Showing posts with label Adventure. Show all posts
Showing posts with label Adventure. Show all posts

Tuesday, January 27, 2015

INTO THE WOODS


























Moram priznati kako od svih žanrova najmanje preferiram mjuzikl, tako da sam prije odlaska na projekciju filma U ŠUMI(INTO THE WOODS) bio podosta skeptican, iako me recimo LES MISERABLES ugodno iznenadio. Pomogla je i činjenica što je film bio nominiran za podosta kategorija na Zlatnim Globusima, od kojih je ona za najbolju žensku glavnu ulogu u komediji i mjuziklu za Meryl Streep, pa budimo iskreni bila očekivana(stvarno ta žena može glumiti apsolutno sve s nevjerovatnom uvjerljivošću). Upravo mi je ona bila glavna zvijezda vodilja prije odlaska u kino, i koja me nakon odgledanog, moram kazati nije razočarala, dok sam film, pomalo i jest. Nakrcan zvijezdama i zvijezdicama, pozamašnog budgeta i pomalo kopiranog izvrcanja dobro poznatih bajki(citaj MALAFICENT), film jednostavno ne uspijeva uhvatiti pravi narativni tempo, nego nekako uvijek u istoj brzini repetativno predstavlja ovi nekakav novi pogled na dobro poznati bajkoviti svijet. Glazbeni dio je odradjen na visokom nivou, i on stvarno nije problem, problem je što emocije i dogadjanja za vrijeme pjevanja nemaju neku osobitu dušu, niti stvaraju empatiju publike prema likovima, koji blago kazano nisu nešto osobito karakterizirani, što je nažalost značilo površno odradjene uloge bez pedigrea, izuzev Emiliy Blunt koja se odlicno snašla. Vidljivi su nekohentni montažni skokovi što sugeriranje uplitanje producenata u završni proizvod, no možda bi, da budem onako malo i pokvaren, bilo bolje da su se još barem "malo" upleli, jel film zaista pri sam kraj postane 15ak minuta predug i bolno repetativan. Sve u svemu jedno ispodprosjecno ostvarenje koje niti je za djecu, a ni za starije, a koje nadasve "pluta" u drugoj brzini, ne uspijevajuci zbog scenaristicko-redateljske nesposobnosti ubaciti u vecu brzinu i uspješno privesti ovaj "ambiciozan pokušaj" kraju, dok ga jedino glumacke bravure Meryl Streep, Emily Blunt(EDGE OF TOMOROW) i Chrisa Pinea(STAR TREK, JACK RYAN), donekle izvlace iz totalne repetativnosti i zamora materijala. Pogledati ako vas bolja polovica baš nagovori na to, ali bar će te nakon odgledanog imati dobrog povoda za pregovore u vezi "super-protuusluge"!

Friday, January 9, 2015

EXODUS: GODS AND KINGS




















Prkosan vođa Mojsije(Christian Bale) ustane protiv egipatskog faraona Ramzesa(Joel Edgerton), postavljajuci tako 600.000 robova na monumentalan bijeg iz Egipta i suocavavši ih s Njegovim zastrašujucim ciklusima smrtonosnih zala.
Stvarno sam želio da loše ocjene na renomiranim filmskim portalima, i uglavnom loši kriticarski osvrti budu krivi prikaz stvarnog stanja poslijednjeg filma Ridleya Scotta(ALIEN, GLADIJATOR, PROMETEJ) naslovljenog EGZODUS: BOGOVI I KRALJEVI. I dok je trailer zaista oduševljavao svojom dobrom ukomponiranošcu dijaloga, efekata i glazbe, sam film sugerira nekakvu producentsku upletenost, koja je ne samo uvjetovala cenzurirani sadržaj filma, nego i njegov konačni izgled. Montažni rezovi, pogotovo od sredine filma prema kraju su vidljivi, i mislim da je Scott, podosta toga prisilno izrezao, što je dalo svojevrsan nedorečen ton cijelom filmu. Zaista, nakon odgledanog, ne možete ništa suvislo ili barem filozofski, pa cak ni vjerski izvuci iz onoga što se vidjeli, nego se nažalost, možete osvrnuti na stvarno spektakularne produkcijske vrijednosti filma, kroz savršenu scenografiju, i nadasve turbo uvjerljive vizualne efekte, koji nažalost nisu u službi filma, nego JESU film, a to nikad nije dobra stvar za jedan ovako potencijalno kontroverzan projekt. Cak i vodeci glumci, Bale(trilogija VITEZ TAME) i Edgerton(WARRIOR), nisu znali na koji nacin reagirati na ovakav prilicno jednolican i plošan scenarij, te su iznjedrili samo na trenutke inspirativne uloge, koje kroz vecinu filma neuvjerljivo progovaraju dijaloge i monologe ispred "zelenog platna", bez ikakve uvjerljive scenaristicke potpore, dok je cijela plejada renomiranih glumaca(John Torturro, Sigourney Weaver, Aaron Paul, Ben Kingsley, Ben Mendellsohn..) ostala na svega par neupečatljivih rečenica i ostala karkterno nedorecena, kao i cijeli film. Nizanje scena za scenom, bez ikakve kohezije ili stvaranja empatije za glavne likove koje prolaze zaista nejneobičnije trenutke ne samo svog života, nego života uopče, je ono što nažalost krasi ovaj film, i zaista je sugestivno, da je Scott, nakon uglavnom dosadnjikavo pretenciozno dijaloši nastrojenog i neprihvacenog SAVJETNIKA, htio odgovoriti na spektakularan nacin s EGZODUSOM, nažalost, uspio je samo odgovoriti na pitanje do kolike uvjerljivosti se može napregnuti uvjerljivost kompjuterski generiranih slika(CGI), odgovor je, dosta! Šteta je samo što nije odgovorio na sva ona pusta kontroverzna pitanja koja drže u vjerskim i inim ratovima polovicu svijetskog pucanstva, a imao je priliku, i ako moram dodati veoma skupu. Šteta što je upravo kroz možda i Scottov najlošiji film, njegov brat, kolega ali i veliki redatelj(TOP GUN, PRLJAVI IGRAJU PRLJAVO, MAN ON FIRE, DEJA VU..), dobio posvetu.. Tony Scott RIP!

Saturday, January 3, 2015

SEVENTH SON






















Mladog Thomasa(Ben Barnes) regrutira stari iskusni vrac(Jeff Bridges) kao svog pomocnika, kako bi se zajedno upustili u borbu protiv najopasnije vještice od svih, Majke Malkin(Julianne Moore).
Problematican projekt od samog starta pa do finiša, gdje ne samo da se mijenjala postava(poneki angažirani na ovom projektu su pobjegli prije pocetka snimanja), nego se i nakon završetka snimanja, kad je film vec debelo bio u postprodukciji, moralo pribjeci onome što obicno sugerira totalnu katastrofu, nadsnimavanje vecine scena, što troškove diže u visine a kvalitetu u doline, dok nepoznanica datuma službenog izlaska filma znaci nocnu moru za distributere koje u vecini slucaja otpreme film direktno na DVD(a svi znamo što to znaci za skupi projekt).
Evo film je službeno i izašao, barem u Hrvatskoj(u Americi još ne, možda i nece "ugledati" mrak kino dvorana), i nakon odgledanog moram kazati da film jedva zaslužuje i DVD distribuciju, i to eventualno u kontekstu trash vecernje razbibrige uz mnoštvo opijata i društva, kako bi se naravno u vecini dosadnih dijelova filma mogli priklonuti ugodnom razgovoru. Stvarno dosta toga ne štima u ovom filmu, počevši od (iznenadjujuce s obzirom na renomirana imena) glume, gdje Jeff Bridges od TRUE GRITA pomalo vec ponavlja svoju nerazumljivu ulogu pijanca bez briga, samo u ovom filmu, nema scenaristicku podršku da bi to držalo alkohol,ovaj mislim vodu(izuzev možda dva smiješna dijaloga). Ben Barnes je lijepuškast decko, no gluma mu vec dugo nije na listi osobnih talenata(KRONIKE NARNIJE, DORIAN GRAY), dok je Julianne Moore samo odradila na autopilotu ovaj dobro placen angažman. Neiskusni redatelj Sergey Bodrov jednostavno ne zna kojim bi kreativnim putem krenuo s ovom ekranizacijom poznatog romana(tako barem piše), no na našu i njegovu nesrecu, producenti su preuzeli konce u ruke i odveli ga putem neuvjerljivog i infantilnog CGIa, koji ne da nije u službi price, nego ni prica nije u službi njega. Karakterizacija likova je blago kazano smiješna i apsolutno vas nije briga za sudbine ovih plošnih likova, koje na našu srecu(zbog loše zarade), necemo morati gledati još dugi niz godina kroz potencijalne nastavke(postoji više knjiga). Sve u svemu jedno ocajno ostvarenje koje trebate izbjegavati u velikom luku, i jedan veliki ovogodišnji minus za Hollywood, kojemu ovaj projekt stvarno nije trebao, a što je još gore, ni meni.

Friday, January 2, 2015

NIGHT AT THE MUSEUM: SECRET OF THE TOMB
























Vec nam dobro poznati nocni cuvar u muzeju, Larry Daley(Ben Stiller) mora otici u Londonski muzej, kako bi otkrio što se tocno dogadja s carobnom plocom, koja izgleda ne samo da gubi svoj "sjaj", nego uzrocno poslijedicno utjece i na "egizistenciju" svih oživljenih eksponata u muzeju, vremena je malo, a prepreka i previše.
Treci, i vjerovatno poslijednji(barem mislim što se Stillera tice) nastavak NOC U MUZEJU, podnaslovljen TAJNA GROBNICE nema nešto spektakularno novo za ponuditi u domeni price ili scenarija, ali moram priznati da su zato efekti izbrušeni do savršenstva, što je veoma lijepo za vidjeti, i stvara rijetko vidjen pozitivan efekt, ali je i realno skoro pa jedini segment vrijedan placanja kino karte, što nije nesto posebno pozitivna stvar. Redatelj Shawn Levy(PRAVI CELIK, PRIPRAVNICI) i vecina glumacke postave iz prvotna dva nastavka su tu i vidno se zabavljaju, ali i opraštaju od franšize što je vidljivo u svakom kadru, narocito u facijalnom izricaju Ben Stillera, koji se u ovom nastavku podosta metafilmski šali i na svoj racun(na svoje komicarske karkateristike koje Lancelot zamijeti), ali i oprašta s svakim od svojih "glavnih eksponata"(što je narocito vidljivo i totalno metafilmski nastrojeno u segmentu s pokojnim Robinom Williamsom). Prica i tempo filma su indenticni prethodnicima, što je dobra i loša stvar, ovisno o tome da li ste obožavatelj ovog serijala ili ste ga u prošlosti izbjegavali u širokom luku. Scenografija, kostimografija i opcenita produkcija filma su na izvanrednom nivou i zaista su idealni za kino iskustvo koje je za divno cudo lišeno 3D  efekata koji nas obasipaju(možda i previše) u poslijednje vrijeme. Dakle nema se tu što dalje bitnog za kazati osim da ce oni kojima su se svidjela prethodna filma, lajkati i recentni, dok svima onima koji nisu pogledali savjetujem gledanje u društvu djece. Tko zna, možda kroz zadovoljstvo i iskreno cudjenje u njihovim ocima i vi date priliku ovoj neobicnoj premisi, koja prvotno(kroz originalni predložak slikovnice) nije samo dizajnirana da privuce publiku željnju besmislenih blockbustera u kino dvorane, nego možda i da zbliži obitelj kroz taj edukativni(ali i osporavan medij), ali i možda da potakne djecu da se odmaknu od svojih tehnoloških spravica i odu doznati što je to muzej, a kroz njega i što je povijest, sadašnjost, buducnost i da se odmaknu od binarnih života, koji ih malo po malo odmicu od stvarnih i nadasve lijepih dijelova života.

Thursday, December 18, 2014

THE HOBBIT: THE BATTLE OF FIVE ARMIES

















Bilbo(Mrtin Freeman) i ostatak družbine su prisiljeni sukobiti s ostatkom podijeljenog Medjuzemlja, kao i s zastrašujucim Smaugom, a sve kako bi obranili nešto što ih vecinu uopce ni ne zanima, zlato koje se skriva u utrobi planine.
Napisao sam to i prethodna dva puta(NEOCEKIVANO PUTOVANJE, SMAUGOVA PUSTOŠ), napisati cu i sada(BITKA PET VOJSKI), nepotrebno komercijalizirano nastrojeno(dakle sve ono protiv cega se Tolkien s perom borio) separiranje jedne solidne knjige(samo kako bi se zgrnilo više love), je kako u prethodna dva dijela, tako i u recentnom, dovelo do razvodnjavanja potentne price, pa tako i nezainteresiranost publike za likove i njihove sudbine(cemu nije pomoglo ni poznavanje njihovih sudbina iz GOSPODARA PRSTENOVA). Da li je produkcijski impozantno, da, no opet ništa previše superiornije GOSPODARU, koji je "minimalizirajuci" setove na stvarne lokacije Novog Zelanda stvorio rijektu vidjen realni tonus filma, dok je u trilogiji HOBBIT, a narocito u ovom poslijednjem dijelu, pretjerano upotrebljavanje CGI dovelo do nekakvog "cartoonish" efekta zbog kojeg sve izgleda kao nekakva infantilna vožnja luna parkom s puno bljeskavila a nažalost premalo sadržaja. Gluma je solidna, ili možda bolje kazano odgovarajuca, "Sheakspearijanska", no zbog nedovoljno potentnog dijaloga i monologa, jednostavno u prevladavajucim akcijskim scenama, gubi svoj smisao i postane na trenutke cak i smiješna. Pokušao je Jackson, nizajuci akcijsku scenu za scenom, odvratiti pozornost publike s ogromnih nedoslijednosti i nedostataka koju je donjelo dijeljenje nedovoljnog sadržaja u tri djela, no jednostavno nije uspio i dospio je u domenu repetativnosti scena i montažnih sitnih trikova, samo kako bi zavarao publiku da povjeruje da gleda nešto ingenioznije osmišljeno od primjerice HUNGER GAMES ili TWILIGHT, no nažalost nije uspio, doduše nije ni mogao, produkcijske su ga prilike prislile da zbog komercijale zaboravi na kvalitetu, i sad kad je sve završilo, tvrdim da nije smio dijeliti HOBBITA u tri dijela, napravio je grešku karijere(iako on misli da mu je to vjerovatno KING KONG). Da ne bi ispalo kako se radi o nekakvom užasu od filma, jer to nije istina, film u niti jednom trenu ne krece u domenu dosadnosti i nezainteresiranosti, no istinu za volju nakon prva dva dijela smo podosta spustili "letvicu", što mislim Jacksonu nikako ne ide u prilog. Mislim da se nema što puno kazati(nažalost), osim da ako ste bili zadovoljni(ili barem ne totalno razočarani) s prva dva dijela, biti ce te i s ovim, jer nudi iste vrline, lepršavost, akciju, zabavu, no ako tražite nešto više, sadržaj iza djela i uvjerljive emocije zbog kojeg ste zavoljeli Medjuzemlje, radje pogledajte ponovno GOSPODARA PRSTENOVA, a HOBBITA, citajuci knjigu, sami u glavi montažno skratite na "jedan pravi film", uciniti ce te puno bolji posao od Jacksona.

Tuesday, November 25, 2014

HUNGER GAMES: MOCKINGJAY - PART 1






















IGRE GLADI: ŠOJKA RUGALICA - 1.DIO radnjom se direktno nastavlja na drugi dio naslovljen PLAMEN, i prati Katniss Everdeen(Jennifer Lawrence), koja sad pomalo "prisilno regrutirana" od strane Otpora pokušava serijom promidjbenih materijala doprijeti do ostatka nedefiniranih gradjana, koji su jos podijeljeni u stavovima. S druge strane Peeta(Josh Hutcherson), izgleda isto to cini samo za Presidenta Snowa(Donald Sutherland). Kakve su stvarne zakulisne igre, doznati ce mo izgleda tek u finalnom, drugom dijelu ovog filma, koji je po uzoru na SUMRAK sagu u svom poslijednjem dijelu podijeljen na dva filma, iskljucivo iz komercijalnih razloga, nikako iz kvalitativnih. Kažem to, jer je recentno ostvarenje, dosad, definitivno najgore u franšizi, i poslužilo je iskljucivo da napuni blagajne filmske kuce LIONSGATE. Nategnuta radnja i repetativnost scenarija sagradjeni oko jednog "twista" pri samom kraju, su nažalost ispali dovoljni da publika vec u prvom tjednu masovno posjeti kino dvorane i utrži Lionsgateu 121 milijun dolara, što je najbolje otvaranje ove godine. Ako se mene pita totalno nezasluženo, jer film ne samo da je vidno nategnut i nepotreban, nego su poneke od scena totalno besmislene, do razine da zaista mozete zadrijemati tijekom trajanja filma a da ne propustite ništa bitno(nešto slicno kao meksicke telenovele ili SUMRAK saga), samo je bitno da se probudite poslijednjih 15ak minuti. Bugdet je veci i to je vidno, samo nažalost otišao je vecinom na par nepotrebnih CGI scena koje u najbolju ruku izgledaju mediokritetno. Režija Francisa Lawrenca(I AM LEGEND, CATCHING FIRE) je adekvatna za cilj kojim su težili i ostvarili(citaj velika zarada i nabijanje tenzija za poslijednji film), dok su montažne škare producenata imale ociglednu ulogu sudeci po nekim brzim preskakanjima iz scene u scenu. Gluma je solidna, koliko je to mogla biti s obzirom na jednolican scenarij, i vidljivo je da su emotivno nastrojeni dijalozi i monolozi bili radjeni iskljucivo k mistificiranju lika i djela Jennifer Lawrence(SILVER LININGS PLAYBOOK), koja ima sad status istinske ženske superzvijezde koja može sama iznjeti film, bok uz bok uz primjerice Angelinu i Bullock, što je rijetko vidjen fenomen. Ostatak "nekoc" fabularno bitne postave(Woody Harrelson, Josh Hutcherson, Elizabeth Banks) je sad sveden na puko simpatiziranje i prepoznavanje, bez ikakvih bitnih upliva u samu bit radnje, dok je Liam Hemsworth poslužio kao Taylor Lautner u SUMRAKU, da popuni romanticni trokut. Noviji likovi Plutarcha(Phillip Seymour Hoffman) i Alme(Julliane Moore) su jednolicni i totalno dijaloški neinspirirani, do te granice da ih je mogao utjeloviti gotovo bio tko, što ostavlja osjecaj žaljenja jer je ovo Hoffmanova poslijednja uloga. Sve u svemu jedno manjkavo ostvarenje koje razocarava zbog intelektualno omalovažavanja obožavatelja ove franšize, produkcijski ih kroz ovaj film uvjeravajuci da je zaista potreban, što nije, ili zapravo jest, ali pripojen drugom dijelu u cijelinu, i jedno sat i pol vremena kraci, tada bi sve puzzle dobile svoje pravo mjesto. IGRE GLADI su ironicno kazano izgubile svoju "igru"!

Tuesday, November 11, 2014

INTERSTELLAR




















Drago mi je, kad mi se nakon pogledanog filma, javi želja za repetama istog, ne samo zbog samog interesantnog sinopsisa, nego i zbog potrebe, da slijedecim gledanjem, uhvatim sve one detalje, koje možda nisam instant pohvatao.
Upravo je to slucaj s recentnim INTERSTELLAR Christophera Nolana, ekranizacije istoimene knjige koja je podosta obradjena od strane scenaristickog dvojca Jonathana i Christophera Nolana, uz pomoc u "strucnom dijelu" od strane vodeceg fizicara i teoreticara Kip Thorna.
Film prati grupu istraživaca u bliskoj buducnosti, koji kroz novonastalu crvotocinu pokušavaju naci novi planet koji bi svojim karakteristikama mogao zamijeniti Zemlju. Razlog toj opasnoj i neizvjesnoj misiji jest prašina, koja je prekrila skoro citavu Zemlju i tako onemogucila normalno funkcioniranje i život na Zemlji, koji je dobio svoj rok trajanja, i to vrlo kratak.
Volili ga ili ne, Nolanu se ne može osporiti ingenioznost i ambicioznost, kako scenaristicka, tako i redateljska. Od genijalnog MEMENTA koji je doslovce "izvrtio" narativnu fluidnost filma i osvježio umjetnost, preko studijski uvjetovane ali i dalje dosta dobre NESANICE, do "game changera" BATMAN BEGINS koji mu je dao šansu da uradi neke svoje privatnije projekte, poput populisticki podcijenjenog PRESTIGA, zatim (osobno)najboljeg superjunackog filma svih vremena DARK KNIGHTA, koji je funkcionirao na toliko puno levela. Zatim jos jedan sasvim njegov projekt, na kojeg je cekao dugi niz godina da bi ga realizirao, INCEPTION, koji je ponudio opet nešto sasvim novo i žanrovski osvježavajuce, da bi nevoljko(zbog smrti Ledgera) odradio trecu instalaciju s DARK KNIGHT RISES, koja je kvalitativno gledajuci najslabija karika trilogije. No, sve je to dovelo do njegovog poslijednjeg i najambicioznijeg projekta koji je trebao promijeniti nacin kako gledamo na svijet, svemir, život, sve. Recentni INTERSTELLAR, zasad, barem prema brojkama na box officu, to još ne opravdava. Ne znam da li zbog trajanja od skoro tri sata, film je zaradio prosjecnu cifru od 50ak milijuna na americkom tržištu, što je realno gledajuci ispod ocekivanja za ovakav film. I dok je publika ocekivala svemirsku i ponajviše vizualnu egzistencijalnu epopeju, dobila je jos jedan osobenjacki film Nolana s srcem u središtu price. Naime, Nolan se odlucio za pomalo riskantan poduhvat, odbijajuci kompjuterski obraditi vecinu scena, kao i dosad, priklonio se realisticnijem tonu, koji ne nudi magnitudan efekt blockbustera, nego šturi prikaz sivila i tehnološkog minimalizma putovanja svemirom, koji je publiku željnu "Star Trek" tehnološkog modnog blještavila ostavio "gladne". Montažno, film na samom pocetku možda realno prebrzo preskace poneke važne emocionalne i naracijske dijelove, da bi nas možda i prebrzo smijestio u "centar našeg svemira", no od tog trenutka, sve puzzle, kako dijaloške tako i one trilerske, dobivaju svoje mjesto na Nolanovoj ambicioznoj ploci. Središnji dio filma je najbolji, i uspješno povezuje ambicioznost, emocije, triler, horor i dramu filma, koju jako dobro podkrijepljuje razumljivim objašnjenjima, koji prosjecnom puku nudi zadovoljavajuci efekt. Završnica filma jest "neocekivano-ocekivano" nastrojena, ali ne u svrhu tog vec vidjenog efekta kojemu se filmovi obicno tijekom cijelog trajanja podredjuju, nego u svrhu neceg veceg, višeg, van naših poimanja dimenzija, podredjuje se ljubavi, i završetku jednog velikog individualnog emocionalnog putovanja koje obicno završi gdje je i pocelo, ili obrnuto, na kraju gledajuci sasvim nebitno, jer vrijeme je nebitno, relativno.. Nije svrsishodno da dalje odajem radnju zbog efekta odmotavanja price, tako da cu samo jos kazati kako je gluma(Matthew McConaughey, Anne Hathaway..) na razini i adekvatna, bez previše preglumljavanja, ali i nekih ikonickih uloga, znaci u svrsi je realno vece price, što je i više nego dovoljno. Kostimografija i scenografija su odradjeni maksimalno realno i rijetko se gdje u filmu naivnost scena umiješa u radnju, što je hvalevrijedna cinjenica. Sve u svemu još jednu dobrodošlo Nolanovo ostvarenje koje ce kao i uvijek podijeliti kritiku i publiku, što samo ide u korist njegovoj neosporivoj scenaristickoj i redateljskoj genijalnosti, koja ga stavlja u sam vrh all time filmaša svih vremena.. Gospodine Nolan, molim Vas izvolite sa svojim sljedecim projektom, nestrpljivo ga ocekujem!

Tuesday, September 9, 2014

TEENAGE MUTANT NINJA TURTLES





















Skupina mutiranih ninja kornjaca se suprostavlja zlom Shredderu koji zeli pokoriti New York i uciniti ga svojim carstvom.
Kad sam prvi put cuo da se sprema igrani projekt NINJA KORNJACE(TEENAGE MUTANT NINJA TURTLES), informacija mi je izazvala mozda cak i pokvarano sarkasticni osmjeh na lice. Nakon odgledanog trailera, taj identicni osmijeh se proširio, da bi na kraju nakon odgledanog citavog filma, zakljucio kako je sav taj smijeh bio vise nego opravdan.
Naime, iako je ciljana demografska skupina ovog filma od nekakvih 5-10 godina, ne mogu a da se ne osjetim nekako prevarenim i razocaranim, jer i ja sam nekad uzivao u animiranim dogodovštinama ovih nesvakidašnjih junaka. I upravo to i jest problem, oni su nesvakidašnji junaci, koje su pokušali uvaliti u ozbiljno ruho nekakvog superjunackog spektakla na razini prvog IRON MANa ili KAPETANA AMERIKE: ZIMSKOG VOJNIKA. Dojma sam, kako bi bilo svrsihodnije i kreativno uzvišenije da se preuzeo komicno-sarkasticno svemirsko-bajkoviti ton recimo CUVARA GALAKSIJE koji ima realno pozitivnu fiktivnu bazu, no redatelj Jonathan Liebesman je nakon INVAZIJE: LOS ANGELES, jos jednom pokazao kako nije kreativan nego producenstki podoban. I dok mu se s INVAZIJOM LOS ANGELES to nije isplatilo(film je krahirao na box officu u Americi a i diljem svijeta), neocekivano, NINJA KORNJACE su postale blagi box office hit, koji ce sad skoro sigurno iznjedriti jos barem jedan nastavak(producent Michael Bay je vec zakazao datum premijere). Naivni i prozirni ili bolje kazano "bezosjecajni" CGI efekti, narocito na licima naslovnih kornjaca, koji izgovaraju jos bezosjecajniji scenarij prepun blago kazano rupetina, potkrijepljen sterilnom predvidljivom akcijom i "CGI glumom" Megan Fox(TRANSFORMERS), su samo neki od loših karakteristika ovog filma. Kamera je kopija STAR TREKa, dok je montaža blago kazano unakažena producentskim škarama. No ima jedna dobra stvar, film i nece biti toliko los vec spomenutoj demografskoj skupini koja ce naci pokoji zanimljivi detaljcic, scenu, i kojoj se tek sad predstavljaju ove akcijske figure po prvi puta. Film ce popratiti odlazak McDonaldsu, koji ce eto, "darujuci" figure glavnih likova uz kupljeni obrok, pomoci globalnoj komercijalnoj sceni da ne samo zatupi nase mlade mozgove, nego da ih jos malo kolesterolizira. Sve u svemu jedno zatupljujuce, bezosjecajno ostvarenje koje nema niti nekakvu prizemnu poruku koja hajde barem na nižem nivou inspirira djecu za nešto više i bolje. Uglavnoj živite u kanalizaciji i papajte pizzu.. a i nešto neuvjerljive CGI akcije ima.. Eto.

Friday, September 5, 2014

THE EXPENDABLES 3

























Nakon solidnog i kaskaderski raspoloženog prvog dijela PLACENIKA koji je okupio creme a la creme akcijskih filmskih zvijezda, postavilo se pitanje, što nastavak može ponuditi. Stallone je odgovor našao u angažiranju još akcijskih zvijezda i zvijezdica, još vise akcije i osvjezavajuceg samoironicnog da ne kažem karikaturalnog humora koji je funkcionirao vrlo dobro, da ne kažem najbolje s obzirom na nategnuti sinopsis. Iako je "jedinica" zgrnila velike novce kako na domacem trzistu, zako i u svjetskoj distribuciji, "dvojka" nije ostvarila velike novce na maticnog tržištu, dok ga je tek svjetska distribucija "izvukla", pruživši tako šansu jos jednom, trecem, recentnom nastavku PLACENICI 3. Neke zvijezde su napustile placenike(Bruce Willisu je bilo malo 3 milje za 4 dana snimanja), no neke nove su "regrutirane"(Harrison Ford, Mel Gibson, Antonio Banderas, Wesley Snipes, Kelsey Grammer..), i Stallone(RAMBO, ROCKY), koji je scenarist i izvrsni producent, je ocito mislio da ce samo njihove pojave biti dovoljne za kreativni i financijski uspjeh filma, no pogrijesio je. Naime, redateljsku stolicu je od relativno iskusnog Simona Westa(LARA CROFT, PLACENICI 2) preuzeo neiskusni Patrick Hughes(RED HILL), koji ocito nije mogao kontrolirati ogromna ega svih ovih zvijezda i zvijezdica i jednostavno im je dopustio da sami "vode šou", što je rezultiralo nezgrapnim, vizualno siromašnim ostvarenjem s svega par dobrih fora, koje u moru loših, ne uspjevaju iznjeti film u pozitivne kreativne sfere. Dosta toga ne funkcionira u ovom ostvarenju, naime znali smo za glumacke domete Stallonea, Stathama(TRANSPORTER), Lia(SMRTONOSNO ORUZJE 4), Lundgrena(UNIVERZALNI VOJNIK) i ostatka ekipe iz prva dva dijela, no da se ovako infantilno glumacki lose ponaša i jedna ikona Harrison Ford(INDIANA JONES) nismo mogli ocekivati. Ono što donekle iznosi film u podnosljive sfere jest poletni i zabavni Banderas, samoironicni Snipes i na kraju, najbolji od svih, neponovljivi Mel Gibson(HRABRO SRCE), koji pokazuje koliko je zapravo iznad svih u domeni glume i karizme, i zaista je glumacko degradiranje njegov angazman u ekipu placenika. Montaza je odradjena traljavo, kao da je Stallone sam montirao na kuhinjskom stolu, dok je vidan nedostatak budgeta u naivnim akcijskim scenama, koji kao da su ispali direktno iz C produkcije. Jedinica i dvojka su barem odali hommage kaskaderskim i pirotehnickim 80im godinama, dok je ova trica jednostavno zanemarila sve to, i odlucila ustedjeti koristeci jeftinu CGI tehnologiju, kako bi mogla naplatiti sve ove zvijezde koje dijele ekran. Sve u svemu jedno razocaravajuce ostvarenje, koje veliki fanovi ovih akcijskih ikona trebaju izbjegavati u velikom luku, dok gledanje preporucam jedino onima koje zanima koliko je Mel Gibson zapravo superiorniji svima njima, jednostavno nisu ista klasa.. Mel, vrati se molim te u mainstreem, trebamo te!

Thursday, August 7, 2014

HERCULES






















Redatelj Brett Ratner u Hollywoodski kuloarima slovi kao producentski podoban redatelj, koji ce zadovoljiti njihovu potrebu za eksploatacijskom zaradom, a da pritom ne isporuci totalno smece od filma. No, nakon uspješnica poput (zasad)trilogije GAS DO DASKE, CRVENI ZMAJ pa tada i X-MEN: LAST STAND(film je ipak zaradio masu love u svijetskoj distribuciji), usredotocio se vise na producentski posao s tek pokojim izletom u redateljski, koji nije urodio bas nekim kvalitetno-financijskim plodom(citaj VELIKA KRADJA NEBODERA). To nas je dovelo do recentnog ostvarenja i Ratnerovog poslijednjeg uradka, HERKULA(HERCULES), koji se, ako se mene pita, totalno krivo reklamirao i promovirao putem trailera. Naime, kad pogledate trailer, vidjeti ce te mnoštvo CGI nepostojecih bica i cudovista koji su sugerirali sword i fantasy spektakl, dok se realno radi o prici baziranoj na realnosti. Kad pogledate film, shvatiti ce te da su te scene troglace zmije, divovskog lava i sl. zapravo plod mašte jednog od likova filma, koji je putem tih dogodovština stvarao mit o Herkulu koji je veci od zivota samog. Kako film ide dalje, takvu demagogiju raspiruje i sam Herkul sugerirajuci kako su sve te bitke bile puno suptilnije, ali je u svrhu stvaranja mita odlucio sudjelovati u njima. Film prati Herkula(Dwayne Johnson) i njegovu "veselu družinu" u trenutku kad prihvacaju njihov zadnji placenicki posao, kojim bi trebali rijesiti svoju financijsku buducnost. Angazirao ih je Lord Cotys(John Hurt) u nadi da ce uspijeti otjerati pleme predvodjeno Rhesusom(Tobias Santelman) koje na silu želi preuzeti citavo kraljevstvo.
Poprilicno štura prica ima jedan zanimljvi twist, kojeg zbog svrsihodnosti gledanja necu odavati, i upravo je to najbolji dio filma. Mana je tu dosta, od poprilicno naivne glume citave postave, preko pomalo infantilnih akcijskih sekvenci, film ne uspijeva napraviti pravi balans izmedju spektakla i nekakve potentne price zbog koje ce te suosjecati s protagonistima. Naime, i precesto filmasi žrtvuju sadržaj zbog nekakvog neocekivanog twista, i upravo je to slucaj s ovim filmom, koji je zanemario jedan citav spektar potrebnog filmskog sadržaja kao što su dijalog i emocije, kojih u filmu ili nema, ili su plošne i naivne. Skup spektakl od preko 100 milijuna i nije baš vidljiv u svakom kadru, i poprilicno se igralo na kartu freneticne montaže koja nije bas uvijek uspijela sakriti nedostatak imaginacije i ideje u scenografskom i redateljskom odjelu, koji je tijekom filma i više nego ocit. S ovim napisanim izgleda kao da se radi o totalnoj katastrofi od filma, što HERKUL naravno nije, gledljiv je, na trenutke zabavan s jednom stvarno dobrom, inteligentnom misli, ali to je stvarno premalo za jedan ovako ambiciozan projekt koji pokriva pricu o covjeku vecem o života samog. Pogledati, bolji je od LEGENDE O HERKULU Rennya Harlina, necete se razocarati i okarakterizirati gledanje ovog filma kao gubitak vremena, ali ga se necete ni dugo sjecati nakon odgledanog. Onima kojima su traileri sugerirali "totalnu izmišljotinu" baziranu na fantasy žanur, odgovaram kako su to samo lukavi montažni trikovi i totalno žanrovsko navodjenje na krivu stranu, naime, film, scenaristicki ima cvrstu bazu u realnosti no ne i u povijesnim cinjenicama(nesto slicno kao i poslijednji KRALJ ARTUR).

Tuesday, August 5, 2014

GUARDIANS OF THE GALAXY























Iako je prvi trailer za recentni film CUVARI GALAKSIJE(GUARDIANS OF THE GALAXY) najavljivao nešto svježe, inovativno i nadasve zabavno, moram priznati da nisam ocekivao prosjecnu ocjenu od 8.9 na IMDb-u koja sugerira parirajucu kvalitetu s naslovima tipa KLUB BORACA, SEDAM, POVRATAK KRALJA, KUMA itd. I iako su skeptici najavljivali rapidni pad te ocjene kad film ode u svijetsku distribuciju, ocjena se nije pomakla, dapace, na Rottenu se digla za jedan postotak, zaista pohvalno. No pobjegnimo sad malo od statistike i binarnih ocjena i vratimo se u stvarnost, koja ipak podosta prizemljuje ovaj streloviti kvalitativan uspjeh, koji je, prema misljenju moje malenkosti, ponajvise plod ocjena mladje publike, na ciju je demografsku skupinu MARVEL najviše i ciljao. Da, ovo je nakon AVENGERS ekipe(THOR, KAPETAN AMERIKA, IRON MAN) nova Marvelova zlatna koka, koja se prema brojkama s box offica pomalo približava uspjehu primjerice treceg IRON MANA, ili drugog KAPETANA AMERIKE, što nije mala stvar. Kao sto inace i rade, i po završetku ČUVARA GALAKSIJE imamo sitne male teasere koje najavljuju(vec najavljeni novi nastavak CUVARA GALAKSIJE) ali i spajaju poneke Marvelove svemire, koji bi mogli kulminirati u nekakvom megaspektaklu.
Sam film je stripovska ekranizacije nama ne bas poznatih neuobicajenih junaka, Star-Lorda(Chris Pratt), Groota(glas Vin Diesela), Rocketta(glas Bradley Coopera), Gamore(Zoe Saldana) i Draxa(Dave Bautista) koji se slucajno zateknu zatvoreni u strogo cuvanom galaktickom zatvoru. Tamo im se interesi spoje oko misterioznog predmeta kojeg izgleda cijela galaksija želi, demonstriraju efektivan bijeg iz zatvora i krenu u borbu protiv zlog Ronana(Lee Pace) koji misteriozni predmet želi iskoristiti u genocidne svrhe.
Scenarija i rezije se prihvatio James Gunn, inace redatelj mediokritetnog ali neobicnog SUPER, kojemu je pomalo neocekivano dodijeljen ovako jedan skup(170 milijona) i rizican projekt. No, mora se priznati da je poprilicno uspjesno, no ponajvise zabavno i poletno realizirao citav film, pretvorivski ga u rollercoaster, u kojem zbog brzine zbivanja i humora, neiskusno oko zapravo i ne uspijeva pohvatati neke negativne segmente filma. Naime, moramo sad vec nakon serije Marvelovih ekranizacija priznati cinjenicu da se vise manje svaki film, bilo da se radi o THORU, KAPETANU AMERICI ili samim AVENGERSIMA(izuzev možda IRON MANA) vrti oko nekakve iste premise o misterioznim predmetima koji se onako i odvec misteriozno pojavljuju pa i onako prelako izgubu, pa opet nadju i tako unedogled, sve dok se zlatne koke u potpunosti ne eksploatiraju do besvijesti i kvalitativnog pada, koji ce se kad tad dogoditi. Ono sto izvlaci sve te filmove, ukljucujuci i recentni, jest nevjerovatna zanesenost i ljubav koju scenaristi, redatelji i vizualna ekipa, ocito gaje prema svim tim likovima, kojima bez ikakve rasprava dodjeljuju savršeno adekvatne, zabavne i emocionalno nastrojene osobnosti, koje, ma kako neobicno to bice bilo, potencira afekciju publike do te mjere da zaista i suosjecaju i proživljavaju s njima, sve ono što se dešava na ekranima, što je hvalevrijedna i dobrodosla cinjenica u ovom emocionalno defektnoj eri na Zemlji. Malo je ironicno da herojstvo, postovanje, interakciju, inteligenciju, smijeh, ili možda najbolje kazano emocije, publika(odnosno ljudi) u masovnom broju odlaze tražiti u mraku kino dvorana, odnosno "van Zemlje" s vanzemaljcima, tj, "NEnama", velikim duševnim bicima koji znamo sve o životu. Dobra je stvar, što je i ovaj film, u centar price stavio medjuodnos likova i njihovu veoma dobru karakterizaciju, i to je zapravo duh cijelog filma, poštovanje, hrabrost i emocije, koje se protežu duž cijelog film i samo na trenutke obogaceni specijalnim efektima koji realno i nisu na nekoj razni ali ni ne podcijenjuju publiku. Gluma je skoro pa sitcomska, gdje je situacioni humor totalno prevladao onaj dramski, sto i nije losa stvar s obzirom na žanr i tematiku, jer budimo realni, Marvelovi filmovi nisu na istoj realnom tonusu kao VITEZ TAME trilogija, i kao takvi zasluzuju ovaj pomalo opusteniji i zabavniji štih lišen previše drame. Sve u svemu jedno zabavno ostvarenje s dušom, cije vrline uvelike nadmašuju mane, i kao takav vrijedan vaše potpune pažnje, a i smijeha, kojeg ce siguran san biti podosta, a to je u ovo vrijeme, i vise nego dobra preporuka.

Thursday, July 10, 2014

TRANSFORMERS: AGE OF EXTINCTION

















Moram priznati da me je prošlogodišnji PAIN AND GAIN ugodno iznenadio, kako vizualno tako i kreativno. Iako se pretjerana i rijetko kad ingeniozna vizualnost ocekuje od redatelja kao sto je Michael Bay(TRANSFORMERS 1,2,3, ZLOCESTI DESKI, HRID, OTOK), kreativnost je ono sto mu je definitivno manjkalo svih ovih godina. Njegov moto je uvijek bio više, jace, skuplje bucnije i to sto ranije u otvaranju filma, dok je PAIN AND GAIN isporucio i vise nego dovoljnu dozu uzbudjenja, cudjenja, humora i morbidnih situacionih eskapada za koje je trebalo hrabrosti i pedigrea. Kada sam cuo da planira svojevrsno osvjeziti pomalo zamarajucu i repetativnu TRANSFORMERS fransizu, zamijenivsi vecinu glumacke postave i vracajuci pricu unatrag, ocekivao sam da ce, na hvalospijevima koje je dobio za PAIN AND GAIN, osvjeziti i vratiti svoje narativno pripovjedacke redateljske metode na pocetak, tako negdje kod ZLOCESTI DECKIJU, no, nazalost, to nije slucaj u recentnom, poslijednjem(dosad), cetvrtom TRANSFORMERS: DOBA IZUMIRANJA. Osim debelo nategnute price koju nije vrijedno niti objasnjavati, jednu preglumljenu postavu je zamijenio s drugom(citaj Wahlbergom) koja je, nazalost, adekvatna glumackom izricaju samih transformera, dok bi se usudio otici cak i korak dalje i kazati kako su sami transformeri imali vise emocija i glumacke sposobnosti i uvjerljivosti nego cijela glumacka postava, pomalo žalosno i usudio bi se kazati i "slucajno metafilmski(da je to bila namjera Baya i glumaca, sto naravno nije)". Iako ovaj put nije zapoceo žustro s pet milijona razbijenih auta, Bay je zapoceo narativno polagano upoznavajuci nas s novim likovima i cak se i samoparodirao u pojedinim dijalozima, no nazalost jako kratko. Kad su jednom krenuli akcija i kaos, do nekakvih 160ak minuti koliko film traje, nisu prestajala. Konfuzne scene transformera u borbi i auto sekvence koje su umetnute samo da bi glavni lik kojeg tumaci Wahlberg mogao ispuniti kvotu minutaže su smijesne do bola, dok je samo na trenutke koreografija borba, sparena s ogromnim budgetom od preko 200 milijuna, urodila plodom i iznjedrila "vauu" efekt kod publike. Svi Bayevi sastojci za uspjeh su u ovom ostvarenju, veliki budget, izražena pikselizirana vizualnost, promidjba amerike kao jedine sile sposobne za rijesavanje problema i "product placement" koji je kao nikad preuzeo jednu od glavnih uloga(citaj Chrysler, Budweiser, Epson..). No, kao i uvijek, Bay, renomirani hitmejker, je opet pogodio zlatnu koku i film vec bilježi enormne zaradjene svote koje ce mu nazalost omoguciti nastavak ove nanovo pokrenute, kreativno bespotrebne franšize, ali ako budemo sretni, mozda i pokoji pogodjeni kreativni kaos kao primjerice PAIN AND GAIN. Sve u svemu, jos jedan nastavak, koji je klon svojim prijašnica, samo umotan u malcice drugaciji.., u stvari izvinjavam se, umotan u isti omot, repetetivan, odvec kolorativan, zamoran, smijesan i infantilan.. no to je ono na sto je Bay i ciljao, i opet pogodio, barem u financijskom aspektu. "Klonovi napadaju!"

Thursday, June 19, 2014

MALEFICENT





















Skoro cetiri pune godine nismo vidjeli Angelinu Jolie na velikom platnu, sve od katastrofalnog TURISTA pa do recentne GOSPODARICE ZLA(MALEFICENT) Jolie je samo posudila glas u KUNG FU PANDI 2, što je navelike proširilo špekulacije kako joj je glumacki poziv malo dosadio. U prilog tomu je išao i njezin angažman u redateljskom fahu gdje je doživila loše kritike režiravši U ZEMLJI KRVI I MEDA. No, kao i dosad, s recentnim ostvrenjem, Jolie je još jednom isprašila box office, ostvarivši impozantne brojke, što je još jednom potvrdilo činjenicu, kako je ona, uz možda jedino Sandru Bullock, potentna ženska zvijezda koja je u stanju iznositi velike projekte iskljucivo na svojim ledjima, bez velike potpore muških partnera(SALT, WANTED).
Režija GOSPODARICE ZLA je pripala neiskusnom Robertu Strombergu, kojemu je ovo debitantski dugometrazni projekt, a dosad je bio jedino poznat po vizualnim efektima, koje je odradjivao na velikim hitovima poput PIJEV ŽIVOT, IGRE GLADI, dok je osvojio Oscara za rad na ALICI U ZEMLJI CUDESA i AVATARU. Upravo spomenuta dva projekta je pomalo vizualno iskopirao u recentnom projektu, gdje je nekakvi miks eksterijera AVATARA i štiha ALICE U ZEMLJI ČUDESA prevladavajuc. Nije to mozda toliko ni losa stvar ako se pita mladje gledatelje, dok bi one ozbiljnije, taj pomalo vizualno namjerno nerealistican ton mogao zabosti oci kao i primjerice u OZ THE GREAT AND POWERFUL. Ono što je pozitivno jest pomalo stereotipna bajka umotana u drugo ruho i pomalo fabularno preokrenuta, kako ne bi odavala dojam vec neceg vidjenog, što zapravo jest, samo je pametno izpremijesana. Upravo ta pametna izpremijesanost, uz odlicnu Angelinu Jolie stvara solidan efekt, gdje publika u niti jednom treutku nije uvedena u domenu dosadnosti i repetativnosti, osim mozda u akcijski klisejiziranom finalu, u kojem opet postoji jedna ne bas stereotipnu scenaristicka dosjetka, koja je dobrodosla i osvjezavajuca. Akcija je prisutna, ali je minimalizirana i u službi price, dok je humoristicni aspekt odvec naglasen i mozda najgori segment ovog filma, koji izgleda postoji tu, samo da nadopuni vrijeme trajanja. Kao sto sam vec spomenuo, Jolie je odradila izvrstan posao i iznjela cijeli film na svojim ledjima, dok su Sharlto Copley(DISTRICT 9) i Elle Fanning(SUPER 8) adekvatni kao negativac i princezica u nevolji. Sve u svemu jedna nestereotipna bajka, koja ima svojih mana, no lako se oproste jer su vizualnost i prica fino sklepani i montirani u jednu potentnu zanimljivu cijelinu, koja ce vrlo vjerovatno iznjedriti poneki nastavak.

Tuesday, May 27, 2014

X-MEN: DAYS OF FUTURE PAST


























Nakon što je prvi X-MEN Bryana Singera(PRIVEDITE OSUMLJICENE) podigao pomalo izmurli superherojski žanr na kvalitativno, financijski podoban pijedestal, i ostatak Marvelovih i DC-ovih heroja su dobili svoje mjesto po Suncem, koje su više-manje iskoristili. Nastavak X-MEN, naslovljen X-MEN 2, se iscekivao s nestrpljenjem, ponajviše zbog cinjenice što se ocekivao veliki kvalitativni flop, no Bryan Singer je jos jednom dokazao da on nije redatelj "samo za jednu noć", ponudio nam jedan od boljih nastavaka uopce, u kojem nije nedostajalo ama baš ništa. Nakon uspjeha "dvojke", Singer je mogao birati projekte po želji, a izabrao je jos jedan superherojski, onaj naslovljen POVRATAK SUPERMANA(SUPERMAN RETURNS), koji se jednostavno zbog inih razloga nije ugnjezdio u srca publike, i okarakteriziran je kao veliki financijski i kreativni promašaj(meni osobno je veci kvalitativni promasaj MAN OF STEEL, ali o ukusima se ne raspravlja ili ipak..). I dok je Singer napustio redateljsku a zadržao producentsku stolicu na X-MEN franšizi, treci nastavak te uspješnice, naslovljen X-MEN:LAST STAND, dobio je novog redatelja, rutinera visokobudjetnih ostvarenja, koji možda i precesto svira kako producenti nalažu, doticnog Bretta Ratnera(GAS DO DASKE 1,2,3, POSLIJE SUMRAKA, CRVENI ZMAJ), koji je cijelu franšizu odveo na samo dno kvalitativne ljestvice, gdje je vizualnost nadmasila pricu, ili bolje kazano ubila je do kraja, a dijalozi su bili blago kazano populisticki. Film je na kraju, u svijetskoj distribuciji ostvario impozantne brojke, ali celnici kompanije 20 Century Fox jednostavno nisu bili zadovoljni s cijelokupnim smijerom u koji je film nepovratno otišao. I upravo to "nepovratno" je bio glavni problem kad su se zbrajale ideje za oživljavanje posrnule franšize, jer "trojka" je do završetka filma ubila vecinu svojih glavnih likova ostavljajuci X-Men, na "X only few men", dok je jedini potentni lik, Wolverine dobio svoju franšizu koja sad broji vec dva financijski uspješna nastavka, u kojem onaj ORIGINS, kreativno malo bode oci. Tako su u studiju došli do ideje da se prica po uzoru na BATMAN BEGINS, vrati na poceTAK, k svojim korijenima. U redateljsku stolicu je sjeo provjereni Matthew Vaughn(STARDUST, KICK-ASS) i iznjedrio jedan od boljih superherojskih filmova naslovljen X-MEN: FIRST CLASS, koji je okupio tada, zvijezdice u usponu, Jennifer Lawrence(IGRE GLADI), Michaela Fassbendera(SHAME, 12 GODINA ROPSTVA), Jamesa McAvoya(WANTED), Nicholasa Houlta(WARM BODIES) i našao im mjesto u vrlo dobrom scenariju, koji nije zahtijevao uplive nikoga od bivših nositelja uloga(Patrick Stewart, Ian McKellen, Halle Barry..), osim u simpaticnim cameo ulogama, kao primjerice Hugh Jackman, koji je time pokazao zahvalnost prema liku i franšizi koja mu je dala šansu u mainstreemu i pretvorila ga u jednu od vodecih glumaca današnjice, a sve zbog toga što tada angažirani za ulogu Wolverina, Dougray Scott, nije mogao uskladiti termine snimanje s NEMOGUCOM MISIJOM 2, u kojoj jeigrao glavnog negativca. S tim kazanim, dolazimo do recentnog, trenutno poslijednjeg nastavka, naslovljenog X-MEN: DANI BUDUCE PROSLOSTI, u kojem su se vratili, i ostali svi. Naime, u redateljsku stolicu je ponovno sjeo Bryan Singer, dok glumacku postavu cine skoro svi likovi iz prva tri ostvarenja i skoro svi likovi iz reboota FIRST CLASS, tako cineci jednu od zvijezdanijih glumackih postava jednog filma u poslijednje vrijeme. Sama prica je malcice kompleksnija i kompliciranija, u kojoj nalazimo svijet u ruševnom stanju, do kojeg je doveo rat izmedju, od ljudske strane proizvedenih strojeva naziva Sentineli, i mutanata, koji se sada skrivaju  po ruševinama tražeći riješenje. Nakon sto su shvatili da je prijelomni trenutak bilo ubojstvo izumitelja Sentinela, Traska(Peter Dinklage), od strane Mystique(Jennifer Lawrence), Profesor X(Patrick Stewart), Magneto(Ian McKellen), Storm(Halle Barry) i jos nekolicina X-men novopridoslica odluci poslati, putem nekakve mentalne hipnoze, Wolverina u prošlost, kako bi sprijecio spomenuto ubojstvo, pa samim tim i rat, koji je covjecantvo doveo do ruba egzistencije. Zanimljiv scenarij je djelo Simona Kinberga(Sherlock Holmes, Skakac), Jane Goldman(X-MEN:FIRST CLASS, ŽENA U CRNOM) i Matthewa Vaughna, koji su zajednickim snagama uspjesno spojili mnogobrojne likove u jedno potetntno ostvarenje. Jos jedan problem koji je pametan scenarij rijesio, jesu produkcijski troškovi, koji zbog mnogobrojnosti glumackih zvijezda u filmu i njihovih honorara, nisu mogli biti visoki, tako da je prica bazirana vise na dijalogu a manje na vizualnoj ekstravaganci, morala prevladati. Upravo je to riješenje, postao mali problem, jer je mladja publika navikla na pikseliziranu akcijsku besmislenu prevlast, ostala zakinuta, dok film u svojem trajanju od 131 minutu nudi možda samo jednu, onu finalnu bravu blockbustersku scenu, dok je ostatak filma, više scenaristicko povezivanje i dijaloška karakterizacija glavnih aktera ovog filma, Profesora X, Wolverina, Magneta, Mystique, i manjim dijelom Beasta i Quicksilvera(Evan Peters), koji je pravo malo osvježenje u žanru. Scenarij protiv piksela, tako bi se najbolje mogao okarakterizirati ovaj film, koji s tim principom možda gubi mnogobrojnu mladju publiku željnju vizualnog spektakla, ali zato povraca povjerenje starijih X-Men fanova, i mozda stvara neke nove, dok pozitivna kritika putuje od usta do usta. Iako je, kao sto sam vec rekao, film cijepljen od konstantne akcije, jedna potpuno druga akcija prevladava u filmu, ona karakterna, koja se kroz citav film, poput dijelova puzzla spaja u cijelokupnu sliku, koju dobijemo nakon odgledanog, a koje bi mogla kulminirati u vec najavljenom nastavku, X-MEN-APOKALIPSA, koji bi vjerovatno, baš poput X-MEN 2, trebao idealno ukomponirati vizualne ekstravagance(u kojima je ostao malo dužan u recentnom ostvarenju) i odlicnu ideju i scenarij, kakvog je eksponirao u ovom filmu. Ništa, samo cu kazati, da je ovo film koji zaslužuje vašu potpunu pažnju, i kao takav nudi odlicnu karakternu studiju glavnih likova, njihovih motiva i duhova koji ih progone, dok spajajuci likove i price, plovi k necemu vecem, eminetnijem i finalnijem, a to ce vjerovatno biti vec spomenuti najavljeni nastavak. Pogledajte, necete pozaliti.

Tuesday, May 20, 2014

GODZILLA























Ako prije odlaska na projekciju GODZILLE mislite da ce te gledati svu svijetsku ratnu silu kako pokušava pokoriti tu, našom krivnjom stvorenu, neman, gadno ce te se prevariti. Redatelj Gareth Edwards(MONSTERS) se nije niti malcice povodio za kreativnom katastrofom Rolanda Emericha(DAN NEZAVISNOSTI, 2012) zvanom GODZILLA iz 1998 godine, nego se odlucio pricom i tonom više približiti japanskim "Gojirama". Naime, u recentnom ostvarenju, Godzilla nije naš neprijatelj, nego "tihi" zaštitnik, dok su "protivnici", vjerovali ili ne, puno eminentnija i strašnija stvorenja. Inteligentno su se traileri za GODZILLU montažno kamuflirali kako ne bi odavali puno od sinopsisa, i to je zapravo jedno dobrodošlo iznenadjenje na koje nismo navikli vidjeti kod novovjekih blockbustera(izuzev možda INCEPTION i dosad INTERSTELLAR). Ono na što ce te nabasati gledajuci GODZILLU jest jednako suptilno i inteligentno upotrebljavanje, da ne kažem kamufliranje vizualnih efekata, pametnim "koreografijama kamere", s tek ponekim izletom u totalnu vizualnu destrukciju. Takav nacin, bi možda malcice mogao zasmetati mladjoj publici, koja ce vjerovatno ostati "gladna" dvoboja i destrukcije, ali gledajuci realno, mislim da je tih aspekata i više nego dovoljno za ozbiljno prihvacanje jedno ovako "nategnute znanstveno fantasticne bajke". Prica se razvija sporije i potentnije, da ne kazem ozbiljnije, i dobrom karkterizacijom likova stvara odlican uvod za ono nešto vece što možemo ocekivati. Problem je, što cijela glumacka postava, Bryan Cranston(BREAKING BAD), Aaron Taylor-Johnson(KICK-ASS) i Elizabeth Olsen(OLDBOY), nisu donjeli previše u te likove da bi vam zaista bila bitna njihova sudbina. Zapravo najviše emocija je redatelj udahnio upravo naslovnoj Godzilli, koja je u ono malo jasno vidljivih bliskih kadrova, uspijela kupiti moje navijanje, nešto slicno se dogodilo s recimo filmom KING KONG Petera Jacksona. Režija je sigurno vodjena, i vidljivo je da je redatelj Edwards pomno izabran zbog slicnih i jeftinijih MONSTERSA, cija je scenska napetost i odgadjanje "bitnoga" do samog kraja, ocijenjena kao inteligentna i zahvalna, dovoljno da mu se na raspolaganje stavi ovaj 150 milijuna dolara težak projekt. Ako se mene pita, mislim da se teško moglo napraviti puno više, da ne kažem logicnije s ovim filmom, i Edwards je u nekim scenama jednostavno morao biti stereotipan, dok se koncentrirajuci na medjudjelove, pokazao kao potentan redatelj na kojeg se može racunati. Sve u svemu, jedan solidan blockbuster, gledljiv, koji ima za svakoga po nešto, spektakularne specijalne efekte, ozbiljan ton, osudjujuce poruku, ali nicega previše, dok mu je jedina mana magnituda i NErealnost same price o Godzilli, koju su pokušali staviti u okvire realnog, i pomalo neinspirirajuce uloge glavnih glumaca, ciji je raspon emocija ostao od prijašnjih projekata, i kao takav, neadekvatan s ovim filmom. Pogledajte, nece vam biti dosadno, no realno gledajuci, brzo zaboravljivo ostvarenje.

Wednesday, April 30, 2014

THE AMAZING SPIDER-MAN 2

















U ČUDESNOM SPIDER-MANU 2, nalazimo Petera Parkera aka Spider-Mana(Andrew Garfield), kako se hrva s nesretnim dogadjajima koji su se desili u prvom dijelu, no ponajviše s smrću Gweninog oca(Denis Leary), i činjenicom da mu je obečao pri samrti, da će se kloniti Gwen(Emma Stone) kako bi je zaštitio. Kada osnivač Oscorpa Norman Osborn(Chris Cooper) umre, svo nasljedstvo ostavlja svom sinu Harryu(Dane DeHaan), ujedno najstarijem Peterom prijatelju, s kojim povrati davno izgubljen odnos. Baš kad su stvari pomalo prešle u rutinu za Spideya, pojavi se novi negativac u gradu, Elektro(Jamie Foxx), koji zbog vlastitih kompleksa iz prošlosti, pokuša na ekstreman način pokazati svijetu, koliko je zapravo poseban.
Drugi dio reboot franšize SPIDER-MANA prenaslovljene ČUDESNI SPIDER-MAN(THE AMAZING SPIDER-MAN) nudi sve ono što nastavak neke uspješnice treba da nudi, veći je, glasniji, produkcijski bogatiji, no i bogatiji s negativcima, što je naravno i logično. No dobra stvar visa vi ovog ostvarenja jest što redateljsku stolicu nije napustio Marc Webb(500 DAYS OF SUMMER), koji je kao i u prvom dijelu inzistirao na egzistenciji u prvom planu odnosa izmedju Peter Parkera i Gwen Stacy, koja je izuzev stvarno spektakularnih specijalnih efekata, najbolji segment filma. Više je nego vidljivo da se romansa izmedju Petera(Garfield) i Gwen(Emma Stone) preselila s platna u stvarni život pa zatim opet natrag za potrebe nastavka ispred kamere, i to je jednostavno predivna stvar koja idealno funkcionira. Ono što malo "šteka" u filmu jest nategnuta priča s već previše poznatih detalja iz prve Raimijeve franšize, koja daje neki repetativni bezidejni ton cijelom filmu, no sasvim je fino zamaskirana s bogatim produkcijskim dizajnom, predivnom kamerom i stvarno fantastičnim specijalnim efektima, do te mjere da i zaboravite na taj "mali problemčić", što nije hvalevrijedna, ali je funkcionalna situacija. Iako je prvi dio doživio pomalo mlake kritike, ponajviše zbog činjenice da je prošlo premalo vremena od prve franšize i svima skupa ovo izgleda kao pomalo "copy paste zgrni lovu metoda", ima taj jedan faktor koji daje veću dimenziju filmu i uzdiže ga iz takvih pomalo i opravdanih izjava, a to je stvarno vidljiva kemija izmedju dvoje naslovnih glumaca, koju je redatelj Webb fino osjetio i odlučio iskoristiti za dobrobit svih. Ta dobrobit, se sliva već na veliko producentima, jer "SPIDEY 2" već bilježi veliki utržak u svijetu, dok su kritike redom korektne, ponajviše zbog činjenice da recentno ostvarenje stvarno ne nudi nešto novo u domeni scenarija i cijelokupnog Spider-Man svemira, ali nudi više nego dovoljno adrenalinske akcije i pokoji teen slapstick trenutak, koji iako klišejiziran, izmami osmjehe i suzicu na ne-Grinchovska lica. Sve u svemu jedno korektno ostvarenje, gledljivo iako s trajanjem od 142 minuti, koje u niti jednom trenutku ne postane dosadno,  dok će se nekim iskusnijim gledateljima možda učiniti odveć repetativno i to je ono na čemu bi producenti, no ponajviše scenaristi u već najavljenim nastavcima trebali poraditi, ako ne misle izgubiti ozbiljniju publiku, jer na ovakav način će možda zadržati dobre brojke na box officu zbog oduševljenja djece, koja gaje specijalnu afekciju prema Spideyu, no u usporedbi s primjerice Marvelovim globalnim uspjehom, ili primjerice VITEZU TAME, izvlaće kraći kraj.

Thursday, April 24, 2014

NOAH



















Mislim da je prva stvar koju bi trebao natuknuti onima koji još nisu gledali film NOA(NOAH) a namjeravaju, jest da je žanrovski totalno krivo prezentiran tijekom svoje promidjbene kampanje, a naročito u trailerima, koji sugeriraju jedan totalno drugačiji film, nego što on stvarno jest. Naime, iako se dosta polemika i kontroverzi stvorilo visa vi sličnosti ovog filma s već dobro poznatim "činjenicama" vezanim za Nou i njegovu arku, morao bi natuknuti kako je film, zapravo ekranizacija originalne novele redatelja Darrena Aronofskog(REKVIJEM ZA SNOVE, CRNI LABUD), kasnije doradjene i isplegane od strane scenarista Aria Handela(FONTANA ŽIVOTA), a ne vjerna interpretacija priče o Noi koja se nalazi u Bibliji. Dakle zaboravite na nekakav realistični povijesni spektakl koji će vam vizualno dočarati dobro poznatu priču, i pripremite se na nešto totalno drugačije, alternativnije i čak bi se usudio kazati znanstvenofantastičnije. Od samog početka, narativno, film ubacuje u petu brzinu i uvodi vas u nekakvu drugačiju prošlost, koja na jedan više fantasy način objašnjava kako stvari zapravo funkcioniraju na ovom trećem kamenčiću od Sunca. Film se nakon toga naglo transformira u klasični constriction-survivor mode na tragu BRODOLOMA ŽIVOTA, da bi u središnjem djelu bio naglo pretvoren u psihološku triler dramu s elementima horora i na samom kraju egzistencijalno i filozofski oplemenjen s pokojim indirektnim savjetom od redatelja i scenarista Aronofskog. Iako žanrovska pluralnost nije baš zahvalna za filmičnost i uvjerljivost, u ovom slučaju, redatelj je veoma potentno spojio sve te "začine" skupa na dovoljno zanimljiv način, koji se, iako na trenutke nategnuti i klišejizirani(zbog zadovoljavanja šire mase), više nego dobro odmotavaju, i nude kristalno čistu misao i ideju, koju je Aranofski htio da iznese svijetu. Ta ideja se sastoji od misli da se kao i uvijek sve svede na dva tako jednostavna "pojma", a to je da postoji dobro i zlo, prikloniti se kojoj momčadi, nije baš samo vaša autonomna odluka, jer htjeli mi ili ne, uvjetovani smo s više životnih faktora, koji nisu baš pojmljivi nama običnim smrtnicima, ali u datom trenutku, mislim da svatko od nas zna ili bolje kazano otkrije, za koju ekipu zapravo "igra". Uz tu esencijalnu misao, Aranofski je lagano insertirao i svoje očito preferiranje vegetarijanstva koje je u nekim scenama i odveć sugestivno prikazao brutalnim scenama mesožerstva i kanibalizma, koje zaista imaju jedan poseban efekt koji vam ostane dugo u sjećanju. No možda i najrealniji osvrt Aranofskog je bio poprilično očito umetnut u likove Noine djece, koja su svaka na svoj način imala drugačiji, a opet isti problem. Taj problem, je bio vezan za seksualnost i prokreaciju, koja je njih, u takvim problmatičnim godinama pogadjala, ograničavala, uvjetovala i definirala, baš kao i što sve nas, iako ne želimo ponekad priznati, pogadja, ograničava, uvjetuje, i ako smo baš sretni, zadovoljava i nadopunjuje i s tim definira u pozitivnom smislu, no kao i u recentnom filmu, nismo svi baš te sreće. Što se tiće tehnički aspekata filma, odradjeni su na više nego solidan način, no pozitivna stvar je što se nije išlo u tolikoj mjeri na vizualni eksterijerni spektakl(ima i toga naravno u središnjici filma), nego više na interijernu psihološku dramu, koja se zbiva, kao u Big Brotheru, unutar četiri "zida", i tako stvara još veći upečatljiviji i eminentniji efekt. Gluma je bila od velikog značaja za cijelokupan dojam, i moram priznati da je Russell Crowe(GLADIJATOR, GENIJALNI UM) još jednom pokazao da je prava glumačka zvijezda s pokrićem, spremna odglumiti bilo koju ulogu bez preglumljivanja, s točno pogodjenim omjerom emocija. Ostatak glumačke postave, izuzev savršeno pogodjenog negativca Ray Winstona(BEOWULF), Jennifer Connoly(GENIJALNI UM), Emma Watson(HARRY POTTER), Logan Lerman(TRI MUŠKETIRA), Anthony Hopkins(KAD JAGANJCI UTIHNU) su više sudjelovali i adekvatno adradili svoj posao, prilogodjavajući se činjenici da su dio jedne veće priče u kojoj su oni samo pijuni. Sve u svemu jedno zanimljivo, drugačije ostvarenje, ili bolje kazano vidjenje jedne dobro poznate teme, koje je realizirano zabavno i gledljivo, dok su jednaka zastupljenost vizualnih poslastica i egzistencijalno filozofskih scena, stvorili kontroverzan efekt, što je naravno uvijek dobra stvar, jer kakav je to konj, oko kojega se ne diže prašina, pa makar ona nekima i previše bola oči.

Thursday, April 17, 2014

10 YEARS




















Film 10 GODINA(10 YEARS) prati skupinu ljudi koji proslavljaju desetogodišnjicu mature, i tijekom te večeri otkrivaju da stvari nisu baš kakve izgledaju, dok im se prošlost ispretpleće s sadašnjošću.
Pomalo neopaženo je recentno ostvarenje redatelja Jamie Lindena prošlo u američkim kinima, dok je zbog neuspjeha na matičnom tržištu izostala i svijetska distribucija. Ako se mene pita možda pomalo i neopravdano, jer usprkos redom lošijim, ili bolje kazano blagim kritikama, film je više nego gledljiv i zabavan, s dijalozima i par komičnih trenutaka koji su se mislim svima barem jednom dogodili u životima. Možda je najgori segment filma karakterizacija ponekih filmova, zbog kojeg neke od situacija gube na kredibilitetu. Naime film producantski potpisuje jedan od glavnih glumaca Channing Tatum, što je vidljivo i na ekranu, dok su zbog njega neki od likova, pa tako i glumaca, izgubili potrebitu minutažu, koja bi fino zaokružila i spojila sve priče, tako odavajući dojam puno boljeg ostvarenja. Ovako, dobili smo film koji cijelim svojim trajanjem vozi u nekakvoj trećoj brzini, bojeći se spustiti, ali i dignuti gas, ponajviše zbog neuskustva redatelja Lindena koji i scenaristički potpisuje ovaj film. Glumci su redom(Rosario Dawson, Chis Pratt, Justin Long, Aubrey Plaza, Oscar Isaac, Rooney Mara..) inspirirani i zapravo su najbolji dio filma, jer i u ono malo minutaže podijeljene na nejednake dijelove, uspijevaju uhvatiti svaki ponaosob duh svog lika i pružiti dobru dramsku, romantičnu ili komičnu podlogu. Sve u svemu jedno podcijenjeno ostvarenje, koje ostaje u kvalitativnoj sredini, zbog straha redatelja od neuspjeha, dok bi u rukama nekog potentnijeg redatelja dobili možda i jednu iznadprosječnu romantičnu dramu s elementima komedije. Ništa, ako vam se već ne svidi kako je film realiziram, mislim da će te se karakterno naći u barem jednom od likova i razmisliti, točnije sjetiti se svojih srednjoškolskih dana i preispitivati se kako sam završio ovdje gdje sam završio, i da li je to pravo mjesto za mene.

Sunday, April 13, 2014

DIVERGENT



















U svijetu podijeljenom na frakcije, Tris(Shailene Woodley) sazna da je "Različita", i da se kao takva ne uklapa u nijednu frakciju, što predstavlja problem novoizabranom vodstvu. Na putu saznanja zašto su "Različiti" tolika prijetnja vodstvu, Tris će dobiti pomagača u liku misterioznog Četiri(Theo James), s kim će se upustiti i u romantičan odnos.
Film RAZLIČITA(DIVERGENT) je ekranizacija istoimenog bestsellera Veronice Roth, koji slijedeći novovjeku pompu za franšizama ima i svoja dva knjiška nastavka, koja su evo upravo nedavno dobila zeleno svijetlo za ekranizaciju. Iako ima dosta sličnosti s IGRAMA GLADI, zapravo produkcijski je puno bliži recimo SUMRAK sagi, s kojom dijeli i matičnu producentsku kuću SUMMIT. Manje je više, očito je bio moto redatelja Neila Burgera(LIMITLESS, ILUZIONIST) koji je tijekom čitavog trajanja filma, pokušao scenarističkim doskočicama i pametnom kamerom sakriti nedostatak nekog povećeg budgeta koji se kao i uvijek čuva za potencijalni nastavak, ne znajuću kako će proći izvornik. Sama kvaliteta filma je na solidnom nivou, i upravo je taj strah od neuspjeha na box officu, rezultirao ponekim klišejiziranim scenama za široke mase. Začudo, film najbolje funkcionira u stvaranju napetosti i dijalozima u prvoj polovici filma, dok mu je najslabija karika potreba za akcijskim ekstravagancama, koje na trenutke ruše kredibilitet cijelom filmu. Sama ideja spisateljice Veronice Roth je pomalo i alarmantna za kapitalistički uredjen svijet, gdje ona jasno osudjuje neminovnu klasifikaciju koja se dogodi svakom ljudskom biću u njegovim ranijim godinama, a da on to i ne zna, dok ona za takvo nešto ima lijeka, točnije imaju ga pojedinci, koje se ne žele prikloniti nikakvoj frakciji, želeći sami sebi iskovati i urediti život, ili još bolje kazano živjeti ga onakvim kakvim on jest - nepredvidiv. Gluma je solidna s izuzetkom izvanredne Shailene Woodley(NASLJEDNICI), koja iz uloge u ulogu pokazuje da na nju treba ozbiljno računati, dok su usporedbe s Jennifer Lawrence čak pomalo i potcijenjivački uperene prema Woodleyeov, koja je sama sebi više nego dovoljna i ne treba je usporedjivati s nikim, cura jednostavno osvaja ekran i srca i u bliskoj budućnosti vidim ozbiljnu borbu za naklonost publike izmedju nje i Lawrencove. Onima koji misle da će pogledati romantičnu melodramu na tragu SUMRAK sage sugeriram da ima i toga, samo što je puno pametnija odradjeno, dok onima željnim piskelizirane napumpane akcije sugeriram potencijalno razočaranje. Najbolje kazano recentni RAZLIČITA je nekakav gledljivi, zabavni ali i fino montirani mix svega, s jasnim stavom i jasnom porukom, koja je u završnici filma malčice prikrivena, ili možda bolje kazano ukaljana ponekom klišejiziranom scenom za mase. Sve u svemu, dobrodošla ideja, dobrodošao film, koji nudi dovoljno materijala za kasnije razglabanje, što je uvijek dobra stvar, dok je opća poruka da bi svi trebali biti ono što jesu, posebno oni "drugačiji", koji stvari ne vide stereotipno i uvjetovano, više nego revolucionarna ili možda bolje kazano evolucionarna i potrebna za ovo kapitalistički uredjeno društvo, koje uz pomoč tehnologije, svaku minutu umire duhom, stvarajući vojske klonova, koje će se prikoniti onome s prstom na tipki i novcem na računu.

Wednesday, April 9, 2014

THE PHYSICIAN




















Baziran prema istoimenu bestselleru Noaha Gordona, film ISCJELJITELJ(THE PHYSICIAN) prati mladog engleskog siročića imena Rob Cole(Tom Payne), koji se nakon smrti majke ukrca u kočiju Barbera(Stellan Skarsgard), koji putuje svijetom liječeći ljude svakojakim pomagalima, kako onim fiktivnim, tako i onim efikasnijim. Nakon što otkrije kako ima poseban dar u liječenju ljudi, a čuvši za legendarnog liječnika Ibn Sinu(Ben Kingsley) i njegovu famoznu školu u Ispahanu, Rob skupi svoje prnje i upusti se na rizični put u tu po kršćane opasnu zemlju, u kojoj će morati prikrivati svoj indentitet kao i svoje afinitete prema dotičnoj mladoj dami imena Rebecca(Emma Rigby).
Moram priznati da nisam čitao knjigu prema kojoj je ekraniziran recentni film, ali sam gledajući film u kinima, nakon odgledanog, načuo od onih koji je očito jesu čitali, da je sam film pomalo slobodnija obrada redatelja Philippa Stolzla(ERASED, NORDWAND), i kao takav podosta bježi od doslovne radnje, tako razočaravajući ljubitelje knjige, kojih očito nije malo. Moram kazati kako u duhu objektivnosti, nije loše ne imati nikakva očekivanja prilikom gledanja nekakve ekranizacije, kao što je meni bio slučaj s ISCJELJITELJEM, i samim tim sam nakon odgledanog, bio lišen nekakve subjektivne usporedbe. Rekavši to, moram kazati da film ispunjava nekakav spektakl tonus kakav je očito i trebao biti, i produkcijski, iako se ne može parirati s Hollywoodskim budgetima, pruža veoma inteligentno potentnu vizualnu poslasticu, naročito u scenografskom i kostimografskom smislu, dok je minimalizam vizualnih efekata i pametna upotreba kamere stvorila puno "skuplji efekt", što je hvalevrijedna činjenica. Film naravno šteka u žanrovskom smislu, gdje je previše elemenata htijelo biti ugurano, kako bi zadovoljilo široke mase i tako ostvarilo finacijski uspjeh. Ima tu svega od komično-lepršavih preko dramsko-romantičnih, pa do egzistencijalno-vjerskih tema kojih se nažalost tek ovlaš dotaklo, kako film nebi ispao predug i nezadovoljavajuć za kino prilike, gdje manje predstava dnevno zbog predugog trajanja filma, znači i manju zaradu, što su producenti očito riješili kao i uvijek, rezanjem ponekih dijelova filma, što je na trenutke i vidljivom uslijed nezgrapne montaže. Gluma je na solidnom nivou, gdje kao i uvijek imponira Kingsleyeva(GANDHI, LUCKY NUMBER SLEVIN) karizma i sposobnost utjelovljivanja "velikih ljudi", dok je glavna uloga Rob Colea u tumačenju relativno nepoznatog Tom Paynea, zbog njegovih nevjerovatno plavih očiju, lukavo htjela podsijetiti na žanrovski superiornije ostvarenje LAWRENCE OD ARABIJE u tumačenju legendarnog Petera O Toola. Ostatak glumačke podijele je pomalo nespretno dodijeljen glumcima koji nisu u stanju zadržati kredibilitet tijekom čitavog filma. Iako sa svim ovim napisanim ispada kako se radi o lošem filmu, zapravo to nije slučaj, jer je film produkcijski više nego zadovoljavajuć, gledljiv i zabavan, što knjiga očito nije, već je puno ozbiljnijeg tona i kao takva podobna za filozofsko osvrtanje na nju, dok film, nema taj efekt izuzev par inteligentnih rečenica preko kojih se nažalost lako predje. Sve u svemu jedan film vrijedan vaše pažnje tijekom cijelog trajanja od nekakvih dva i pol sata, s jedinom manom da ambicioznost i egzistencijalna filozofičnost koje su očito opipljivi u knjizi, redatelj i scenaristi, nisu mogli "oživiti" u filmu, šteta, jer mogli smo dobiti jedan punokrvni spektakl s pokrićem, o kojemu bi se pričalo i razglabalo nakon odgledanog.

ser
Twitter Delicious Facebook Digg Stumbleupon Favorites More