Friday, February 13, 2015
Arnolph
Možda i najnezasluženiji nominent za Oscara u kategoriji najboljeg filma godine, AMERICKI SNAJPER(AMERICAN SNIPER) prati životnu pricu najsmrtonosnijeg snajperista americke vojske u povijesti Chrisa Kylea(Bradley Cooper).
Iako poprilicno korektno odradjen, film Clinta Eastwooda(MISTICNA RIJEKA, DJEVOJKA OD MILIJUN DOLARA) neodoljivo podsijeca na mnogobrojne naše "uspješnice" koje glorificiraju i mistificiraju rat, kao nešto što bi trebalo biti zauvijek u našim mislima, u pozitivnoj sferi k tome, i kao takav, poprilicno je jednosmjeran i iskljucivo za americku publiku, koja ga je, totalno ocekivano, podržala i na box officu gdje film zaradio 200 mlilijuna dolara samo na domacem tržištu. Gledajuci s iskljucivo filmskog gledišta, ovo ostvarenje stvarno ne nudi ništa novo po pitanju žanrova koje obuhvaca, dok bi ga bilo najbolje objasniti kao poprilicno inferiorniju i nadasve patriotskiju verziju ZERO DARK THIRTY-a. Cak i tehnicki aspekti filma u pojedinim dijelovima ne štimaju, dok najviše ubada u oko činjenica da je beba s kojom Siena Miller i Cooper šetaju naokolo u filmu, vidno umjetna, zaista, vjerovali ili ne, radi se o "pupi", koja na trenutke stvarno odvraca pažnju od dramski nastrojenih dijaloških partija izmedju ovo dvoje supružnika. Akcijski dio je odradjen korektno, iako ne i spektakularno, dok nakon nekog vremena tijekom trajanja postane i malo repetativan. Scenografija i kostimorafija su ono što uzdiže ovaj film iz mediokriteta, dok je glumački dio filma iskljucivo jednosmjerno nastrojen k Bradleyu Cooperu(SILVER LININGS PLAYBOOK) aka Chrisu Kylu koji zauzima najveci dio trajanja filma, no moram priznati da je Cooper odradio to i više nego korektno, bez preglumljivanja, suptilno i oprezno, baš kako je i trebalo, ali totalno neadekvatno za Oscarovsku nominaciju. Sve u svemu jedno tipicno americko ostvarenje koje nije postavilo, ili bolje kazano ostavilo nikakva pitanja otvorenim, a trebalo je, nego je poprilicno pacerski i na sigurno odigralo na kartu glorificiranja nacionalnog heroja, znajuci, ili bojeci se mnogobrojne publike, za koju se znalo da ce pohrliti u kina. Jedan tipicni studijski film, bez duše i forme, no svejedno poprilicno "površno gledljiv" i korektan, zapravo sve ono što nije trebao biti.
Posted in: 
Posts
