THE THEORY OF EVERYTHING

TEORIJA SVEGA(THE THEORY OF EVERYTHING) prati odnos izmedju poznatog fizicara Stephena Hawkinga(Eddie Redmayne) i njegove žene Jane Kawking(Felicity Jones).
Najcesci epiteti recentnom ostvarenju su uglavnom savršena gluma dvoje glavnih glumaca i potencijalno osvajanja Oscara u svojim kategorijama. I dok su podjednako bili uspješni na inim festivalima koji predhode Oscarima, mala prednost se ipak daje Jonesovoj(CUDESNI SPIDER-MAN 2), koja kako kažu, nije ove godine "obečastila" svoju izvanrednu glumu u ovom filmu s nekakvim lošim ostvarenjem, tocnije lošom ulogom. E upravo tu, naravno leži glavni problem za Redmayna(LES MISERABLES) za kojeg se nagadja kako nece dobiti Oscara iskljucivo zbog navodno ocajne uloge u JUPITER ASSCENDING. Stavljajuci tu informaciju sa strane, moram kazati kako je Redmayne superiorniji Jonesovoj, i upravo je savršeno skinuo Hawkinga do te mjere da se zapravo uopce pitate kako je to uspio. Iskljucivo "fizicka uloga" u vecini trajanja filma je nešto što možda samo djeluje jednostavno, dok je mene osobno zabolio veci dio tijela samo dok sam gledao njegovu fizicku transformaciju. S druge strane Jonesova je dobila, pa moglo bi se kazati i veci dio filma, što nije ni cudno s obzirom da je film ekranizacije njene knjige, odnosno njenog pogleda na njihov suživot. Nekima će upravo taj rakurs gledanja na jednog genija s strane "obicne žene" biti malo apsurdan i podcijenjujuc za samog Hawkinga, no dojma sam kako je redatelj James Marsh(SHADOW DANCER) zapravo i želio jedan takav, prizeman, totalno životan, no nadasve romanticno bolan prikaz, kako bi se uvjerili u ljudsku stranu, sad vec populisticki "robotiziranog" i ikoniziranog genija za novij milenij. Režija je veoma sigurna i bez montažnih rezova što sugerira pocetnu ideju koja je egzekutirana u svakom svom djelu, bez intervencije producenata. Kamera i vizualne improvizacije su totalnu u skladu s temom i trenutnim dogadjajima i funkcioniraju savršeno u mistificiranju ovog jednog neobicnog covjeka i jos neobicnijeg odnosa. Kostimografija i scenografija su vidno bili velika opsesija svih involviranih, i obracala se velika pažnja da sve bude autenticno kako nebi odvracala pažnju od emocija i dijaloga. Jedinu zamjerku nalazim u pomalo zbrzdanom finalu filma, koji nas je prebrzo, nakon uglavnom polagano tempa, transforimirao na sam kraj, bez odgovora na neka pitanja. No dobro, da budemo objektivni, ta pitanja i ti odgovori se ionako nalaze u glavi samog Hawkinga, tako da moramo opravdati kako Jane Hawking, tako i scenarista Anthonya McCartena, što možda ni sami nisu ni znali završiti pricu, koja je možda realno tek i pocela, a ako smo te srece, kraj ove nove price, Hawkingove price, možda donese odgovore koji su nam kao vrsti, prijeko potrebni, barem da prevazidjemo "barijeru vremena", koje nas sve toliko opterecuje i limitira.

Read more »

WHAT IF

Wallace(Daniel Radcliffe), koji još uvijek, nakon godinu dana pati zbog prekida s bivšom curom, na jednom tulumu, osjeti kemiju s vrckastom Chantry(Zoe Kazan). Iako je mislio i misli da je afekcija obostrana, pri kraju njihovog razgovora, ona mu dade do znanja kako ima momka i kako mogu biti samo prijatelji. Opcinjen s njom, Wallace odluci probati održavati odnos u prijateljskom tonu.
Zanimljiv zaplet i neklišejizirani smjer filma, barem do samog kraja, uzdižu ovu romanticnu komediju ljestvicu iznad uobicajenih svakodnevnih rom.comova, i zapravo najvecu manu, nalazim u pokušaju plagiranja sad vec kultnog 500 DANA LJETA u ponekim scenama. Scenarij je fino napunjen neuobicajenim dijalozima koji su zaista lepršavi i ne stvaraju zamor, dok je kemija izmedju Radcliffa(Harry Potter) i Zoe Kazan(RUBY SPARKS) zaista uvjerljiva i daje cijelom ostvarenju jednu "down to earth" atmosferu. Režija je poprilicno jednolicna, što i nije loša stvar za film u kojem u prvi plan dolaze glumci i dijalog, dok je vidljiva improvizacija, koja iako vecinu vremena ne urodi plodom, u ovom ostvarenju pogadja tocno u srijedu. Lijepo je vidjeti da Radcliffe nije samo Harry Potter i da zaista može igrati i druge uloge i to poprilicno uvjerljivo, i dojma sam ako nastavi s ovakim odabirom uloga, da ce uspijeti s sebe skinuti "stigmu Voldemorta", odnosno da ga nece poistovjecivati samo s jednom ulogom(kao primjerice Elijaha Wooda nakon Froda, ili Mark Hamilla nakon Luka Skywalkera). Zoe Kazan je opet suptilno predivna, onako Woody Allenovski unutarnje inteligentna kao i u RUBY SPARKS, i upravo su njih dvoje prava energija filma, dok su se moram priznati i sporednim ulogama fino snašli Adam Driver(THIS IS WHERE I LEAVE YOU), Rafe Spall(LIFE OF PI), Megan Park(CHARLIE BARTLETT) i Mackenzie Davis(THAT AWKWARD MOMENT), i svi skupa cine jednu fino uštimanu improviziranu, "play dramu" za velike ekrane. Jedna zaista ponajviše fino odglumljena simpaticna feel good romanticna komedija koja rijetko(osim možda u finalu) upada u klišeje žanra, no ne toliko puno da bi joj to skinulo kakav bitni kvalitativni bod.

Read more »

THE WEDDING RINGER

Kevin Hart(THINK LIKE A MAN TOO) je nakon pomalo neočekivanog financijskog uspjeha s filmom RIDE ALONG zaista uspio skrenuti na sebe pozornost mainstreem Hollywooda, do te mjere da bi se usudio kazati kako je definitivno, trenutno jedan od popularnijih komičara.
GOSPODAR VJENCANJA(THE WEDDING RINGER) redatelja Jeremy Garelicka(kojemu je ovo ujedno i redateljski debi) ne nudi ništa spektakularno novo u svijetu komedije, ali je moram priznati jedna od sigurno energičnijih i bolje montiranih komedija u poslijednje vrijeme, cije fore, iako prvoloptaške i uglavnom zahodske, idealno funkcioniraju i zaista izmamljuju osmjehe na vaša lica. Pomogle su i činjenice kako nitko nije očekivao puno od ovog filma, što se pokazalo kao ugodno iznenadjenje kad već u prvim kadrovima, film producira glasne osmjehe publike u kinima, dok je druga činjenica puno kvalitetnije nastrojena, a tice se odlicne kemije izmedju vec spomenutog Kevina Harta i Josha Gada(JOBS), koja idealno funkcionira kroz cijeli film. Možda najvece razocarenje filma je popularno poznata "teorija velikog praska" Kaley Cuoco-Sweeting koja osim isforisiranih nabreklih bradavica nije iskazala nekakav osobito "nabrekli" talent, i u filmu funkcionira iskljucivo kao mamac za oci i kao scenaristicki zaplet. Sve u svemu jedna fino pogodjena komedija, s odlicnim tajmingom u ovo "ozbiljno" Oscarovsko predrazdoblje koja svojom energijom i odlicnom glumackom kemijom pogadja uglavnom gdje treba, dok narocito treba pohvaliti odlicnu montažu zbog kojih predvidite mnogobrojne scenaristicke mane, koje ovi film definitivno posjeduje, ali ih i vješto skriva, no i to je karakteristika koja se mora poštovati, kad je ovako zanatski izvedena.

Read more »

AND SO IT GOES

I Rob Reiner je prije harao Hollywoodom kao jedan od renomiranijih i traženijih filmskih redatelja(MISERY, KAD JE HARRY SREO SALLY, MALO DOBRIH LJUDI), upravo kao što je i Michael Douglas imao slican ili cak i veci status u glumackoj domeni(WALL STREET, IGRA, TRAFFIC). No, stvari su se promijenile, "pomladile" bolje kazano i to njima nikako nije išlo u korist. U poslijednjem desetljecu Reiner primjerice bilježi samo jedan solidan uspjeh s BUCKET LIST, dok Douglas donekle s LEGENDAMA U VEGASU. Njihov, dosad, poslijednji projekt, naslovljen AND SO IT GOES dodao je još jednu "has been" komercijalno potentnu zvijezdu, legendarnu Diane Keaton(ANNIE HALL, SOMETHING GOTTA GIVE) kako bi "zacinio stvari" i natjerao barem stariju publiku da pohrli u kino i vidi da ONI još to imaju u sebi. No, nažalost, scenarist Mark Andrus ih je obavio veoma plošnim nedorecenim scenarijem, ocito sklepan na brzaka, kako bi simpatizirao publiku s ostarjelim zvijezdama, a ne im, kako je trebao, dao stvarne dijaloga pa da se publika barem poistovjeti s likovima i njihovim životima. Film naime prati udovca i prodavaca nekretnina Orena Littlea(Douglas), kojem jednog dana otudjeni sin, prije odlaska u zatvor, dovede svoju kcer na cuvanje. Nesposoban da se brine o njoj, Oren se sprijatelji s prvom susjedom Leah(Keaton), koju na pocetku iskorištava samo da bi se brinila o njegovoj unuci, dok ce se kasnije i onako sasvim "neocekivano" pojaviti i simpatije, a samim tim i predvidljivi i klišejizirani problemi, koje smo vec sto puta vidjeli u slicnim ostvarenjima. Klišejizirani scenarij, nažalost, ni iskusni Reiner nije uspio uzdici, na nekakav barem podnošljivi pijedestal, nego je serijom neinspiriranihi predvidljivih redateljskih riješenja samo dublje uronuo ovo nepotrebno ostvarenje u kvalitativnu agoniju, koju skupa s neinspiriranim glumcima proživljava i publika, jedva cekajuci da sve to skupa završi. Sve u svemu jedno katastrofalno ostvarenje, koje su redatelj i glumci iskoristili samo za punjenje djepova, i kao takvo nije vrijedno vašeg vremena, tako da savjetujem izbjegavanje u velikom luku.

Read more »

MAGIC IN THE MOONLIGHT

Woody Allen je zasigurno jedan od onih rijetkih fanatika filmske umjetnosti, koji bi jednostavno umro da ne piše scenarije i režira ih barem dva puta godišnje, ne zbog zarade i slave nego jednostavno zbog svog gušta i jednostavno zato što može i zna. Doduše nekada to zna biti jednostavno savršeno, a nekad manje dobro, no nikad dosadno i loše, i uvijek s pokojim životnim savjetom umetnutim i sve to. Pa što vam treba više.
Nakon savršene, Oscarom ovjencane ode životu i originalnosti(Oscar za scenarij) PONOC U PARIZU, malo se odmorio od egzistencijalnijih tema i banalizirao poneku ljudsku manu i vrlinu u solidnom i gledljivom RIMU, S LJUBAVLJU, da bi tada opet napeo dramske konce i uz pomoc savršene Cate Blanchett, pokazao nama svima kako stvarno izgleda jedan živcani slom. U recentnom ostvarenju CAROLIJA NA MJESECINI(MAGIC IN THE MOONLIGHT), ocito je opet poželio blagi odmor od ozbijnijih tema, kao mjesto radnje odabrao je Azurnu obalu, a kao temu, medije, magiju, no samo onako izvanka, gledajuci dublje, pronalazimo egzistencijlno-filozofsku studiju ponašanja ljudi u teškim situacijama kao i onim opuštenijim, i svojevrsni duel, mizantropa i filntropa, u suštini, Woody Allen u svom stilu o ozbiljnoj temi. I upravo tu možda i leži problem. Tema je izvanredna, glumci savršeni(Colin Firth, Emma stone), lokacije predivne, ili možda odvec predivne. Naime, dojma sam, da je Allen, za jednu ovako bitnu tematiku spiritualnosti i smisla postojanja, morao odabrati drugaciji žanr, eminentniji žanr, primjerice ono trilericno sivilo iz ZAVRŠNOG UDARCA, da bi publika u potpunosti shvatila obim onoga što je "pjesnik htio reci" a to je, da smo u suštini samo male sitne duše, okovane fizickom "auorom", koja nas na ine nacine ogranicava u evoluciji uma i duha. Pogrešni odabir žanra i prebrzo letanje iz scene u scenu, bez osjecaja za montažne preskoke, su dovele do situacije da publika jednostavno nije infiltrirana u film tijekom gledanja, i nije im baš odvec stalo za sudbine glavnih protagonista, koje su doduše konstruirani kao "ne baš karakterno poželjne osobe", no svejedno, trebalo je to biti ozbiljnije, ili barem drugacije. Nakon pomalo sporijeg otvaranja filma, u samoj sredini su se pogubili neki konci kretanja, i zatekao sam se da cak zijevam, poluuspavan onim što vidim, da bi završnica filma filma donjela podosta uzbudjenja uz veoma dobro osmišljen twist i odlican, ingeniozan kraj filma, s jednom od najbolje osmišljenih scena prosidbe uopce. Sve u svemu, nedorecen, manjkav Allen, koji i kao takvi nudi podosta materijala za razmišljanje nakon odgledanog, no naviknuti na nešto bolje od njega, cekamo slijedece ostvarenje, koje bi sad vec simptomaticno(ako na ovaj film gledamo kao na "oni njegov odmor") trebalo biti ništa ispod remek djela, ili barem originalnog, što je u trenutnom svijetu kloniranog i istog, i više nego tražena roba.

Read more »

THE FAULT IN OUR STARS

Hazel(Shailene Woodley) vec odavno živi na posudjenom vremenu, s obzirom na cinjenicu da je trebala umrijeti unazad par godina od poslijedica tumora koji joj je uništio pluca, ali je cudom, ostala na životu i sada šeta unaokolo s bocom kisika, cekajuci kad ce joj se stanice tumora aktivirati i onda nju terminirati. Iako joj je sve manje vise dosadno i zamorno, odluci otici na grupu podrške oboljelih od karcinoma gdje jednog dana upozna Gusa(Ansel Elgort), preživljelog od poslijedica raka, koji je zbog te zlocudne bolesti morao odstraniti nogu do koljena. Njih dvoje kliknu na prvu i zapocmu cudno-predivan odnos koji ce im obilježiti i obogatiti život.
"Predivno nepredivan" scenarij je baziran na bestselleru John Greena i kao takav vec stekao salve obozavatelja koji su jedva docekali ekranizaciju. Kad je ekranizacija u reziji Josh Boona(STUCK IN LOVE) konacno stigla u kino distribuciju privukla je veliki broj gledatelja i ostvarila impozantne financijske rezultate, dok joj je i kritika bila vise nego sklona.
Realno, radi se o veoma emotivnom ostvarenju, koji igra na kartu apatije i empatije, i kao takav se tesko moze filmsko-kriticki kvalitativno rasclaniti. Naime, uslijed toliko boli, ljepote, poezije, optimizma koji nas bombardira svake minute filma, jednostavno je nemoguce, jednoj normalnoj emocionalnoj zdravoj osobi da osudi mozda koji pojedini klisejizirani trenutak ili recenicu i s time spusti ocjenu sveukupnom ostvarenju. Nesto slicno, samo egzistencijalno suptilnije je napravio NOTEBOOK(BILJEŽNICA) prije deset godina i usadio se u srca gledatelja koji jednostavno nisu znali što ih je pogodilo. Ono sto ih je pogodilo tijekom gledanja oba ova filma je nesto sto je mozda davno zaboravljeno ispod slojeva i slojeva mediokriteta, pritajenih osjecaja, utjecaja okoline, društva, napornog rada, dokazivanja, brige oko nebitnih stvari, utjecaja tehnoglogije, a to je ljudskost, suosjecanje i nada, koji jednostavno proniknu iz vas nakon odgledanog. Zato, moj savjet jest, pogledajte ovaj film, ako nista drugo, onda ga dozivite kao test, test koji ce vam dokazati da li su vas nebitne stvari oko vas totalno robotizirale do granice da ce vam cijeli film biti dosadan, fiktivan, bedast i brzo zaboravljiv, ili ce vam se jednostavno zavuci pod kozu, otvoriti emocionalne pore, i pustiti da zrake "svijetlosti", koje su davno zaboravljene, prodru u najdublje dijelove vase duše...

Read more »

THAT AWKWARD MOMENT

Iako nekoc jedan od najpopularnijih i najlukrativnijih žanrova, romanticna komedija je dozivila svoje crne dane, u kojima jedino gdjekod ispliva na površinu koja hard core komedija "R" predikata, koju pohrlu gledati uglavnom infantilci željni zahodskog humora. Spominjem tu cinjenicu na pocetku recenzije jer je Zac Efron(SUSJEDI, HIGH SCHOOL MUSICAL) trebao biti nekakvi predstavnik tih skoro pa izumrlih žanrova i kombinacije tih dvaju žanrova žanra, silno se pokušavajuci profilirati i dokazati kao umjetnik sposoban interpretirati siroki dijapazon emocija.
U recentnom ostvarenju, TAJ NEUGODAN TRENUTAK KAD..(THAT AWKWARD MOMENT) Efron nije samo jedan od glavnih glumaca, nego na sebe preuzima i producentsku ulogu, što znaci da je vidio veliki uspjeh citajuci scenarij. A scenarij i rezija su djelo pomalo neiskusnog Tom Gormicana, koji producentski potpisuje samo ocajno okarakterizirani FILM 43 i to mu je zapravo jedina relevantna referenca.
Recentno ostvarenje prati trojicu vise manje uspjesnih, zgodnih prijatelja(Efron, Michael B. Jordan, Miles Teller) koji se, nakon sto jednog od njih prevari žena, zavjetuju kako se neko vrijeme nece upuštati u ozbiljne veze, nego samo zabavljati bez ikakvih obaveza. No nekako bas u to vrijeme sva trojica upoznaju cure koje ih ne ispunjavaju samo fizicki, nego i malo vise. Ne zeleci jedan drugome kazati kako su prekrsili zavjet, dovode sebe u mnostvo neugodnih i nezgodnih situacija.
Moram priznati da nije film cak toliko ni los koliko ga je kritika osudila a publika ignorirala u kinima, i tijekom svog trajanja rijetko odlazi u domenu dosadnosti, dok je  scenaristicna repetativnost najveca boljka filma. Naime, ne mogu niti priblizno opisati koliko filmskog trajanja filma ode na rijec "idiot" u vise ili manje slicnim "duhovitim dosjetkama" baziranima na toj rijeci. Upravo je na tim "duhovitim dosjetakama", ili bolje kazano na pokusaju da bude humoristican redatelj/scenarist Gormican izgubio ozbiljniju publiku, i žrtvovao cijelu jednu nelosu ideju i podosta pametnih dijaloga i scena zbog tih detalja. Jednostavno je s nekim "Hangover" dosjetkama i macho dijalogom htio kupiti ciljanu publiku, a podredjivanje scenarija zbog jedne demografske skupine samo rijetko ulodi plodom(OLD SCHOOL, HANGOVER). Nemomogucnost odlucivanja kojim zanrom zeli krenuti, i balansiranjem izmedju komedije i romantike, je dovelo do situacije da recentno ostvarenje bude relevantno samo u ponekim dijelovima, dok jako brzo, nemilom kolicinom isforsiranog humora, biva upropasteno i to je zapravo najveca boljka filma. Kemija izmedju glumaca je vise nego solidna i mislim da vam sve u svemu nece biti zamorno gledajuci film, dok ce te ga realno jako brzo zaboraviti nakon odlgedanog. Mlako, nedoreceno, ali gledljivo i podnosljivo su karakteristike koje najbolje ocrtavaju ovaj film. TAJ NEUGODNI TRENUTAK.. kad gledatelj shvati da je redatelj na krivi nacin pomijesao žanrove..

Read more »

GRACE OF MONACO

Skriven u nekoj totalno nezavisnoj produkciji, dolazi film o jednoj o najpoznatijih glumica, i dobitnici Oscara Grace Kelly(Nicole Kidman), koja je ulogu glumice, zamijenila "ulogom" kneginje Monaka. Recentno ostvarenje, GRACE OD MONAKA, prati njezin život na Monaškom dvoru, za vrijeme politicke krize izmedju Francuske i Monaka, ili jos tocnije, Charlesa De Gaulla(Andre Penvern), tadašnjeg predsjednika Francuske i princa Rainiera III(Tim Roth) od Monaka, koji je svaki na svoju stranu bezuspjesnu vukao konce kako bi doslo do jednostranog zadovoljstva. Upravo je Grace Kelly, bila ta, koja je svojom humanitarnom misiju uspjela pronaci kompromise u obojici politicara, kao i na ostatku dvora, što je kulminiralo obostranim politickim zadovoljstvima i miru na tim prostorima, ili barem tako sugerira ovo ostvarenje.
Moram priznati, da prije nego li je osvanuo trailer za ovaj film, nisam uopce znao da se prakticki ni snima ovaj biopic, što je kao i uvijek indikacija nezavisne produkcije, koja nerijetko zna rezlutirati losim distributerskim poslom, što naravno dovodi financijski aspekt u sferu upitnika. Mislim da je upravo to slucaj s recentnim ostvarenjem, koji je evo dosad dozivio mlaki odaziv publike, i zapravo jedina promidjbeno potentna cinjenica jest Nicole Kidman, koja nosi naslovnu ulogu. Što se tice same filmske izvedbe, moram kazati da jos jedna biografija poznate licnosti, ulazi u kategoriju prošlogodišnjih DIANE i JOBSA, a to je ona, filmski razocaravajuca. Naime, kao i u spomenutim ostvarenjima, redatelj i scenaristi nisu uspijeli uhvatiti esenciju tih poznatih licnosti, nego su se koncentrirali na sporadicne, trivijalne stvari, i skoro glorificirali njihova imena, bez puno scenaristicke podrske. Bezbrojni krupni planovi, popraceni opernim bravurama, iako artisticki i viuzualno atraktivni i adekvatni, nisu dovoljni za publiku željnju pravih zbivanja, dogadjaja i cinjenica, kojih ovdje ima na kapaljke, a kad se i dogode, nekakva dijaloska fikcija upropasti sve. Redatelj Olivier Dahan(GRIMIZNE RIJEKE 2) nije bio pravi odabir za ovaj film, kojemu je prijeko trebao ozbiljniji "down to earth" ton, a ne ovaj nekakav kazalisno artificijalni kakav je prikazan u recentnom filmu. Gluma je u skladu s kazališnim štihom, i kao takva, poprilicno naivna i neuvjerljiva, dok su neke sitne dijaloske politicke opaskice, posluzile samo da malo potpire atmosferu, koju tada bespotrebni krupni kadrovi i nepotrebno fukusiranje na nebitne dijelove Graceinog života, veoma lako ugase. Citav jedan obiteljski segment je totalno izignoriran, kao da doslovce nije ni postojao, i kao takav, ne daje kredibilitet vodecim glumcima da inspirativnog glumom, udahnu zivot u njih, što na kraju rezultira totalnim nedostatkom suosjecanja od strane publike, za dogadjaje koji im se dešavaju na platnu. Sve u svemu jos jedan razocaravajuc biopic, koji vam nece biti ocajan zbog popularnosti i poznatosti Grace Kelly kao jedne od glumackih i drustvenih ikona, ali s filmskog stajalista, totalno nebitni komad celuloida, koji nerijetko krece u sferu dosade i zamora ponavljanja scena. Pogledati ako bas morate, no vjerujte mi na rijec, nista novo necete doznati ni vidjeti.

Read more »

THE OTHER WOMAN

OSVETA NA VISOKIM PETAMA(THE OTHER WOMAN) prati zgodnog i bogatog Marka(Nikolaj Coster-Waldau), koji svaki dan prakticki spava s drugom curom. Postoji samo jedan problem, on ima ženu Kate(Leslie Mann), koja živi u totalnom neznanju za cijeli taj njegov drugi život, sve dok joj jednog dana na vrata zakuca još jedna Markova ljubavnica Carly(Cameron Diaz), s kojom isplnanira ultimativan plan, uništiti do temelja Markov život. U tome će im pomoci i treca Markova curka, Amber(Kate Upton), koju su upoznali na jednoj od njihovih "špijunskih misija".
Tipicni chick flick, pomalo neocekivano potpisuje redatelj Nick Cassavetes, od kojeg smo navikli gledati više dramaticno srcedepateljske(BILJEŽNICA, ČUVARICA MOJE SESTRE), nego komicno nastrojene projekte. No, ocito je katastrofalna prodja filma ČUVARICA MOJE SESTRE, ucinila svoje, i Cassavetes je sada primoran raditi što mu se ponudi na stol, s što manje pitanja. To "što manje pitanja" je ono što "krasi" ovi film, koji pomalo neozbiljno i djetinjasti kopira sve moguce romanticne komedije i ne nudi ništa novo u tom žanru. Zapravo dosta vam govori cinjenica da je najzanimljiviji dio filma, Kate Upton u svojem bikini slow motionu, koja zaista imponira seksipilom. Leslie Mann(THIS IS 40) i pogotovo Cameron Diaz(MASKA, CHARLIJEVI ANDJELI), zapravo cak pomalo i metafilmski izruguju sami sebe, osvrceci se na cinjenicu da iako se trude, ne mogu se realno nositi s mladjim ženskim glumicama, pogotovo u domeni privlacnosti. Gluma je pacerska i odradjena skoro sitcomski, do te granice da je karikaturalna, dok je preveliki trud Leslie Mann da glumacki porazi svoje dvije "protivnice" na trenutke iritantan i totalno nepotreban. Zapravo najbolji posao je odradio Nikolaj Coster- Waldau(IGRA PRIJESTOLJA) koji je sa suptilnošcu i ne preglumljavanjem solidno odradio svoj posao, s boljim scenarijem bi to još bilo za ljestvicu više. Nepotrebni i cenzurirani zahodski humor koji nije sproveden do kraja, je ono što prevladava u ovom ostvarenju, koji osim par zanimljivih lokacija, super obućene Cameron Diaz, i super zgodne Kate Upton, zapravo doima poput nekog predugog trailera, za kojeg jedva cekate da završi, osim ako će se već spomenuti bikini slow motion, trajati i trajati i trajati.. Pogledajte ako baš morate, šteta, ima par zanimljivih referenci, koja su totalno scenski izignorirane, zbrzdane i nedorecene, ono ostalo što je loše, se samo dogadja i traje, neprekidno nekih 100 minuta. Samo za velike obožavateljice i obožavatelje SEKS I GRADA 2, ako shvacate što želim kazati.

Read more »

BLUE VALENTINE

Film TUŽNA VEZA(BLUE VALENTINE) prati oženjeni par, Dean(Ryan Gosling) i Cindy(Michelle Williams), kroz njihovu cijelokupnu vezu od upoznavanja pa do sadašnjosti.
Iako se po šturom sinopsisu može pretpostaviti kako se radi o uobicajenoj romanticnoj drami, zapravo je upravo suprotno. Naime, film ne prati ovo dvoje zanimljivih likova linearno, nego se u jednakim vremenskim etapama od sadašnjosti, preseli u neku od etapa njihove prošlosti, gdje su za razliku od sada, bili puno optimisticniji, sretniji i puni nade. TUŽNA VEZA je zapravo ono što sam naslov i govori, izuzev par sretnih scena, i kao takav poprilicno pesimistican i sugestivan, do te mjere da se zapitate, da li je realnost, odnosno buducnost svih romanticnih odnosa, zapravo osudjena na emocionalnu i seksualnu propast, gdje upoznavajuci jedno drugo do same srži, doživite svojevrsni psihofizicki zamor prema svom partneru. Film jasno sugerira kako trajnosti svake veze uvjetuje nedostatak vlastite satisfakcije u nekom svom zanimanju ili hobiju, i kako se totalno prepuštanje nekomu i njihovom svijetu, emocionalno kažnjava na ine nacine. Zaista jedna drugacija drama, koja i načinom snimanja i svojevrsnim objektivnim redateljskim postupkom, gdje on nastupa samo kao "nedužni promatrac", prepuštajući dvama naslovnim glumcima, da preuzme ekran i improviziraju u vecini scena, što cijelom filmu skupa daje neki dokumentaristicki, pa samim tim i zabrinjavajuci štih. Od velikog su znacenja bile interpretacije glavnog dvojca Gosling - Williams, koji su suptilno, bez preglumljivanja postali likovi koje tumače, dok je Gosling, barem meni, dokazao da ne zna igrati samo šutljivog, tajanstvenog, zgodnog tipa, nego je ovom ulogom, pokazao svoj širok glumacki dijapazon. Williamsova mu idalno parira, i njih dvoje su zapravo jedini i isključivi pokretac ovog filma, dok su dijalozi, šturi, obicni i realni, baš kakav je i život, bez prenemaganja i nekakvih posebnih scena, koje bi trebale privuci široke mase jer ovo je film iskljucivo za realiste, i mislim da se odveć romanticnim dušama neće baš svidjeti. Soundtrack je još jedna fina stavka koja je umetnuta u film, i idealno funkcionira se dogadjajima koje vidite na ekranu, dok je i Goslingovo karikaturno pjevanje, idealno pogodjeno. Ljubav nije dovoljna, okolnosti se moraju poklopiti, a kada se i okolnosti poklope, možda neka veca sudbina jednostavno ima svoju viziju. Da li je dobro potpuno se prepuštati nekomu ili nečemu i najvažnije, volite li samog sebe, su samo neka od pitanja koja podtekstualno umece redatelj i scenarist Derek Cianfrance(THE PLACE BEYOND THE PINES) i tako vas tjera da kroz gledanje i sami na nekakav nacin sudjelujete u filmu, preispitivajuci sebe i neke vaše prošle, sadašnje i potencijalne buduce odnose. Sve u svemu jedno bitno ostvarenje, koje brutalno iskreno, minimalisticki secira romantične odnose, i koje zbog svojeg skoro pa dokumentarističkog načina snimanja, i nelinearnog scenarija, nece biti za svačiji ukus, dok će svim onim realistima, koji znaju da ljubav nisu samo cetiri okašca koja se u izvjesnom trenutku susretnu i dožive deja vu dovoljna, da bi sve to skupa opstalo i egzistiralo na isti onakav nacin kako je i počelo, zaljubljeno, veselo, uzbudjujece, iskreno, no nažalost ipak samo u najvecem broju slučajeva, naivno i podredjeno, nekom vecem životnom planu, kojeg nažalost nikad do kraja necemo dokuciti. Boriti se ili ne boriti, pitanje je sad..

Read more »

10 YEARS

Film 10 GODINA(10 YEARS) prati skupinu ljudi koji proslavljaju desetogodišnjicu mature, i tijekom te večeri otkrivaju da stvari nisu baš kakve izgledaju, dok im se prošlost ispretpleće s sadašnjošću.
Pomalo neopaženo je recentno ostvarenje redatelja Jamie Lindena prošlo u američkim kinima, dok je zbog neuspjeha na matičnom tržištu izostala i svijetska distribucija. Ako se mene pita možda pomalo i neopravdano, jer usprkos redom lošijim, ili bolje kazano blagim kritikama, film je više nego gledljiv i zabavan, s dijalozima i par komičnih trenutaka koji su se mislim svima barem jednom dogodili u životima. Možda je najgori segment filma karakterizacija ponekih filmova, zbog kojeg neke od situacija gube na kredibilitetu. Naime film producantski potpisuje jedan od glavnih glumaca Channing Tatum, što je vidljivo i na ekranu, dok su zbog njega neki od likova, pa tako i glumaca, izgubili potrebitu minutažu, koja bi fino zaokružila i spojila sve priče, tako odavajući dojam puno boljeg ostvarenja. Ovako, dobili smo film koji cijelim svojim trajanjem vozi u nekakvoj trećoj brzini, bojeći se spustiti, ali i dignuti gas, ponajviše zbog neuskustva redatelja Lindena koji i scenaristički potpisuje ovaj film. Glumci su redom(Rosario Dawson, Chis Pratt, Justin Long, Aubrey Plaza, Oscar Isaac, Rooney Mara..) inspirirani i zapravo su najbolji dio filma, jer i u ono malo minutaže podijeljene na nejednake dijelove, uspijevaju uhvatiti svaki ponaosob duh svog lika i pružiti dobru dramsku, romantičnu ili komičnu podlogu. Sve u svemu jedno podcijenjeno ostvarenje, koje ostaje u kvalitativnoj sredini, zbog straha redatelja od neuspjeha, dok bi u rukama nekog potentnijeg redatelja dobili možda i jednu iznadprosječnu romantičnu dramu s elementima komedije. Ništa, ako vam se već ne svidi kako je film realiziram, mislim da će te se karakterno naći u barem jednom od likova i razmisliti, točnije sjetiti se svojih srednjoškolskih dana i preispitivati se kako sam završio ovdje gdje sam završio, i da li je to pravo mjesto za mene.

Read more »

UPSIDE DOWN

Adam(Jim Sturgess) i Eden(Kirsten Dunst) se kao tinedjeri zaljube bez obzira na činjenicu da žive u različitim blizanskim svijetovima, s gravitacijama koje vuču svaka u svom smjeru. 10 godina nakon prisilne separacije ovo dvoje ljubavnika, Adam se upusti u opasnu misiju da se nanovo spoji s svojom srodnom dušom.
Film ZABRANJENA LJUBAV(UPSIDE DOWN) je scenaristički i redateljski uradak Juana Solanasa, osobe koja nema baš previše iskustva u mainstreemu i to je jasno vidljivo. Naime, najbolji opis ukupnog dojma ovog filma bi bio, PREambiciozno, produkcijski dobro stimulirano, scenaristički očajno, realizatorski katastrofalno. Film u svom trajanju od 100ak minuti zaista prodje veoma brzo dok nas redatelj iz kadra u kadar oduševljava nekakvim idealnim pikseliziranim vizualnim ekstravagancama, dok je narativni dio jedna sasvim drugačija priča. Volio bi naime da je scenaristička i montažna očajnost koja krase ovaj film producentski uvjetovana, dok su rezali materijal, no strah me je da se sve to, ipak samo redateljeva nesposobnost pripovijedanja priče. Tako brzo se film seli iz scene u scenu, iz jedne dramske situacije u akcijsku da sve to skupa dijeluje kao prebrzo prelistana slikovnica s nepostojećim dijalogom, koji i kad postoji djeluje smiješno i neozbiljno. I dok ste tijekom gledanja totalno nezainteresirani za sudbine glavnih protagonista, nakon odgledanog vam samo jedna stvar nije jasna, kako je netko mogao s originalnom idejom, napraviti tako malo, odnosno ništa. Cijeli jedan filozofski segment koji je mogao krasiti ovaj film je jednostavno totalno izignororan do te granice da je iritantno. Gluma je očajna, no istinu za volju zbog nedostatka potentnog dijaloga nije se ni moglo puno bolje, al se očito moglo gore, što besprijekorno demonstrira precijenjeni Jim Sturgess(CLOUD ATLAS, 21) koji mi iz uloge u ulogu izgleda kao da je ispao iz nekakvog kazališnog miljea i slučajno upao u film, totalno izgubljen i repetetivan. Kao što sam već rekao, vizualno film imponira, dok su poneka scenografska riješenja originalna i zabavna, no sve je to skupa u sjeni nedostatka scenarija, dijaloga i nesposobnosti pripovijedanja priče, dok o karkterizaciji likova neću ni početi pričati. Ozbiljnijem gledateljstvu savjetujem izbjegavanje ovog filma u velikom luku, dok onima željnim vizualnih ekstravaganci sugeriram, pogledajte, ali na vašu odgovornost, ipak tijekom trajanja filma i vaš život prolazi, tik-tak, tik-tak..

Read more »

DIVERGENT

U svijetu podijeljenom na frakcije, Tris(Shailene Woodley) sazna da je "Različita", i da se kao takva ne uklapa u nijednu frakciju, što predstavlja problem novoizabranom vodstvu. Na putu saznanja zašto su "Različiti" tolika prijetnja vodstvu, Tris će dobiti pomagača u liku misterioznog Četiri(Theo James), s kim će se upustiti i u romantičan odnos.
Film RAZLIČITA(DIVERGENT) je ekranizacija istoimenog bestsellera Veronice Roth, koji slijedeći novovjeku pompu za franšizama ima i svoja dva knjiška nastavka, koja su evo upravo nedavno dobila zeleno svijetlo za ekranizaciju. Iako ima dosta sličnosti s IGRAMA GLADI, zapravo produkcijski je puno bliži recimo SUMRAK sagi, s kojom dijeli i matičnu producentsku kuću SUMMIT. Manje je više, očito je bio moto redatelja Neila Burgera(LIMITLESS, ILUZIONIST) koji je tijekom čitavog trajanja filma, pokušao scenarističkim doskočicama i pametnom kamerom sakriti nedostatak nekog povećeg budgeta koji se kao i uvijek čuva za potencijalni nastavak, ne znajuću kako će proći izvornik. Sama kvaliteta filma je na solidnom nivou, i upravo je taj strah od neuspjeha na box officu, rezultirao ponekim klišejiziranim scenama za široke mase. Začudo, film najbolje funkcionira u stvaranju napetosti i dijalozima u prvoj polovici filma, dok mu je najslabija karika potreba za akcijskim ekstravagancama, koje na trenutke ruše kredibilitet cijelom filmu. Sama ideja spisateljice Veronice Roth je pomalo i alarmantna za kapitalistički uredjen svijet, gdje ona jasno osudjuje neminovnu klasifikaciju koja se dogodi svakom ljudskom biću u njegovim ranijim godinama, a da on to i ne zna, dok ona za takvo nešto ima lijeka, točnije imaju ga pojedinci, koje se ne žele prikloniti nikakvoj frakciji, želeći sami sebi iskovati i urediti život, ili još bolje kazano živjeti ga onakvim kakvim on jest - nepredvidiv. Gluma je solidna s izuzetkom izvanredne Shailene Woodley(NASLJEDNICI), koja iz uloge u ulogu pokazuje da na nju treba ozbiljno računati, dok su usporedbe s Jennifer Lawrence čak pomalo i potcijenjivački uperene prema Woodleyeov, koja je sama sebi više nego dovoljna i ne treba je usporedjivati s nikim, cura jednostavno osvaja ekran i srca i u bliskoj budućnosti vidim ozbiljnu borbu za naklonost publike izmedju nje i Lawrencove. Onima koji misle da će pogledati romantičnu melodramu na tragu SUMRAK sage sugeriram da ima i toga, samo što je puno pametnija odradjeno, dok onima željnim piskelizirane napumpane akcije sugeriram potencijalno razočaranje. Najbolje kazano recentni RAZLIČITA je nekakav gledljivi, zabavni ali i fino montirani mix svega, s jasnim stavom i jasnom porukom, koja je u završnici filma malčice prikrivena, ili možda bolje kazano ukaljana ponekom klišejiziranom scenom za mase. Sve u svemu, dobrodošla ideja, dobrodošao film, koji nudi dovoljno materijala za kasnije razglabanje, što je uvijek dobra stvar, dok je opća poruka da bi svi trebali biti ono što jesu, posebno oni "drugačiji", koji stvari ne vide stereotipno i uvjetovano, više nego revolucionarna ili možda bolje kazano evolucionarna i potrebna za ovo kapitalistički uredjeno društvo, koje uz pomoč tehnologije, svaku minutu umire duhom, stvarajući vojske klonova, koje će se prikoniti onome s prstom na tipki i novcem na računu.

Read more »

HER

Negdje u bliskoj budućnosti, usamljeni pisac Theodore(Joaquin Phoenix), zaposlen u kompaniji koja posreduje prilikom razmjene privatne korespodencije, kupi operacioni sustav umjetne inteligencije, koji je koncipiran na način da udovolji svakoj njegovoj potrebi. Kako se nedavno rastavio s ženom, a ima problema s upoznavanjem drugih osoba, započne romantičan odnos s svojim operacionim sustavom koji sebe naziva Samantha(glas Scarlett Johansson), no ubrzo će s dobrim segmentima, početi stizati i oni loši, rekli bi ćak i "neočekivano uobičajeni".
ONA(HER) je objektivno dobrodošao nesvakidašnji projekt, no opet svakidašnji ako se pita redatelja Spike Jonzea, inaće i scenaristu ovog ostvarenja, koji je s neuobičajenim pričama na "ti", kad se uzme u obzir da je režirao BITI JOHN MALKOVICH i U KRALJEVSTVU DIVLJIH STVORENJA. Prvo što moram spomenuti je kako je prava šteta, da ne kažem greška, što je Akademija zaobišla Joaquina Phoenixa u kategoriji najboljeg glumca, jer je zaista kameleonski i ekspresivno odradio ovu ulogu, do te granice da ga se ne da poistovjetiti sa svim dosadašnjim ulogama(GLADIJATOR, WALK THE LINE, MASTER), dok ne bi bila greška da se i Scarlett Johansson(AVENGERS, ZAVRŠNI UDARAC) našla na popisu nominiranih u sporednoj ulozi(iako je samo radila glasovnu podlogu). No ništa, preostaje pet ostalih nominacija koje ovaj film može potvrditi, a to su najbolji film, pjesma(predivna), glazba(ambijentalno savršeno pogodjena), produkcijski dizajn(idejno besprijekoran) i originalni scenarij, za koji bi bio veliki grijeh Akademiji ako ga ne dodijeli, jer zaista jest originalan i vrijedan poštovanja. Režija je besprijekorna, gdje Jonze artistički i audiovizualno oblikuje svoje scene tako da na trenutke izgledaju kao jedan idealni spot, savršeno ukomponiran s ambicioznom pričom koja ima realnu, ali nadasve filozofsku podlogu. Još jedna stvar koja imponira u ovom filmu jesu pametne scenografske i kostimografske dosjetke, gdje minimalizmom i odličnim odabirom ekterijernih i interijernih lokacija, film idealno odaje dojam bliske budučnosti bez upliva kompjuterski generiranih slika(CGI), dok je retro kostimografija pravi mali biser i potencijalni novi stil oblačenja koji bi mogao biti nametnut od strane onih koji tempiraju aktualne modne izričaje. Scenaristički gledajući, zaista pomalo neobećavajuća i uznemiravajuća, da ne kažem i osudjujuća vizija bliske budučnosti(možda čak i aktualne ako se malo bolje razmisli), koja za podlogu ima ljubavnu priču, veću i od samog života, mjerljivu jedino ionima. Naime, operacioni sustav Samantha, je dizajniran da kao i ljudsko biće, evoluira svakim svojim novim iskustvom, samo u jednoj skroz drugačijoj, naizgled superiornoj verziji, gdje ne postoji gledanje u prošlost i žaljenje za propuštenim, nego realno življenje u sadašnjosti s efikasnim i pragmatičnim pogledom na svijet i probleme, gdje se malo što, ćini nemogućim, neostvarivim i neriješivim, što su i prečesto "epiteti" koji se vezuju za nas homo sapiense. No da ne bi ispalo da je redatelj Jonze na strani tehnoloških superiornijih efikasnijih strojeva, daje kao što bi svako odlično ostvarenje trebalo "za" i "protiv", dok se mi sami, trebamo odlučiti što nam više odgovara, odnosno točnije, čemu smo zapravo bliži, emocionalnoj suosječajnoj "mani" zvanoj prava ljubav, s kojom nikad ne znamo na čemu smo, i pravi je mali egzistencijalni rizik, ili smo više proračunati, sebični održavatelji fizičke manifestacije, kojoj emocionalni uplivi samo smetaju jednom većem cilju, što dužem preživljavanju pod svaku cijenu.

Read more »

360

Dugo sam odgadjao gledanje recentnog 360, Fernanda Meirellesa(BOŽJI GRAD, SLJEPOĆA, BRIŽNI VRTLAR), ponajviše zbog vjerovanja da se zbog blago kazano mlakog prijema od strane publike i kritike, radi o u najbolju ruku mediokritetnom ostvarenju, koji će nakon odgledanog pasti u zaborav. Iako prema plakatu, film predvode glumci iz Hollywoodske A lige, Anthony Hopkins, Raschel Weisz, Jude Law, Ben Foster, večina radnje zapravo pripada redom glumačkim nepoznanicama, koji iako neiskusni, funkcioniraju veoma dobro u ovoj drami s elementima trilera. Film naime prati više naizgled nepoznatih individua, čije se sudbine isprepletu na neobične načine. Ne bih puno ulazio u sam sinopsis filma iz dva razloga. Prvi razlog je lijenost, naime zaista bih dosta vremena potrošio na pisanje istoga, jer ima dosta toga za pohvatati, dok je drugi taj što je polagano odmatanje radnje svojevrsni mamac filma i ne bih htio kvariti cijelokupan doživljaj. Što se tiče tehničkih aspekata filma, odradjeni su na veoma profesionalno adekvatan način, gdje se očito nije pazilo na budget(što je neobično za žanr drame), ako se uzme u obzir lokacijski razgranata radnja po cijelom svijetu, koju redatelj autentnično demonstrira. Kao što sam rekao nemojte da vam jedini razlog za gledanje ovog filma budu već spomenute glumačke "zvijezdice" na plakatima filma, jer one zaista imaju više sporednu nego glavnu ulogu, dok su stvarne glavne uloge, uglavnom nepoznati glumci, odradili više nego solidan posao.  Seciranje pojedinih odnosa, vjera, svjetonazora, nacionalnih dogma putem dijaloga i neobičnih situacija jest ono što krasi ovaj film, kojemu je jasna pouka, da elementarne emocije iako ne poznaju granice, rasu, vjeru i ostale društveno nametnute norme u svom iskrenom izdanju, prilikom fizičke manifestacije, znaju i više nego biti uvjetovane i terminirane svim onim ranije spomenutim "ograničenjima". Hrabra poanta, koja je servirana pomalo hladno, iskreno i jasno, dok radi puni krug od "360", kroz koju neki naslovni likovi bivaju upoznati i suočeni sa surovom istinom, dok drugi pružaju sami sebi novi život, oslobadjajući se "zidova", koje su sami izgradili, i na taj način daju sebi novu nadu, riskantnu, ali obečavajuću i samo njihovu, pomoču koje uspiju doći do jedinog relevantnog smisla života, iskrene i nemonopolizirane sreće, koja je još uvijek na dispoziciji svakom hrabrom pojedincu.

Read more »

LA VIE D ADELE - CHAPITRES 1 ET 2

Adele(Adele Exarchopoulos) je srednjoškolka koja eksperimentirajući s seksualnošću, dolazi do saznanja da je homoseksualnog opredjeljenja. U tom "otkrivanju" joj umnogome pomaže Emma, starija studentica slikarstva(Lea Seydoux) u koju se Adele zaljubi na prvi pogled. Ubrzo nakog inicijalnog upoznavanja i zaljubljivanja, njih dvije započnu zajednički život, no ubrzo će naići na sve uobičajene probleme dugotrajne, ozbiljne veze.
Film Abdellatifa Kechiche(LA GRAINE ET LE MULET) je podigao dosta prašine kad je prikazan na Cannes film festivalu, kojem je predsjedavajući bio nitko drugi doli sam Steven Spielberg. Naime zbog, blago kazano, podosta eksplicitnosti, podijelio je publiku, dok je kritika jednoglasno "lajkala" ovaj film obasipajući ga epitetom jednog od najhrabrijih filmova uopće, dok mu je Cannesov žiri udjelio Zlatnu palmu, skupa s dvijema glavnim glumicama, što je svojevrsni presedan u povijesti ovog festivala. Navodno je sam Spileberg došao čestitati dvjema naslovnim glumicama, Seydoux(SESTRA, NEMOGUČA MISIJA: PROTOKOL DUH) i Exarchopoulos, čija je hrabrost i volja da doslovce vode ljubav ispred kamere s onoliko duha, uvjerljivosti i ponajviše slobode, iznjela ovaj film iz okova restrikcijskih certifikata, koji su pomalo ubili žanr erotike u domeni filmske umjetnosti. No europski film je uvijek bio malo slobodnijeg duha od onog zapadnjačkog, čemu još svjedoči i činjenica da sam film, ADELIN ŽIVOT, traje 179 minuti, što svjedoči ustrajnosti i viziji redatelja da prikaže svoje vidjenje ove, nažalost i žalosno, kontroverzne teme, bez ikakvih ograničenja. Osobno, mislim da je sam film nekakvih 20ak minuta predug i to je zapravo najveći problem ovog ostvarenja. Iako zanimljivo i s pozornošću pratimo svaki pogled, dodir, geste glavnih protagonista, pri samom kraju filma, počinjemo priželjkivati zaključak i finale filma, kao što je to recimo bio slučaj s GOSPODAROM PRSTENOVA: POVRATAK KRALJA, ali redatelj u nemogućnosti da se odrekne dijela svog dragocijenog i očito voljenog, snimljenog materijala, ne može to da nam omogući. Gluma i hrabrost su lajtmotiv ovo filma, kako metaforički, tako i stvarno, i zaista redatelj Kechiche može zahvaliti dvjema naslovnim glumicama, što su odlučili ovako vjerno i uvjerljivo prikazati bitne segmente jednog, za društvene prilike drugačijeg, načina života, koje redatelj pametno secira i klišejizira, da bi zapravo poslao poruku svim onim skepticima i "konzervama", da ljubav ne poznaju spol, godine ni rasu, univerzalna je, besplatna i nije u vlasništvu nitkoga i ničega. Zanimljiv je i simptomatičan način na koji je naslovna Adele, dobila ulogu. Redatelj je tijekom audicije odveo u slastičarnu i gledao kako se prirodno ponaša pri uobičajenim svakodnevnim situacijama, htio je da u njegovom filmu bude što manje glume, a upravo je Adele(koja se prema prvotnim zamislima u filmu trebele drugačije zvati) najviše zračila prirodnošću i indifentnošću naspram kamere. Njezina "partnerica", Lea Seydoux, iako slovi kao najpopularnija francuska glumica sadašnjice, je prihvatila ulogu nakon samo jednog čitanja scenarija, dok je većina scena izmedju nje i Adele u potpunosti improvizirana, što je još jedna činjenica koja potvrdjuje koliko su zapravo kvalitatno, odnosno bolje kazano autentnično obavili svoj "posao". Trebam napomenuti da ovo nije film za one kontroverznije nastrojene, ponajviše zbog činjenice da u našim kinima ne postoje pitari za cvijeće, koje bi mogli bacati na naše hrabre protagoniste i takvima savjetujem izbjegavanje ovog filma u velikom luku. Moram priznati pomalo subjektivno od mene jer želim da novo platno u našim kinima i dalje egzistira, dok svima ostalima savjetujem da odu pogledati ovaj, pa moglo bi se ćak kazati i kvazidokumentarac, koji personalizira i daje izgled, osobnost, boju, okus i miris, jednoj društveno neprihvaćenoj, ali opet realno nemonopoliziranoj "anomaliji", koju nazivamo LJUBAV!

Read more »

THE SPECTACULAR NOW

Sutter(Miles Teller) je pomalo neuobičajena srednjoškolska faca, koja osim što redovito "riješava" najbolje ženske u školi, svakodnevno ispija ogromne količine alkohola i budi se na najrazličitijim mjestima. U jednom od takvih "stanja" ujutro ga na travi ispred nečije kući probudi mlada dostavljačica novina Aimee(Shailene Woodley) s kojom klikne na prvu loptu.
THE SPECTACULAR NOW nije doživio hrvatsku premijeru, što je pomalo žalosno, jer osim što se radi o veoma dobrom ostvarenju, obradjuje temu koja je veoma aktualna u našoj državi, a to je alkoholizam kod mladih, i utjecaj figure oca na sinove. Neobično ali pohvalno je koncipiran ovaj filmić, gdje angažiranjem glumaca neatraktivne vanjštine, redatelj James Ponsoldt(OFF THE BLACK) želi automatizmom razbiti klišeje tinejdjerskog rom.coma i ponuditi GRIJEHE OČEVA(THE PLACE BEYOND THE PINES) iz pomalo drugačije perspektive. Iako je tijekom većine filma, naizgled, rom.com ono što redatelja najviše zanima, od polovice filma pa do kraja, redatelj nas neočekivano odvede u ozbiljnije vode, uvodjenjen lika Sutterova oca Tommya(Kyle Chandler) koji je davno napustio svoju obitelj a kojega Sutter već duže vremena pokušava neuspješno pronaći. Kada napokon dosznaje njegovo prebivalište, Sutter sa zajedno s Aimee uputi na svojevrsni road trip u svrhu boljeg upoznavanja svojeg oca ali ono što će zateći nije baš ono što čemu se nadao. Tempo filma je polagan i narativno zahvalan, ali u istu ruku misteriozan, jer sitnim redateljski riješenjima dobivamo svojevrsni osjećaj "nečeg bitnog što će se dogoditi", što stvara svojevrsni "who done it" efekt koji uvjerljivo drži napetost. Nema ovdje nikakvih sladunjavih pričica ni jeftinih fora koji će pokušati "kupiti" mladju publiku, ovo je čista realnost dvoje tinejdjera kojima su ponudjene jednake karte, ali koji su s tim kartama odlučili napraviti različite stvari. Ona, Aimee, pokušava iskoristiti život, i sav potencijal koji pruža, davajuči svoju bezuvjetnu ljubav, dok on, Sutter, introvertirano žalući sebe, ubija svoje mnogobrojne talente i alkoholom pokušava sebi da umjetno stvori sreću i društvo. Dvoje naslovnih glumaca Miles Teller(21 AND OVER) i Shailene Woodley(NASLJEDNICI) su se zaista stopli s svojim ulogama i autentično i uvjerljivo suptilno prenose sve potrebne emocije. Sve u svemu, jedno bitno djelo, za koje bi bilo glupo kazati da odskače od ostatka tinejderskih rom.comova, jer realno, ovaj film uopče nije u tom žanru, ovo je punokrvna drama koja stavlja na stol mnoga pitanja, od kojih su mnoga neodgovorena, ostavljena nama da ih interpretiramo, svatko na svoj način.

Read more »

SAFETY NOT GUARANTEED

Troje zaposlenika jednog renomiranog časopisa, Darius(Aubrey Plaza), Jeff(Jake Johnson) i Arnau(Karan Soni) otidju odraditi intervju s nepoznatim čovjekom imena Kenneth(Mark Duplass) koji je stavio oglas u novinama kako traži adekvatnog partnera za odlazak u prošlost putem vremenskog stroja kojeg je sam izradio.
SIGURNOST NIJE ZAGARANTIRANA je zanimljivo ostvarenje redatelja Colina Trevorrowa, koji je malo izvrtio klasični žanr rom.com drame i ponudio filmić koji ne briljira baš toliko koliko ga poneki hvale ali funkcionira sasvim solidno u svojem kraćem trajanju od nekih 80ak minuta. Karakterizacija likova je ono na što se očigledno išlo, i odradjena je na veoma solidnom nivou do te granice da počmete suosječati s naslovnim, pomalo na prvi pogled "izgubljenim" likom Kennetthom čiji se oglas visa vi putovanja kroz vrijeme tijekom većine filma čini više kao vapaj za nekom osobom, s kojom će kliknuti i sprijateljiti se, jer očigledno je da se radi o usamljenoj osobi bez puno prijatelja ali punom ljubavi i dobrote. S druge strane tu idealno u priču dolazi lik Darius, koja se tijekom cijelog života osječala pomalo drugaćijom i neshvačenom, i koja nakon početne skeptičnosti spram Kennethovog izuma i njegove osobnosti, počima stvarati svojevrsnu afekciju prema ovom čudaku s umjetnim uhom. Film zapravo linearno prati dvije priće koje se spajaju samo na početku i kraju. Prva prati već spomenute Kennetha i Darius, dok druga prati Jeffa i Arnaua. Jeff je zapravo glavni novinar koji piše članak a Darius i Arnau su njegovi pripravnici. Po dolasku u gradić, Darius započinje svoje infiltriranje u um Kennetha, dok se Jeff upusti u potragu za davno izgubljenom djevojkom koja mu je "pobjegla". U tome će mu pomoći djevac Arnau kojemu će usput Jeff pomoći da se razdjevići na najbolji mogući način. Dakle uz pomalo neobičnu priču dvoje nesvakidašnjih ljubavnika imamo tu i generacijsku dramu koja secira razmišljanja pojedinaca u različitim životnom periodima, što u ponekim trenucima djeluje kao film za sebe, separiran emocionalno od ostatka priće. Sve u svemu jedno solidno ostvarenje koje uspjeva izbjeći klišeje žanra, ali kojoj nažalost fali onaj neki bouque koji bi ga izdigao iz realnog mediokriteta u kojem se nalazi.

Read more »

THE PERKS OF BEING A WALLFLOWER

Moram priznati da nisam bio obožavatelj lika i djela Logana Lermana, mladog nadobudnog glumca kojeg su u Hollywoodu uporno gurali u respektabilne, skupe projekte i potencijalne franšize kao što su PERCY JACKSON i TRI MUŠKETIRA. No, nakon što sam pogledao recentnu hvaljenu dramu CHARLIJEV SVIJET(THE PERKS OF BEING A WALLFLOWER) moje se mišljenje promijenilo. Lerman utjelovljuje Charlia, pomalo neobičnog puvučenog tinejdjera kojega upravo čeka najgori period njegova života, prva godina srednje škole. Nakon početnog neuspjeha u ostvarivanju njegova jedinog cilja, pronalaska prijatelja, sasvim slučajno nabasa na starije polaznike iste škole Patricka(Ezra Miller) i Sam(Emma Watson) s kojima se instant "pronadje" na nekoj duhovnijoj intimnijoj razini za kojom je uvijek žudio. Njih troje, u kombinaciji s još istomišljenika slobodno vrijeme provode slušajuči rock balade i uživajuči život s svim vrlinama i nedostatcima, sve dok problematična prošlost svatkog od njih ne pokuca na vrata. Iako je tržište pomalo zasićeno s američkim tinejdjerskim filmovima koji uglavom jedva dodiruju granicu mediokriteta, CHARLIJEV SVIJET je uspio postati dobrodošlo osvježenje žanra, kojemu je povratio davno izgubljeni kredibilitet kod ozbiljnije publike. Iako su svi tipični klišeji odrastanja manje više tu, redatelj/scenarist Stephen Chbosky je uspio dodati jedan ozbiljni ton cijelom filmu koji se savršeno uklapa s svijetom u kojem obitavaju naši glavni protagonisti, da ne govorim o veoma dobrom, skoro trileričnom završnom obratu koji je svojevrsni "šlag na ovu emocionalnu tortu", serviranu poprilično hladno, s tek iskrama emocija, koje produciraju oni jednostavni medjuljudski svakodnevni kontakti i odnosi, koji nas, kako kaže Charlie u jednoj sceni, "čine beskonačnim". Naglasak je Chbosky stavio na polaganu ali sigurnu narativnu karakterizaciju skoro svakog od likova, čak i onih sporednih, od kojih je uspio, čak i s minimalnom minutažom, stvoriti kompletan, jasan lik s kritalno jasnim osobnostima. Gluma je na visokoj razini, dok je pravo "otkriće" na početku spomenuti Lerman, koji je idealno, bez imalo preglumljavanja pogodio u srž naslovnog lika kojeg tumači. Ezra Miller je odličan kao svojevrsna školska luda dok je Emma Watson predivno adekvatna kao predmet žudnje knjiškog moljca Charlia. Sve u svemu jedan važan, generacijski film, koji pri samom kraju predje svoju "generaciju" i transformira se u nešto puno više, u život, od kojeg svatko, u različitim životnim periodima dobije probleme i nesreće koje nije tražio, a s kojima se mora nositi. No, redatelj šalje očitu poruku svima, da uz sve te probleme i nedaće, postoje dobre stvari, male stvari koje vas mogu učiniti sretnim, beskonačnim, i što je još važnije postoje adekvatni dobri ljudi, s kojima ih možete doživjeti.

Read more »

ONLY LOVERS LEFT ALIVE

On, Adam(Tom Hiddleston), je usamljeni depresivni glazbenik s trenutnim prebivalištem u Detroitu, koji se pokušava zadržati ispod radara homo sapiensa. Jedino mu društvo s vremena na vrijeme predstavljaju mladić imena Ian(Anton Yelchin), koji mu je nekakva vrsta neformalnog pomočnika, u službi njegovih pomalo neobičnih zahtjeva i Dr. Watson u kojega nabavlja veoma čistu krvnu grupu B. S druge strane upoznajemo Eve(Tildu Swinton) koja dane krati u Tangeru s svojim starim prijateljem Marlowom(John Hurt) s kojim dijeli nesvakidašnje dogadjaje, teme i prehrambene navike u vidu veoma rijetke i čiste krvne grupe B. Kao što vi već polako uvidjate ponavljajući, sugestivni niz njihovih prehrambenih navika i usamljeničkog načina života objašnjenog u ovom kratkom sinopsisu, tako nas i redatelj Jim Jarmusch(MRTAV ČOVJEK, SLOMLJENO CVIJEČE, KAVA I CIGARETE) nakon sporijeg uvoda, dovede do predivno osmišljenje "menage a trois" odvojene scene hranjenja, ili možda bolje napisano hedoniziranja, u kojem doznajemo da su Adam, Eve i Marlow, zapravo vampiri, toliko stari, da ni ne znaju točno svoj dan "rodjenja". Nakon izvjesnog razgovora, doznajemo da su Adam i Eve zapravo muž i žena koji periodično žive odvojeni. Kad su shvatili da je ponovno vrijeme da se vide, Eve posjeti Adama u Detroit, a nakon nekog vremena pridruži im se i vidno nepoželjna mladja Evina sestra Ava, takodjer vampirica(Mia Wasikovska), koja donese pomutnju u njihov idiličan usamljenički, umjetničko-filozofski život.
Prvo što vam moram kazati, iako onim upučenijim u Jarmuschov opus to vjerovatno nije ni potrebno, je da zaboravite SUMRAK sagu, BLADE, UNDERWORLD slično vampirske inačice, jer ovo je jedan puno osobniji uradak. Naime Jarmusch se odlučio preokrenuti trendi-hipsterski-moderni koncept vampirskog žanra i dati mu puno intimniji, ili možda bolje kazano realniji ton, što je i uspio, jer u jednom trenutku doista smetnete s uma da gledate film o vampirima a ne o nekakvom pomalo neobičnom paru s "čudnim navikama" i zanimljivim razgovorima. I upravo ti razgovori su, iako minimalizirani, pravi biser filma, koji veoma otvoreno upirom prste u ljudsku rasu, ili "zombije", kako ih naziva Adam, koji su uspijeli uništiti najvažniji dar koji smo dobili na raspolaganje, maštu, odnosno hrabrost, da se ta maštanja ponaosob sprovedu u djelo. Ima tu još predivno suptilno ukomponiranih filozofskih postavki koje funkcioniraju idealno i veoma osudjujuće, da ne kažem aktualno s trenutnim načinom života na Zemlji kao što je konstantno omalovažavanje znanstvenika, umjetnika i njihovih radova, osuda tehnološkog komunizma koji je totalno preuzeo kontrolu u svijetu, ne shvačanje koliko je voda zapravo bitan faktor naše same egzistencije na Zemlji i svakodnevno debilno zanemarivanje te činjenice i još mnogo toga. Osim toga, Jarmusch je htio prikazati dvije strane istog novčića, s jedne strane imamo Adama, "staru dušu" umjetnički nastrojenu, veoma introvertiranu, mišljenja da se iz količine gluposti s kojom smo svakodnevno bombardirani, možemo izvuči samo smrću(koju ironično on ne može "dobiti" osim samoubojstvom), dok je druga strana istog novčića, Eve, ništa manje umjetnička i stara duša, koja je shvatila da na svijetu postoji toliko toga što ti može odvratiti pozornost od te zarazne gluposti, prijateljstvo, ljubav, umjetnost,  naizgled male radosti, i da se upravo za takve stvari, i kroz takve stvari, može postiči kakva takva kvaliteta života. Zanimljiv je i nenasilni, pomalo spiritualni, hedonistički način hranjenja ovih vampira, gdje odabiru teži, ali evolucijski svrsihodniji način, oni naime kupuju krv, i ne zadiru svojim očnjacima u slabija ljudska bića, kao da time žele pokazati da su puno evoluiraniji od nas, jer svi znamo kako i na koje sve načine ljudi svakodnevno, kako fizički, tako i psihički "zadiru očnjake" u slabije od sebe. No, iako veoma osudjujuč prema slavi,  mainstreemu i svega vezanog za to, ponajviše u jednoj sugestivnom dijalogu; (Adam: "kako cura dobro pjeva", Eva: "zagarantirana joj je slava", Adam:"ajme stvarno se nadam da nije, previše je talentirana za to"), Jarmusch prikazivanjem zamjene novca za krv, kao da želi ukazati, da taj novac, iako prljav i beznačajan, da ne kažem zao, opet igra veoma bitnu egzistencijalnu ulogu, i bez njega, samo fizičko postojanje mnogih, pa čak i ovih umjetničkih duša bi došlo u pitanje, a tako uzročno posljedično i njihovih djela u kojima svi tako rado uživamo. Ne bih htio pretpostavljati, ali izgleda kao da možda Jarmusch stavlja na pladnju ispriku, ne toliko možda za njega, ali za sve one umjetnike, pa tako i redatelje, koji su kad tad morali prodati dušu vragu, samo da bi mogli raditi ono što vole i u čemu su najbolji. Sve u svemu jedno duboko ostvarenje, sporog ali sigurnog tempa, koje ostavlja dosta prostora za raspravu i osvrte, dok s druge strane,veoma osudjivački i scenski eksplicitno upire prste u prave probleme. 

Read more »