Showing posts with label Comedy. Show all posts
Showing posts with label Comedy. Show all posts

Wednesday, February 11, 2015

BIRDMAN






















Propali glumac(Michael Keaton) koji je odigrao ikonicnog Birdmana u istoimenom filmu, u potrazi za revitalizirajucim glumackim pokusajem odluci odraditi jednu Broadwaysku dramu(glumiti ce, režirati i napisati scenarij), no s svakim korakom naprijed, uslijede dva koraka nazad, kako u profesionalnom tako i u privatnom životu.
Jedno zaista neobicno, ili možda bolje kazano metafilmsko ostvarenje Alejandra Gonzalesa Inarritua(BIUTIFUL, BABEL, PASJA LJUBAV), koje se na poprilicno posprdan nacin obraca blockbusterskoj publici željnom vizualnih ekstravaganci bez prave forme. No iako bi se na prvi pogled moglo kazati kako glorificira kazališne daske, tek u završnim trenucima filma, otkrijemo kako zapravo na suptilan nacin i njih secira, karakterizirajuci svake krajnosti, kako one celuloidne(citaj posvemašnja potreba za CGI), tako i one kazališne(odvec kriticno nastrojena publika, kritika i isforsirani glumci) kao totalno nepotrebne u kvalitativnoj domeni shvacanja ili prihvacanje nekog ostvarenja. Zaista je zanimljiva odluka redatelja da skoro tijekom cijelog trajanja filma ne napusti okvire scenografije jednog kazališta, svojevrsno objašnavajuci cijeli život glumaca, koji ne prestaju živjeti van svojih uloga, nego se jednostavno stope sa svim tim likovima, što za neke zna biti poprilicno devastirajuce. No, iako je samim njima vjerovatno najgore, jer vjerovatno misle da su neshvaceni, Irarritu sugerira kako u tom "procesu" najviše stradavaju koleteralne žrtve, poput obitelji i prijatelja, koje su na ine nacine izignorirane za vrijeme, njihova života, odnosno karijere, koji se nakon nekog vremena spoje u isto. Režija Irarritua je energicna i napeta, sparena s fino ugodjenim, rekao bih i napadnim minimalistickim soundtrackom, dok je kamera prilicno eminentna i sveprisutna s mnoštvo uskih kadrova koje stavljaju naglasak na lika, a ne toliko na formu. Gluma svih protagonista je savršena, dok posebno valja naglasiti Edwarda Nortona(KLUB BORACA, GENERACIJA X), kojemu je ovo svojevrsni metafilmski povratak na "velika vrata", koji je zaslužio, ali opravdao, s jednom od boljih sporednih uloga ove godine dok je Michael Keaton(BATMAN, BUBIMIR) zaista s ovom ulogom stavio sve karte na stol da bi povratio svoj zvijezdani status, moram se složiti, odradio je to prilIcno uvjerljivo i emotivno i totalno zaslužio Oscarovsku nominaciju. Sve u svemu jedno poprilicno filmofilmsko ostvarenje koje nece biti za one manje upucenije u filmsku umjetnost, dok ce onim zagriženim, informiranijim gledateljima, koji su donekle involvirani u umjetnicke faktore života, poslužiti kao svojevrsni "almanah" prošlosti, sadašnjosti i nadam se buducnosti..

Thursday, February 5, 2015

WHAT IF


Wallace(Daniel Radcliffe), koji još uvijek, nakon godinu dana pati zbog prekida s bivšom curom, na jednom tulumu, osjeti kemiju s vrckastom Chantry(Zoe Kazan). Iako je mislio i misli da je afekcija obostrana, pri kraju njihovog razgovora, ona mu dade do znanja kako ima momka i kako mogu biti samo prijatelji. Opcinjen s njom, Wallace odluci probati održavati odnos u prijateljskom tonu.
Zanimljiv zaplet i neklišejizirani smjer filma, barem do samog kraja, uzdižu ovu romanticnu komediju ljestvicu iznad uobicajenih svakodnevnih rom.comova, i zapravo najvecu manu, nalazim u pokušaju plagiranja sad vec kultnog 500 DANA LJETA u ponekim scenama. Scenarij je fino napunjen neuobicajenim dijalozima koji su zaista lepršavi i ne stvaraju zamor, dok je kemija izmedju Radcliffa(Harry Potter) i Zoe Kazan(RUBY SPARKS) zaista uvjerljiva i daje cijelom ostvarenju jednu "down to earth" atmosferu. Režija je poprilicno jednolicna, što i nije loša stvar za film u kojem u prvi plan dolaze glumci i dijalog, dok je vidljiva improvizacija, koja iako vecinu vremena ne urodi plodom, u ovom ostvarenju pogadja tocno u srijedu. Lijepo je vidjeti da Radcliffe nije samo Harry Potter i da zaista može igrati i druge uloge i to poprilicno uvjerljivo, i dojma sam ako nastavi s ovakim odabirom uloga, da ce uspijeti s sebe skinuti "stigmu Voldemorta", odnosno da ga nece poistovjecivati samo s jednom ulogom(kao primjerice Elijaha Wooda nakon Froda, ili Mark Hamilla nakon Luka Skywalkera). Zoe Kazan je opet suptilno predivna, onako Woody Allenovski unutarnje inteligentna kao i u RUBY SPARKS, i upravo su njih dvoje prava energija filma, dok su se moram priznati i sporednim ulogama fino snašli Adam Driver(THIS IS WHERE I LEAVE YOU), Rafe Spall(LIFE OF PI), Megan Park(CHARLIE BARTLETT) i Mackenzie Davis(THAT AWKWARD MOMENT), i svi skupa cine jednu fino uštimanu improviziranu, "play dramu" za velike ekrane. Jedna zaista ponajviše fino odglumljena simpaticna feel good romanticna komedija koja rijetko(osim možda u finalu) upada u klišeje žanra, no ne toliko puno da bi joj to skinulo kakav bitni kvalitativni bod.

Thursday, January 29, 2015

THE WEDDING RINGER






















Kevin Hart(THINK LIKE A MAN TOO) je nakon pomalo neočekivanog financijskog uspjeha s filmom RIDE ALONG zaista uspio skrenuti na sebe pozornost mainstreem Hollywooda, do te mjere da bi se usudio kazati kako je definitivno, trenutno jedan od popularnijih komičara.
GOSPODAR VJENCANJA(THE WEDDING RINGER) redatelja Jeremy Garelicka(kojemu je ovo ujedno i redateljski debi) ne nudi ništa spektakularno novo u svijetu komedije, ali je moram priznati jedna od sigurno energičnijih i bolje montiranih komedija u poslijednje vrijeme, cije fore, iako prvoloptaške i uglavnom zahodske, idealno funkcioniraju i zaista izmamljuju osmjehe na vaša lica. Pomogle su i činjenice kako nitko nije očekivao puno od ovog filma, što se pokazalo kao ugodno iznenadjenje kad već u prvim kadrovima, film producira glasne osmjehe publike u kinima, dok je druga činjenica puno kvalitetnije nastrojena, a tice se odlicne kemije izmedju vec spomenutog Kevina Harta i Josha Gada(JOBS), koja idealno funkcionira kroz cijeli film. Možda najvece razocarenje filma je popularno poznata "teorija velikog praska" Kaley Cuoco-Sweeting koja osim isforisiranih nabreklih bradavica nije iskazala nekakav osobito "nabrekli" talent, i u filmu funkcionira iskljucivo kao mamac za oci i kao scenaristicki zaplet. Sve u svemu jedna fino pogodjena komedija, s odlicnim tajmingom u ovo "ozbiljno" Oscarovsko predrazdoblje koja svojom energijom i odlicnom glumackom kemijom pogadja uglavnom gdje treba, dok narocito treba pohvaliti odlicnu montažu zbog kojih predvidite mnogobrojne scenaristicke mane, koje ovi film definitivno posjeduje, ali ih i vješto skriva, no i to je karakteristika koja se mora poštovati, kad je ovako zanatski izvedena.

Tuesday, January 27, 2015

INTO THE WOODS


























Moram priznati kako od svih žanrova najmanje preferiram mjuzikl, tako da sam prije odlaska na projekciju filma U ŠUMI(INTO THE WOODS) bio podosta skeptican, iako me recimo LES MISERABLES ugodno iznenadio. Pomogla je i činjenica što je film bio nominiran za podosta kategorija na Zlatnim Globusima, od kojih je ona za najbolju žensku glavnu ulogu u komediji i mjuziklu za Meryl Streep, pa budimo iskreni bila očekivana(stvarno ta žena može glumiti apsolutno sve s nevjerovatnom uvjerljivošću). Upravo mi je ona bila glavna zvijezda vodilja prije odlaska u kino, i koja me nakon odgledanog, moram kazati nije razočarala, dok sam film, pomalo i jest. Nakrcan zvijezdama i zvijezdicama, pozamašnog budgeta i pomalo kopiranog izvrcanja dobro poznatih bajki(citaj MALAFICENT), film jednostavno ne uspijeva uhvatiti pravi narativni tempo, nego nekako uvijek u istoj brzini repetativno predstavlja ovi nekakav novi pogled na dobro poznati bajkoviti svijet. Glazbeni dio je odradjen na visokom nivou, i on stvarno nije problem, problem je što emocije i dogadjanja za vrijeme pjevanja nemaju neku osobitu dušu, niti stvaraju empatiju publike prema likovima, koji blago kazano nisu nešto osobito karakterizirani, što je nažalost značilo površno odradjene uloge bez pedigrea, izuzev Emiliy Blunt koja se odlicno snašla. Vidljivi su nekohentni montažni skokovi što sugeriranje uplitanje producenata u završni proizvod, no možda bi, da budem onako malo i pokvaren, bilo bolje da su se još barem "malo" upleli, jel film zaista pri sam kraj postane 15ak minuta predug i bolno repetativan. Sve u svemu jedno ispodprosjecno ostvarenje koje niti je za djecu, a ni za starije, a koje nadasve "pluta" u drugoj brzini, ne uspijevajuci zbog scenaristicko-redateljske nesposobnosti ubaciti u vecu brzinu i uspješno privesti ovaj "ambiciozan pokušaj" kraju, dok ga jedino glumacke bravure Meryl Streep, Emily Blunt(EDGE OF TOMOROW) i Chrisa Pinea(STAR TREK, JACK RYAN), donekle izvlace iz totalne repetativnosti i zamora materijala. Pogledati ako vas bolja polovica baš nagovori na to, ali bar će te nakon odgledanog imati dobrog povoda za pregovore u vezi "super-protuusluge"!

Monday, January 26, 2015

THE TRIP TO ITALY






















Moram priznati da me poprilicno zabavio prvi nastavak ovog filma, naslovljen samo THE TRIP, gdje su dvojica renomiranih komicara, jedan glumac Steve Coogan(NOC U MUZEJU, PUTOVANJE OKO SVIJETA U 80 DANA, PHILOMENA) i drugi proslavljeni britanski voditelj Rob Brydon, placeni od strane renomiranog casopisa The Observer, da proputuju jedan dio Engleske, isprobaju razlicita jela u razlicitim mjestima i taj cijeli doživljaj recenziraju. Recentni nastavak, PUTOVANJE U ITALIJU(A TRIP TO ITALY) ima identican sinopsis samo smješten u drugu državu, ovaj put je to Italija.
Vidno je naime koliko ovaj metafilmski uradak redatelja Michael Winterbottoma oduševljava dva naslovna glumca, koji nadahnuto improvizirajuci, pokušavaju nadoknaditi nedostatak scenarija. Energija je identicna kao i u prvom dijelu, gdje se, ne skoro, nego upravo dokumentaristicki bilježi putovanje ova dva covjeka, inace skoro pa stranca dotad, koje ovo putovanje nepovratno zbliži. Uspio je Winterbottom(DOBRODOŠLI U SARAJEVO, 24 HOUR PARTY PEOPLE) uhvatiti kao i u prvom dijelu atmosferu predivnih lokacija na kojim ovaj dvojac kuša raznorazne kuharske bravure od kojih vam se nepce ovlaži, dok u intermeezzu od njihovih obroka i observacija na uglavnom  filmsko štivo, redatelj uspješno hvata predivnu talijansku obalu obasutu Suncem i specificnim lokacijama. Moram spomenuti kako ovaj film nije za one kojima je filmska umjetnost samo "povremena avantura", jer istini za volju nece shvatiti osamdeset posto štoseva i imitacija koji dvojac svako malo improvizira, tako da su ova dva filma iskljucivo za one zagrižene filmofile, koji ce kao i naslovni dvojac jedan drugoga, moci kritizirati, ili se smijati na njihova oponašanja poznatih licnosti, ili na ironicni metafilmski odmak od vlatitih karijera. Sve u svemu jedna filmofilmska komedija s elementima drame, koja ce filmskim znalcima ponuditi dovoljno da je neokarakteriziraju kao gubitak vremena, upravo suprotno naime, dok ce "rekreativna publika" ostati poprilicno razocarana i u dosadi, ponajviše u pokušavanju razaznavanja vecine štosova u filmu, što bi ih moglo natjerati na gašenje reprodukcijskih uredjaja prije nego odjavna špica krene.

Thursday, January 15, 2015

AND SO IT GOES
























I Rob Reiner je prije harao Hollywoodom kao jedan od renomiranijih i traženijih filmskih redatelja(MISERY, KAD JE HARRY SREO SALLY, MALO DOBRIH LJUDI), upravo kao što je i Michael Douglas imao slican ili cak i veci status u glumackoj domeni(WALL STREET, IGRA, TRAFFIC). No, stvari su se promijenile, "pomladile" bolje kazano i to njima nikako nije išlo u korist. U poslijednjem desetljecu Reiner primjerice bilježi samo jedan solidan uspjeh s BUCKET LIST, dok Douglas donekle s LEGENDAMA U VEGASU. Njihov, dosad, poslijednji projekt, naslovljen AND SO IT GOES dodao je još jednu "has been" komercijalno potentnu zvijezdu, legendarnu Diane Keaton(ANNIE HALL, SOMETHING GOTTA GIVE) kako bi "zacinio stvari" i natjerao barem stariju publiku da pohrli u kino i vidi da ONI još to imaju u sebi. No, nažalost, scenarist Mark Andrus ih je obavio veoma plošnim nedorecenim scenarijem, ocito sklepan na brzaka, kako bi simpatizirao publiku s ostarjelim zvijezdama, a ne im, kako je trebao, dao stvarne dijaloga pa da se publika barem poistovjeti s likovima i njihovim životima. Film naime prati udovca i prodavaca nekretnina Orena Littlea(Douglas), kojem jednog dana otudjeni sin, prije odlaska u zatvor, dovede svoju kcer na cuvanje. Nesposoban da se brine o njoj, Oren se sprijatelji s prvom susjedom Leah(Keaton), koju na pocetku iskorištava samo da bi se brinila o njegovoj unuci, dok ce se kasnije i onako sasvim "neocekivano" pojaviti i simpatije, a samim tim i predvidljivi i klišejizirani problemi, koje smo vec sto puta vidjeli u slicnim ostvarenjima. Klišejizirani scenarij, nažalost, ni iskusni Reiner nije uspio uzdici, na nekakav barem podnošljivi pijedestal, nego je serijom neinspiriranihi predvidljivih redateljskih riješenja samo dublje uronuo ovo nepotrebno ostvarenje u kvalitativnu agoniju, koju skupa s neinspiriranim glumcima proživljava i publika, jedva cekajuci da sve to skupa završi. Sve u svemu jedno katastrofalno ostvarenje, koje su redatelj i glumci iskoristili samo za punjenje djepova, i kao takvo nije vrijedno vašeg vremena, tako da savjetujem izbjegavanje u velikom luku.

Friday, January 2, 2015

NIGHT AT THE MUSEUM: SECRET OF THE TOMB
























Vec nam dobro poznati nocni cuvar u muzeju, Larry Daley(Ben Stiller) mora otici u Londonski muzej, kako bi otkrio što se tocno dogadja s carobnom plocom, koja izgleda ne samo da gubi svoj "sjaj", nego uzrocno poslijedicno utjece i na "egizistenciju" svih oživljenih eksponata u muzeju, vremena je malo, a prepreka i previše.
Treci, i vjerovatno poslijednji(barem mislim što se Stillera tice) nastavak NOC U MUZEJU, podnaslovljen TAJNA GROBNICE nema nešto spektakularno novo za ponuditi u domeni price ili scenarija, ali moram priznati da su zato efekti izbrušeni do savršenstva, što je veoma lijepo za vidjeti, i stvara rijetko vidjen pozitivan efekt, ali je i realno skoro pa jedini segment vrijedan placanja kino karte, što nije nesto posebno pozitivna stvar. Redatelj Shawn Levy(PRAVI CELIK, PRIPRAVNICI) i vecina glumacke postave iz prvotna dva nastavka su tu i vidno se zabavljaju, ali i opraštaju od franšize što je vidljivo u svakom kadru, narocito u facijalnom izricaju Ben Stillera, koji se u ovom nastavku podosta metafilmski šali i na svoj racun(na svoje komicarske karkateristike koje Lancelot zamijeti), ali i oprašta s svakim od svojih "glavnih eksponata"(što je narocito vidljivo i totalno metafilmski nastrojeno u segmentu s pokojnim Robinom Williamsom). Prica i tempo filma su indenticni prethodnicima, što je dobra i loša stvar, ovisno o tome da li ste obožavatelj ovog serijala ili ste ga u prošlosti izbjegavali u širokom luku. Scenografija, kostimografija i opcenita produkcija filma su na izvanrednom nivou i zaista su idealni za kino iskustvo koje je za divno cudo lišeno 3D  efekata koji nas obasipaju(možda i previše) u poslijednje vrijeme. Dakle nema se tu što dalje bitnog za kazati osim da ce oni kojima su se svidjela prethodna filma, lajkati i recentni, dok svima onima koji nisu pogledali savjetujem gledanje u društvu djece. Tko zna, možda kroz zadovoljstvo i iskreno cudjenje u njihovim ocima i vi date priliku ovoj neobicnoj premisi, koja prvotno(kroz originalni predložak slikovnice) nije samo dizajnirana da privuce publiku željnju besmislenih blockbustera u kino dvorane, nego možda i da zbliži obitelj kroz taj edukativni(ali i osporavan medij), ali i možda da potakne djecu da se odmaknu od svojih tehnoloških spravica i odu doznati što je to muzej, a kroz njega i što je povijest, sadašnjost, buducnost i da se odmaknu od binarnih života, koji ih malo po malo odmicu od stvarnih i nadasve lijepih dijelova života.

Sunday, December 21, 2014

ST. VINCENT





















Majka Maggie(Melissa McCarthy) i sin Oliver(Jaeden Lieberher) usele u novu cetvrt gdje im društvo cini prvi susjed Vincent(Bill Murray). Iako naizgled jedan obican stariji covjek, Vincent je zapravo veoma zanimljiva individua, koja ce mladog Olivera nauciti pokoju stvar o životu, ali i obrnuto.
Bill Murray je ako se mene pita jedina osoba koja je mogla biti razmatrana za ovu ulogu, dok sam vjerovanja da se cak i pisala upravo za njega. Cangrizav, introventni ekstrovert, ironican i iskren do bola, Vincent ce kroz veoma fluidni i lagan, a opet kompleksan dijalog i monolog nauciti i nas pokoju stvar o životu. Razradjeni karkateri i polagan ali nikad dosadan tempo, su ono što krasi ovaj film, dok je idelna gluma svih protagonista nešto što fiono zaokružuje ovu veoma dobru dramu s elementima komedije, ili obrnuto, što je cini veoma laganom za gledanje, ali nudi i dovoljno materijala za razmišljanje o nekim životnim aspektima o kojima ovaj film podtekstualno progovara. Režija Theodora Melfia(ujedno i scenarist filma. dok mu je ovo i dugometrazni redateljski debi)) je jednosmjerna i bez previše eksperimentiranja, što je dobra stvar za jedno ovako ponajviše "glumacko ostvarenje" gdje je redatelj pogodio s skoro pa ulogom promatraca koji prepusta da se emocije i improvizacije jednostavno same stvore kroz odlicne glumce. Melissa McCarthy(HEAT) je predivno suptilna i skoro pa neprepoznatljiva kao brižna majka koja ce uciniti sve za svoje dijete, dok je sporednu uloga prostitutke, Naomi Watts(KRUG) pogodila do savršenstva i jednostavno je, pa cak i samo gestikularno komicna dok je ovako pohvalno neprepoznatljivu gledate. Vec spomenuti Bill Murrey je ostvario još jednu pamtljivu ulogu po uzoru na kultni BESKRAJNI DAN, dok treba pohvaliti i debitanta Jaeden Lieberhera, koji je veoma ozbiljno odradio ovu malu-veliku ulogu. Da nebi ispalo da pricamo o nekakvom remek djelu žanra, jer ovaj film to sigurno nije, ima tu i nekih mana kojima se lako progleda kroz prste, kao što je tipa predvidljivost price i klišejizirano optimisticno finale, no sve se to zaboravi kroz odlicnu karekterizaciju likova i suosjecanje koje stvorite za iste, dok ih pratite i "navijate" za njih, a što je uvijek pohvalna stvar. Sve u svemu, jedan dobrodošao film, koji u ovom ponajviše tehnološki nastrojenom dobu, gdje svatko uglavnom gleda svoja posla, prestrašen(ponajviše zaslugom posvemašnjih medija) potencijalno necovjecnošcu svojih bližnjih i daljih, daje ruku pomirenja, ili bolje kazano ruku povjerenja svom bližnjem, obitelji, rodbini, prijetelju, susjedu, onome kome trenutno najviše treba, uglavnom skraceno kazano, COVJEKU, i "kaže mu", dodji, kaži, ja cu te poslušati, pomoci..umjetnost koja je davno izumrla, ljudskost i suosjecanje. Odlicno pogodjen tajming distributera U ovo blagdansko vrijeme, i totalno vrijedan cijene vaše kupljene kino karte.

Friday, December 19, 2014

TUSK























Voditelj uspješne internet emisije Wallace Bryton(Justin Long) ode posjetiti malo mjesto u Kanadi kako bi intervjuirao You Tube senzaciju, Kill Bill oponašatelja koji je odsjekao sam sebi nogu prilikom preformansa. Kada po dolasku tamo dozna da je u medjuvremenu isti preminuo, pomalo razocaran, tijekom posjeta zahodu nadje zanimljiv "oglas" na zidu gdje doticni Howard Howe(Michael Parks) traži nekoga tko bi poslušao sve njegove zanimljive price iz prošlosti i odluci "izgubljeno vrijeme" pretociti u "pronadjeno" i poslušati doticnog starca i možda izvuci nešto materijala za svoju emisiju. No kad je došao na velebno imanje docekao ga je u najmanju ruku morbidno interesantan gospodin opsjednut morževima, koji ga nakon nekog vremena verbalno ocara, ali tada i fizicki zatoci, dok mu je krajnji cilj, malo kazano zaprepašcujuc.
Ne bi bilo dovoljno kazati morbidno ostvarenje, za recentni film KLJOVA(TUSK), gdje redatelj Kevin Smith(DOGMA, TRGOVCI) svoj renome, zaista "gura" do krajnjih granica "dobrog" ukusa, dok se vi na trenutke pitate, "ma što ovo meni treba u životu?!". No, iako scenaristicki diskutabilan, na trenutke u središnjem dijelu, prije totalne transformacije(ako pogledate znati ce te o cemu govorim), Smith zaista uspijeva stvoriti nekakav Frankenstein pozitivan psiho-horor ugodjaj, kojeg jako brzo i tijekom filma precesto kvari s pokušajima humora, što cijelokupnom ostvarenju daje nedorecenu notu. Previše se tu mješa s dvama žanrovima(komedija/horor koji su ionako zahtijevni), da bi se narativno postigao željeni efekt, no mislim da je pravi problem što ni sam Smith nije znao kakav efekt želi postici, jednostavno je eksperimentirao, i nažalost, ali i podosta ocekivano, nije uspio. Gluma je solidna, dok je Michael Parks(KILL BILL 1,2) kao Howe jednostavno suptilno gospodski morbidno superioran pomalo isforsiranom i sad vec "simptomaticnom" Justinu Longu(ACCEPTED, UMRI MUŠKI 4.0) u njihovom psihicko-fizickom duelu. Zanimljivo je spomenuti i da se u filmu u cameo ali i bitnoj sporednoj ulozi pojavljuje superzvijezda Johnny Depp(u odjavnoj špici navaden kao Guy Lapointe), jedva prepoznatljiv i poprilicno originalan, koji iako pogodjen u svojoj ulozi, totalno neadekvatan za kvalitetu i ocekivanu atmosferu filma. I jednostavno moramo spomenuti Haley Joel Osmonta(ŠESTO CULO) bivšeg "boy wondera" koji je  nestao s "zvijezdanog neba" jednako brzo kako je i došao, dok je suditi prema trenutnoj kilaži vjerovatno dobio stalan angažman u McDonaldsa ili KFCa, dok mu je gluma vidno stagnirala.
Sve u svemu jedno morbidnije ostvarenje(ne pozitivno gledajuci kao primjerice UNDER THE SKIN) koje kao svojevrsni eksperiment nije uspijelo, dok je gledljivo samo iz efekta cudjenja i gnušanja u središnjem dijelu, što vjerujte mi i nije nekakav pozitivan kompliment i moj savjet je da radje, pa cak i ponovno ako treba, pogledajte kultno ostvarenje slicnog sinopsisa iz 1990 godine, MISERY.

Friday, December 12, 2014

HORRIBLE BOSSES 2
































Moram priznati da mi se poprilicno svidila glumacka medjuigra Sudeikesa(OBITELJ MILLER), Batemana(KRADJA INDENTITETA) i Daya(UVIJEK JE SUNCANO U PHILADELPHIJI) u ocekivanom hitu 2011 godine naslovljenom HORRIBLE BOSSES(KAKO SE RIJESITI SEFA). Njihovoj savršenoj kemiji su propomogli i njihovi odvratno dobro protumaceni šefovi od strane Spaceya, Farrella i Anistonice, koji su zaokružili dosta solidnu cijelokupnu pricu i ucinili je više nego gledljivom. I dok je "jedinica" funkcionirala i urodila plodom(citaj zaradila solidne novce), pomalo isforsirana, recentna "dvojka", to nije napravila, kako financijski gledajuci, tako još važnije i kvalitativno. Redateljsku stolicu je od Setha Gordona(CETIRI BOŽICA, IDENTITY THIEF) preuzeo trenutacno "tražena roba u gradu" Sean Anders(scenarist PREGLUP I PREGLUPLJI, redatelj TATIN SIN) i od donekle "razumne komedije" napravio totalnu budalaštinu, koja istina za volju u ponekim situacijama i funkcionira, ali samo zbog glumackih bravura svih protagonista. Vidljivo je da je Anders prethodno radio na PREGLUP I PREGLUPLJI filmu, jer je likovima Dalea, Kurta i Nicka podario rijetko vidjenu degradaciju inteligencije, koja ponekad iznjedri pokoji osmijeh na lice, ali premalo s obzirom na produkcijske vrijednosti ovog ostvarenja. Doduše ni nategnut scenarij gdje "trojka" na nagovor Majkojebca Jonesa(Jamie Foxx) otme sina(Chris Pine) beskrupuloznog Bert Hansela(Waltz) koji ih je zafrknuo za proizvod, nije previše pomogla, no jednostavno se moralo i moglo bolje, ili tocnije kazano trebao je drugaciji sinopsis, koji vec poznate likove nece promijeniti iz temelja i uciniti ih vecim debilima nego što su primjerice Lloyd i Harry(GLUP I GLUPLJI), jer oni to karakterno jednostavno nisu. Kao što sam rekao, gluma je ono što uzdiže ovi film iz totalne budalaštine, i lijepo je vidjeti da je svatko ponaosob od glumaca fino "usjeo" u svoj lik i iznjedrio više nego solidnu ulogu, cemu zasluge najviše vjerovatno idu odlicnoj kemiji na setu koja je i vidljiva u odjavnoj špici. Sve u svemu jedno (nažalost) samo gledljivo ostvarenje, na koje se, ako se bar mene pita, trebalo pricakati još neko vrijeme, dok se ne napiše nekakav potentniji scenarij. Ovako, dobili smo isforsiran nastavak, koji je napravljen samo iz jedne svrhe, da svima involviranim dobro napuni djepove, no na srecu, žanr komedije je odavno postao sklizak teren, gdje publika zbog nepoštivanja njihove inteligencije bez problema gurne film u "hladnu ponor", što se upravo dogodilo i s KAKO SE RIJEŠITI ŠEFA 2, ako se mene pita, totalno opravdano. Ostaviti za svoje reprodukcijske uredjaje, definitivno nije vrijedan vaših "kino kuna".

Thursday, November 27, 2014

DUMB AND DUMBER TO




















"Four score and seven years ago".. Možda bi na takav nacin, onako pomalo ironicno, trebalo zapoceti recenziju filma PREGLUP I PREGLUPLJI(DUMB AND DUMBER TO), s obzirom na cinjenicu da Jim Carrey, skoro pa upravo toliko nije bio "glavni" na box officu(zadnji hitoidni film je bio animirani HORTON), uglavnom se u poslijednje vrijeme koncentrirajuci na povratak na velika vrata nizom sporednih uloga(INCREDIBLE BURT WUNDERSTONE, KICK ASS 2, VODITELJ 2), što budimo iskreni, jednostavno nije njegov stil. On mora biti glavni, mora biti ponekad i preglumljen, i to je jedno dugo vremena jednostavno funkcioniralo idealno(ACE VENTURA, MASKA, LAŽLJIVAC GLUP I GLUPLJI), i to u tolikoj mjeri da je dobio i poneku ozbiljniju priliku(citaj ulogu) koju je više(TRUMANOV SHOW, VJECNI SJAJ NEPOBJEDIVOG UMA) manje(MAJESTIC) iskoristio. Malo je naime poznata i cinjenica da je Jim Carrey prvi probio tada "zlatnu barijeru" dobivši 20 milijuna dolara honorara za veliki komercijalno-kreativni flop NEPODNOŠLJIVI GNJAVATOR(THE CABLE GUY), što je potaklo ostale velike tadašnje zvijezde da traže jednak honoror, samo kako im ego ne bi bio povrijedjen. No, nakon uspjeha SVEMOGUCEG BRUCA, stvari su pomalo krenule nizbrdo, i Carrey nije ostvario niti jednu bitniju ulogu(izuzev VJECNOG SJAJA NEPOBIJEDIVOG UMA, koja nije komercijalno zadovoljila). Njegov "poslijednji pokušaj" jest recentno ostvarenje, nastavak velikog hita GLUP I GLUPLJI(ako se mene pita najbolja komedija svih vremena). Ocekivanja su bila velika. Dobro, pomogla je cinjenica da su se i Jeff Daniels, kao i redateljski dvojac Farrelly ukljucili u projekt, ali svejedno imali su težak zadatak, ne nadmašiti original(jer je to prosto nemoguce), nego samo ga ne oskrvrniti. Nakon odgledanog, moram zakljuciti kako su protagonisti vidno ostarili, a s tim je stigla nemogucnost totalnog vracanja u prvobitne uloge(ipak je prošlo 20 godina). Jim Carrey se vidno trudi(možda i previše ako se mene pita), dok Jeff Daniels na trenutke izgleda kao reinkarnacija "Jack Danielsa", ali se puno bolje vratio u ulogu. Scenarij je napravljen po uzoru na dvojku MAMURLUKA, skoro pa indentican sinopsis iz "jedinice"(ono road trip)i copy paste likovi s masu sitnih fora i par fabularno bitnih oko kojih se sve vrti. Ne morate se bojati film u niti jednom trenu nije dosadan i lijepo je vidjeti njih dvojicu "na putu" ponovno, al one stopostotne kemije i tempiranja fora iz jedinice je jednostavno protokom vremena nestalo, i osjecam žaljenje što se ovaj nastavak nije ranije snimio. No, svejedno, gledajuci ostale komedije ove godine, reprezentativan primjerak brace Farrelly(JA, JA I IRENA, SVI SU LUDI ZA MARY) koji onako dosta prvoloptaški nastoje izvuci osmijeh na vaša lica ali u vecini slucajeva i uspjevaju. No opet, moram dodati kako nisam objektivan oko ovog filma s obzirom na cinjenicu koliki sam obožavatelj prvoga, stoga je najbolji savjet da samo odete, bez velikih ocekivanja i pokušate se osjetiti ponovno mladi i naivni, mislim da ce vas u tom slucaju, Lloyd i Harry uspjeti dobro zabaviti u ova tmurna vremena.

Wednesday, October 22, 2014

LETS BE COPS






















Dva tridesetogodišnja cimera, Ryan(Jake Johnson) i Justin(Damon Wayans Jr.), bez trenutne poslovne perspektive, odu na kostimiranu zabavu obuceni ka policajci. Vracajuci se kuci, shvate da izgledaju toliko uvjerljivi kao policajci da bi se mogli i predstavljati kao oni. Nakon uspjelog cijelovecernjeg pokusa, odluce otici korak dalje, nabave policijsko auto, uredjaje za prisluškivanje i pocinju patrolirati Los Angelesom. No, stvari ne krenu baš tako jednostavno kako su ocekivali kad se zamjere lokalnim kriminalcima predvodjenim Mossijem(intenzivni i uvjerljivi James D Arcy) i potkupljenim detektivom Brolinom(minutažno podcijenjeni Andy Garcia), no srecom u pomoc im priskace moralno vodjeni policajac Segars(Rob Riggle).
Prilicno sugestivan i nedvosmislen naslov filma(barem na engleskom) LETS BE COPS, ili kako su ga naši preveli LAŽNA PATROLA, ostvario je više nego zadovoljavajuc financijski uspjeh na maticnim kino blagajnama, gdje je na nekakvih 17 milijona uloženih dolara, dosad vec utrzio 80ak milijona, što sugerira i potencijalni nastavak, kojeg doduše svršetkom filma, redatelj i scenarist Luke Greenfield(ŽIVOTINJA, NEŠTO POSUDJENO) i producenti nisu ostavili otvorenim, no lako ce to producenti i scenaristi fabularno sklepati ako budu procijenili da mogu iscicati jos pokoji dolarcic.
Kvalitativno gledajuci, nakon cijelokupno odgledanog filma, radi se mozda i o ispodprosjecnoj komediji(kad ga se recimo usporedjuje s 21 i 22 JUMP STREET), ali dok ga gledate, iako na momente montažno nekohezan, ostavlja solidan dojam, koji ne dosadjuje u niti jednom trenutku, i svako malo izmamljuje prosjecan osmijeh na vaša lica, ponajvise zahvaljujuci dobroj kemiji izmedju dva glavna glumca Johnsona(SIGURNOST NIJE ZAGARANTIRANA) i Wayansa Jr.(inace sin Damona Wayansa aka PRLJAVI IGRAJU PRLJAVO i serija DAMON, koju su iako je bila izvanredna jako brzo ukinuli) koji su se ocito odlicno zabavljali snimajuci ovaj film, i tu su kemiju i dobru atmosferu skoro pa metafilmski(u nekim trenucima se i oni smiju trenutnoj sceni koj se zbiva) prenjeli i publici. Reziser je obavio solidan posao i prepustio glumcima i improvizaciji da tece svojim tokom, i nije previše upadao s nekim svojim ekstravagantnim riješenjima kamere, gdje cesto grijese redatelji u zahtijevnom žanru komedije. Iako ima podosta klišeja i rupa u scenariju, jedno gledljivo ostvarenje koje ce vas zabaviti dok ga gledate, pokoju foru ce te zapamtiti i nasmijati se na nju, ali ce te ga realno brzo "spremiti u ladicu" u glavi na kojoj piše, "da da, mislim da sam pogledao taj filma, nije loš". što sugerira da je sve to moglo jos puno bolje s ovako nelošom pocetnom idejom.

Saturday, October 18, 2014

THE DOUBLE






















Cinovniku u vladinoj agenciji Simon(Jesse Eisenberg), koji kroz život prolazi nezamijeceno i socijalno odsjeceno, život naglo promijeni tok, kada se u njegovoj agenciji zaposli osoba imena James(Jesse Eisenberg), s kim dijeli jednaku fizicku vanjštinu. No, iako indenticni izvanka, karakteri su im sušta suprotnost. Dok je Simon covjeca ribica, u nemogucnosti da udje u bilo kakvi fizicki kontakt ili se zauzme za sebe, da ne govorimo o cinjenici da je za vecinu nevidljiv, njegov "dvojnik" James je sve ono što on nije, popularan, manipulativno sposoban, verbalno obdaren ali i bolesno ambiciozan i pokvaren bez ikakvog osjecaja za krivnju. Njih dvoje ce zapoceti cudan odnos koji ce kulminirati kada se beskurpulozni James upusti u aferu s Simonovim "predmetom" žudnje, lijepom i enigmaticnom Hannah(totalno pogodjenaMia Wasikowska).
Recentno ostvarenje DVOJNIK(THE DOUBLE) je baziran na istoimenom knjiškom predlošku Dostoevskog, dok ga je scenaristicki za ovaj film doradio scenarist i redatelj Richard Ayoade(SUBMARINE), kojega se mozete sjetiti i po glumackoj partitudi iz SUSJEDA TRECE VRSTE.
Najbliže napisano, jedno bizarno, drugacije ostvarenje koje se hrani neosporivim vizualnim genijem redatelja Ayoadea, koji je nakon svega vec odgledanog, u okvirima smiješnog budgeta, uspio iznjedriti nešto potpuno novo, svježe, no prije svega uznemirvajuce i zabrinjavajuce. Scenografija i kostimografija je minimalisticka i podsijeca na ranog Terry Gilliama, s morbidnim i eminentnim riješenjima kamere na tragu kombinacije Finchera i Greengrassa, što stvara odlican efekt. Scenarij je jednostavan, no opet kompleksan u svojoj poruci, i kad u retrospektivi razmislite o svemu odglednom, shvatite da poznajete barem jednog Simona, koji zbog društveno popularnih karkateristika(neprivlacne vanjštine i nedostatka samopuzdanja) možda nikad nece moci osvojiti curu koju želi ili zaraditi svoje mjesto "pod Suncem" osim ako ne otkrije ili izmisli nešto revolucionarno(svaka slicnost s Zuckenbergom nije slucajna pri odabiru Eisenberga za glavnu ulogu). Zaista postoje "takve osobe", i ne mogu da ne osjetim žaljenje za svaki oni trenutak kad sam ignorirao takve osobe smatrajuci ih svojevrsnim umanjenjem svoje društvene popularnosti kad bi se nalazili u mojoj blizini. Cudni i jadni ljudi smo mi u borbi za društvenim statusom, no cak i taj društveni status nema takvi impakt na psihu pojedinca, kao konstantno verbalno degradiranje od strane tvojih najbližih, prijatelja, ili u konacnici razocaranje zbog cinjenice da vas je predmet vaše žudnje odbacio zbog neke popularnije, no plošnije osobe. Takvo postupanje stvara psihopate, i moramo shvatiti, da smo svi skupa, kao društvo, krivi za sva ova nezadovoljstva koja precesto kulminiraju ubojstvima i samoubojstvima, i dok ne naucimo evoluirati kroz odnose s drugim živim bicima na ovom planetu, za nas nema spasa. Sve ovo iz jednog tako kratkog filma(93 min.) i jos kraceg sinopsisa, to nije mala stvar, i tim više zato treba cijeniti ovo ostvarenje i ne gledati ga kroz prizmu bizarnog vizualnog prosedea koji film neupitno posjeduje, a koji ce odvratiti podosta publike od gledanja. Ne ovo nije preseratorski art film s apstraktnom porukom koju zna sam autor a na vama je da pogadjate što je pjesnik htio reci, ovo je kvalitativno umjetnicko djelo s odlicnim glumackim ostvarenjima(Jesse Eisenberg je zaslužio nominaciju za Oscara) i jasnim porukama(koje poticu daljnju raspravu), i uznemiravajucim predvidanjem jednolicne, "klonirane", emocionalno osakacene buducnosti, za koju nas svakodnevno treniraju trpajuci nas u okvire inih društvenih pravila i normi. Sve u svemu ovaj film nije za svakoga, a da li je za Vas, to ce te doznati vec u prvih par minuti, tako da vas ništa ne košta pustiti ga na vašem DVDu i otkriti.

Friday, September 26, 2014

A MILLION WAYS TO DIE IN THE WEST


















Seth MacFarlane je veliki hit u Americi. Osim što je osmislio FAMILY GUY, animiranu seriju za starije, koja je veoma popularna na domacem tlu, ostvario je i ogroman financijski ali i kreativni uspjeh režirajuci film TED, koji je usprkos R predikatu, zaradio preko 500 milijuna dolara diljem svijeta. No to nije bilo dovoljno, jer njegovo lice i dalje nije prepoznato diljem svijeta, pa se odlucio biti voditelj Oscara, cime je glas svjetski poznatog Teda, dobio svoju fizicku formu. Osokoljen svim tim uspjesima, odlucio je režirati, i iznjeti glavnu ulogu u pomalo pretencioznoj vestern komediji, žanru, koji nije baš naišao na plodno tlo u prošlosti. Doticna vestern komedija je dobila naziv TKO PREŽIVI, PRICATI CE(A MILLION WAYS TO DIE IN THE WEST), a osim MacFarlanda, glavne uloge iznjeli su Charlize Theron, Amanda Seyfried, Liam Neeson, Neil Patrick Harris, Giovanni Ribisi, Sarah Silverman i još poneke zvijezdice koje su obavile zgodne cameo ulogice. Radnja prati Alberta(MacFarland), ovcara, kojeg cura(Seyfried) ostavi zbog bogatijeg i ambicioznijeg Foya(Neil Patrick Harris). U medjuvremenu, najopasniji revolveras i lopov Clinch(Neeson) sa svojom suprugom Annom(Theron) dolazi u taj mali zabiti gradic, i Albert i Anna se zaljubljuju na prvi pogled, što ce uzrokovati dosta problema i zavrzlama u inace mirnom gradicu u kojem prevladavaju kurve, alkohol i smrt.. dosta dosta smrti, cak i na sajmovima, vjerovali ili ne, cak i na sajmovima.
Prvo moramo spomenuti cinjenicu da je film krahirao, kako na domacem i tako i na svjetskom box officu i zabilježio poražavajuce rezultate, što je odmah aktiviralo MacFarlandov smisao za biznis koji je najavio snimanje nastavka TEDa, zlatne koke kojom bi trebao povratiti svoj isplativi status. Iskreno, da li je film zaslužio ovakve poražavajuce kino rezlutate? Ne. No nije zaslužio ni nekakve puno bolje. Realno radi se o medikritetnom stvarenju koje je kao i primjerice FAMILIY GUY dizajnirano na nacin "nizanja fora" bez nekakve specijalne fluidnosti, kao sto je recimo imao TED, koji je uspio spojiti te dvije vrste komicarskog izricaja u jednu vise nego gledljivu formu. Ovako, dobili smo samo poneku zgodnu foru, svake dvije minute, doduše poprilicno montažno osakacenu i usudio bi se kazati u formi skeca, koja nije bas trazena filmska forma u ovo modernije doba kada svaki iole sposobnija osoba moze montirati filmic. Gluma je na visokom nivou i zaista funkcionira, dok najviše bode oci upravo MacFarland, koji jednostavno na trenutke izgleda glumacki smiješno, ali ne na onaj adekvatni nacin. Sve u svemu jedna korektna komedija, koja nije dosadna, i ima podosta dobrih fora, koje jednostavno nisu dobro filmski ukomponirane, i kao takve, nisu izazvale efekt, koje bi možda imale, da su imale bolju scenaristicku i redateljsku viziju, koja je ovaj put izostala kod neupitno talentiranog MacFarlanda. Ništa, nadajmo se da s TEDom 2 nece kopirati MAMURLUK 2(znate ono snimiti isti film u egzoticnijoj lokaciji) i da ce nam ponuditi nešto novo i svježe, što ce mu u buducnosti otvoriti jos pokoja vrata mainstreem komedije.

Tuesday, September 9, 2014

TEENAGE MUTANT NINJA TURTLES





















Skupina mutiranih ninja kornjaca se suprostavlja zlom Shredderu koji zeli pokoriti New York i uciniti ga svojim carstvom.
Kad sam prvi put cuo da se sprema igrani projekt NINJA KORNJACE(TEENAGE MUTANT NINJA TURTLES), informacija mi je izazvala mozda cak i pokvarano sarkasticni osmjeh na lice. Nakon odgledanog trailera, taj identicni osmijeh se proširio, da bi na kraju nakon odgledanog citavog filma, zakljucio kako je sav taj smijeh bio vise nego opravdan.
Naime, iako je ciljana demografska skupina ovog filma od nekakvih 5-10 godina, ne mogu a da se ne osjetim nekako prevarenim i razocaranim, jer i ja sam nekad uzivao u animiranim dogodovštinama ovih nesvakidašnjih junaka. I upravo to i jest problem, oni su nesvakidašnji junaci, koje su pokušali uvaliti u ozbiljno ruho nekakvog superjunackog spektakla na razini prvog IRON MANa ili KAPETANA AMERIKE: ZIMSKOG VOJNIKA. Dojma sam, kako bi bilo svrsihodnije i kreativno uzvišenije da se preuzeo komicno-sarkasticno svemirsko-bajkoviti ton recimo CUVARA GALAKSIJE koji ima realno pozitivnu fiktivnu bazu, no redatelj Jonathan Liebesman je nakon INVAZIJE: LOS ANGELES, jos jednom pokazao kako nije kreativan nego producenstki podoban. I dok mu se s INVAZIJOM LOS ANGELES to nije isplatilo(film je krahirao na box officu u Americi a i diljem svijeta), neocekivano, NINJA KORNJACE su postale blagi box office hit, koji ce sad skoro sigurno iznjedriti jos barem jedan nastavak(producent Michael Bay je vec zakazao datum premijere). Naivni i prozirni ili bolje kazano "bezosjecajni" CGI efekti, narocito na licima naslovnih kornjaca, koji izgovaraju jos bezosjecajniji scenarij prepun blago kazano rupetina, potkrijepljen sterilnom predvidljivom akcijom i "CGI glumom" Megan Fox(TRANSFORMERS), su samo neki od loših karakteristika ovog filma. Kamera je kopija STAR TREKa, dok je montaža blago kazano unakažena producentskim škarama. No ima jedna dobra stvar, film i nece biti toliko los vec spomenutoj demografskoj skupini koja ce naci pokoji zanimljivi detaljcic, scenu, i kojoj se tek sad predstavljaju ove akcijske figure po prvi puta. Film ce popratiti odlazak McDonaldsu, koji ce eto, "darujuci" figure glavnih likova uz kupljeni obrok, pomoci globalnoj komercijalnoj sceni da ne samo zatupi nase mlade mozgove, nego da ih jos malo kolesterolizira. Sve u svemu jedno zatupljujuce, bezosjecajno ostvarenje koje nema niti nekakvu prizemnu poruku koja hajde barem na nižem nivou inspirira djecu za nešto više i bolje. Uglavnoj živite u kanalizaciji i papajte pizzu.. a i nešto neuvjerljive CGI akcije ima.. Eto.

Wednesday, September 3, 2014

22 JUMP STREET

















Metafilmski! To bi bio najbolji opis filma 22 JUMP STREET, nastavka uspješnice 21 JUMP STREET, koji je kao sto kazu i u recentnom filmu, ostvario uspjeh koji se nije ocekivao i pružio šansu nastavku da bude veci, bucniji, skuplji i moram priznati na našu veliku radost, smiješniji.
Radnja je identicna kao i u prvom nastavku, samo se mjesto radnje mijenja, umjesto u srednju školu, dvojac Schmidt(Jonah Hill)- Jenko(Channing Tatum) "promaknuti" su na koledj.
Treba zaista cestitati redateljskom dvojcu Phil Lordu i Christopheru Milleru(LEGO FILM), koji su nakon jedinice uspjeli naci dovoljno kreativnosti i svjezine u sebi da iznjedru jos bolji nastavak. Montaža, soundtrack, fore i gluma su na visokom nivou, i zaista bi bila šteta, da ovaj dvojac ne nastavi sa svojim dogodovštinama u potencijalnim nastavcima(bas kako "sugerira" odjavna špica). Zaista je teško naci manu, osim mozda jedne, a to je da od previše metafilmicnosti, ponekog zahtijevnijeg ili možda neupucenijeg gledatelja ne zaboli glava i to mu sve ne postane odvec zamorno i repetativno. Naime, redateljski dvojac je riskirao "kopirajuci" prethodnika, samo umecuci nove fore, kao sto je to napravio Todd Philips s HANGOVER 2, no njima se zbog novih, svijezijih i brojnijih smiješnih dijaloga, to nije kreativno obilo o glavu. Zarada filma je velika, Tatum i Hill su tražene i voljene zvijezde trenutno i bilo bi zaista interesantno vidjeti što bi se moglo smisliti za recimo trecu inacicu filma, i da li bi publika "popušila" nekakvu totalnu neocekivanu zafrkanciju redateljskog dvojca. Ništa, ostaje nam da pricekamo i vidimo, možda nas i iznenade s necim novim, opet. Dotad, dobro se nasmijte s 22 JUMP STREET i uživajte u savršenoj kemiji izmedju Hilla(VUK S WALL STREETA, MONEYBALL) i Tatuma(MISIJA BIJELA KUCA, CAROBNI MIKE), koja je zapravo glavni pokretac filma.

Friday, July 18, 2014

BEGIN AGAIN






















Gretta(Keira Knightley) je mlada glazbenica koja je zadnjih par godina provela kao "sidekick" svom popularnijem momku Daveu(Adam Levine), koji osim što je "tukao" turneje, je usput "tucao" i svoju pomocnicu, što je dovelo do prekida veze. Dan(Mark Ruffalo) je glazbeni menadjer/producent i bivši suvlasnik nezavisne diskografske kuce, koji jednog dana pripit završi u baru u kojem je sasvim slucajno i neocekivano za nju samu nastupala Gretta. Uvidjevsi njene kantaautorske sposobnosti, i u nepostojanju alternative, Dan ponudi Gretti mogucnost snimanja albuma, ali na jedan ne baš uobicajeni nacin.
Nadasve zanimljivo ostvarenje je redateljsko i scenaristicko "dijete" John Carneya, koji je vec odusevio kritiku s takodjer glazbenim ostvarenjem JEDNOM(ONCE), dok je s ovim, samo potvrdio svoj besprijekoran glazbeni, ali i redateljski okus. Naime, rijetko kad me je, barem u domeni glazbenog filma, nesto ovako osvojilo kao ovaj film. Od samog pocetka se vec nazire nešto totalno drugacije i s bouqueom, koji se, kako se prica odmotava, samo kvalitativno proširuje i glazbeno obogacuje. Da ne bi mislili kako je jedina "zvijezda" filma soundtrack koji je besprijekoran, scenarij je ispeglan skoro do savrsenstva, i na jedan neklisejizirani nacin, nasmijava, rastuzuje i potice na razmišljanje, što je uvijek hvalevrijedna stvar. Stvarno na više nivoa, dramski, ovaj film funkcionira, dok osudjuje, secira i realisticki ocrtava sve standardne greske nas ljudi kao boraca kroz život, gdje su nam dodijeljene raznorazne uloge, kroz raznorazne etape našeg života i to u tako malo trajanja ovog filma. Gluma je bila od velikog znacaja za jedan ovako tipicno dijaloški film i Knightley(ANA KARENINA) i Ruffalo(AVENGERS, aka Hulk) imaju savršenu kemiju, dok im novopeceni glumac Levine(frontman MAROON 5) solidno parira i uklapa se idealno, kao pomalo "prodana" glazbena zvijezda, što ima upecatljiv metafilmski efekt. Ostatak glumacke podjele je takodjer idealno odabran i ostavlja svoj obol cijelokupnom ostvarenju, dok je lepršava rezija bez puno eksperimentiranja i s fokusom na zvuk i koloritno adekvatnu kameru, pun pogodak. Ne znam koja je tocno ideja vodilja bila redatelju Carneyu, no dojma sam, kao da je u liku Dana vidio sebe, pomalo razocaran mainstreem glazbenom industrijom i prodajom odlicnih autora za "sitnu lovu", htio pokazati i dokazati da i dalje postoje istinski talenti, kojima treba dati šansu i bezuvjetnu podršku, uz samo malo poguravanja koje ce njima samima znaciti nista, a tim izgubljenim i neshvacenim umjetnicima puno, i gdje ce mo, što je najvažnije, profitirati i mi sami, vjerni slušatelji, publika, ljudi, u svim onim životnim trenucima, lošim i dobrim, gdje nam istinski kvalitetna muzika, pomaze da se lakše nosimo s teškim, a jos jace stimuliraju dobre trenutke. Jedan izuzetno kvalitetan film s kvalitetnom muzikom o kvalitetnoj muzici, koji  realno ocrtava, bez previše patetike i klišejiziranosti sve naše dramske, romanticne i komicne trenutke, koji cine ovu nepoznanicu zvanu život.

Wednesday, July 2, 2014

BAD WORDS





















Guy Trilby(Jason Bateman) pronadje "rupu" u pravilniku natjecanja u slovkanju za školarce i prijavi se, odlucan da ode do kraja i pobijedi na nacionalnoj razini. Iako djeluje nadprosjecno inteligentan, nitko zapravo ne moze dokuciti koji mu je povod da to uradi i zasto zeli izgurati do samog kraja.
Zanimljiv scenarij je djelo debitantna Andrewa Dodgea, dok reziju potpisuje nitko drugi doli Jason Bateman(HORRIBLE BOSSES, KRADJA INDENTITA, serija PRIKRACENI), koji je vidio iskljucivo sebe u naslovnoj ulozi. Moram priznati da je i pogodio, jer mu uloga prepotentnog, mrzovoljnog, sarkasticnog, otudjenog covjeka stoji kao salivena, i ova uloga bi se slobodno mogla okarakterizirati kao njegov "Bad Santa" s kojim ima podosta slicnosti. Naime, nema u ovom filmu straha od cenzora i Bateman prikazuje "the full monty" verbalnih dosjetki i uvreda, u kojima ne preza od nicega. Moram vam natuknuti kako ovo stvarno nije film za svatkoga, i konzervativnija publika a pogotovo roditelji bi se mogli smatrati pomalo i uvrijedjeno, iako postoji moralka upletana u završni "twist", koja se zapravo na blagi nacin ispricava za sve sto je prikazano ili bolje kazano izreceno. No, ovaj film bi mogli zato obozavati svi oni ljubitelji pesimisticno-sarkasticnog no ponajvise crnog verbalnog humora kojeg nemilice sipa lik Batemana, koji se doima kao nekakav hibrid Bad Sante(Billy Bob Thorntona) i doktora Housa. Rezija je na razini nekakvog sitcoma i samo u rijetkim trenucima Bateman eksperimentira s kamerom, ponajvise zbog manjka sadrzaja kojega je trebalo ispuniti. Ostatak glumacke postave je adekvatno podijeljen i valja pohvaliti mladog Rohana Chanda u ulozi Trilbyevog najveceg protivnika i prijatelja, koji je "Grinchu", barem na trenutak "pokazao smisao Božića(citaj zivota) a to su kao i uvijek oni kratki istinski trenuci zabave i prijateljstva koji su zaboravno nezaboravni. Pogledajte, nece vam biti dosadno, jer film osim crnog humora sadrzi i neku vecu poantu koju je htio pokazati, a ako kojim slucajem budete uvrijedjeni odgledanim, uzmite u obzir cinjenicu da ste se malo uozbiljili i ostarili, no mislim da Trilbya to nije ni briga.

Thursday, June 26, 2014

THAT AWKWARD MOMENT





















Iako nekoc jedan od najpopularnijih i najlukrativnijih žanrova, romanticna komedija je dozivila svoje crne dane, u kojima jedino gdjekod ispliva na površinu koja hard core komedija "R" predikata, koju pohrlu gledati uglavnom infantilci željni zahodskog humora. Spominjem tu cinjenicu na pocetku recenzije jer je Zac Efron(SUSJEDI, HIGH SCHOOL MUSICAL) trebao biti nekakvi predstavnik tih skoro pa izumrlih žanrova i kombinacije tih dvaju žanrova žanra, silno se pokušavajuci profilirati i dokazati kao umjetnik sposoban interpretirati siroki dijapazon emocija.
U recentnom ostvarenju, TAJ NEUGODAN TRENUTAK KAD..(THAT AWKWARD MOMENT) Efron nije samo jedan od glavnih glumaca, nego na sebe preuzima i producentsku ulogu, što znaci da je vidio veliki uspjeh citajuci scenarij. A scenarij i rezija su djelo pomalo neiskusnog Tom Gormicana, koji producentski potpisuje samo ocajno okarakterizirani FILM 43 i to mu je zapravo jedina relevantna referenca.
Recentno ostvarenje prati trojicu vise manje uspjesnih, zgodnih prijatelja(Efron, Michael B. Jordan, Miles Teller) koji se, nakon sto jednog od njih prevari žena, zavjetuju kako se neko vrijeme nece upuštati u ozbiljne veze, nego samo zabavljati bez ikakvih obaveza. No nekako bas u to vrijeme sva trojica upoznaju cure koje ih ne ispunjavaju samo fizicki, nego i malo vise. Ne zeleci jedan drugome kazati kako su prekrsili zavjet, dovode sebe u mnostvo neugodnih i nezgodnih situacija.
Moram priznati da nije film cak toliko ni los koliko ga je kritika osudila a publika ignorirala u kinima, i tijekom svog trajanja rijetko odlazi u domenu dosadnosti, dok je  scenaristicna repetativnost najveca boljka filma. Naime, ne mogu niti priblizno opisati koliko filmskog trajanja filma ode na rijec "idiot" u vise ili manje slicnim "duhovitim dosjetkama" baziranima na toj rijeci. Upravo je na tim "duhovitim dosjetakama", ili bolje kazano na pokusaju da bude humoristican redatelj/scenarist Gormican izgubio ozbiljniju publiku, i žrtvovao cijelu jednu nelosu ideju i podosta pametnih dijaloga i scena zbog tih detalja. Jednostavno je s nekim "Hangover" dosjetkama i macho dijalogom htio kupiti ciljanu publiku, a podredjivanje scenarija zbog jedne demografske skupine samo rijetko ulodi plodom(OLD SCHOOL, HANGOVER). Nemomogucnost odlucivanja kojim zanrom zeli krenuti, i balansiranjem izmedju komedije i romantike, je dovelo do situacije da recentno ostvarenje bude relevantno samo u ponekim dijelovima, dok jako brzo, nemilom kolicinom isforsiranog humora, biva upropasteno i to je zapravo najveca boljka filma. Kemija izmedju glumaca je vise nego solidna i mislim da vam sve u svemu nece biti zamorno gledajuci film, dok ce te ga realno jako brzo zaboraviti nakon odlgedanog. Mlako, nedoreceno, ali gledljivo i podnosljivo su karakteristike koje najbolje ocrtavaju ovaj film. TAJ NEUGODNI TRENUTAK.. kad gledatelj shvati da je redatelj na krivi nacin pomijesao žanrove..

Friday, May 16, 2014

NEIGHBORS
























Nakon velikog uspjeha filma HIGH SCHOOL MUSICAL, njegova glavna zvijezda Zac Effron, je kroz niz projekata(PONOVNO 17, CHARLIE ST. CLOUD, ZAUVIJEK TVOJ) pokušao izgraditi imidj velike tinejderske sexy zvjezdice. Svi ti pokušaji, su više manje ostali na pokušajima i nisu iznjedrili neke velike kreativne, a doduše ni one financijske uspješnice na koje bi se mogao osloniti u nepredvidljivoj Hollywoodskoj buducnosti. Zato nije neobicno, sto su mu agenti savjetovali recentni projekt SUSJEDI(NEIGHBORS) i spojili ga s relativno poznatom komicarskom zvjezdom Seth Rogenom(barem u Americi) kojemu je u prosjeku svaki drugi projekt, hit(ZALOMILO SE, OVO JE KRAJ). To je bio slucaj i s SUSJEDIMA, koji su u prvom tjednu prikazivanja u americkim kinima zbacili s trona CUDESNOG SPIDER-MANA 2 i zaradili preko 50 milijuna dolara, što nije mala stvar za jednu komediju, koja ujedno nije nastavak uspješnog prvijenca. Sinopsis je poprilicno jednostavan, Mac(Seth Rogen) i Kelly(Rose Byrne) s djetetom žive u naizgled mirnom susjedstvu, koje se naglo promijeni kada im kao prvi "susjed" dodje ni manje ni više nego bratstvo, predvodjeno s Teddy(Zac Effron) i Pete(Dave Franco), koji imaju "obavezu" partijati jako bucno do ranih jutarnjih sati. Kao što možete pretpostavljati nakon pocetnog ispipavanja, dvije kuce se zarate, dok je jedino pravilo ratovanja, da nema pravila ratovanja, neka igre pocnu.
Prema prosjecnim ocjenama po raznim filmskim stranicama i ogromnoj pocetnoj zaradi, ocekivao sam stvarno salve smijeha i fore kojima cu se jos dugo smijati, a dobio sam pokoji izmamljeni osmjeh na lice, i više nekakvu dramaticnu ozbiljnu poruku kamufliranu ispod svog tog na trenutke zahodskog humora. Naime, redatelj Nicholas Stoller(GET HIM TO THE GREEK, PREBOLJETI SARAH MARSHALL)) je s prenatrpanim trailerom cak malo i prevario publiku, koja je mislila da ce gledati nekakvu opscenu "borbu" MAMURLUKA i SAM U KUCI, dok je u stvari dobila opscenu komediju, koja se ne libi prikazati R-predikat scene, umotanu u univerzalniju poruku. Poruka je zapravo jednostavna, stariji ozenjeni, situirani ljudi(citaj lik Setha Rogena) zale za "izgubljenom mladošcu", dok se "izgubljena mladost" brine za nesituiranu nesredjenu srednjovjecnost, dok u isto vrijeme ne žele odrasti, a objektivno znaju da moraju i tu se radjaju kompleksi, koji se nerijetko prenesu na citavu trenutnu životnu situaciju, ali nažalost i na koleteralne žrtve(citaj obitelj, prijatelje). Pohvalno je zaista da se u jednom ovako mainstreem ostvarenju, veoma potentno tempira zahodski humor, s nekom vecom porukom, koja ne ostane skrivena duboko ispod svih tih fora, alkohola, droge i sisa, nego svako malo s kojom pametnom dosjetkom i scenom, izidje na površinu. Glumci su upareni odlicno i savršeno Rogen i Effron funkcioniraju kao fizicki ekvivalent jedan drugome, dok Rose Byrne(PROROCANSTVA, DJEVERUSE) pokazuje da je prebacivanje na komediju, bila zapravo dobra stvar za njenu karijeru. Produkcija je vidno bogata, i uvelike scenografski podsijeca na OLD SCHOOL, što je naravno veoma dobra stvar. Sve u svemu jedna dobra komedija, koja vas nece toliko možda naglas nasmijati, koliko ce vas zapravo potaknuti na razmisljanje o vama samima, i kao takva, iako podredjena posvemašnjoj potrebi se preludim scenama partijanja(VUK S WALL STREETA, MAMURLUK), ima neki veci bouque koji zasluzuje vasu, ako nista minimalnu pažnju.

ser
Twitter Delicious Facebook Digg Stumbleupon Favorites More