Showing posts with label Action. Show all posts
Showing posts with label Action. Show all posts

Friday, February 13, 2015

AMERICAN SNIPER




















Možda i najnezasluženiji nominent za Oscara u kategoriji najboljeg filma godine, AMERICKI SNAJPER(AMERICAN SNIPER) prati životnu pricu najsmrtonosnijeg snajperista americke vojske u povijesti Chrisa Kylea(Bradley Cooper).
Iako poprilicno korektno odradjen, film Clinta Eastwooda(MISTICNA RIJEKA, DJEVOJKA OD MILIJUN DOLARA) neodoljivo podsijeca na mnogobrojne naše "uspješnice" koje glorificiraju i mistificiraju rat, kao nešto što bi trebalo biti zauvijek u našim mislima, u pozitivnoj sferi k tome, i kao takav, poprilicno je jednosmjeran i iskljucivo za americku publiku, koja ga je, totalno ocekivano, podržala i na box officu gdje film zaradio 200 mlilijuna dolara samo na domacem tržištu. Gledajuci s iskljucivo filmskog gledišta, ovo ostvarenje stvarno ne nudi ništa novo po pitanju žanrova koje obuhvaca, dok bi ga bilo najbolje objasniti kao poprilicno inferiorniju i nadasve patriotskiju verziju ZERO DARK THIRTY-a. Cak i tehnicki aspekti filma u pojedinim dijelovima ne štimaju, dok najviše ubada u oko činjenica da je beba s kojom Siena Miller i Cooper šetaju naokolo u filmu, vidno umjetna, zaista, vjerovali ili ne, radi se o "pupi", koja na trenutke stvarno odvraca pažnju od dramski nastrojenih dijaloških partija izmedju ovo dvoje supružnika. Akcijski dio je odradjen korektno, iako ne i spektakularno, dok nakon nekog vremena tijekom trajanja postane i malo repetativan. Scenografija i kostimorafija su ono što uzdiže ovaj film iz mediokriteta, dok je glumački dio filma iskljucivo jednosmjerno nastrojen k Bradleyu Cooperu(SILVER LININGS PLAYBOOK) aka Chrisu Kylu koji zauzima najveci dio trajanja filma, no moram priznati da je Cooper odradio to i više nego korektno, bez preglumljivanja, suptilno i oprezno, baš kako je i trebalo, ali totalno neadekvatno za Oscarovsku nominaciju. Sve u svemu jedno tipicno americko ostvarenje koje nije postavilo, ili bolje kazano ostavilo nikakva pitanja otvorenim, a trebalo je, nego je poprilicno pacerski i na sigurno odigralo na kartu glorificiranja nacionalnog heroja, znajuci, ili bojeci se mnogobrojne publike, za koju se znalo da ce pohrliti u kina. Jedan tipicni studijski film, bez duše i forme, no svejedno poprilicno "površno gledljiv" i korektan, zapravo sve ono što nije trebao biti.

Monday, February 9, 2015

PREDESTINATION





























Film PREDODREDIŠTE(PREDESTINATION) prati život vremenskog agenta(Ethan Hawke). U svojem poslijednjem zadatku mora pronaci bombaša za kojeg se zna da ce poharati pola New Yorka u prošlosti, a jedini koji ga može zaustaviti je on.
Drago mi je kad, recenzirajuci, prvo moram sugerirati, da je o doticnom filmu bolje što manje znati zbog svrsihodnosti gledanja. E pa to je upravo slučaj i s ovim neobicno koncipiranim filmom, koji se vecini vjerovatno nece svidjeti, ili možda ipak da. Sugerirati cu, kako je potrebna potpuna koncentracija za vrijeme gledanja ovog filma, dok cu svim onim "automatski nastrojenim kriticarima" kazati da ne traže dlake u jajetu nego da poštuju originalnost, i drugaciji pogled na temu koja je filmski i literalno gledajuci dobrano izlizana. I dok je primjerice LOOPER bio više nekako mainstreem nastrojen, s elementima horora i eminentnosti, PREDOREDIŠTE bi se slobodno moglo postaviti na kazališnim daskama i svejedno funkcionirati savršeno, što je činjenica zbog koje scenaristima i redateljima brači Spierig(DAYBREAKERS), treba skinuti kapu. U ovom ostvarenju nema akcije ni vizualnih ekstravaganca, ovdje je akcija dijaloška, monološka, ali u niti jednom trenutku dosadna, dok je odmatanja filma poput listova luka do svoje same srži, biti, poante, prava mala umjetnost za sebe. Postavljaju se mnoga pitanja nakon odgledanog i postavljati ce se. Film se kritizira ali hvali, detaljizira, što znaci da su i oni "hejteri" filma, dobro obracali pozornost prilikom gledanja, što znaci da su ih koncept i prica filma zaintrigirali, dva pojma s kojim se ne može pohvaliti veliki broj filmova. Da nebi ispalo da se radi o remek djelu jer nije, film ima svojim mana, najviše zbog kompleksnosti i magnitude price, no jednostavno se mora cijeniti narativna potentnost redatelja i scenarista kao i egzekutiranje cijelog koncepta, u jedan više nego gledljiv, zanimljiv i napet film. Moram spomenuti i odlicnu glumu glavnih likova koji energijom i odlicnim glumackim bravurama adekvatno sudjeluju u naraciji, dok se narocito istice relativno nepoznata Sarah Snook, koja je ostvarila jednu od boljih ženskih uloga ove godine, dok je Ethan Hawke(BEFORE MIDNIGHT, SINISTER, DAN OBUKE) standardno uvjerljiv, no još uvijek s komercijalnog mainstreem gledišta uvelike podcijenjen, cemu ide u prilog i cinjenica da film nažalost nije ostvario nekakav znacajan financijski uspjeh.  Kvalitativno gledajuci u retrospektivi znanstvene fantastike u 2014 godini, negdje izmedju superiornijeg INTERSTELLARA, i samo nijansu inferiornijeg EDGE OF TOMORROW.

Saturday, February 7, 2015

TAKEN 3















Otvaranje od 40 milijuna u americkim kinima zvuci poprilicno impresivno za jedan srednjestrujaški akcijski triler. Dobro, ne možda toliko cudno kada uzmete u obzir da se radi o trecoj inacici populariziranog TAKENa(96 SATI). I dok je jedinica iznenadila sve, kako financijski, tako i puno važnije kvalitativno, dvojka je debelo razočarala, što nije bilo ni cudno jer je režijsku stolicu napustio Pierre Motel(IZ PARIZA S LJUBAVLJU), a naslijedio ga komercijalno nastrojeni Olivier Megaton(COLUMBIANA). No, kako je i dvojka iznjedrila fini financijski balans, nažalost ne i kvalitativni, nije bilo razloga da mu se ne povjeri i treci dio.. nažalost! Naime, prvo što mi na usta izlaze jesu poprilicno vulgarni epiteti, kojim bi rado obasipao ovaj uradak, no nažalost biti cu dovoljno kulturan da to necu uraditi. Kazati cu samo da mi je žao što se jedan kvalitetan glumac kao Liam Neeson(SCHINDLEROVA LISTA) prodao, dobro u njegovu obranu na racun mu je stiglo 20 milijuna za ovaj treci dio, no ono što mi najviše "bode uši" jest njegova poslijednja izjava kako bi rado uradio i cetvrti nastavak,  samo apeliram, molim te, radi svoje glumacke karijere, nemoj! Ne znam odakle poceti, možda od konfuzne režije, očajnog scenarija sklepanog na brzinu bez ikakve afekcije za likove, morbidno treskajuce kamere koja na trenutke uzrokuje epilepsiju, montaže ocito uradjene od strane djeteta, ili možda najgoreg aspekta filma, soundtracka, koji je toliko napadan i loše koncipiran, da na trenutke mislite da se netko zafrkava s vama. Uvjerljivost i eminentnost Liama Neesona odnosno njegovog lika veceg od života Briana Millsa je toliko scenaristicki neopravdana, da uradci Stevene Seagala imaju kvalitetnije uporište. Stvarno nije potrebno trošiti daljnje rijeci, nego je dovoljno samo sugerirati, ili bolje, zamoliti vas, da u velikom luku izbjegavate ovaj film, vjerujte mi, ako iti malo volite Liama Neesona, prvi TAKEN, i naposlijetku filmsku umjetnost, uciniti ce te sebi veliku uslugu.

Tuesday, January 20, 2015

THE GUEST

























Vojnik David(Dan Stevens) jednog dana pokuca na vrata obitelji Peterson, tvrdeci da je bio blizak prijatelj i kolega njihovom poginulom sinu. Obitelj Petersen ga primi u svoj dom na nekoliko dana, želeci doznati što je moguce više o sinovim aktivnostima prije smrti. No, ubrzo se pocinju dogadjati bizarna ubojstva u tom malom gradu, i stvari postanu blago kazano intrigirajuce.
Cetvrta suradnja redatelja Adama Wingarda i scenarista Simona Barretta(VHS 1, 2, YOU ARE NEXT) urodila je blago kazano cudnim ostvarenjem. Zaista je teško žanrovski okarakterizirati ovaj projekt, koji iako narativno i atmosferno jako potentan, ima svoju dozu budalaština na koje za divno cudo gledate veoma pozitivno. Naime, vidljivo je da su redatelj i scenarist imali viziju i ideju gdje žele otici s ovim filmom, i upravo su "tamo" i došli, a "tamo" jest, svojevrsan "tour de france" glumca Dan Stevensa(DOWNTON ABBEY, NOC U MUZEJU: TAJNA GROBNICE) koji doslovce svojim bizarnim zastrašujucim šarmom i performansom krade cijeli film, ili bolje kazano, on JEST ovaj film. Na veoma pametan nacin, nizom montažnih riješenja i usporenim tempom je ovaj film uspio stvoriti misteriozan efekt, koji ce vas na samom kraju totalno razocarati, no ništa zato, jer nacin na koji je to uradjeno, je vrijedan poštovanja, i zaista bi malo filmaša uspilo u tome. Trebalo je hrabrosti za jedan ovakav projekt, i zaista treba skinuti kapu, što su sve produkcijske vrijednosti, stavili na pleca jedne jedine osobe, glumca Dan Stevensa, koji im se odužio rijetko vidjenim preformansom vrijednim ako se mene pita i Oscarovske nominacije. Scenaristicki gledano, film je trash, redateljski umiješno zakamufliran, no glumacki totalno egzekutiran i pogodjen, i moram priznati da me nitko nije davno oduševio kao Stevens, i predvidjan mu veliku karijeru ako samo nastavi s pametnim odabirima projekata. Sve u svemu možda bi najbolje bilo okarkterizirati ovo ostvarenje kao pogodjen eksperiment, koji ima svoju glavu i rep iako je realno nema, dok mu je zvijezda vodilja vidljivo bio UNIVERZALNI VOJNIK, što se ponajviše odaje atmosferom i lokacijama. Pogledajte, ovo je jedan od onih filmova koji ce vas ili oduševiti svojom nonšalantnošcu i ignoriranjem svih trenutnih filmskih postulata, ili ce vas razocarati do te mjere da ce te ga okarkerizirati kao jedan od najgorih filmova koje ste ikad gledali, ja vam samo savjetujem da tokom gledanja totalno pustite mozak na pašu, ovaj film ce vam uzvratiti jednakom mjerom.

Friday, January 9, 2015

EXODUS: GODS AND KINGS




















Prkosan vođa Mojsije(Christian Bale) ustane protiv egipatskog faraona Ramzesa(Joel Edgerton), postavljajuci tako 600.000 robova na monumentalan bijeg iz Egipta i suocavavši ih s Njegovim zastrašujucim ciklusima smrtonosnih zala.
Stvarno sam želio da loše ocjene na renomiranim filmskim portalima, i uglavnom loši kriticarski osvrti budu krivi prikaz stvarnog stanja poslijednjeg filma Ridleya Scotta(ALIEN, GLADIJATOR, PROMETEJ) naslovljenog EGZODUS: BOGOVI I KRALJEVI. I dok je trailer zaista oduševljavao svojom dobrom ukomponiranošcu dijaloga, efekata i glazbe, sam film sugerira nekakvu producentsku upletenost, koja je ne samo uvjetovala cenzurirani sadržaj filma, nego i njegov konačni izgled. Montažni rezovi, pogotovo od sredine filma prema kraju su vidljivi, i mislim da je Scott, podosta toga prisilno izrezao, što je dalo svojevrsan nedorečen ton cijelom filmu. Zaista, nakon odgledanog, ne možete ništa suvislo ili barem filozofski, pa cak ni vjerski izvuci iz onoga što se vidjeli, nego se nažalost, možete osvrnuti na stvarno spektakularne produkcijske vrijednosti filma, kroz savršenu scenografiju, i nadasve turbo uvjerljive vizualne efekte, koji nažalost nisu u službi filma, nego JESU film, a to nikad nije dobra stvar za jedan ovako potencijalno kontroverzan projekt. Cak i vodeci glumci, Bale(trilogija VITEZ TAME) i Edgerton(WARRIOR), nisu znali na koji nacin reagirati na ovakav prilicno jednolican i plošan scenarij, te su iznjedrili samo na trenutke inspirativne uloge, koje kroz vecinu filma neuvjerljivo progovaraju dijaloge i monologe ispred "zelenog platna", bez ikakve uvjerljive scenaristicke potpore, dok je cijela plejada renomiranih glumaca(John Torturro, Sigourney Weaver, Aaron Paul, Ben Kingsley, Ben Mendellsohn..) ostala na svega par neupečatljivih rečenica i ostala karkterno nedorecena, kao i cijeli film. Nizanje scena za scenom, bez ikakve kohezije ili stvaranja empatije za glavne likove koje prolaze zaista nejneobičnije trenutke ne samo svog života, nego života uopče, je ono što nažalost krasi ovaj film, i zaista je sugestivno, da je Scott, nakon uglavnom dosadnjikavo pretenciozno dijaloši nastrojenog i neprihvacenog SAVJETNIKA, htio odgovoriti na spektakularan nacin s EGZODUSOM, nažalost, uspio je samo odgovoriti na pitanje do kolike uvjerljivosti se može napregnuti uvjerljivost kompjuterski generiranih slika(CGI), odgovor je, dosta! Šteta je samo što nije odgovorio na sva ona pusta kontroverzna pitanja koja drže u vjerskim i inim ratovima polovicu svijetskog pucanstva, a imao je priliku, i ako moram dodati veoma skupu. Šteta što je upravo kroz možda i Scottov najlošiji film, njegov brat, kolega ali i veliki redatelj(TOP GUN, PRLJAVI IGRAJU PRLJAVO, MAN ON FIRE, DEJA VU..), dobio posvetu.. Tony Scott RIP!

Monday, December 15, 2014

JOHN WICK



















Davno me jedan trailer nije zaintrigirao kao onaj za recentno ostvarenje JOHN WICK. Naime, osim odlicne glazbene podloge i finog vizualnog prosedea, izgledalo je kao da ce se s ovim nepoznatim likom uspijeti postici rijetko vidjen cool akcijski efekt za novi milenij, no nakon odgledanog, moram kazati da sam poprilicno razocaran. Radjen po uzoru na JACK REACHERA ili još svježije THE EQUALIZERA, Wick(Keanu Reeves) je nekakav "renomirani" bivši ubojica koji je radio za mafiju. Nakon što je upoznao ljubav svog života(nedovoljno iskorištena Bridget Monyahan), skrasio se, i svi su, pa i on, zaboravili na njegov bivši život. Nakon što mu žena umre, jednog sasvim obicnog dana na vrata u obliku poštanske dostave dobije psica, poslijednji dar od njegove umiruce žene, no ubrzo nakon toga, sin vodeceg mafijaša u gradu(Michael Nyqvist), u tinejdjerskom afektu ubije tog psica, i Wicku ne ostavi izbora, osim da ih sve pronadje i ubije.
Malo kazano nategnut scenarij, dosta dobro stvara napetost u prvoj polovici filma, gdje nabija ikonicni efekt lika i djela Wicka do nebesa, ostavljajuci malo mjesta za pogreške u daljnim minutama filma. No upravo te slijedece minute filma, tocnije središnjica i pogotovo finiš, su se pokazali kao sklizak teren za redateljski dvojac Chad Stahelkski, David Leitch(inace renomirani kaskaderi kojima je ovo redateljski prvijenac), koji nisu uspijeli to mistificiranje Wicka u prvom dijelu, uspiješno "isporuciti do samog kraja. Previše je tu klišejiziranih, vizualno potentnih, no realno kazano predvidljivih akcijskih scena i dijaloga da bi se ovo ostvarenje klasificiralo kao nekakvo B- remek djelo(kakvim ga neki doživljavaju). Ni gluma nije na razini kakva bi trebala biti s obzirom na nepostojeci scenarij, a taktika "stisni popucicu gasa kroz cijeli film pa publika nece zamijetiti rupe" dijeluje samo s karizmaticnim, karakternim glumcima "iza volana", koji ce uspijeti iznjeti cijeli film bez obzira na rupe u scanariju(THE EQUALIZER-Washington, JACK REACHER-Cruise). Nemojte me krivo shvatiti, ja sam veliki obožavatelj lika i djela Reevesa, no budimo iskreni, njemu je potreban izvanredni scenariji, odgovarajuc njegovoj osobnoj posebnoj karizmi, da bi on funkcionirao u cijelini(MATRIX, PAKLENI VAL, BRZINA), a ne ovako jednostavno skepan samo da bi zadovoljio vizualne potrebe infantilnije publike željne uglavnom besmislenih video igrica, na što ovaj film definitivno podsijeca, i mislim da bi odlicno poslužio kao podloga za jednu takvu. Ni ostatak glumacke postave nije izvukao nešto posebno iz uglavnom plosnatih likova tako da ih možemo samo onako nabrojiti reda radi(Willam Dafoe, John Leguiziamo, Ian McShane). No, ima jedan segment filma, koji ga definitvno uzdiže za zvijezdicu više a to je soundtrack, zbog kojeg tijekom cijelog trajanja filma pomalo zaboravite na predvidljivost i naivnost scena i totalno uronite u njega(podsijeca na BLADEA), jednostavno savršeno cool, kao što je i lik Lohn Wicka trebao biti, no nažalost nije, zapravo jest, ali redatelji nažalost nisu stvorili dobru scenaristicku podlogu. Sve u svemu jedno gledljivo ostvarenje, koje nije dosadno, iako je poprilicno predvidljivo i naivno, cemu najviše može zahvaliti atmosfernoj "boji kamere", veoma dobroj scenografiji i kostimografiji(u koju se uložilo truda), no ponajviše savršenom soundtracku koji sam po sebi zaslužuje vašu potpunu pažnju.

Monday, November 3, 2014

FURY


























Hrvati vole ratne filmove, kao i mislim cijeli Balkan, odgovor na pitanje "zašto" vjerovatno treba tražiti kako u povijesnim, tako i u Freudovim bilješkama i knjigama, no zasad hajdmo kazati da davno nisam vidio kultno kino Central ovako popunjeno, pa mislim od zadnje instalacije HARRY POTTERA. FURY, redatelja i scenarista Davida Ayera(END OF WATCH) je inspririran istinitim dogadjajima, što je u uvijek dobar mamac za lakovjernu publiku, i prati tenkovski odred u slijedecem sastavu: narednik Don "Wardaddy"(Brad Pitt), Boyd(Shia LaBeouf), Trini(Michael Pena) i Grady(Jon Bernthal), koji se zateknu u Njemackoj pri samom završetku rata izad neprijateljskih linija, desetkovani, ali u namjeri da ne napuštaju tenk koji "tone" i odlucni u borbi do zadnjeg metka.
Redatelj i scenarist Ayer je vec dokazao koliko ga "napaljuju" muška prijateljska ljubav i spremnost žrtvovanja u skoro svim svojim redateljskim(KRALJEVI KVARTA, TEŠKA VREMENA) i scenaristickim(BRZI I ŽESTOKI, SPECIJALCI, DAN OBUKE, U-571) no ponajviše u odlicnom END OF WATCH, koji je na suptilan, dokumentaristicki nacin uspješno prikazao svu žrtvu pravih, moralnih policajaca koji su u svom gradu, svaki dan zapravo izad neprijateljskih linija, spremni da "popiju" metak, kako bi mi uspjeli održati iluziju uredjenog društva. I u recentnom FURYU, radi se zapravo o istom filmu, samo u drugom vremenskom periodu i miljeu, koji je scenografski i kostimografski, da uopce ne govorim produkcijski, prikazan savršeno, do te mjere da zaboravite da gledate film, a neku nadjenu snimku. No, za razliku od savršenog END OF WATCHA, FURYU nešto nedostaje. Iako poprilicno uspješno uspjeva okarakterizirati i unjeti dušu u svaki lik, Ayer pri samom kraju filma prebrzo krece u nekakvo predvidljivo ratno akcijašenje, koje je klišejizirano, koliko na trenutke i naivno, i jednostavno ruši kredibilitet svemu odgledanom do tog trenutka. Teško mi je to kazati, ali filmu nije pomogao ni Brad Pitt u naslovnoj ulozi, kojemu ova uloga, u svojoj sad vec pomalo repetativnoj cool interpretaciji, jednostavno ne stoji, i dojma sam da je casting trbao biti manje zvjezdan, do granice neprepoznatljivosti, kako bi se bolje docarala surovost rata(što je bio cilj, tako stoji i u taglinu). Shia Lebeuf(TRANFORMERS 1,2,3) je zacudo pokazao da ne mora zamuckivati u svakoj ulozi i jako se dobro vizualno i karkterno zakamuflirao, dok je Logan Lerman(PERCY JACKSON, THE PERKS OF BEEING A WALLFLOWER) nepotrebno preglumljeno isprepadan, a Michael Pena(GANGSTERSKI ODRED, VELIKA PLJACKA NEBODERA), je Michael Pena, kao i uvijek, dežurno comic reelief guy(osim u END OF WATCH). Najuvjerljiviju interpretaciju je obavio relativno poznati Jon Bernthal(DOUŠNIK, VUK S WALL STREETA, WALKING DEAD serija), koji je savršeno odvratno-lojalno-zadrto odradio svoju ulogu, i on je ako se mene pita glavni karakterni pokretac filma koji spaja sve ostale likove u cjelinu(iako se vidljivo, scenaristicki gledajuci dalo sve od sebe da Brad Pitt bude taj pokretac i poveznica). Film totalno zaslužuje cenzorski predikat R, jer stvarno ne štede vaša vizualna osjetila prikazujuci terore rata(na trenutke izgleda kao da gledate torture porn ratni hororcic) što je hvalevrijedna cinjenica u pomalo cenzorski nastrojenoj americkoj filmskoj stvarnosti. Film nece mislim zaslužiti nikakve Oscarovske nominacije(osim možda za zvucne efekte i scenografiju) i mislim da je to totalno zasluženo, dok se realno radi o prosjecnom, gledljivom ratnom filmu koji zaslužuje vašu pažnju, jer se s dužnim poštovanjem odnosi prema svakom detalju koji je prikazan, no žalosti me što nije postao nešto više, i što je pokušao biti plagijat END OF WATCHA u drugom miljeu i žanru. Sve u svemu gledljiv film, koji do kraja ne uspijeva u svojoj namjeri mistificiranja ovog odreda a ni tenka iz naslova filma, i koji se veoma brzo zaboravlja nakon odgledanog, osim možda simpaticne emotivno nabijene i ponajviše dijaloške scene rucka kod dvije njemacke rodice, samo to vrijedi vaših 30 kuna u kinima.

Thursday, October 30, 2014

GOOD PEOPLE






















Film redatelja Henrik Ruben Genz, DOBRI LJUDI(GOOD PEOPLE) je ekranizacija novele Marcusa Sakeya, i prati mladi bracni par Tom(James Franco) i Anna Wright(Kate Hudson), koji muku muce s trenutnom financijskom situacijom. Kada im podstanar otegne papke zbog predoziranja, prilikom pregledavanja njegovih stvari nadju torbu s 220 000 funti. Nakon podosta neckanja, odluce sakriti novac na sigurno i sacekati dok se situacija ne smiri, pa tada, lagano poceti trositi novac ali iskljucivo u egzistencijalne svrhe. No, kako vrijeme ide, novac pocinju tražiti neki ne baš miroljubljivi ljudi, na celu s francuskim kriminalcem Khanom(Omar Sy). Jedino utociste, mogu potražiti u osvetnicki nastrojenom detektivu Johnu(Tom Wilkinson), koji opet ima neke svoje skrivene motive.
Kratko trajanje filma, od svega nekakvih 90ak minuta sugerira produkcijske probleme, koji nisu uspješno riješeni u postprodukciji. Naime, film, iako potentnog sinopsisa, gdje je karakterizacija likova i njihova psihološka dilema uzeti/ne uzeti novac trebala biti središnji dio filma, nakon blago naklonjenog pocetka, jako brzo krece u domenu nekakvog "survivor" akcijskog B filmića, gdje su sudbine protagonista vec jasne svima, no problem je što publici i nije baš toliko stalo za njih. Predvidljiv, klišejiziran, dijaloški manjkav i nedovoljan, film jednostavno ne uspijeva involvirati publiku u zbivanje i izvuci najbolje iz jedne ovako realno-nesvakidašnje situacije koja se stvarno može dogoditi svakome, i ne postavlja prava pitanja nego žanrovski bježi iz "trake u traku" ocito podilazeci producenstkim željama. Ono što je dobro u filmu jest gluma svih protagonista koji su maksimalno uživljeni u ono što izgovaraju i karaktere koje tumace, ali jednostavno nemaju valjanu podršku u scenariju koji svako malo bježi u sfere nepotrebnog i klišejiziranog. Ne znam zašto je i kako ovaj film dospio u naša kina, gledajuci na cinjenicu da je krahirao kako kreativno tako i financijski, i dojma sam da je trebao završiti ravno na DVD, koji mu je idealno stanište. Što je najgore, realno gledajuci, radi se o lošem, ili bolje kazati nedovoljnom ostvarenju, koji nije dosadan, i prodje jako brzo, samo što nakon odgledanog vi uopce niste sigurni što ste gledali, i zbog toga ga instant zaboravite nakon odgledanog. Sve u svemu jedno B ostvarenje koje ce ostaviti mrlju na karijerama svih koji su sudjelovali u njemu, a koji je idealan ako baš nemate šta drugo staviti u svoje reprodukcijske uredjaje, dok definitivno nije vrijedan vaših 30 kuna, pa tako ni platna, u našim kino dvoranama.

Thursday, October 16, 2014

DRACULA UNTOLD























Kada se osjeti ugrožen od strane Turaka, princ Transilvanije Vlad Tepes(Luke Evans) otidje potražiti pomoc u Krezubu planinu, gdje je mjesecima ranije zatekao nadnaravnu moc. Tamo ostvaruje dogovor s vragovim slijedbenikom koji mu podari izvanredne moci, ali i kletvu, koja ce se ostvariti ako u slijedeca tri dana popije krv ljudske osobe. Tijekom ta tri dana, Vlad ce morati da vodi bitku na dvije fronte, prvu s mnogobrojnim Turcima, i drugu puno opasniju i težu, sa samim sobom. 
Vracanje prica na pocetak, nije ništa novo u pokušajima da se revitalizira poneki mitski (anti)junak. Upravo je to slucaj i s recentnim DRAKULA: NEISPRICANA PRICA(DRACULA UNTOLD), iza koje su stala dva velika studija, Universal i Legendary, i odobrili mu solidan budget od 70 miliona dolara. Upravo to vracanje price na pocetak se pokazalo kao slizak teren na kojem se scenaristi Matt Sazama i Burk Sharpless(scenaristicki dugometrazni prvijenac), kao i redatelj Gary Shore(redateljski dugometrazni prvijenac) nisu baš najbolje snašli. Naime, baziranje jedne ovako nadnaravne price u nekakvoj stvarnosti, funkcionira, kada se totalno prione realnosti svega što se gleda, no u recentnom ostvarenju, htjelo se zadovoljiti široki dijapazon publike, tako što ce se realnoj bazi, umetnuti nadnaravni momenti. Vidljivo je kroz montažu da su producenti umješali svoj prste, i film zaista ima brz tempo,  ali opet nedovoljno brz da se ne primjete ogromne rupe u scenariju, ili loše sprovodjenje cijelokupne ideje filma do kraja. Od polaganog, "povijesno-viteškog" starta, film nakon inicijacije Drakule krece kao rollercoaster u seriju specijalnih efekata i besmislenih akcijskih scena, od kojih moram priznati ima par cisto vizualno gledajuci, jako potentnih, no opet nedovoljno da se pokrije totalna klišejiziranost i infantilnost u zadnjoj trecini filma. Gluma je solidna, no opet plošna, ponajviše zbog na trenutke smiješnog dijaloga koji jednostavno, htjeli mi, ne htjeli, bode uši, i glumci, iako vizualno i verbalno adekvatni, nisu bili u stanju odraditi bolji posao. Film je završio s svojevrsnim "otvorenim svršetkom" što sugerira potencijalni nastavak, no s druge strane utržio je nekakvih 30ak milijuna na maticnom tlu, što i nije nekakav preveliki uspjeh, i zbog toga ce o sudbini potencijalne DRAKULE 2 odlucivati svjetska distribucija, koja i u prošlosti nije bila veliki obožavatelj ovog mracnog antijunaka. Sve u svemu, jedno ispodprosjecno ostvarenje, koje ima zahvalan pocetni sinopsis, ali kako se prica odmotava, sve više dobijemo pravu ideju, koja je kao i uvijek bazirana na zgrtanju love, i kao takva ne nudi ništa novo, i nije vrijedna vaših tridesetak kuna u kinima. Što je cudno za jedan ovako vizualan spektakl, mozete ga, bez greške, pogledati u malo boljoj kvaliteti na vašim kucnim reprodukcijskim uredjajima.

Monday, September 29, 2014

THE EQUALIZER


























Denzel Washington je možda i jedina dugovjecno profitabilna muška zvijezda, koja na svaki dobiveni dolar, zaradi puno puno više. Zato nije bilo ni cudno kad su mu za snimanje AMERICKOG GANGSTERA iskeširali 40 milijuna dolara plus postotak od zarade. Prilikom jednog intervjua rekao je kako ne radi ovaj posao radi novca, ali kako je isto lijepo dobiti takav cek na svoje ime, kako radi sebe, tako i radi društva kojem tada moze financijski pomoci. Naime, poznata je cinjenica da Washington konstantno pomaze mladim afroamerikancima nudeci im kojekakve stipendije i pomoc, kako u filmskom, tako i u edukacijskom sistemu.
Nakon neocekivanog hita SIGURNA KUCA, Washington se prešaltao malo u ozbiljnije vode, izvrsno odradivši LET, za kojeg je zaradio i Oscarovsku nominaciju, no tada se opet malo opustio s Mark Wahlbergom u 2 IGRACA, koji nije ostvario nekakv posebni financijski uspjeh, da bi se u profitabilni, ali i kreativni "mode" vratio ove godine s PRAVEDNIKOM(THE EQUALIZER), filmom, za kojeg je malo tko mislio da ce ostvariti box office otvaranje od 35 milijuna dolara samo na americkom tlu. Washington se ponovno "spario" s Antoine Fuquom(PAD OLIMPA, SUZE BOGA SUNCA, KRALJ ARTHUR), koji mu je donio Oscara s filmom DAN OBUKE, i zapravo je vrlo vidljivo da se njih dvojica savršeno razumijevaju. Naime, jedan ovako klišejiziran sinopsis o bivšem operativcu kojeg u starim danima "aktivira" afekcija prema mladoj prostitutki(minutažno minimalna ali efektna uloga Chloe Grace Moretz) koju namlate ruski kriminalci, zapravo miriše na nekakvo B- ostvarenje s Snipesom u glavnoj ulozi, no dvojac Fuqua-Denzel su odveli ovo ostvarenje u impozantne kreativne vode. Polagan, prijetec, eminentan ritam i karakterizacija naslovnog lika su ono što krase ovaj film, i moram priznati da je vidljiv utjecaj primjerice JACK REACHERA, sto je ako se mene pita hvalevrijedna cinjenica. Jos jedna stvar koja je prijeko potrebna i koju svaki ovakav film treba a to je uvjerljiv negativac, PRAVEDNIK posjeduje, u odlicnoj doktorskoj interpetaciji Martona Csokasa(segment kojeg JACK REACHER nije imao u mlakim negativcima). Akcija, barem ne ona vizualna, nije ovdje glavni akter, glavni akter jest suspense, suspense koji kulminira krajnjem stajanju "na rep" kriminalnoj zmiji, i zaista imponira Washingtonova uvjerljivost prilikom egzekucije pojedinih aktera. Mislim da bi rijetko tko mogao iznjeti ovakvu poprilicno samouvjerenu ulogu a da ne upadne u domenu karikature i neuvjerljivosti, i interesira me da li bi vec angazirani Russel Crowe(koji je napustio projekt) mogao napraviti nešto slicno, jer se radi o jos jednom odlicnom glumcu. Specijalni efekti imaju svojih pet minuta i to je zapravo najgori segment filma, koji u magnitudnoj sceni eksplozije izgleda cak pomalo naivno i srednjestrujaski. Uz to, film je ipak, ako se pita moju malenkost, 15ak minuta predug i nepotreban, i bilo bi sasvim prigodno da su montažne škare ucinile svoje u ponekim dijelovima. Sve u svemu jedan potentan akcijski triler, koji napetost gradi na suspensu, i kao takav se vjerovatno nece svidjeti akcijskim frikovima željnima konstantne akcije, dok bi onim suptilnijim, strpljivijim, pogao isporuciti bas ono što im treba, celuloidnu metafilmsku osvetu svim onim nepravdama koji se svakodnevno zbivaju pred njihovim ocima, dok "pravednici" jednostavno nemaju oružja, sposobnosti i hrabrosti da im se suprostave.. Šteta, dobro bi nam došao jedan PRAVEDNIK!

Saturday, September 27, 2014

THE MAZE RUNNER



















Pažljivo je 20 Century Fox pristupio produkciji LABIRINTA: NEMOGUCI BIJEG(THE MAZE RUNNER) gdje je odlucio uloziti relativno smijesan novac za mainstreem prilike(nekakvih 35 milijuna dolara) i angazirati relativno nepoznate glumce da iznesu glavne uloge. Naime, film je ekranizacija istoimene novele Jamesa Dashnera koja postala best-seller, ponajviše zbog poprilicno zanimljvog sinopsisa i poletne radnje, u kojem Thomas(Dylan O Brien) biva isporucen u nekakvo društvo djecaka, koji su na nedefiniranoj lokaciji zatoceni labirintom koji ih okruzuje, i nemanima koje prebivaju unutar labirinta. No, Thomas od samog pocetka naslucuje da je drugaciji, hrabriji i sto je najvaznije znatizeljniji, sto ne odgovara bas svim žiteljima ove zatocene skupine djecaka. Bio sam dosta skeptican kad je trailer za ovaj film ugledao svijetlo dana, ponajvise zbog pomalo nedefinirane radnje i nedorecenog trailera koji je sugerirao nekakav plagijat plagijata, ili bolje kazano hibrid IGARA GLADI i DIVERGENT sto cesto nije dobra naznaka. No, nakon odgledanog moram kazati da sam pozitivno iznenadjen s nacinom kojim redatelj Wes Ball(ovo mu je inace prvi dugometrazni film) vodi citav film. Film ima jasno vodjenje, jasan žanr, i donekle pri kraju klišejizirano odradjuje poneke scene za široku "potrošnju", no tijekom vecine trajanja filma, uspješno manevrira izmedju misterije, drame, psiholoskog trilera i egzistencijalnog horora, koji podkrijepljen adekvatnim specijalnim efektima u službi vece radnje funkcioniraju veoma dobro, napeto i drugacije. Obicno se u ovakvim filmovima sve svede na to koliko je dobra karakterizacija likova i njihova interpetacije, i moram priznati da ovdje više nego funkcionira, u toj mjeri da vam je zaista stalo do sudbina glavnih likova. Još jedan segment vrijedan vaše pažnje su i par scena klaustofobicno-magnitudnog bježanja unutar labirinita, koji je vještom uporabom kamere i perfektnim zvucnim efektima stvorio eminentan i izravan efekt, kakav precesto ne uspijevaja iznjedriti ni 3D efekt, koji je zapravo dizajniran da vas postavi unutar zbivanja, LABIRINT, bez 3D to uspijeva, i to je hvalevrijedna cinjenica. No to nije sve, ovo je zapravo uvod u potencijalnu franšizu, koja ima puno egzistencijalnija, globalnija zbivanja na svom repertoaru, i drago mi je da su prve brojke na box officu zadovoljile glavešine, koje su vec najavili nastavak, koji sugerira nešto vece, jace, bucnije i skuplje. Živi bili pa vidjeli, mojoj malenkosti nece biti mrsko samo neka ostaju vjerni atmosferi recentnog ostvarenja.

Tuesday, September 9, 2014

TEENAGE MUTANT NINJA TURTLES





















Skupina mutiranih ninja kornjaca se suprostavlja zlom Shredderu koji zeli pokoriti New York i uciniti ga svojim carstvom.
Kad sam prvi put cuo da se sprema igrani projekt NINJA KORNJACE(TEENAGE MUTANT NINJA TURTLES), informacija mi je izazvala mozda cak i pokvarano sarkasticni osmjeh na lice. Nakon odgledanog trailera, taj identicni osmijeh se proširio, da bi na kraju nakon odgledanog citavog filma, zakljucio kako je sav taj smijeh bio vise nego opravdan.
Naime, iako je ciljana demografska skupina ovog filma od nekakvih 5-10 godina, ne mogu a da se ne osjetim nekako prevarenim i razocaranim, jer i ja sam nekad uzivao u animiranim dogodovštinama ovih nesvakidašnjih junaka. I upravo to i jest problem, oni su nesvakidašnji junaci, koje su pokušali uvaliti u ozbiljno ruho nekakvog superjunackog spektakla na razini prvog IRON MANa ili KAPETANA AMERIKE: ZIMSKOG VOJNIKA. Dojma sam, kako bi bilo svrsihodnije i kreativno uzvišenije da se preuzeo komicno-sarkasticno svemirsko-bajkoviti ton recimo CUVARA GALAKSIJE koji ima realno pozitivnu fiktivnu bazu, no redatelj Jonathan Liebesman je nakon INVAZIJE: LOS ANGELES, jos jednom pokazao kako nije kreativan nego producenstki podoban. I dok mu se s INVAZIJOM LOS ANGELES to nije isplatilo(film je krahirao na box officu u Americi a i diljem svijeta), neocekivano, NINJA KORNJACE su postale blagi box office hit, koji ce sad skoro sigurno iznjedriti jos barem jedan nastavak(producent Michael Bay je vec zakazao datum premijere). Naivni i prozirni ili bolje kazano "bezosjecajni" CGI efekti, narocito na licima naslovnih kornjaca, koji izgovaraju jos bezosjecajniji scenarij prepun blago kazano rupetina, potkrijepljen sterilnom predvidljivom akcijom i "CGI glumom" Megan Fox(TRANSFORMERS), su samo neki od loših karakteristika ovog filma. Kamera je kopija STAR TREKa, dok je montaža blago kazano unakažena producentskim škarama. No ima jedna dobra stvar, film i nece biti toliko los vec spomenutoj demografskoj skupini koja ce naci pokoji zanimljivi detaljcic, scenu, i kojoj se tek sad predstavljaju ove akcijske figure po prvi puta. Film ce popratiti odlazak McDonaldsu, koji ce eto, "darujuci" figure glavnih likova uz kupljeni obrok, pomoci globalnoj komercijalnoj sceni da ne samo zatupi nase mlade mozgove, nego da ih jos malo kolesterolizira. Sve u svemu jedno zatupljujuce, bezosjecajno ostvarenje koje nema niti nekakvu prizemnu poruku koja hajde barem na nižem nivou inspirira djecu za nešto više i bolje. Uglavnoj živite u kanalizaciji i papajte pizzu.. a i nešto neuvjerljive CGI akcije ima.. Eto.

Friday, September 5, 2014

THE EXPENDABLES 3

























Nakon solidnog i kaskaderski raspoloženog prvog dijela PLACENIKA koji je okupio creme a la creme akcijskih filmskih zvijezda, postavilo se pitanje, što nastavak može ponuditi. Stallone je odgovor našao u angažiranju još akcijskih zvijezda i zvijezdica, još vise akcije i osvjezavajuceg samoironicnog da ne kažem karikaturalnog humora koji je funkcionirao vrlo dobro, da ne kažem najbolje s obzirom na nategnuti sinopsis. Iako je "jedinica" zgrnila velike novce kako na domacem trzistu, zako i u svjetskoj distribuciji, "dvojka" nije ostvarila velike novce na maticnog tržištu, dok ga je tek svjetska distribucija "izvukla", pruživši tako šansu jos jednom, trecem, recentnom nastavku PLACENICI 3. Neke zvijezde su napustile placenike(Bruce Willisu je bilo malo 3 milje za 4 dana snimanja), no neke nove su "regrutirane"(Harrison Ford, Mel Gibson, Antonio Banderas, Wesley Snipes, Kelsey Grammer..), i Stallone(RAMBO, ROCKY), koji je scenarist i izvrsni producent, je ocito mislio da ce samo njihove pojave biti dovoljne za kreativni i financijski uspjeh filma, no pogrijesio je. Naime, redateljsku stolicu je od relativno iskusnog Simona Westa(LARA CROFT, PLACENICI 2) preuzeo neiskusni Patrick Hughes(RED HILL), koji ocito nije mogao kontrolirati ogromna ega svih ovih zvijezda i zvijezdica i jednostavno im je dopustio da sami "vode šou", što je rezultiralo nezgrapnim, vizualno siromašnim ostvarenjem s svega par dobrih fora, koje u moru loših, ne uspjevaju iznjeti film u pozitivne kreativne sfere. Dosta toga ne funkcionira u ovom ostvarenju, naime znali smo za glumacke domete Stallonea, Stathama(TRANSPORTER), Lia(SMRTONOSNO ORUZJE 4), Lundgrena(UNIVERZALNI VOJNIK) i ostatka ekipe iz prva dva dijela, no da se ovako infantilno glumacki lose ponaša i jedna ikona Harrison Ford(INDIANA JONES) nismo mogli ocekivati. Ono što donekle iznosi film u podnosljive sfere jest poletni i zabavni Banderas, samoironicni Snipes i na kraju, najbolji od svih, neponovljivi Mel Gibson(HRABRO SRCE), koji pokazuje koliko je zapravo iznad svih u domeni glume i karizme, i zaista je glumacko degradiranje njegov angazman u ekipu placenika. Montaza je odradjena traljavo, kao da je Stallone sam montirao na kuhinjskom stolu, dok je vidan nedostatak budgeta u naivnim akcijskim scenama, koji kao da su ispali direktno iz C produkcije. Jedinica i dvojka su barem odali hommage kaskaderskim i pirotehnickim 80im godinama, dok je ova trica jednostavno zanemarila sve to, i odlucila ustedjeti koristeci jeftinu CGI tehnologiju, kako bi mogla naplatiti sve ove zvijezde koje dijele ekran. Sve u svemu jedno razocaravajuce ostvarenje, koje veliki fanovi ovih akcijskih ikona trebaju izbjegavati u velikom luku, dok gledanje preporucam jedino onima koje zanima koliko je Mel Gibson zapravo superiorniji svima njima, jednostavno nisu ista klasa.. Mel, vrati se molim te u mainstreem, trebamo te!

Wednesday, September 3, 2014

22 JUMP STREET

















Metafilmski! To bi bio najbolji opis filma 22 JUMP STREET, nastavka uspješnice 21 JUMP STREET, koji je kao sto kazu i u recentnom filmu, ostvario uspjeh koji se nije ocekivao i pružio šansu nastavku da bude veci, bucniji, skuplji i moram priznati na našu veliku radost, smiješniji.
Radnja je identicna kao i u prvom nastavku, samo se mjesto radnje mijenja, umjesto u srednju školu, dvojac Schmidt(Jonah Hill)- Jenko(Channing Tatum) "promaknuti" su na koledj.
Treba zaista cestitati redateljskom dvojcu Phil Lordu i Christopheru Milleru(LEGO FILM), koji su nakon jedinice uspjeli naci dovoljno kreativnosti i svjezine u sebi da iznjedru jos bolji nastavak. Montaža, soundtrack, fore i gluma su na visokom nivou, i zaista bi bila šteta, da ovaj dvojac ne nastavi sa svojim dogodovštinama u potencijalnim nastavcima(bas kako "sugerira" odjavna špica). Zaista je teško naci manu, osim mozda jedne, a to je da od previše metafilmicnosti, ponekog zahtijevnijeg ili možda neupucenijeg gledatelja ne zaboli glava i to mu sve ne postane odvec zamorno i repetativno. Naime, redateljski dvojac je riskirao "kopirajuci" prethodnika, samo umecuci nove fore, kao sto je to napravio Todd Philips s HANGOVER 2, no njima se zbog novih, svijezijih i brojnijih smiješnih dijaloga, to nije kreativno obilo o glavu. Zarada filma je velika, Tatum i Hill su tražene i voljene zvijezde trenutno i bilo bi zaista interesantno vidjeti što bi se moglo smisliti za recimo trecu inacicu filma, i da li bi publika "popušila" nekakvu totalnu neocekivanu zafrkanciju redateljskog dvojca. Ništa, ostaje nam da pricekamo i vidimo, možda nas i iznenade s necim novim, opet. Dotad, dobro se nasmijte s 22 JUMP STREET i uživajte u savršenoj kemiji izmedju Hilla(VUK S WALL STREETA, MONEYBALL) i Tatuma(MISIJA BIJELA KUCA, CAROBNI MIKE), koja je zapravo glavni pokretac filma.

Monday, September 1, 2014

LUCY





















Iako traileri sugeriraju nekakav akcijski triler s elementima znanstvene fantastike na tragu LIMITLESSA Neila Burgera, LUCY je zapravo punokrvni filozofsko-egzistencijalni sf, koji akciju koristi samo kad ponestane inteligentnog monologa  i dijaloga glavnih protagonista, Lucy(Scarlett Johansson) i profesora Normana(Morgan Freeman), i najgori je apekt filma(izuzev ingeniozne potjere autima, koja vas i bez 3D stavlja direktno u centar zbivanja).
Naime, film prati mladu Lucy, koja se sasvim slucajno nadje na meti mafijaša koji joj umetnu nekakvu revolucionarnu drogu u stomak, u nadi da ce kao nekakva mula, uspješno preci granicu i raširiti drogu po Europi. Opet, sasvim slucajnom, priliko jednog udarca u stomak, droga se raširi po citavom njenom tijelu i izazove reakciju koja rezultira povecanju kapaciteta korištenja njenog mozga, koji progresira prema 100 %.
I dok sam prije gledanja filma, bio dojma, kako ce ovo biti samo jedan jeftini "rip-off" LIMITLESSA s malo više akcije, nakon odgledanog ne mogu da sakrijem oduševljenje. Naime redatelj i scenarist Luc Besson(LEON, PETI ELEMENT) je jednu poprilicno jednostavnu ideju(sad da metafilmski karikiram) od 5%, doveo do nekakvih 70%, kreativno je i filozofski obogativši s bezbroj ideja, koje zatim dovode no novih ideja, i to poprilicno revolucionarnih, da ne kažem utopijskih. Onih ostalih 30%, koje nije uspio efektivno izvesti do kraja, imaju jasnog krivca, producentsku potrebu za mainstreem predvidljivom akcijom, koja je ocito poslužila da putem trailera privuce infantilniju i samim tim brojniju publiku. No ništa zato, ako je to trebala biti žrtva, da ovaj film bude realiziram, ja je jasno prihvacam i opravdavam, jer rijetko naidjemo na mainstreem film koji nudi ovoliko povoda za rasprave i debate. Što se tice tehnickog aspekta filma, u nekim magnitudnijim dijelovima se jasno vidi nedostatak budjeta, no ne toliko da vizualno naruši citav dojam. Gluma je solidna i adekvatna, i uvijek se mora pohvaliti glumce prilikom odradjivanja ovakvih scenarija kada nemate nikakvu "referentnu vrijednost" prema kojoj bi mogli bazirati svoju ulogu. Sve u svemu jedno bitno ostvarenje koje je kvalitetnije kao ideja i filozofska teza, nago kao samo celuliodno ostvarenje, i koje je promidjbeno nažalost upakirano u prosjecno konzumerski produkt i kao takav ce vjerovatno biti zaobidjen od strane ozbiljnije publike, kojoj bi zapravo najviše mentalno godio ovakav uradak koji nudi bezbroj ideja i observacija, da ne spominjem cinjenicu kako suptilno potice na globalnu (r)evoluciju protiv kapitalizma, što je samo po sebi, vec poprilicno velika i bitna stvar. Pogledati i pogledati ponovno i pokušati, "dati šansu" evoluciji, mislim da bi vrijedilo barem pokušati.. "I.. Što ce te Vi uciniti?!"

Thursday, August 7, 2014

HERCULES






















Redatelj Brett Ratner u Hollywoodski kuloarima slovi kao producentski podoban redatelj, koji ce zadovoljiti njihovu potrebu za eksploatacijskom zaradom, a da pritom ne isporuci totalno smece od filma. No, nakon uspješnica poput (zasad)trilogije GAS DO DASKE, CRVENI ZMAJ pa tada i X-MEN: LAST STAND(film je ipak zaradio masu love u svijetskoj distribuciji), usredotocio se vise na producentski posao s tek pokojim izletom u redateljski, koji nije urodio bas nekim kvalitetno-financijskim plodom(citaj VELIKA KRADJA NEBODERA). To nas je dovelo do recentnog ostvarenja i Ratnerovog poslijednjeg uradka, HERKULA(HERCULES), koji se, ako se mene pita, totalno krivo reklamirao i promovirao putem trailera. Naime, kad pogledate trailer, vidjeti ce te mnoštvo CGI nepostojecih bica i cudovista koji su sugerirali sword i fantasy spektakl, dok se realno radi o prici baziranoj na realnosti. Kad pogledate film, shvatiti ce te da su te scene troglace zmije, divovskog lava i sl. zapravo plod mašte jednog od likova filma, koji je putem tih dogodovština stvarao mit o Herkulu koji je veci od zivota samog. Kako film ide dalje, takvu demagogiju raspiruje i sam Herkul sugerirajuci kako su sve te bitke bile puno suptilnije, ali je u svrhu stvaranja mita odlucio sudjelovati u njima. Film prati Herkula(Dwayne Johnson) i njegovu "veselu družinu" u trenutku kad prihvacaju njihov zadnji placenicki posao, kojim bi trebali rijesiti svoju financijsku buducnost. Angazirao ih je Lord Cotys(John Hurt) u nadi da ce uspijeti otjerati pleme predvodjeno Rhesusom(Tobias Santelman) koje na silu želi preuzeti citavo kraljevstvo.
Poprilicno štura prica ima jedan zanimljvi twist, kojeg zbog svrsihodnosti gledanja necu odavati, i upravo je to najbolji dio filma. Mana je tu dosta, od poprilicno naivne glume citave postave, preko pomalo infantilnih akcijskih sekvenci, film ne uspijeva napraviti pravi balans izmedju spektakla i nekakve potentne price zbog koje ce te suosjecati s protagonistima. Naime, i precesto filmasi žrtvuju sadržaj zbog nekakvog neocekivanog twista, i upravo je to slucaj s ovim filmom, koji je zanemario jedan citav spektar potrebnog filmskog sadržaja kao što su dijalog i emocije, kojih u filmu ili nema, ili su plošne i naivne. Skup spektakl od preko 100 milijuna i nije baš vidljiv u svakom kadru, i poprilicno se igralo na kartu freneticne montaže koja nije bas uvijek uspijela sakriti nedostatak imaginacije i ideje u scenografskom i redateljskom odjelu, koji je tijekom filma i više nego ocit. S ovim napisanim izgleda kao da se radi o totalnoj katastrofi od filma, što HERKUL naravno nije, gledljiv je, na trenutke zabavan s jednom stvarno dobrom, inteligentnom misli, ali to je stvarno premalo za jedan ovako ambiciozan projekt koji pokriva pricu o covjeku vecem o života samog. Pogledati, bolji je od LEGENDE O HERKULU Rennya Harlina, necete se razocarati i okarakterizirati gledanje ovog filma kao gubitak vremena, ali ga se necete ni dugo sjecati nakon odgledanog. Onima kojima su traileri sugerirali "totalnu izmišljotinu" baziranu na fantasy žanur, odgovaram kako su to samo lukavi montažni trikovi i totalno žanrovsko navodjenje na krivu stranu, naime, film, scenaristicki ima cvrstu bazu u realnosti no ne i u povijesnim cinjenicama(nesto slicno kao i poslijednji KRALJ ARTUR).

Tuesday, August 5, 2014

GUARDIANS OF THE GALAXY























Iako je prvi trailer za recentni film CUVARI GALAKSIJE(GUARDIANS OF THE GALAXY) najavljivao nešto svježe, inovativno i nadasve zabavno, moram priznati da nisam ocekivao prosjecnu ocjenu od 8.9 na IMDb-u koja sugerira parirajucu kvalitetu s naslovima tipa KLUB BORACA, SEDAM, POVRATAK KRALJA, KUMA itd. I iako su skeptici najavljivali rapidni pad te ocjene kad film ode u svijetsku distribuciju, ocjena se nije pomakla, dapace, na Rottenu se digla za jedan postotak, zaista pohvalno. No pobjegnimo sad malo od statistike i binarnih ocjena i vratimo se u stvarnost, koja ipak podosta prizemljuje ovaj streloviti kvalitativan uspjeh, koji je, prema misljenju moje malenkosti, ponajvise plod ocjena mladje publike, na ciju je demografsku skupinu MARVEL najviše i ciljao. Da, ovo je nakon AVENGERS ekipe(THOR, KAPETAN AMERIKA, IRON MAN) nova Marvelova zlatna koka, koja se prema brojkama s box offica pomalo približava uspjehu primjerice treceg IRON MANA, ili drugog KAPETANA AMERIKE, što nije mala stvar. Kao sto inace i rade, i po završetku ČUVARA GALAKSIJE imamo sitne male teasere koje najavljuju(vec najavljeni novi nastavak CUVARA GALAKSIJE) ali i spajaju poneke Marvelove svemire, koji bi mogli kulminirati u nekakvom megaspektaklu.
Sam film je stripovska ekranizacije nama ne bas poznatih neuobicajenih junaka, Star-Lorda(Chris Pratt), Groota(glas Vin Diesela), Rocketta(glas Bradley Coopera), Gamore(Zoe Saldana) i Draxa(Dave Bautista) koji se slucajno zateknu zatvoreni u strogo cuvanom galaktickom zatvoru. Tamo im se interesi spoje oko misterioznog predmeta kojeg izgleda cijela galaksija želi, demonstriraju efektivan bijeg iz zatvora i krenu u borbu protiv zlog Ronana(Lee Pace) koji misteriozni predmet želi iskoristiti u genocidne svrhe.
Scenarija i rezije se prihvatio James Gunn, inace redatelj mediokritetnog ali neobicnog SUPER, kojemu je pomalo neocekivano dodijeljen ovako jedan skup(170 milijona) i rizican projekt. No, mora se priznati da je poprilicno uspjesno, no ponajvise zabavno i poletno realizirao citav film, pretvorivski ga u rollercoaster, u kojem zbog brzine zbivanja i humora, neiskusno oko zapravo i ne uspijeva pohvatati neke negativne segmente filma. Naime, moramo sad vec nakon serije Marvelovih ekranizacija priznati cinjenicu da se vise manje svaki film, bilo da se radi o THORU, KAPETANU AMERICI ili samim AVENGERSIMA(izuzev možda IRON MANA) vrti oko nekakve iste premise o misterioznim predmetima koji se onako i odvec misteriozno pojavljuju pa i onako prelako izgubu, pa opet nadju i tako unedogled, sve dok se zlatne koke u potpunosti ne eksploatiraju do besvijesti i kvalitativnog pada, koji ce se kad tad dogoditi. Ono sto izvlaci sve te filmove, ukljucujuci i recentni, jest nevjerovatna zanesenost i ljubav koju scenaristi, redatelji i vizualna ekipa, ocito gaje prema svim tim likovima, kojima bez ikakve rasprava dodjeljuju savršeno adekvatne, zabavne i emocionalno nastrojene osobnosti, koje, ma kako neobicno to bice bilo, potencira afekciju publike do te mjere da zaista i suosjecaju i proživljavaju s njima, sve ono što se dešava na ekranima, što je hvalevrijedna i dobrodosla cinjenica u ovom emocionalno defektnoj eri na Zemlji. Malo je ironicno da herojstvo, postovanje, interakciju, inteligenciju, smijeh, ili možda najbolje kazano emocije, publika(odnosno ljudi) u masovnom broju odlaze tražiti u mraku kino dvorana, odnosno "van Zemlje" s vanzemaljcima, tj, "NEnama", velikim duševnim bicima koji znamo sve o životu. Dobra je stvar, što je i ovaj film, u centar price stavio medjuodnos likova i njihovu veoma dobru karakterizaciju, i to je zapravo duh cijelog filma, poštovanje, hrabrost i emocije, koje se protežu duž cijelog film i samo na trenutke obogaceni specijalnim efektima koji realno i nisu na nekoj razni ali ni ne podcijenjuju publiku. Gluma je skoro pa sitcomska, gdje je situacioni humor totalno prevladao onaj dramski, sto i nije losa stvar s obzirom na žanr i tematiku, jer budimo realni, Marvelovi filmovi nisu na istoj realnom tonusu kao VITEZ TAME trilogija, i kao takvi zasluzuju ovaj pomalo opusteniji i zabavniji štih lišen previše drame. Sve u svemu jedno zabavno ostvarenje s dušom, cije vrline uvelike nadmašuju mane, i kao takav vrijedan vaše potpune pažnje, a i smijeha, kojeg ce siguran san biti podosta, a to je u ovo vrijeme, i vise nego dobra preporuka.

Tuesday, July 29, 2014

DAWN OF THE PLANET OF THE APES

















Podosta je PLANET MAJMUNA Tim Burtona iz 2001 godine ukaljao dobru ideju i sam izvornik s Charltonom Hestonom u glavnoj ulozi, da se na reboot potentne franšize moralo cekati ni manje ni više nego 13 godina. Kad je dobar scenarij i stigao u studio, moralo mu se pristupiti s potpunim oprezom i limitiranim budgetom, kako se ne bi dogodio jos jedan debakl. Režija je dodijeljenja Rupertu Wyattu, inace redatelju vrlo dobrog THE ESCAPIST, koji je s velikom dozom poštovanja, narativno polagano ali sigurno i s cijelom razradjenom idejom ostvario kako odlicne brojke na box officu, tako i vise nego solidne kritike. To je naravno bilo i više nego dovoljno da se odobri nastavak koji bi kao i uvijek trebao biti veci, skuplji, bucniji. No, recentno ostvarenje, PLANET MAJMUNA:REVOLUCIJA(DAWN OF THE PLANET OF THE APES) je sve samo ne veci, skuplji, bucniji. Dobro, možda jest skuplji, no taj novac nije išao na neke bespoštedno preduge akcijsko-vizualne sekvence, nego iskljucivo na kompjuterski generirane majmune, dok se s ovim pridjevom "vece" moze okarkterizirati samo kompletna kvaliteta filma. Kao i u jos jednoj uspješnoj franšizi HUNGER GAMES, redatelj je promijenjen. Wyatta je smijenio Matt Reeves, inace redatelj zaduzan za zanimljivi CLOVERFIELD, koji se i u recentom ostvarenju pridrzavao svog mota "manje je više" i potpuno pogodio s tim pristupom. I zaista, izuzev završne spektakularne borbe, tijekom vecine filma nailazimo samo na spektakularne dijaloge i reference na stvarni život, koje su i više nego sugestivne. To bi mozda moglo zasmetati mladjoj publici, željnog punokrvnog spektakla, kao sto je recimo bio primjer i s X-MEN:DAYS OF FUTURE PAST, koji su kao i "MAJMUNI" totalno zamaskirali vizualni spektakl i stavili dijalog i karakterizaciju u prvi plan. Procitao sam dosta kritika koje su superlativima obasipali rad Andy Serkisa, lica i tijela iza Ceasara, no mislio sam da je sve to odvec prenapuhano, no nakon odgledanog, mislim da je kohezija odjela za vizualne efekte i njegovih facijalnih emocija, urodila plodom do te granice da mi ne bi bila cudna nominacija za Oscara(ljudi dolazi neko novo doba, neko novo doba..). Ostatak glumacke postave je glumacki inferioran "majmunima", što nije toliko ni loša stvar, jer to sve skupa, koncipirano na takav nacin izgleda planirano i adekvatno, dok je jedina mana nedovoljno razradjen lik kojeg igra Gary Oldman(TINKER, TAILOR, SOLDIER, SPY), no ocito su se neke scene morale kratiti.  Ima tu zaista toliko toga obuhvaceno u jednoj veoma jednostavnoj premisi. Naime, radnja se naslanja na prvi dio, i prati majmune predvodjene Ceasarom koji žive mirnim životom u šumi nedaleko od San Francisca. U zgodnoj i efektivnoj montaži na početku filma, doznajemo kako je "majmunski virus" poharao vecinu ljudske populacije, dok su preživjeli utaboreni u kolonijama. Kolonija u San Franciscu, predvodjena Malcomom(Jason Clarke) i Dreyfusom(Gary Oldman) ima ideju kako se spojiti s ostatkom kolonija, naime, planiraju aktivirati staru elektranu koja se eto, na NEsrecu, nalazi bas na prebivalistu majmuna, koji nisu bas prijateljski nastrojeni prema ljudima i obrnuto naravno.
Veoma umjesno su scenaristi iskoristili maksimum, i u jednom skoro pa kazališnom ambijentu, pripremili socijolosku studiju ponasanja svih živih bica umjesto da recimo poput SVJETSKOG RATA Z prelaze kontinente pokušavajuci predstaviti pricu. Veoma sugestivno su i osudjujuce, da ne kazem pesimisticki, scenaristi objasnili zbog cega i zasto, mir, blagostanje, trpeljivost i suzivot imedju "drugacijih i istih" nije moguc, zbog "jedne budale", koja je nazalost na nasem planetu malo šira pojava. Zaista, kao rijetko kad prije na filmskom platnu, docarana je poslovica "šta jedna budala može napraviti to ih tisucu ne moze ispraviti" i zaista je tako, i dok je tako, diskriminacija po vjerskim, rasnim, socijalnim i inim osnovama nece dobiti svoj mirni epilog, nego ce i na kraju života kakvog znamo, usred same apokalipse(kakva god vec bila), mržnja iskovana u dubinama vlastite prošlosti i gena kompleksa, prevladati pacifisticnu ljubav i suosjecanje koje ima svoju mane naivnosti i oprosta, mane koju mržnja itekako dobro zna iskoristiti. Sve u svemu jedno bitno ostvarenje, koje bi se trebalo prikazivati djeci u školama i nakon toga s njima dobro porazgovarati o svemu, i mislim da bi urodilo ploda i da bi bilo barem 20% manje netrpeljivosti i mržnje naspram necem percepcijski drugacijem, a opet bazicno toliko istom u samoj srži. Obavezno pogledajte ovo ostvarenje i sugerirajte djeci isto, mislim da necete požaliti.

Thursday, July 10, 2014

TRANSFORMERS: AGE OF EXTINCTION

















Moram priznati da me je prošlogodišnji PAIN AND GAIN ugodno iznenadio, kako vizualno tako i kreativno. Iako se pretjerana i rijetko kad ingeniozna vizualnost ocekuje od redatelja kao sto je Michael Bay(TRANSFORMERS 1,2,3, ZLOCESTI DESKI, HRID, OTOK), kreativnost je ono sto mu je definitivno manjkalo svih ovih godina. Njegov moto je uvijek bio više, jace, skuplje bucnije i to sto ranije u otvaranju filma, dok je PAIN AND GAIN isporucio i vise nego dovoljnu dozu uzbudjenja, cudjenja, humora i morbidnih situacionih eskapada za koje je trebalo hrabrosti i pedigrea. Kada sam cuo da planira svojevrsno osvjeziti pomalo zamarajucu i repetativnu TRANSFORMERS fransizu, zamijenivsi vecinu glumacke postave i vracajuci pricu unatrag, ocekivao sam da ce, na hvalospijevima koje je dobio za PAIN AND GAIN, osvjeziti i vratiti svoje narativno pripovjedacke redateljske metode na pocetak, tako negdje kod ZLOCESTI DECKIJU, no, nazalost, to nije slucaj u recentnom, poslijednjem(dosad), cetvrtom TRANSFORMERS: DOBA IZUMIRANJA. Osim debelo nategnute price koju nije vrijedno niti objasnjavati, jednu preglumljenu postavu je zamijenio s drugom(citaj Wahlbergom) koja je, nazalost, adekvatna glumackom izricaju samih transformera, dok bi se usudio otici cak i korak dalje i kazati kako su sami transformeri imali vise emocija i glumacke sposobnosti i uvjerljivosti nego cijela glumacka postava, pomalo žalosno i usudio bi se kazati i "slucajno metafilmski(da je to bila namjera Baya i glumaca, sto naravno nije)". Iako ovaj put nije zapoceo žustro s pet milijona razbijenih auta, Bay je zapoceo narativno polagano upoznavajuci nas s novim likovima i cak se i samoparodirao u pojedinim dijalozima, no nazalost jako kratko. Kad su jednom krenuli akcija i kaos, do nekakvih 160ak minuti koliko film traje, nisu prestajala. Konfuzne scene transformera u borbi i auto sekvence koje su umetnute samo da bi glavni lik kojeg tumaci Wahlberg mogao ispuniti kvotu minutaže su smijesne do bola, dok je samo na trenutke koreografija borba, sparena s ogromnim budgetom od preko 200 milijuna, urodila plodom i iznjedrila "vauu" efekt kod publike. Svi Bayevi sastojci za uspjeh su u ovom ostvarenju, veliki budget, izražena pikselizirana vizualnost, promidjba amerike kao jedine sile sposobne za rijesavanje problema i "product placement" koji je kao nikad preuzeo jednu od glavnih uloga(citaj Chrysler, Budweiser, Epson..). No, kao i uvijek, Bay, renomirani hitmejker, je opet pogodio zlatnu koku i film vec bilježi enormne zaradjene svote koje ce mu nazalost omoguciti nastavak ove nanovo pokrenute, kreativno bespotrebne franšize, ali ako budemo sretni, mozda i pokoji pogodjeni kreativni kaos kao primjerice PAIN AND GAIN. Sve u svemu, jos jedan nastavak, koji je klon svojim prijašnica, samo umotan u malcice drugaciji.., u stvari izvinjavam se, umotan u isti omot, repetetivan, odvec kolorativan, zamoran, smijesan i infantilan.. no to je ono na sto je Bay i ciljao, i opet pogodio, barem u financijskom aspektu. "Klonovi napadaju!"

Thursday, June 19, 2014

MALEFICENT





















Skoro cetiri pune godine nismo vidjeli Angelinu Jolie na velikom platnu, sve od katastrofalnog TURISTA pa do recentne GOSPODARICE ZLA(MALEFICENT) Jolie je samo posudila glas u KUNG FU PANDI 2, što je navelike proširilo špekulacije kako joj je glumacki poziv malo dosadio. U prilog tomu je išao i njezin angažman u redateljskom fahu gdje je doživila loše kritike režiravši U ZEMLJI KRVI I MEDA. No, kao i dosad, s recentnim ostvrenjem, Jolie je još jednom isprašila box office, ostvarivši impozantne brojke, što je još jednom potvrdilo činjenicu, kako je ona, uz možda jedino Sandru Bullock, potentna ženska zvijezda koja je u stanju iznositi velike projekte iskljucivo na svojim ledjima, bez velike potpore muških partnera(SALT, WANTED).
Režija GOSPODARICE ZLA je pripala neiskusnom Robertu Strombergu, kojemu je ovo debitantski dugometrazni projekt, a dosad je bio jedino poznat po vizualnim efektima, koje je odradjivao na velikim hitovima poput PIJEV ŽIVOT, IGRE GLADI, dok je osvojio Oscara za rad na ALICI U ZEMLJI CUDESA i AVATARU. Upravo spomenuta dva projekta je pomalo vizualno iskopirao u recentnom projektu, gdje je nekakvi miks eksterijera AVATARA i štiha ALICE U ZEMLJI ČUDESA prevladavajuc. Nije to mozda toliko ni losa stvar ako se pita mladje gledatelje, dok bi one ozbiljnije, taj pomalo vizualno namjerno nerealistican ton mogao zabosti oci kao i primjerice u OZ THE GREAT AND POWERFUL. Ono što je pozitivno jest pomalo stereotipna bajka umotana u drugo ruho i pomalo fabularno preokrenuta, kako ne bi odavala dojam vec neceg vidjenog, što zapravo jest, samo je pametno izpremijesana. Upravo ta pametna izpremijesanost, uz odlicnu Angelinu Jolie stvara solidan efekt, gdje publika u niti jednom treutku nije uvedena u domenu dosadnosti i repetativnosti, osim mozda u akcijski klisejiziranom finalu, u kojem opet postoji jedna ne bas stereotipnu scenaristicka dosjetka, koja je dobrodosla i osvjezavajuca. Akcija je prisutna, ali je minimalizirana i u službi price, dok je humoristicni aspekt odvec naglasen i mozda najgori segment ovog filma, koji izgleda postoji tu, samo da nadopuni vrijeme trajanja. Kao sto sam vec spomenuo, Jolie je odradila izvrstan posao i iznjela cijeli film na svojim ledjima, dok su Sharlto Copley(DISTRICT 9) i Elle Fanning(SUPER 8) adekvatni kao negativac i princezica u nevolji. Sve u svemu jedna nestereotipna bajka, koja ima svojih mana, no lako se oproste jer su vizualnost i prica fino sklepani i montirani u jednu potentnu zanimljivu cijelinu, koja ce vrlo vjerovatno iznjedriti poneki nastavak.

ser
Twitter Delicious Facebook Digg Stumbleupon Favorites More