita jedan od boljih glumaca svoje generacije, koji je podlegao teškom mainstreemu samo jednom s PRINCOM PERZIJE(i krahirao), Jake Gyllenhaal, u poslijednje vrijeme sve bolje bira svoje uloge, ocito želeci postati jedan od najboljih karakternih glumaca svoje generacije. Od PLANINE BROKEBACK, preko ZODIJAKA, IZVORNOG KODA, POSLJEDNJE PATROLE, ZATOCENIH, NEPRIJATELJA pa do recentnog ostvarenja, bira sve kompleksnije uloge, koje bi ga evo upravo ove godine, mogle dovesti i do Oscara(ili u najgoru ruku nominacije). Njegov lik Loisa Blooma je jedan od uznemirujucih u poslijednje vrijeme, cemu je uvelike pomoglo drasticno gubljenje kilograma, što uvijek stvori svojevrsan metafilmski efekt. Ne samo to, nego je Gyllenhaal u pripremi za ovu ulogu zamijenio noc i dan, što je vidljivo u svakoj sceni. Nisam siguran, ali dojma sam kao da je covjek odlucio u kadru što manje treptati, što gledatelju nakon nekog vremena postane ocigledno i živcirajuce, još jedna cinjenica koja uzdiže njegovu ulogu iz mediokriteta. Što se tice samog filma, veoma je dobro napisan i naracija je više nego potentna. Film od laganog pocetka polagano nabija ritam i tenzije prema samom trilersko-akcijskom klimaksu, što uvelike podsijeca na DAN OBUKE(uzmite i "partnerski odnos" Blooma i Ricka tijekom cijelog filma pa ce te vidjeti slicnost). Nekima ce se sve to skupa uciniti previše nategnuto, ali istina je, da mi živimo u razlicitom svijetu neko Amerikanci, i vjerujem da su dogadjanja prikazana na platnu veoma bliska stvarnosti, koju mi jos, na našu veliku radost, ne možemo u potpunosti shvatiti. Kamera je veoma cista i jasna, bez velikih trzajucih efekata, što je veoma adekvatno za samu radnju filma, ciji se sadržaj vrti oko "sadržaja", koji mora biti jasan, da bi bio prodan. Sama akcijska završnica je jedna od napetijih i bolje režiranih u poslijednje vrijeme i mnogi "akcijski redatelji" bi mogli pozavidjeti na njoj. Gluma ostalih protagonista(Rene Russo, Bill Paxton) pada u drugi plan kada naelektrizirani Gyllenhaal dijeli ekran s njima, dok je jedino relativno nepoznati Riz Ahmed(CLOSED CIRCUIT), suptilnom, skoro pa amaterskom glumom, uspiješno stvorio perfektnu kemiju s Gyllenhaalom što odlicno "obavija" cijeli film u potentnu cijelinu. Sve u svemu jedno drugacije, dobrodošlo ostvarenje, koje ce u Hrvatskoj izgubiti bodove zbog nepoznavanja "terena" na kojem se ovaj film odvija(nešto slicno kao s u nas podcijenjenim DRAFT DAYOM), dok ce ambicioznije gledatelje uvesti u jedan skroz drugi svijet, svijet gdje se ljudi poistovjecuju s televizijom, gdje su nasilje, krv i bol nešto što se traži(jer lijepo je znati da je nekome gore od vas), gdje covjek kao najgora životinja manipulira s svojim plijenom prije nego ga dokrajci. Nakon odgledanog, pala mi je na pamet jedna ideja koja bi možda uzdigla ovaj film u domene remek djela, trebalo je možda u odjavnu špicu umetnuti odlicnu pjesmu RHCP "Throw away Your television", mislim da bi to imalo odlican metafilmski efekt.. Ali svejedno, i ovako film vrijedan vaše potpune pažnje, koju ce, vjerujem, bez problema tokom gledanja i zadobiti.

Read more »

GOOD PEOPLE

Film redatelja Henrik Ruben Genz, DOBRI LJUDI(GOOD PEOPLE) je ekranizacija novele Marcusa Sakeya, i prati mladi bracni par Tom(James Franco) i Anna Wright(Kate Hudson), koji muku muce s trenutnom financijskom situacijom. Kada im podstanar otegne papke zbog predoziranja, prilikom pregledavanja njegovih stvari nadju torbu s 220 000 funti. Nakon podosta neckanja, odluce sakriti novac na sigurno i sacekati dok se situacija ne smiri, pa tada, lagano poceti trositi novac ali iskljucivo u egzistencijalne svrhe. No, kako vrijeme ide, novac pocinju tražiti neki ne baš miroljubljivi ljudi, na celu s francuskim kriminalcem Khanom(Omar Sy). Jedino utociste, mogu potražiti u osvetnicki nastrojenom detektivu Johnu(Tom Wilkinson), koji opet ima neke svoje skrivene motive.
Kratko trajanje filma, od svega nekakvih 90ak minuta sugerira produkcijske probleme, koji nisu uspješno riješeni u postprodukciji. Naime, film, iako potentnog sinopsisa, gdje je karakterizacija likova i njihova psihološka dilema uzeti/ne uzeti novac trebala biti središnji dio filma, nakon blago naklonjenog pocetka, jako brzo krece u domenu nekakvog "survivor" akcijskog B filmića, gdje su sudbine protagonista vec jasne svima, no problem je što publici i nije baš toliko stalo za njih. Predvidljiv, klišejiziran, dijaloški manjkav i nedovoljan, film jednostavno ne uspijeva involvirati publiku u zbivanje i izvuci najbolje iz jedne ovako realno-nesvakidašnje situacije koja se stvarno može dogoditi svakome, i ne postavlja prava pitanja nego žanrovski bježi iz "trake u traku" ocito podilazeci producenstkim željama. Ono što je dobro u filmu jest gluma svih protagonista koji su maksimalno uživljeni u ono što izgovaraju i karaktere koje tumace, ali jednostavno nemaju valjanu podršku u scenariju koji svako malo bježi u sfere nepotrebnog i klišejiziranog. Ne znam zašto je i kako ovaj film dospio u naša kina, gledajuci na cinjenicu da je krahirao kako kreativno tako i financijski, i dojma sam da je trebao završiti ravno na DVD, koji mu je idealno stanište. Što je najgore, realno gledajuci, radi se o lošem, ili bolje kazati nedovoljnom ostvarenju, koji nije dosadan, i prodje jako brzo, samo što nakon odgledanog vi uopce niste sigurni što ste gledali, i zbog toga ga instant zaboravite nakon odgledanog. Sve u svemu jedno B ostvarenje koje ce ostaviti mrlju na karijerama svih koji su sudjelovali u njemu, a koji je idealan ako baš nemate šta drugo staviti u svoje reprodukcijske uredjaje, dok definitivno nije vrijedan vaših 30 kuna, pa tako ni platna, u našim kino dvoranama.

Read more »

A WALK AMONG THE TOMBSTONES

Liama Neesona je nakon blockbusterskog "posta" u karijeri(K-19, KINSEY, KRALJESTVO NEBESKO), ponovno na pijedestal podignuo neocekivni hit 96 SATI(TAKEN), koji je naizgled jednostavnu i vec vidjenu premisu, predstavio u jednom skroz drugom, ili bolje kazano cool ruhu, koji je inace uglavnom dramskog glumca, stavio na akcijski tron, koji mu je tada donio angažmane u uglavnom slicno nastrojenim ostvarenjima, koja su više(OPSTANAK, NON-STOP)-manje(UNKNOWN) ostvarila dobru financijsku prodju u svjetskoj distribuciji.
Njegov poslijedni film koji je ugledao "svijetla" kino dvorana je triler drama ŠETNJA MEDJU GROBOVIMA(A WALK AMONG THE TOMBSTONES) koja je imala mlak odaziv publike u americkim kinima što je uzrocno poslijedicno doprinjelo i ogranicenu distribuciju u ostatku svijeta.
Film prati bivšeg policajca, sada ilegalnog privatnog istražitelja Matt Scuddera(Liam Neeson) kojeg narko karteli zaposle kako bi pronašao odgovorne za smrt jedne od njihovih žena. Kako se istraga nastavlja, tako i sve više nevinih clanova obitelji narko kartela bivaju oteti i ubijeni.
Film je ekranizacija bestsellera Lawrenca Blocka, koji je za vrijeme radnje odabrao New York 90ih i tako podosta otežao posao redatelju Scottu Franku, koji je istini za volju veoma dobro scenografski prikazao tu zanimljivu eru, što je zapravo i najbolji dio filma. Ostatak, blago kazano ne drži vodu baš. Od nategnutog scenarija, preko rupa u istome, film tijekom cijelog svog trajanja "vozi" u nekakvoj drugoj brzini, što stvara zamor i repetativnost, da ne spominjem naivno uvodjenje ponekih likova u scenarij, samo da bi se obogatilo realno kratko trajanje filma. Liam Neeson vec neko vrijeme igra jednog te istog lika i kao takav ne nudi ništa novo, osim naravno neprikosnovene karizme koju mu ni loši scenariji ne mogu oteti. Ostatak glumacke postave je blago kazno preglumljen i klišejiziran i nema neki veci impakt na cijelokupno ostvarenje. Režija je isprekidana i neinventivna, dok je svaki pokušaj noir atmosfere upropašten besmislenim dijalozima koji se protežu kroz cijeli film, a da ne govorim o klišejiziranom finalu u kojemu je trebala kulminirati sva ta napetost koja nije propisno nabijena, cemu je rezultat bila totalna indifirentnost publike za sudbine glavnih likova.
Sve u svemu jedna loše egzekutirana krimi-misterija s elementima drame od strane redatelja(THE LOOKOUT) i scenarista(SPECIJALNI IZVJEŠTAJ, MARLEY I JA, WOLVERINE) Scotta Franka, koji za sve svoje pogreške, moze naci "objašnjenja" u remek djelima Davida Finchera poput ZODIJAKA, SEDAM ili cak i svjeze NESTALE.

Read more »

THE DOUBLE

Cinovniku u vladinoj agenciji Simon(Jesse Eisenberg), koji kroz život prolazi nezamijeceno i socijalno odsjeceno, život naglo promijeni tok, kada se u njegovoj agenciji zaposli osoba imena James(Jesse Eisenberg), s kim dijeli jednaku fizicku vanjštinu. No, iako indenticni izvanka, karakteri su im sušta suprotnost. Dok je Simon covjeca ribica, u nemogucnosti da udje u bilo kakvi fizicki kontakt ili se zauzme za sebe, da ne govorimo o cinjenici da je za vecinu nevidljiv, njegov "dvojnik" James je sve ono što on nije, popularan, manipulativno sposoban, verbalno obdaren ali i bolesno ambiciozan i pokvaren bez ikakvog osjecaja za krivnju. Njih dvoje ce zapoceti cudan odnos koji ce kulminirati kada se beskurpulozni James upusti u aferu s Simonovim "predmetom" žudnje, lijepom i enigmaticnom Hannah(totalno pogodjenaMia Wasikowska).
Recentno ostvarenje DVOJNIK(THE DOUBLE) je baziran na istoimenom knjiškom predlošku Dostoevskog, dok ga je scenaristicki za ovaj film doradio scenarist i redatelj Richard Ayoade(SUBMARINE), kojega se mozete sjetiti i po glumackoj partitudi iz SUSJEDA TRECE VRSTE.
Najbliže napisano, jedno bizarno, drugacije ostvarenje koje se hrani neosporivim vizualnim genijem redatelja Ayoadea, koji je nakon svega vec odgledanog, u okvirima smiješnog budgeta, uspio iznjedriti nešto potpuno novo, svježe, no prije svega uznemirvajuce i zabrinjavajuce. Scenografija i kostimografija je minimalisticka i podsijeca na ranog Terry Gilliama, s morbidnim i eminentnim riješenjima kamere na tragu kombinacije Finchera i Greengrassa, što stvara odlican efekt. Scenarij je jednostavan, no opet kompleksan u svojoj poruci, i kad u retrospektivi razmislite o svemu odglednom, shvatite da poznajete barem jednog Simona, koji zbog društveno popularnih karkateristika(neprivlacne vanjštine i nedostatka samopuzdanja) možda nikad nece moci osvojiti curu koju želi ili zaraditi svoje mjesto "pod Suncem" osim ako ne otkrije ili izmisli nešto revolucionarno(svaka slicnost s Zuckenbergom nije slucajna pri odabiru Eisenberga za glavnu ulogu). Zaista postoje "takve osobe", i ne mogu da ne osjetim žaljenje za svaki oni trenutak kad sam ignorirao takve osobe smatrajuci ih svojevrsnim umanjenjem svoje društvene popularnosti kad bi se nalazili u mojoj blizini. Cudni i jadni ljudi smo mi u borbi za društvenim statusom, no cak i taj društveni status nema takvi impakt na psihu pojedinca, kao konstantno verbalno degradiranje od strane tvojih najbližih, prijatelja, ili u konacnici razocaranje zbog cinjenice da vas je predmet vaše žudnje odbacio zbog neke popularnije, no plošnije osobe. Takvo postupanje stvara psihopate, i moramo shvatiti, da smo svi skupa, kao društvo, krivi za sva ova nezadovoljstva koja precesto kulminiraju ubojstvima i samoubojstvima, i dok ne naucimo evoluirati kroz odnose s drugim živim bicima na ovom planetu, za nas nema spasa. Sve ovo iz jednog tako kratkog filma(93 min.) i jos kraceg sinopsisa, to nije mala stvar, i tim više zato treba cijeniti ovo ostvarenje i ne gledati ga kroz prizmu bizarnog vizualnog prosedea koji film neupitno posjeduje, a koji ce odvratiti podosta publike od gledanja. Ne ovo nije preseratorski art film s apstraktnom porukom koju zna sam autor a na vama je da pogadjate što je pjesnik htio reci, ovo je kvalitativno umjetnicko djelo s odlicnim glumackim ostvarenjima(Jesse Eisenberg je zaslužio nominaciju za Oscara) i jasnim porukama(koje poticu daljnju raspravu), i uznemiravajucim predvidanjem jednolicne, "klonirane", emocionalno osakacene buducnosti, za koju nas svakodnevno treniraju trpajuci nas u okvire inih društvenih pravila i normi. Sve u svemu ovaj film nije za svakoga, a da li je za Vas, to ce te doznati vec u prvih par minuti, tako da vas ništa ne košta pustiti ga na vašem DVDu i otkriti.

Read more »

GONE GIRL

Redatelj David Fincher je zapoceo svoju karijeru režirajuci spotove, uglavnom za Madonnu, s kojom je i dan danas ostao dobar prijatelj. Njegov dugometražni prvijenac je bio diskutabilni ALIEN 3, koji nije zabilježio nekakve kreativno-financijske uspjehe ali je stavio Finchera na budnu pažnju producentskih ociju, koji su mu za slijedeci projekt dodijelili film SEDAM, koji je za ondašnje prilike imao poprilicno kontrovezni scenarij. No Fincher se tu snašao kao riba u vodi i iznjedrio sad vec kultno ostvarenje i meni osobno najbolji film svih vremena. Uslijedila je psihološka igra, zvana IGRA, koja je ostvarila mlak uspjeh, iako se radi o gotovo savršenom ostvarenju koje je inspiriralo ilegalne "bogataške igrice" diljem svijeta. Zatim je uslijedilo ostvarenje koje je zamalo uništilo doticnu filmsku kucu(tadašnji šef je i dobio otkaz) i mainstreem karijere svih sudionika(citaj Finchera, Pitta, Nortona), da bi se malo kasnije, kad su se strasti slegle, slovilo ne samo za kultno ostvarenje, nego kao možda i najbolji film cijele Fincherove karijere(što nije mala stvar) ali i omiljeni film mnoštva filmofila, da ne kažem i metafilmsko prenošenje u stvarnost kroz ine nacine. Radi se naravno o KLUBU BORACA, nakon kojeg je Fincher bio prinudjen režirati svoje najgore ostvarenje(koje je i takvo dobro), ponajviše komercijalnu, SOBU PANIKE(PANIC ROOM), s tada veoma popularnom Jodie Foster(KAD JAGANJCI UTIHNU) koja je ostvarila nelošu komercijalnu prodju na doticnom tržištu. Nakon poprilicno razocaravajuce SOBE PANIKE, Fincher je pauzirao pet godina od dugometražnih filmova, režirajuci pokoji spot(George Michael, Paula Abdul), da bi se 2007 vratio na velika vrata, poprilicno tiho, s ZODIJAKOM, filmom koji je komercijalno jednako tiho ušao, kao što je i izašao iz distribucije, dok je s kreativnog gledišta, ucinio ono što je malo tko ocekivao, bio odlican "sparing partner" žanrovski minimalno superiornom filmu SEDAM, i na trenutak podsjetio fanove trilera da je taj žanr još živ i pun svježe krvi(u rukama majstora naravno). Nakon ZODIJAKA su uslijedile "Oscarovske godine" za Finchera koji je i 2008 i 2010 godine bio nominiran, prvo za NEOBICNU PRICU O BENJAMINU BUTTONU a zatim i za DRUŠTVENU MREŽU, koje mu nisu donjele Oscara u kategoriji najbolje režije ali su mu donjeli Zlatni globus za potonjeg. Tada se odlucio malo odmoriti, zaraditi pokoji dolarcic s tipicnim studijskim remakeom, MUŠKARCI KOJI MRZE ŽENE, filmom koji je podijelio i publiku i kritiku, realno solidan, ispod Fincherovog prosjeka, ali i kao takav poprilicno gledljiv i vrijedan pažnje, da bi na kraju došao do svojeg poslijednjeg ostvarenja, recentnog filma NESTALA(GONE GIRL). Film je ekranizacija bestsellera Gillian Flynn, koja potpisuje i scenarij, a prati bracni par, Nick(Ben Affleck) i Amy Dunn(Rosamund Pike) koji proživljava svoje najgore supružnicke dane, i upravo jednog od tih dana, Amy nestane, a kako dani prolaze, policijske svjetiljke i kamere vijesti sve više pocinju zavirivati u Nickovo "dvorište", stavljajuci upravo Nicka na nepoželjni pijedestal potencijalnog krivca njenog nestanka. Film, kao i knjiga nije narativno doslijedan, i u svrhu kvalitetnije misterije, narativno "bježi" iz sadašnjosti u prošlost, što kupuje Fincheru vremena da savršeno okarakterizira svoje likove i u isto ih vrijeme obavije s velom tajne, nužne da bi jedna ovako prica držala vodu i stvorila tenzicnu, misterioznu atmosferu. Film se zatim naglo transformira u punokrvni triler na tragu ZODIJAKA, da bi uslijedilo par neklišejiziranih twistova, zatim torture porn horor s perfektnim i ponajviše upecatljivim vizualnim prosedeom, da bi na kraju stvari završile poprilicno psihološki hororicne i filozofski diskutabilne, što ce definitivno na prvo gledanje podijeliti publiku i kritiku(drugo gledanje bi ih opet moglo spojiti). Gluma svih protagonista je besprijekorna, i iako svi predvidjaju Oscarovsku nominaciju za Rosamund Pike(JACK REACHER), koja bi bila zaslužena, ne mogu a da ne pohvalim Ben Afflecka, koji je odradio lavovski posao minimalizirajuci svoju glumu(ili mu je to jedini "mode" u kojem je dobar, pa je napokon shvatio to), tako da se ostali ekscentricniji karakteri mogu naglasiti i tako doprinjeti cijelokupnoj ideji filma. I standarndno loš, Tyler Perry(MADEA filmovi) je adekvatan, dok zapravo najviše bode oci Neil Patrick Harris, koji iako dosta dobar u ovaj netipicnoj ulozi, ne može onako na prvi pogled vizualno pobjeci svom liku Barnya iz KAKO SAM UPOZNAO SVOJU MAJKU, koji ce ga ovako prvoloptaški ocito uvijek pratiti, cak i kad on to ne želi. Vizualno, film je besprijekoran, što nije cudno za Fincherov opus, i vidljivo je da je on držao sve konce produkcije, ne dopuštajuci producentskim škarama da se "razrežu"(što je vidljivo i zbog R predikata kojeg film posjeduje). Cenzure nema, i sve one svakodnevne životno uobicajene gnusnoce(ukljucujuci i jezik) koje "krase" naše živote su bez imalo srama prenesene u ovaj film, što je hvalevrijedna cinjenica u današnje vrijeme kad umjetnici precesto svoje radove cenzuriraju kako bi podlegli masama(citaj vecoj zaradi). Sve u svemu, dosad, bez premca najbolje ostvarenje ove godine, koje u svokoj od 149 minuta svog trajanja nudi nešto novo, nešto svježe, nešto zanimljivo, nešto napeto, nešto vizualno stimulirajuce i nesto vizualno uznemiravajuce, ali uvijek u cilju vece price i vece poante, koju ce svatko izvuci na svoj poseban nacin, ovisno o trenutnoj životnoj situaciji.

Read more »

THE EQUALIZER

Denzel Washington je možda i jedina dugovjecno profitabilna muška zvijezda, koja na svaki dobiveni dolar, zaradi puno puno više. Zato nije bilo ni cudno kad su mu za snimanje AMERICKOG GANGSTERA iskeširali 40 milijuna dolara plus postotak od zarade. Prilikom jednog intervjua rekao je kako ne radi ovaj posao radi novca, ali kako je isto lijepo dobiti takav cek na svoje ime, kako radi sebe, tako i radi društva kojem tada moze financijski pomoci. Naime, poznata je cinjenica da Washington konstantno pomaze mladim afroamerikancima nudeci im kojekakve stipendije i pomoc, kako u filmskom, tako i u edukacijskom sistemu.
Nakon neocekivanog hita SIGURNA KUCA, Washington se prešaltao malo u ozbiljnije vode, izvrsno odradivši LET, za kojeg je zaradio i Oscarovsku nominaciju, no tada se opet malo opustio s Mark Wahlbergom u 2 IGRACA, koji nije ostvario nekakv posebni financijski uspjeh, da bi se u profitabilni, ali i kreativni "mode" vratio ove godine s PRAVEDNIKOM(THE EQUALIZER), filmom, za kojeg je malo tko mislio da ce ostvariti box office otvaranje od 35 milijuna dolara samo na americkom tlu. Washington se ponovno "spario" s Antoine Fuquom(PAD OLIMPA, SUZE BOGA SUNCA, KRALJ ARTHUR), koji mu je donio Oscara s filmom DAN OBUKE, i zapravo je vrlo vidljivo da se njih dvojica savršeno razumijevaju. Naime, jedan ovako klišejiziran sinopsis o bivšem operativcu kojeg u starim danima "aktivira" afekcija prema mladoj prostitutki(minutažno minimalna ali efektna uloga Chloe Grace Moretz) koju namlate ruski kriminalci, zapravo miriše na nekakvo B- ostvarenje s Snipesom u glavnoj ulozi, no dvojac Fuqua-Denzel su odveli ovo ostvarenje u impozantne kreativne vode. Polagan, prijetec, eminentan ritam i karakterizacija naslovnog lika su ono što krase ovaj film, i moram priznati da je vidljiv utjecaj primjerice JACK REACHERA, sto je ako se mene pita hvalevrijedna cinjenica. Jos jedna stvar koja je prijeko potrebna i koju svaki ovakav film treba a to je uvjerljiv negativac, PRAVEDNIK posjeduje, u odlicnoj doktorskoj interpetaciji Martona Csokasa(segment kojeg JACK REACHER nije imao u mlakim negativcima). Akcija, barem ne ona vizualna, nije ovdje glavni akter, glavni akter jest suspense, suspense koji kulminira krajnjem stajanju "na rep" kriminalnoj zmiji, i zaista imponira Washingtonova uvjerljivost prilikom egzekucije pojedinih aktera. Mislim da bi rijetko tko mogao iznjeti ovakvu poprilicno samouvjerenu ulogu a da ne upadne u domenu karikature i neuvjerljivosti, i interesira me da li bi vec angazirani Russel Crowe(koji je napustio projekt) mogao napraviti nešto slicno, jer se radi o jos jednom odlicnom glumcu. Specijalni efekti imaju svojih pet minuta i to je zapravo najgori segment filma, koji u magnitudnoj sceni eksplozije izgleda cak pomalo naivno i srednjestrujaski. Uz to, film je ipak, ako se pita moju malenkost, 15ak minuta predug i nepotreban, i bilo bi sasvim prigodno da su montažne škare ucinile svoje u ponekim dijelovima. Sve u svemu jedan potentan akcijski triler, koji napetost gradi na suspensu, i kao takav se vjerovatno nece svidjeti akcijskim frikovima željnima konstantne akcije, dok bi onim suptilnijim, strpljivijim, pogao isporuciti bas ono što im treba, celuloidnu metafilmsku osvetu svim onim nepravdama koji se svakodnevno zbivaju pred njihovim ocima, dok "pravednici" jednostavno nemaju oružja, sposobnosti i hrabrosti da im se suprostave.. Šteta, dobro bi nam došao jedan PRAVEDNIK!

Read more »

SIN CITY : A DAME TO KILL FOR

Nastavak kreativne uspješnice iz 2005 godine, SIN CITY: VRIJEDNA UBOJSTVA(SIN CITY 2: A DAME TO KILL FOR) nastavlja više manje gdje je prvi dio stao, s vecinom poznatih likova, Marv(Mickey Rourke), Nancy(Jessica Alba), Gail(Rosario Dawson), Hartigan(Bruce Willis), Senator Roark(Powers Boothe) uz poneke za pricu relevantne pridošlice, poput naslovne dame vrijedne ubojstva Ave(Eva Green), zatim Dwighta(Josh Brolina), Johnnya(Joseph Gordon-Levitt), i jos poneke više manje sporedne, skoro pa cameo uloge primjerice Christophera Lloyda(Doca iz POVRATAK U BUDUCNOST), Ray Liotte i sl. Radnja se zapravo vrti oko Senatora Roarka, i svi su likovi na neki nacin povezani s njim, što nije ni cudno s obzirom da on vrti ovaj grešni grad oko svog malog prsta, koristeci korupciju, moc i strah kao oruzje. Jedini, koji mu s manipulativnim sposobnostima može konkururati u tom gradu jest, dama za koju se ubija, Ava, u savršeno pogodjenoj interpetaciji seksipilne Eve Green, koja na radost svih njezinih obožavatelja, tijekom cijelog filma prolazi ekranom naga i zavodljiva. Stilski izražaj iz jedinice je tu, samo što se u recentnom ostvarenju išlo još i korak dalje, i vizualnost je možda malo pojela pricu i dijalog, koji su bili  relevantniji ili još bolje kazano eminentniji u prvom dijelu, što je bila hvalevrijedna činjenica. Prvi dio filma je zaista zanimljiv, da nekažem odvec noir i narativno polagan, dok se drugio dio, jako brzo sunovratio u Rodriguezovo(SPY KIDS, DESPERADO) vizualno infantilno akcijašenje i pokvario sve ono dobro što je pocetak ponudio. Dojma sam, kao da je Frank Miller(inace autor stripa i ko-redatelj) režirao prvi dio filma, pa zatim drugi dio filma prepustio Rodriguezu da se kao malo djete s paletama boje(citaj velikim budgetom) neodgovorno poigrava na zahtijevnom "platnu", koje je iznad njegove kreativne lige. Gluma, kostimografija i šminka su besprijekorno pogodjeni, kao i kamera i vecina vizualnih ekstravaganca, dok je vec spomenuta zbrzdana druga polovica filma, ono što kvari ukupan dojam i stavlja ovaj film dvije letvice niže od originala. Sve u svemu jedan gledljiv, vizualno potentan film, koji ce ljubitelje noir price i dijaloga zadovoljiti u svojem prvom satu gledanja, dok ce ih druga polovica, naglo vratiti u mediokritet i narativnu naivnost nekakvog trecerazrednog "wannabe" trash spektakla. Uglavnom, nedovoljan nasljednik ingenioznog originala, ali gledljiv i nipošto dosadan, nažalost prosjecan i ja bi se cak usudio kazati totalno krativno nepotreban. Trebalo su stati na jedinici, i pustiti da se "kult širi"..

Read more »

THE EXPENDABLES 3

Nakon solidnog i kaskaderski raspoloženog prvog dijela PLACENIKA koji je okupio creme a la creme akcijskih filmskih zvijezda, postavilo se pitanje, što nastavak može ponuditi. Stallone je odgovor našao u angažiranju još akcijskih zvijezda i zvijezdica, još vise akcije i osvjezavajuceg samoironicnog da ne kažem karikaturalnog humora koji je funkcionirao vrlo dobro, da ne kažem najbolje s obzirom na nategnuti sinopsis. Iako je "jedinica" zgrnila velike novce kako na domacem trzistu, zako i u svjetskoj distribuciji, "dvojka" nije ostvarila velike novce na maticnog tržištu, dok ga je tek svjetska distribucija "izvukla", pruživši tako šansu jos jednom, trecem, recentnom nastavku PLACENICI 3. Neke zvijezde su napustile placenike(Bruce Willisu je bilo malo 3 milje za 4 dana snimanja), no neke nove su "regrutirane"(Harrison Ford, Mel Gibson, Antonio Banderas, Wesley Snipes, Kelsey Grammer..), i Stallone(RAMBO, ROCKY), koji je scenarist i izvrsni producent, je ocito mislio da ce samo njihove pojave biti dovoljne za kreativni i financijski uspjeh filma, no pogrijesio je. Naime, redateljsku stolicu je od relativno iskusnog Simona Westa(LARA CROFT, PLACENICI 2) preuzeo neiskusni Patrick Hughes(RED HILL), koji ocito nije mogao kontrolirati ogromna ega svih ovih zvijezda i zvijezdica i jednostavno im je dopustio da sami "vode šou", što je rezultiralo nezgrapnim, vizualno siromašnim ostvarenjem s svega par dobrih fora, koje u moru loših, ne uspjevaju iznjeti film u pozitivne kreativne sfere. Dosta toga ne funkcionira u ovom ostvarenju, naime znali smo za glumacke domete Stallonea, Stathama(TRANSPORTER), Lia(SMRTONOSNO ORUZJE 4), Lundgrena(UNIVERZALNI VOJNIK) i ostatka ekipe iz prva dva dijela, no da se ovako infantilno glumacki lose ponaša i jedna ikona Harrison Ford(INDIANA JONES) nismo mogli ocekivati. Ono što donekle iznosi film u podnosljive sfere jest poletni i zabavni Banderas, samoironicni Snipes i na kraju, najbolji od svih, neponovljivi Mel Gibson(HRABRO SRCE), koji pokazuje koliko je zapravo iznad svih u domeni glume i karizme, i zaista je glumacko degradiranje njegov angazman u ekipu placenika. Montaza je odradjena traljavo, kao da je Stallone sam montirao na kuhinjskom stolu, dok je vidan nedostatak budgeta u naivnim akcijskim scenama, koji kao da su ispali direktno iz C produkcije. Jedinica i dvojka su barem odali hommage kaskaderskim i pirotehnickim 80im godinama, dok je ova trica jednostavno zanemarila sve to, i odlucila ustedjeti koristeci jeftinu CGI tehnologiju, kako bi mogla naplatiti sve ove zvijezde koje dijele ekran. Sve u svemu jedno razocaravajuce ostvarenje, koje veliki fanovi ovih akcijskih ikona trebaju izbjegavati u velikom luku, dok gledanje preporucam jedino onima koje zanima koliko je Mel Gibson zapravo superiorniji svima njima, jednostavno nisu ista klasa.. Mel, vrati se molim te u mainstreem, trebamo te!

Read more »

LUCY

Iako traileri sugeriraju nekakav akcijski triler s elementima znanstvene fantastike na tragu LIMITLESSA Neila Burgera, LUCY je zapravo punokrvni filozofsko-egzistencijalni sf, koji akciju koristi samo kad ponestane inteligentnog monologa  i dijaloga glavnih protagonista, Lucy(Scarlett Johansson) i profesora Normana(Morgan Freeman), i najgori je apekt filma(izuzev ingeniozne potjere autima, koja vas i bez 3D stavlja direktno u centar zbivanja).
Naime, film prati mladu Lucy, koja se sasvim slucajno nadje na meti mafijaša koji joj umetnu nekakvu revolucionarnu drogu u stomak, u nadi da ce kao nekakva mula, uspješno preci granicu i raširiti drogu po Europi. Opet, sasvim slucajnom, priliko jednog udarca u stomak, droga se raširi po citavom njenom tijelu i izazove reakciju koja rezultira povecanju kapaciteta korištenja njenog mozga, koji progresira prema 100 %.
I dok sam prije gledanja filma, bio dojma, kako ce ovo biti samo jedan jeftini "rip-off" LIMITLESSA s malo više akcije, nakon odgledanog ne mogu da sakrijem oduševljenje. Naime redatelj i scenarist Luc Besson(LEON, PETI ELEMENT) je jednu poprilicno jednostavnu ideju(sad da metafilmski karikiram) od 5%, doveo do nekakvih 70%, kreativno je i filozofski obogativši s bezbroj ideja, koje zatim dovode no novih ideja, i to poprilicno revolucionarnih, da ne kažem utopijskih. Onih ostalih 30%, koje nije uspio efektivno izvesti do kraja, imaju jasnog krivca, producentsku potrebu za mainstreem predvidljivom akcijom, koja je ocito poslužila da putem trailera privuce infantilniju i samim tim brojniju publiku. No ništa zato, ako je to trebala biti žrtva, da ovaj film bude realiziram, ja je jasno prihvacam i opravdavam, jer rijetko naidjemo na mainstreem film koji nudi ovoliko povoda za rasprave i debate. Što se tice tehnickog aspekta filma, u nekim magnitudnijim dijelovima se jasno vidi nedostatak budjeta, no ne toliko da vizualno naruši citav dojam. Gluma je solidna i adekvatna, i uvijek se mora pohvaliti glumce prilikom odradjivanja ovakvih scenarija kada nemate nikakvu "referentnu vrijednost" prema kojoj bi mogli bazirati svoju ulogu. Sve u svemu jedno bitno ostvarenje koje je kvalitetnije kao ideja i filozofska teza, nago kao samo celuliodno ostvarenje, i koje je promidjbeno nažalost upakirano u prosjecno konzumerski produkt i kao takav ce vjerovatno biti zaobidjen od strane ozbiljnije publike, kojoj bi zapravo najviše mentalno godio ovakav uradak koji nudi bezbroj ideja i observacija, da ne spominjem cinjenicu kako suptilno potice na globalnu (r)evoluciju protiv kapitalizma, što je samo po sebi, vec poprilicno velika i bitna stvar. Pogledati i pogledati ponovno i pokušati, "dati šansu" evoluciji, mislim da bi vrijedilo barem pokušati.. "I.. Što ce te Vi uciniti?!"

Read more »

DELIVER US FROM EVIL

Projekt IZBAVI NAS OD ZLA(DELIVER US FROM EVIL) je zapravo trebao biti veoma jednostavna i lukrativna jednadjba. Naime, film je baziran prema istinitim dogadjajima, što je uvijek privlacna stvar. Za redateljsku stolicu je sjeo veoma potentan suspense redatelj Scott Derrickson koji potpisuje jedne od boljih horora u ovom desetljecu, EGZORCIZAM EMILY ROSE i SINISTER, dok je producentsku odgovornost preuzeo provjereni hitmejker Jerry Bruckhaimer(PIRATI S KARIBA, NESTALI ZA 60 SEKUNDI, ZLOCESTI DECKI, TOP GUN..). No, stvari su krenule malcice nizbrdo. Naime, film ne samo da je dozivio blago kazano mlake kritike, nego je flopirao na maticnom trzistu sto mu je podosta obiljezilo i svijetsku distribuciju na kojoj ce se pokušati financijski izvuci, no sve u svemu nedovoljno da se okarakterizira kao uspjesan projekt. Film prati narednika Sarchia(Eric Bana) koji slucajno nabasa na seriju naizgled nepovezanih slucajeva, koji se kao puzzle pomalo slazu u jednu puno vecu, povezanu, eminentniju pricu, koja ce izvuci davno zakopane stvari na vidjelo. Zbog nadnaravno-vjerske prirode, slucaju se pridruzi i jezuitski svecenik Mendoza(Edgar Ramirez) cija ce diskutabilna proslost pomoci i odmoci u rijesavanju slucaja. Žanrovski markiran kao horor-triler, film se na neki nacin pribilježio u klasu kultnog filma SEDAM, ciju je zagasitu, kišovitu atmosferu, ukombiniranu s vjerskom podlogom pokušao kopirati, no, ocekivano, nije uspio. Naime, Derrickson je prvenstveno majstor horora, i to pokazuje i u ovom filmu s njegovim sad vec prepoznatljivim motivima interijera, djece, igracaka, iz kojih uspijeva izvuci maksimum, no problem je, metaforicki i doslovno, kad izadje "na ulicu", jer tada se od njega ocekuje nakakva intrigantna, potentna dijaloska i trilericna napetost, koju on u ovom filmu, jednostavno ne uspijeva stvoriti. Ne pomazu mu bas ni glumacka postava, koja dijeluje ili preglumljeno(skoro svi sporedni likovi) ili nezainteresirano(Eric Bana, Ramirez) i samim tim, u ono malo relevantnog dijaloga, ne uspijevaju stvoriti suosjecanje i brigu publike za njihove "neizvjesne" sudbine . Sve u svemu jedan gledljiv, no neinspiritivan i scenaristicki manjkav film, koji zahtijevnom žanru trilera i izlizanom žanru horora nije donio nikakve novitete, dok je producentski uvjetovana montaža i ispodprosjecna gluma sugestija uvjetovanih producentskih zahtijeva, koji precesto unakaze bazicnu ideju redatelja. Ništa, možda bi trebalo vidjeti redateljevu duzu verziju po izlasku na DVDu, ali mislim da bi se krajnja ocjena popela za najviše pola zvijezdice, ovako, brzo zaboravljiv film kojeg komodno mozete pogledati i na svojim malim-velikim ekranima, 30 kuna u kinu, je za njega ipak previše!

Read more »

UNDER THE SKIN

Moram priznati da nisam neki ljubitelj lika i djela Scarlett Johansson, koja se kroz vecinu svoje karijere, ako se mene pita, progurala na racun "guzica i sisa" a manje kroz stvarno kvalitetnu, uvjerljivu glumu. Ono za sto je treba pohvaliti jest pametan odabir uloga, koje upravo zahtijevaju njenu pretjeranu uporabu vec spomenutih atributa a da ih zapravo ne pokazuje eksplicitno, nego suptilno sugerirajuci njen toliko hvaljeni seksipil. Zapravo, ako se mene pita, najbolja uloga koju je ostvarila, jest bila ona cisto vokalna, ali itekako ekspresivna u remek djelu ONA, koji mi je probudio znatizelju za njen talent, dok je upravo u recentnom naslovu, POD KOŽOM(UNDER THE SKIN), ako se mene pita pokazala svoj puni glumacki potencijal, kojega ce u buducnosti, tesko nadmasiti.
POD KOŽOM je jedno neobicno ostvarenje redatelja Jonathana Glazera(SEXY BEAST, BIRTH) prema romanu Michela Fabera, a prati vanzemaljku(Johansson) cija je misija na Zemlji da nalazi muskarce, zavodi, upoznaje i potom.. e to vam necu odati, pokvarilo bi gledanje.
Minimalisticko i prije svega kvazidokumentaristicko ostvarenje gdje vecina "glumacke postave" nije ni znala da glumi, nego je kriomice snimana unutar kombija kojim je upravljala Johansson, dok im je tek kasnije kazano da sudjeluju u filmu. Prvo sto moram natuknuti kako ovo nece biti film za konzervativniju publiku, ili za publiku zeljnu specijalnih efekata ili akcijskih scena, ovo je svojevrsno kreativno eksperimentiranje redatelja Glazera ukomponirano s zanimljivom premisom price, koja se pametno, ali realno nedoreceno povodi s idejom "manje je više". Ima tu dosta praznog hoda, kojega izvlace morbidne, ali zanimljive i seksualno diskutabilne scene od kojih je tesko odvratiti oci i savrseni pesjazi hladno predivne Škotske, koja atmosferi price stoji kao salivena. Ako se mene pita, po prvi puta je Johanssonina seksualnost dobila svoj pravi tonus, dok joj minimalizam glumackih ekspresija sasvim pristaje(nesto kao Schwarzenegger u ulozi TERMINATORA) i sluzi kao uvjerljiv pandan knjiskom predlosku. Sve u svemu jedan film za kojeg nije svrsihodno odavanje previse fabularnih detalja, dok bi mu najbolji opis bio "pokusaj art sci-fi eksperimentiranja" za koji se ne zna da li je uspio, jer o ukusima se ne raspravlja. Moj zakljucak je, da ce nekim biti ocajan, dok ce drugi u njemu naci nesto vrijedno diskutiranja, a istina je vjeroatno skrivena negdje u kutku pisceva mozga, jer ovo je jedan od onih filmova ciju punu esenciju u potpunosti moze dokuciti samo on a to nije bas ono što široke mase preferiraju.

Read more »

TWO FACES OF JANUARY

Radnja filma DVA LICA SIJECNJA(TWO FACES OF JANUARY) se odvija 1962 godine u Grckoj, i prati dvoje supružnika, Chestera(Viggo Mortensen) i Colette(Kirsten Dunst) kako uživaju u blagodatima te države. Simultano, radnja prati i inteligentnog vodica/prevaranta Rydala(Oscar Isaac) koji pokrada i šarmira turiste gdje god stigne, ali uglavnom za sitnu lovu. Kad se njihovi putevi isprepletu, doznati ce i jedna i druga strana da stvari nisu baš kako se na prvi pogled doimaju, i biti ce prisiljeni provesti podosta vremena u bijegu kroz poznatije i one manje poznate dijelove Grcke.
Recentno ostvarenje, iako s odlicnim pedigreom, gdje su producenti zaslutni za DAMA, DECKO, KRALJ, ŠPIJUN, autor je napisao TALENTIRANI GOSPODIN RIPLEY a scenarist potpisuje vrlo dobru VOŽNJU, jednostavno nisu napravili najbolji odabir, kad su redateljsku palicu dodijelili Hossein Amini, koji iako dobar kao scenarist(VOŽNJA, SNJEGULJICA I LOVAC) jednostavno nema dovoljno iskustva i talenta da zadrži ovaj prilicno šturi sinopsis u domeni napetog i uzbudljivog u 96 minuta trajanja. Ima tu i previše praznog hoda, koji iako u nekim filmovima karakterizira ili barem pejsažno oduševljava, ovdje djeluje potpuno izgubljeno i neadekvatno, da ne kažem besmisleno. Neujednacenost karakterizacije likova ovog ljubavnog trokuta je doprinjela i neujednacenoj afekciji prema citavom zbivanju, do te granice da vas zaista i nije briga za sudbine ovih protagonista, ili bolje kazano antagonista. Kamera je mirna i pregledna, dok je atmosfera uzavrele Grcke fino iznijansirana na ekranu, sto je zapravo jedina dobra stvar uz solidnu glumu Mortensena(GOSPODAR PRSTENOVA, EASTERN PROMISES), dok su Dunst(SPIDER-MAN 1,2,3) i Isaac totalno promaseni kao nekakav kamen spoticanja oko cega se radnja trebala razviti iznad okvira trilera i dobiti tragicno romantican tonus. Sve u svemu jedno gledljivo, ali totalno nebitno i nezanimljivo ostvarenje, koju svoju sterilnost i nedostatak razrade scenarija i likova, nastoji zakamuflirati s pametno odabranim atmosfericnim lokacijama, zgodnom kostimografijom i donekle zanimljivim zapletom, koji je nazalost totalno izignoriran od sredine, prema kraju filma, steta, jer on se cinio nekako najzanimljivijim.

Read more »

ENEMY

Nakon što sam odgledao odlicni INCENDIES i vrlo dobri PRISONERS, zaintrigirao me lik i djelo redatelja oba filma, Denisa Villeneuvea, koji je kroz ta dva atmosfericna ostvarenja, neodoljivo podsijetio na majstorske trilericno-atmosfericne i narativne sposobnosti majstora tih zanrova, Davida Finchera(SEDAM, IGRA, ZODIJAK). Nakon sto sam trazio njegove slijedece projekte nabasao sam na pomalo distributerski izignorirani psiholoski triler s elementima misterije, naziva ENEMY, koji je u svojoj maticnoj drzavi, Kanadi, doživio premijeru, dok ga ostatak svijeta jos nema(a mozda i nece imati) privilegiju gledati u kinima. Nije ni cudo da se ovakvo ostvarenje zaobilazi u velikom luku od strane distributera, jer publike koja preferira ovakve filmove nema na pretek, i vjerovatno se nebi ispunila distributerska kvota. No nista zato, 21 stoljece je, i svi znamo i mozemo kad hocemo i zelimo, pa nadjemo sto nas zanima na ine nacine.
Sinopsis je poprilicno jednostavan, ali opet kompleksan, i bazira se na romanu Jose Saramaga, a prati Adama(Jake Gyllenhaal), profesora na fakultetu, koji jedan dan gledajuci nekakvi trecerazredni film, nabasa na glumca koji je u svakom pogledu indentican njemu. To u njemu probudi znatizelju i odluci se suociti s svojim "dvojnikom".
Zanimljivu premisu, redatelj nije htio oduziti na nekakvih nepodnosljivih 3 sata gledanja, nego je cijelu svoju ideju, uspio predociti u samo 90 minuta, koje krasi polagani tempo, sad vec simptomaticna Villeneueveova koloritno žuta kamera, i par zaista uznemirujuce hororicnih scena, koje su zastrasujuce, i u ponekim dijelovima neodoljivo podsijecaju na originalnog OLDBOYA, što naravno uopce nije losa stvar. Ne bih vam zbog svrsihodnosti gledanja, trebao dati dublji osvrt na ovaj film, što naravno i necu, samo cu vam kazati da je od velikog znacaja, da film pogledate totalno koncentrirani, u suprotnom bi mogli steci krivi dojam, i osvrnuti se kasnije na njega kao na nesto preambiciozno i lose, sto naravno nije slucaj. Za one koje misle da ce gledati Lynchovski neobjašnjivi film, sugeriram da nije tako, i ako ste koncentrirani, nece vam trebati DVD izdanje s natuknicama gdje tocno gledati i kad, trazeci dijelove puzzle. Ono sto ce te sigurno mozda htijeti, jest pogledati ga po drugi put, samo kako bi ste bili sigurni kako ste shvatili cijelokupnu vecu ideju i bit filma. Gluma je bila od velikog znacaja i nositelj cijelog filma je odlicni Jake Gyllenhaal(ZODIJAK, SOURCE CODE, PRISONERS, END OF WATCH, BROKEBACK MOUNTAIN), koji jos jednom potvrdjuje da je jedan od najboljih glumaca mladje generacije, koji rijetko grijesi u biranju projekata, i tezi kreativnosti i kvaliteti a ne produnetskoj podobnosti i kvantiteti(izuzev PRINCA OD PERZIJE), kao sto vecina mladjih glumaca radi. Sve u svemu jedno dobrodoslo, drugacije, posebnije ostvarenje, koje nece biti za one konzervativnijeg raspolozenja, dok ce one zeljne, drugacijeg, tamnijeg, pesimisticnijeg, i vise nego zadovoljiti, dajuci im razloga za naknadno mozganje i otkrivanje skrivenih detalja i poruka, koje su subjektivne, jednako toliko koliko i univerzalne.

Read more »

ONLY GOD FORGIVES

Danski redatelj i scenarist Nicolas Winding Refn je blago kazano, kupio malu vojsku obožavatelja, režirajući neobično pomaknute vizualne poslastice poput BRONSON, DRIVE, VALHALLA RISING u vrijeme kad se odmicanje od stereotipa i nudjenje nečeg novog, cijenilo možda i previše. Naime iako se redom radi o zanimljivim ostvarenjima, ne mogu se oteti dojmu, da su kvaliteti i popularnosti spomenutih filmova više doprinjele karizme i trenutni zvijezdani statusi(popularnost) glavnih glumaca(Tom Hardy-Mads Mikkelsen-Ryan Gosling), koji su čak pomalo i metafilmski stvorili efekt veći od života s svojim prepoznatljivim interpretacijama. Tu se možda i najviše ističe spomenuti Gosling(SLOM, BILJEŽNICA), koji je s Refnom stvorio lik, kojeg evo u recentnom ostvarenju naslovljenom SAMO BOG PRAŠTA(ONLY GOD FORGIVES) ponavlja već četvrti put. Taj lik je šutljiv, neobičan, snažan, privlačan a da ga naizgled to uopće ne interesira i kroz filmove NOTEBOOK, DRIVE, GRIJESI OČEVA i recentnom ostvarenju, kupuje svoje fanove, na rijetko vidjen način, tako popularizirajući filmove, koji su više mediokritetni(DRIVE, NOTEBOOK) i loši(ONLY GOD FORGIVES) nego kvalitetni i bitni(GRIJESI NAŠIH OČEVA). Redatelj Refn je to jasno vidio, i produžio suradnju s Goslingom do te mjere da se njegovi filmovi prvenstveno baziraju na takvom već sad pomalo stereotipnom liku, i onda se skoro nepostojeća radnja stvara oko njega. Najočigledniji slučaj toga je recentno ostvarenje, gdje zapleta(majka nagovara sina da osveti ubijenog brata) skoro i nema, i gdje se nekakva vizualna minimalistična i pomalo morbidna egzekucija doima kao "prljavi" san redatelja, kojeg je htio realizirati, i nažalost uspio, zbog posvemašnje potrebe za nečim alternativnijim i drugačijim. Ta potreba koju sam maločas spomenuo nije loša stvar, kad je u službi neke veće priče, poante kao u primjerice SVETI MOTORI(HOLLY MOTORS), no u ovom slučaju, služi isključivo kao nekakav egocentrični samozadovoljavački preformans redatelja Refna, koji je kao i primjerice Tarantino s filmom KILL BILL, htio dokazati da može napraviti što god mu padne na pamet, a da će publika svejedno dočekati to s ekstazom, dok će  realne kritike ići samo u službi činjenice da je i loša promidjba, zapravo promidjba, ako ne i najbolji način promidjbe. To se u slučaju SAMO GOD PRAŠTA nije dogodilo, i Refn je izuzev zagriženih obožavatelja Goslinga, dobio veliku pljusku kritike, ali još važnije i publike, koja je u velikoj mjeri izignorirala film. Da ne bih samo pljuvao, jer to mi nikad nije bio cilj, moram spomenuti da film ima jedan dobar segment, koji je nažalost realiziran na krivi način, ili točnije kazano stavljen u drugi plan, a tiče se diskutabilne i kontroverzne teme odnosa majke i sina, koji iako možda u ovom slučaju trivijaliziran i ekspresivno odveć karikaturiran, na trenutke pogadja u suštinu, sugerirajući nekakav sveprisutni ali globalno prekriveni ili zamaskirani Edipov sindrom, za koji sam siguran da je više nego prisutan u večini tih odnosa. Nažalost, ako je ta tema i bila ideja ili cilj, realizirana je na totalno krivi način, točnije žrtvovana je zbog ega i sad već prepoznatljivog vizualnog izražaja Refna, kojeg ako ništa, treba poštovati zbog upornosti i dosljednosti svojoj realizaciji. Sve u svemu jedna kriva, manjkava egzekucija jedne bitne teme, koju će većina publike, totalno opravdano dočekati na nož, dok onima koji bi htjeli pogledati releventno i realno ostvarenje na temu odnosa majke i sina, sugeriram odlični rumunjski film POZA DJETETA(POZITIA COPILULUI/CHILDS POSE).

Read more »