THE DROP

Bon Saginowski(Tom Hardy) se nadje u centru pozornosti kada se dogodi pljacka kafica u kojem radi. Pljacka ne prodje narocito dobro, i u istragu se umiješa kako policija tako i lokalna mafija, željna informacija, što ce dovesti cijelo susjedstvo u stadij panike, ali i iznjedriti i tajne dugo skrivane zbog inih razloga.
Komplesan a opet bazicno jednostavan scenarij, dijelo je renomiranog i dosta puta uspješno ekraniziranog pisca Denissa Lehanea(MISTICNA RIJEKA, GONE BABY GONE), koji je i ovaj put uspio stvoriti tenzicnu atmosferu, samo što je ovaj put, zaplet podosta suptilniji nego u svojim prijašnjim djelima. Podosta sporog tempa, film ce vjerovatno odgovoriti podosta publike da dozna pravu istinu što se zapravo dogodilo s relativno sitnim iznosom, dok ce onim strpljivijima dati finu psihološku analizu jednog nacina razmišljanja, s kojim se nece baš svi složiti, odnosno "lajkati". Onima željim akcije savjetujem izbjegavanje u velikom luku jer ce se naci razocaranim, dok ce malo strpljivija publika pronaci nešto za sebe što ce ih zadovoljiti. Film ima jasnu ideju i cilj i to je hvalevrijedna cinjenica, dok je gluma i više nego solidna, ili bolje kazano adekvatna bez previše preglumljavanja, što je bilo krucijalno za ovakav suptilan scenarij. Tom Hardy(DARK KNIGHT RISES, BRONSON) je uvjerljiv kao pomalo "usporen" centralni lik oko kojega mnoštvo likova orbitira, dok je Noomi Rapace(PROMETEJ, MILENIJUM TRILOGIJA) vec magistrirala ulogu životno izpacene individue. James Gandolfini(SOPRANOSI) se ovom ulogom fino "oprostio" kako od ovog svijeta, tako i od svijeta glume, dok je uloga Matthiasa Schoenaertsa(HRDJA I KOST) vrijedna Oscarovske nominacije(koja se nece dogoditi, nažalost), covjek doslovce krade "show" u svakoj sceni. Sve u svemu jedno solidno ostvarenje, koje nije moglo biti više od toga u domeni krimica, ponajviše zbog minimalisticnije radnje koju pokriva, dok je dramski i karakterno gledano dovoljno zanimljiv da održi vašu pažnju da samog zanimljivog finiša, koji bi vas eto mogao pozitivno iznenaditi i ponuditi vam vecinu odgovora koju vecinu filma ne dobijete poslužene na pladnju kako ste navikli.

Read more »

NIGHTCRAWLER

Redateljski debi inace renomiranog scenarista Dan Gilroya(SVE ZA LOVU, PRAVI CELIK, BOURNEOVO NASLJEDJE) naslovljen NOCNE KRONIKE(NIGHTCRAWLER) je sve samo ne stereotipan. Naime, radnja se vrti oko inteligentnog ali i pomalog sociopatnog besposlicara Loisa Blooma(Jake Gyllenhaal), koji muku muci prezivljavajuci. U nemogucnosti pronalaska posla, jedne veceri nabasa na skupinu amaterskih snimatelja koji snimaju raznorazna nesrece odmah po dogadjanju i svoje materijale prodaju za dobru lovu obližnjim televizijskim kucama. Nakon što kupi digitalnu kameru i "zaposli" lokalnog beskucnika Ricka(Riz Ahmed), Bloom nece prezati od nikoga i nicega da prvi uhvati socni materijal.
Ako se mene pita jedan od boljih glumaca svoje generacije, koji je podlegao teškom mainstreemu samo jednom s PRINCOM PERZIJE(i krahirao), Jake Gyllenhaal, u poslijednje vrijeme sve bolje bira svoje uloge, ocito želeci postati jedan od najboljih karakternih glumaca svoje generacije. Od PLANINE BROKEBACK, preko ZODIJAKA, IZVORNOG KODA, POSLJEDNJE PATROLE, ZATOCENIH, NEPRIJATELJA pa do recentnog ostvarenja, bira sve kompleksnije uloge, koje bi ga evo upravo ove godine, mogle dovesti i do Oscara(ili u najgoru ruku nominacije). Njegov lik Loisa Blooma je jedan od uznemirujucih u poslijednje vrijeme, cemu je uvelike pomoglo drasticno gubljenje kilograma, što uvijek stvori svojevrsan metafilmski efekt. Ne samo to, nego je Gyllenhaal u pripremi za ovu ulogu zamijenio noc i dan, što je vidljivo u svakoj sceni. Nisam siguran, ali dojma sam kao da je covjek odlucio u kadru što manje treptati, što gledatelju nakon nekog vremena postane ocigledno i živcirajuce, još jedna cinjenica koja uzdiže njegovu ulogu iz mediokriteta. Što se tice samog filma, veoma je dobro napisan i naracija je više nego potentna. Film od laganog pocetka polagano nabija ritam i tenzije prema samom trilersko-akcijskom klimaksu, što uvelike podsijeca na DAN OBUKE(uzmite i "partnerski odnos" Blooma i Ricka tijekom cijelog filma pa ce te vidjeti slicnost). Nekima ce se sve to skupa uciniti previše nategnuto, ali istina je, da mi živimo u razlicitom svijetu neko Amerikanci, i vjerujem da su dogadjanja prikazana na platnu veoma bliska stvarnosti, koju mi jos, na našu veliku radost, ne možemo u potpunosti shvatiti. Kamera je veoma cista i jasna, bez velikih trzajucih efekata, što je veoma adekvatno za samu radnju filma, ciji se sadržaj vrti oko "sadržaja", koji mora biti jasan, da bi bio prodan. Sama akcijska završnica je jedna od napetijih i bolje režiranih u poslijednje vrijeme i mnogi "akcijski redatelji" bi mogli pozavidjeti na njoj. Gluma ostalih protagonista(Rene Russo, Bill Paxton) pada u drugi plan kada naelektrizirani Gyllenhaal dijeli ekran s njima, dok je jedino relativno nepoznati Riz Ahmed(CLOSED CIRCUIT), suptilnom, skoro pa amaterskom glumom, uspiješno stvorio perfektnu kemiju s Gyllenhaalom što odlicno "obavija" cijeli film u potentnu cijelinu. Sve u svemu jedno drugacije, dobrodošlo ostvarenje, koje ce u Hrvatskoj izgubiti bodove zbog nepoznavanja "terena" na kojem se ovaj film odvija(nešto slicno kao s u nas podcijenjenim DRAFT DAYOM), dok ce ambicioznije gledatelje uvesti u jedan skroz drugi svijet, svijet gdje se ljudi poistovjecuju s televizijom, gdje su nasilje, krv i bol nešto što se traži(jer lijepo je znati da je nekome gore od vas), gdje covjek kao najgora životinja manipulira s svojim plijenom prije nego ga dokrajci. Nakon odgledanog, pala mi je na pamet jedna ideja koja bi možda uzdigla ovaj film u domene remek djela, trebalo je možda u odjavnu špicu umetnuti odlicnu pjesmu RHCP "Throw away Your television", mislim da bi to imalo odlican metafilmski efekt.. Ali svejedno, i ovako film vrijedan vaše potpune pažnje, koju ce, vjerujem, bez problema tokom gledanja i zadobiti.

Read more »

GOOD PEOPLE

Film redatelja Henrik Ruben Genz, DOBRI LJUDI(GOOD PEOPLE) je ekranizacija novele Marcusa Sakeya, i prati mladi bracni par Tom(James Franco) i Anna Wright(Kate Hudson), koji muku muce s trenutnom financijskom situacijom. Kada im podstanar otegne papke zbog predoziranja, prilikom pregledavanja njegovih stvari nadju torbu s 220 000 funti. Nakon podosta neckanja, odluce sakriti novac na sigurno i sacekati dok se situacija ne smiri, pa tada, lagano poceti trositi novac ali iskljucivo u egzistencijalne svrhe. No, kako vrijeme ide, novac pocinju tražiti neki ne baš miroljubljivi ljudi, na celu s francuskim kriminalcem Khanom(Omar Sy). Jedino utociste, mogu potražiti u osvetnicki nastrojenom detektivu Johnu(Tom Wilkinson), koji opet ima neke svoje skrivene motive.
Kratko trajanje filma, od svega nekakvih 90ak minuta sugerira produkcijske probleme, koji nisu uspješno riješeni u postprodukciji. Naime, film, iako potentnog sinopsisa, gdje je karakterizacija likova i njihova psihološka dilema uzeti/ne uzeti novac trebala biti središnji dio filma, nakon blago naklonjenog pocetka, jako brzo krece u domenu nekakvog "survivor" akcijskog B filmića, gdje su sudbine protagonista vec jasne svima, no problem je što publici i nije baš toliko stalo za njih. Predvidljiv, klišejiziran, dijaloški manjkav i nedovoljan, film jednostavno ne uspijeva involvirati publiku u zbivanje i izvuci najbolje iz jedne ovako realno-nesvakidašnje situacije koja se stvarno može dogoditi svakome, i ne postavlja prava pitanja nego žanrovski bježi iz "trake u traku" ocito podilazeci producenstkim željama. Ono što je dobro u filmu jest gluma svih protagonista koji su maksimalno uživljeni u ono što izgovaraju i karaktere koje tumace, ali jednostavno nemaju valjanu podršku u scenariju koji svako malo bježi u sfere nepotrebnog i klišejiziranog. Ne znam zašto je i kako ovaj film dospio u naša kina, gledajuci na cinjenicu da je krahirao kako kreativno tako i financijski, i dojma sam da je trebao završiti ravno na DVD, koji mu je idealno stanište. Što je najgore, realno gledajuci, radi se o lošem, ili bolje kazati nedovoljnom ostvarenju, koji nije dosadan, i prodje jako brzo, samo što nakon odgledanog vi uopce niste sigurni što ste gledali, i zbog toga ga instant zaboravite nakon odgledanog. Sve u svemu jedno B ostvarenje koje ce ostaviti mrlju na karijerama svih koji su sudjelovali u njemu, a koji je idealan ako baš nemate šta drugo staviti u svoje reprodukcijske uredjaje, dok definitivno nije vrijedan vaših 30 kuna, pa tako ni platna, u našim kino dvoranama.

Read more »

A WALK AMONG THE TOMBSTONES

Liama Neesona je nakon blockbusterskog "posta" u karijeri(K-19, KINSEY, KRALJESTVO NEBESKO), ponovno na pijedestal podignuo neocekivni hit 96 SATI(TAKEN), koji je naizgled jednostavnu i vec vidjenu premisu, predstavio u jednom skroz drugom, ili bolje kazano cool ruhu, koji je inace uglavnom dramskog glumca, stavio na akcijski tron, koji mu je tada donio angažmane u uglavnom slicno nastrojenim ostvarenjima, koja su više(OPSTANAK, NON-STOP)-manje(UNKNOWN) ostvarila dobru financijsku prodju u svjetskoj distribuciji.
Njegov poslijedni film koji je ugledao "svijetla" kino dvorana je triler drama ŠETNJA MEDJU GROBOVIMA(A WALK AMONG THE TOMBSTONES) koja je imala mlak odaziv publike u americkim kinima što je uzrocno poslijedicno doprinjelo i ogranicenu distribuciju u ostatku svijeta.
Film prati bivšeg policajca, sada ilegalnog privatnog istražitelja Matt Scuddera(Liam Neeson) kojeg narko karteli zaposle kako bi pronašao odgovorne za smrt jedne od njihovih žena. Kako se istraga nastavlja, tako i sve više nevinih clanova obitelji narko kartela bivaju oteti i ubijeni.
Film je ekranizacija bestsellera Lawrenca Blocka, koji je za vrijeme radnje odabrao New York 90ih i tako podosta otežao posao redatelju Scottu Franku, koji je istini za volju veoma dobro scenografski prikazao tu zanimljivu eru, što je zapravo i najbolji dio filma. Ostatak, blago kazano ne drži vodu baš. Od nategnutog scenarija, preko rupa u istome, film tijekom cijelog svog trajanja "vozi" u nekakvoj drugoj brzini, što stvara zamor i repetativnost, da ne spominjem naivno uvodjenje ponekih likova u scenarij, samo da bi se obogatilo realno kratko trajanje filma. Liam Neeson vec neko vrijeme igra jednog te istog lika i kao takav ne nudi ništa novo, osim naravno neprikosnovene karizme koju mu ni loši scenariji ne mogu oteti. Ostatak glumacke postave je blago kazno preglumljen i klišejiziran i nema neki veci impakt na cijelokupno ostvarenje. Režija je isprekidana i neinventivna, dok je svaki pokušaj noir atmosfere upropašten besmislenim dijalozima koji se protežu kroz cijeli film, a da ne govorim o klišejiziranom finalu u kojemu je trebala kulminirati sva ta napetost koja nije propisno nabijena, cemu je rezultat bila totalna indifirentnost publike za sudbine glavnih likova.
Sve u svemu jedna loše egzekutirana krimi-misterija s elementima drame od strane redatelja(THE LOOKOUT) i scenarista(SPECIJALNI IZVJEŠTAJ, MARLEY I JA, WOLVERINE) Scotta Franka, koji za sve svoje pogreške, moze naci "objašnjenja" u remek djelima Davida Finchera poput ZODIJAKA, SEDAM ili cak i svjeze NESTALE.

Read more »

THE EQUALIZER

Denzel Washington je možda i jedina dugovjecno profitabilna muška zvijezda, koja na svaki dobiveni dolar, zaradi puno puno više. Zato nije bilo ni cudno kad su mu za snimanje AMERICKOG GANGSTERA iskeširali 40 milijuna dolara plus postotak od zarade. Prilikom jednog intervjua rekao je kako ne radi ovaj posao radi novca, ali kako je isto lijepo dobiti takav cek na svoje ime, kako radi sebe, tako i radi društva kojem tada moze financijski pomoci. Naime, poznata je cinjenica da Washington konstantno pomaze mladim afroamerikancima nudeci im kojekakve stipendije i pomoc, kako u filmskom, tako i u edukacijskom sistemu.
Nakon neocekivanog hita SIGURNA KUCA, Washington se prešaltao malo u ozbiljnije vode, izvrsno odradivši LET, za kojeg je zaradio i Oscarovsku nominaciju, no tada se opet malo opustio s Mark Wahlbergom u 2 IGRACA, koji nije ostvario nekakv posebni financijski uspjeh, da bi se u profitabilni, ali i kreativni "mode" vratio ove godine s PRAVEDNIKOM(THE EQUALIZER), filmom, za kojeg je malo tko mislio da ce ostvariti box office otvaranje od 35 milijuna dolara samo na americkom tlu. Washington se ponovno "spario" s Antoine Fuquom(PAD OLIMPA, SUZE BOGA SUNCA, KRALJ ARTHUR), koji mu je donio Oscara s filmom DAN OBUKE, i zapravo je vrlo vidljivo da se njih dvojica savršeno razumijevaju. Naime, jedan ovako klišejiziran sinopsis o bivšem operativcu kojeg u starim danima "aktivira" afekcija prema mladoj prostitutki(minutažno minimalna ali efektna uloga Chloe Grace Moretz) koju namlate ruski kriminalci, zapravo miriše na nekakvo B- ostvarenje s Snipesom u glavnoj ulozi, no dvojac Fuqua-Denzel su odveli ovo ostvarenje u impozantne kreativne vode. Polagan, prijetec, eminentan ritam i karakterizacija naslovnog lika su ono što krase ovaj film, i moram priznati da je vidljiv utjecaj primjerice JACK REACHERA, sto je ako se mene pita hvalevrijedna cinjenica. Jos jedna stvar koja je prijeko potrebna i koju svaki ovakav film treba a to je uvjerljiv negativac, PRAVEDNIK posjeduje, u odlicnoj doktorskoj interpetaciji Martona Csokasa(segment kojeg JACK REACHER nije imao u mlakim negativcima). Akcija, barem ne ona vizualna, nije ovdje glavni akter, glavni akter jest suspense, suspense koji kulminira krajnjem stajanju "na rep" kriminalnoj zmiji, i zaista imponira Washingtonova uvjerljivost prilikom egzekucije pojedinih aktera. Mislim da bi rijetko tko mogao iznjeti ovakvu poprilicno samouvjerenu ulogu a da ne upadne u domenu karikature i neuvjerljivosti, i interesira me da li bi vec angazirani Russel Crowe(koji je napustio projekt) mogao napraviti nešto slicno, jer se radi o jos jednom odlicnom glumcu. Specijalni efekti imaju svojih pet minuta i to je zapravo najgori segment filma, koji u magnitudnoj sceni eksplozije izgleda cak pomalo naivno i srednjestrujaski. Uz to, film je ipak, ako se pita moju malenkost, 15ak minuta predug i nepotreban, i bilo bi sasvim prigodno da su montažne škare ucinile svoje u ponekim dijelovima. Sve u svemu jedan potentan akcijski triler, koji napetost gradi na suspensu, i kao takav se vjerovatno nece svidjeti akcijskim frikovima željnima konstantne akcije, dok bi onim suptilnijim, strpljivijim, pogao isporuciti bas ono što im treba, celuloidnu metafilmsku osvetu svim onim nepravdama koji se svakodnevno zbivaju pred njihovim ocima, dok "pravednici" jednostavno nemaju oružja, sposobnosti i hrabrosti da im se suprostave.. Šteta, dobro bi nam došao jedan PRAVEDNIK!

Read more »

SIN CITY : A DAME TO KILL FOR

Nastavak kreativne uspješnice iz 2005 godine, SIN CITY: VRIJEDNA UBOJSTVA(SIN CITY 2: A DAME TO KILL FOR) nastavlja više manje gdje je prvi dio stao, s vecinom poznatih likova, Marv(Mickey Rourke), Nancy(Jessica Alba), Gail(Rosario Dawson), Hartigan(Bruce Willis), Senator Roark(Powers Boothe) uz poneke za pricu relevantne pridošlice, poput naslovne dame vrijedne ubojstva Ave(Eva Green), zatim Dwighta(Josh Brolina), Johnnya(Joseph Gordon-Levitt), i jos poneke više manje sporedne, skoro pa cameo uloge primjerice Christophera Lloyda(Doca iz POVRATAK U BUDUCNOST), Ray Liotte i sl. Radnja se zapravo vrti oko Senatora Roarka, i svi su likovi na neki nacin povezani s njim, što nije ni cudno s obzirom da on vrti ovaj grešni grad oko svog malog prsta, koristeci korupciju, moc i strah kao oruzje. Jedini, koji mu s manipulativnim sposobnostima može konkururati u tom gradu jest, dama za koju se ubija, Ava, u savršeno pogodjenoj interpetaciji seksipilne Eve Green, koja na radost svih njezinih obožavatelja, tijekom cijelog filma prolazi ekranom naga i zavodljiva. Stilski izražaj iz jedinice je tu, samo što se u recentnom ostvarenju išlo još i korak dalje, i vizualnost je možda malo pojela pricu i dijalog, koji su bili  relevantniji ili još bolje kazano eminentniji u prvom dijelu, što je bila hvalevrijedna činjenica. Prvi dio filma je zaista zanimljiv, da nekažem odvec noir i narativno polagan, dok se drugio dio, jako brzo sunovratio u Rodriguezovo(SPY KIDS, DESPERADO) vizualno infantilno akcijašenje i pokvario sve ono dobro što je pocetak ponudio. Dojma sam, kao da je Frank Miller(inace autor stripa i ko-redatelj) režirao prvi dio filma, pa zatim drugi dio filma prepustio Rodriguezu da se kao malo djete s paletama boje(citaj velikim budgetom) neodgovorno poigrava na zahtijevnom "platnu", koje je iznad njegove kreativne lige. Gluma, kostimografija i šminka su besprijekorno pogodjeni, kao i kamera i vecina vizualnih ekstravaganca, dok je vec spomenuta zbrzdana druga polovica filma, ono što kvari ukupan dojam i stavlja ovaj film dvije letvice niže od originala. Sve u svemu jedan gledljiv, vizualno potentan film, koji ce ljubitelje noir price i dijaloga zadovoljiti u svojem prvom satu gledanja, dok ce ih druga polovica, naglo vratiti u mediokritet i narativnu naivnost nekakvog trecerazrednog "wannabe" trash spektakla. Uglavnom, nedovoljan nasljednik ingenioznog originala, ali gledljiv i nipošto dosadan, nažalost prosjecan i ja bi se cak usudio kazati totalno krativno nepotreban. Trebalo su stati na jedinici, i pustiti da se "kult širi"..

Read more »

22 JUMP STREET

Metafilmski! To bi bio najbolji opis filma 22 JUMP STREET, nastavka uspješnice 21 JUMP STREET, koji je kao sto kazu i u recentnom filmu, ostvario uspjeh koji se nije ocekivao i pružio šansu nastavku da bude veci, bucniji, skuplji i moram priznati na našu veliku radost, smiješniji.
Radnja je identicna kao i u prvom nastavku, samo se mjesto radnje mijenja, umjesto u srednju školu, dvojac Schmidt(Jonah Hill)- Jenko(Channing Tatum) "promaknuti" su na koledj.
Treba zaista cestitati redateljskom dvojcu Phil Lordu i Christopheru Milleru(LEGO FILM), koji su nakon jedinice uspjeli naci dovoljno kreativnosti i svjezine u sebi da iznjedru jos bolji nastavak. Montaža, soundtrack, fore i gluma su na visokom nivou, i zaista bi bila šteta, da ovaj dvojac ne nastavi sa svojim dogodovštinama u potencijalnim nastavcima(bas kako "sugerira" odjavna špica). Zaista je teško naci manu, osim mozda jedne, a to je da od previše metafilmicnosti, ponekog zahtijevnijeg ili možda neupucenijeg gledatelja ne zaboli glava i to mu sve ne postane odvec zamorno i repetativno. Naime, redateljski dvojac je riskirao "kopirajuci" prethodnika, samo umecuci nove fore, kao sto je to napravio Todd Philips s HANGOVER 2, no njima se zbog novih, svijezijih i brojnijih smiješnih dijaloga, to nije kreativno obilo o glavu. Zarada filma je velika, Tatum i Hill su tražene i voljene zvijezde trenutno i bilo bi zaista interesantno vidjeti što bi se moglo smisliti za recimo trecu inacicu filma, i da li bi publika "popušila" nekakvu totalnu neocekivanu zafrkanciju redateljskog dvojca. Ništa, ostaje nam da pricekamo i vidimo, možda nas i iznenade s necim novim, opet. Dotad, dobro se nasmijte s 22 JUMP STREET i uživajte u savršenoj kemiji izmedju Hilla(VUK S WALL STREETA, MONEYBALL) i Tatuma(MISIJA BIJELA KUCA, CAROBNI MIKE), koja je zapravo glavni pokretac filma.

Read more »

DELIVER US FROM EVIL

Projekt IZBAVI NAS OD ZLA(DELIVER US FROM EVIL) je zapravo trebao biti veoma jednostavna i lukrativna jednadjba. Naime, film je baziran prema istinitim dogadjajima, što je uvijek privlacna stvar. Za redateljsku stolicu je sjeo veoma potentan suspense redatelj Scott Derrickson koji potpisuje jedne od boljih horora u ovom desetljecu, EGZORCIZAM EMILY ROSE i SINISTER, dok je producentsku odgovornost preuzeo provjereni hitmejker Jerry Bruckhaimer(PIRATI S KARIBA, NESTALI ZA 60 SEKUNDI, ZLOCESTI DECKI, TOP GUN..). No, stvari su krenule malcice nizbrdo. Naime, film ne samo da je dozivio blago kazano mlake kritike, nego je flopirao na maticnom trzistu sto mu je podosta obiljezilo i svijetsku distribuciju na kojoj ce se pokušati financijski izvuci, no sve u svemu nedovoljno da se okarakterizira kao uspjesan projekt. Film prati narednika Sarchia(Eric Bana) koji slucajno nabasa na seriju naizgled nepovezanih slucajeva, koji se kao puzzle pomalo slazu u jednu puno vecu, povezanu, eminentniju pricu, koja ce izvuci davno zakopane stvari na vidjelo. Zbog nadnaravno-vjerske prirode, slucaju se pridruzi i jezuitski svecenik Mendoza(Edgar Ramirez) cija ce diskutabilna proslost pomoci i odmoci u rijesavanju slucaja. Žanrovski markiran kao horor-triler, film se na neki nacin pribilježio u klasu kultnog filma SEDAM, ciju je zagasitu, kišovitu atmosferu, ukombiniranu s vjerskom podlogom pokušao kopirati, no, ocekivano, nije uspio. Naime, Derrickson je prvenstveno majstor horora, i to pokazuje i u ovom filmu s njegovim sad vec prepoznatljivim motivima interijera, djece, igracaka, iz kojih uspijeva izvuci maksimum, no problem je, metaforicki i doslovno, kad izadje "na ulicu", jer tada se od njega ocekuje nakakva intrigantna, potentna dijaloska i trilericna napetost, koju on u ovom filmu, jednostavno ne uspijeva stvoriti. Ne pomazu mu bas ni glumacka postava, koja dijeluje ili preglumljeno(skoro svi sporedni likovi) ili nezainteresirano(Eric Bana, Ramirez) i samim tim, u ono malo relevantnog dijaloga, ne uspijevaju stvoriti suosjecanje i brigu publike za njihove "neizvjesne" sudbine . Sve u svemu jedan gledljiv, no neinspiritivan i scenaristicki manjkav film, koji zahtijevnom žanru trilera i izlizanom žanru horora nije donio nikakve novitete, dok je producentski uvjetovana montaža i ispodprosjecna gluma sugestija uvjetovanih producentskih zahtijeva, koji precesto unakaze bazicnu ideju redatelja. Ništa, možda bi trebalo vidjeti redateljevu duzu verziju po izlasku na DVDu, ali mislim da bi se krajnja ocjena popela za najviše pola zvijezdice, ovako, brzo zaboravljiv film kojeg komodno mozete pogledati i na svojim malim-velikim ekranima, 30 kuna u kinu, je za njega ipak previše!

Read more »

ONLY GOD FORGIVES

Danski redatelj i scenarist Nicolas Winding Refn je blago kazano, kupio malu vojsku obožavatelja, režirajući neobično pomaknute vizualne poslastice poput BRONSON, DRIVE, VALHALLA RISING u vrijeme kad se odmicanje od stereotipa i nudjenje nečeg novog, cijenilo možda i previše. Naime iako se redom radi o zanimljivim ostvarenjima, ne mogu se oteti dojmu, da su kvaliteti i popularnosti spomenutih filmova više doprinjele karizme i trenutni zvijezdani statusi(popularnost) glavnih glumaca(Tom Hardy-Mads Mikkelsen-Ryan Gosling), koji su čak pomalo i metafilmski stvorili efekt veći od života s svojim prepoznatljivim interpretacijama. Tu se možda i najviše ističe spomenuti Gosling(SLOM, BILJEŽNICA), koji je s Refnom stvorio lik, kojeg evo u recentnom ostvarenju naslovljenom SAMO BOG PRAŠTA(ONLY GOD FORGIVES) ponavlja već četvrti put. Taj lik je šutljiv, neobičan, snažan, privlačan a da ga naizgled to uopće ne interesira i kroz filmove NOTEBOOK, DRIVE, GRIJESI OČEVA i recentnom ostvarenju, kupuje svoje fanove, na rijetko vidjen način, tako popularizirajući filmove, koji su više mediokritetni(DRIVE, NOTEBOOK) i loši(ONLY GOD FORGIVES) nego kvalitetni i bitni(GRIJESI NAŠIH OČEVA). Redatelj Refn je to jasno vidio, i produžio suradnju s Goslingom do te mjere da se njegovi filmovi prvenstveno baziraju na takvom već sad pomalo stereotipnom liku, i onda se skoro nepostojeća radnja stvara oko njega. Najočigledniji slučaj toga je recentno ostvarenje, gdje zapleta(majka nagovara sina da osveti ubijenog brata) skoro i nema, i gdje se nekakva vizualna minimalistična i pomalo morbidna egzekucija doima kao "prljavi" san redatelja, kojeg je htio realizirati, i nažalost uspio, zbog posvemašnje potrebe za nečim alternativnijim i drugačijim. Ta potreba koju sam maločas spomenuo nije loša stvar, kad je u službi neke veće priče, poante kao u primjerice SVETI MOTORI(HOLLY MOTORS), no u ovom slučaju, služi isključivo kao nekakav egocentrični samozadovoljavački preformans redatelja Refna, koji je kao i primjerice Tarantino s filmom KILL BILL, htio dokazati da može napraviti što god mu padne na pamet, a da će publika svejedno dočekati to s ekstazom, dok će  realne kritike ići samo u službi činjenice da je i loša promidjba, zapravo promidjba, ako ne i najbolji način promidjbe. To se u slučaju SAMO GOD PRAŠTA nije dogodilo, i Refn je izuzev zagriženih obožavatelja Goslinga, dobio veliku pljusku kritike, ali još važnije i publike, koja je u velikoj mjeri izignorirala film. Da ne bih samo pljuvao, jer to mi nikad nije bio cilj, moram spomenuti da film ima jedan dobar segment, koji je nažalost realiziran na krivi način, ili točnije kazano stavljen u drugi plan, a tiče se diskutabilne i kontroverzne teme odnosa majke i sina, koji iako možda u ovom slučaju trivijaliziran i ekspresivno odveć karikaturiran, na trenutke pogadja u suštinu, sugerirajući nekakav sveprisutni ali globalno prekriveni ili zamaskirani Edipov sindrom, za koji sam siguran da je više nego prisutan u večini tih odnosa. Nažalost, ako je ta tema i bila ideja ili cilj, realizirana je na totalno krivi način, točnije žrtvovana je zbog ega i sad već prepoznatljivog vizualnog izražaja Refna, kojeg ako ništa, treba poštovati zbog upornosti i dosljednosti svojoj realizaciji. Sve u svemu jedna kriva, manjkava egzekucija jedne bitne teme, koju će većina publike, totalno opravdano dočekati na nož, dok onima koji bi htjeli pogledati releventno i realno ostvarenje na temu odnosa majke i sina, sugeriram odlični rumunjski film POZA DJETETA(POZITIA COPILULUI/CHILDS POSE).

Read more »

SABOTAGE

Članovi odreda za borbu protiv narkotika se nadju u nezahvalnoj poziciji, kad ih jednog po jednog počinje ubijati nepoznati počinitelj. Iako ne znaju tko ih pokušava ubiti, pretpostavljaju da je to zbog činjenice da su ukrali dio novca iz sigurne kuće prije par mjeseci.
Nakon vrlo dobre POSLJEDNJE PATROLE(END OF WATCH), redatelj(KRALJEVI KVARTA, TEŠKA VREMENA) i scenarist(U-571, BRZI I ŽESTOKI, DAN OBUKE) David Ayer je osokoljen kritikama mogao birati budgete i slijedeće projekte po želji, no odlučio se na sebi svojstven način napisati scenarij kojega će i režirati. Recentno ostvarenje SABOTAŽA(SABOTAGE) je već prema prvim trailerima odavao dojam nečega što će biti ili veoma dobro(zbog gotovo minimalističnog trailera) ili veoma loše. Nažalost, ispalo je ovo potonje. Toliko toga zapravo ne funkcionira u ovom filmu, da je gotovo za ne vjerovati da je ista osoba režirala ovaj film i POSLJEDNJU PATROLU. I dok je POSLJEDNJU PATROLU krasila narativna i akcijska fluidnost i originalnost, podkrijepljena odličnim karakterizacijama likova za koje vam je stalo, u slučaju SABOTAŽE, niti jedan od toliko potrebnih segmenata nije ispunjen. Izuzev par zabavnih scena pucačine u prvom licu, ostatak filma je blago kazano smiješan, gdje se rasplet nazire već od prvog momenta, dok je cijela nekakva tragi-komična medjuigra umetnuta samo da bi se ispunila kvota trajanja. I dok se nekakva originalno superiorna priča i nije očekivala od Ayera, očekivale su se bar odlične karakterizacije likova koje će kombinirane s adekvatnom glumom i akcijskim realističnim poslasticama pružiti barem odličnu zabavu, nažalost Ayer je s pomalo nategnuto ambicioznom "Agatha Christie who done it" pričom žrtvovao ostatak filma, ili bolje kazano segmente za koje se provjereno znalo da može isporučiti, što ovdje nije slučaj. Možda bi najbolji opis ovog filma bio, nedostatak emocija ukombiniran s neimaginativnim i pomalo stereotipnim akcijskim scenama plus totalno preglumljena glumačka ekipa bez medjusobne kemije. Nažalost, postalo je pomalo i očigledno da Arnold Schwarzenegger nije više mamac za široke mase, i iako karizmatičan i zabavan, nije odekvatan za novovjeke scenarije, gdje se osjeća i izgleda kako riba na suhom, dok se sav njegov vidljivi silni trud, jednostavno ne isplati. Ostatak glumačke postave je preglumljavanjem pokušao postići nekakvu diverziju, i biti u službi priče i završnog "neočekivanog" obrata, no niti je taj obrat bio neočekivan, niti uopće potreban, dok je to preglumljavanje na trenutke poprimilo trashoidni efekt, naročito kod wanna be zvijezdice Sam Worthingtona(AVATAR, BIJES TITANA), koji nedostatak karizme nažalost ne može nadoknaditi ni neprepoznatljivim prerušavanjem u nekakvog bad ass ćelavog agenta/metalca. Nisu puno pomogli ni relativno poznati Terrence Howard(IRON MAN), Mireille Enos(SVIJETSKI RAT Z), Josh Holloway(serija LOST),Joe Mangeniello(ČAROBNI MIKE, SPIDER MAN 3) i Olivia Williams, koji su s nastupom u ovom filmu, vjerovatno zaškrinuli sebi vrata nekim kvalitetnijim ulogama u skorije vrijeme. Sve u svemu jedno razočaravajuće ostvarenje Davida Ayera koje ne funkcionira u niti jednom segmentu i kao takvo nije vrijedno vaše pažnje, osim ako baš nemate što pametnije gledati ili ste preveliki obožavatelj lika i djela Arnia, kojeg ne smijete propustiti, dok vam ja upravo zbog Arnia savjetujem da propustite ovo ostvarenje, i sjećate ga se iz nekih boljih, kvalitetnijih dana. Dok redatelj Ayer ovo razočarenje ima priliku "ispraviti" već ove godine s ambicioznim projektom prepunim zvijezda(Brad Pitt, Logan Lerman, Shia LaBeouf..) naslovljenim FURY, ništa, nadamo se da će ovaj "nedovoljan" ispraviti s odličnim.

Read more »

I SAW THE DEVIL

Kada njegova trudna zaručnica postane žrtvom brutalnog serijskog ubojice Kyunga(Min-sik Choi), tajni agent Kim(Byung-hun Lee) zamrači sebi u glavi tanku granicu izmedju dobra i zla i odlući u nesvakidašnjoj osveti, pronaći kakvu takvu satisfakciju.
Recentno ostvarenje, južnokorejski VIDIO SAM VRAGA(I SAW THE DEVIL/AKMAREUL BOATDA) redatelja Kim Jee-woona(THE LAST STAND) nije svakidašnji komad celuloida kakve će te pronaći recimo u cenziriranijem Hollywoodu. Scene dekapitacije udova su ovdje nikad "življe" i realističnije, do te granice da neke od njih gledate s gnušanjem, što je očito bio i cilj. No nemojte misliti da se radi o nekakvom stereotipnom torture porn uratku na tragu SAW franšize, gdje je scenarij u službi tih brutalnih scena, jer ovdje to nije slučaj, ovaj film je punokrvni dramski film osvete na tragu KILL BILLA, samo u puno realističnijem tonu. Akcijskih scena ima sasvim dovoljno ali su odradjene u potpunosti u "kaskaderskom tonu" i s poetskim stealth dodirom, gdje je manje, više. Pomalo neočekivano s moje strane, no gluma je pravi pokretač ovog filma, gdje obojica glavnih glumaca Byung-hun Lee(RED 2) i Min-sik Choi(OLDBOY) savršeno utjelovljuju "vragove" na različitim, ili možda bolje kazano ukupno gledajući istim "krivim stranama zakona. Hamletovski je nastrojen lik Kima, koji se tijekom cijelog filma bori sam sa sobom tražeći i u većini slučajeva nalazeći, opravdanje za svoju nesvakidašnju osvetu. Spominjem pojam "nesvakidašnje osvete", no neću vam je odavati radi svrsihodnosti sagledavanja odnosno gledanja ovog ostvarenja, samo ću vam kazati da je više nego posebna, na tragu OLDBOYA, samo puno prizemnija, i samim tim strašnija. Nakon pomalo laganijeg starta, koji je zahvalan zbog vrlo dobre karakterizacije likova kroz samo par sugestivnih scena, redatelj naglo ubacuje u petu brzinu, gdje iz scene u scenu dokazuje svoje narativne, ali i akcijsko potentne vještine koje vas teleportiraju direktno u centar zbivanja. Sve u svemu jedno vrlo dobro ostvarenje, koje osim narativno gledljive i intrigantne premise s smislom za akcijsku poetiku, pruža i zanimljiv osvrt na pojam osvete i koliko je ona zapravo pravedna ili bolje kazano potrebna. Objektivno gledajući svi znamo da vas osveta može jedino dovesti do još teže apatije i gubitka samog sebe, no subjektivnost je ono što objektivnost nikad "neće moći da shvati", i dok nam se neke stvari ne dogode, pa makar i ekstremno loše, nikad nećemo doznati tko smo zapravo, i  kakvi se "vrag" cijelo vrijeme krije u nama, čuči, spreman da izleti.. Zato nikad ne reci nikad!

Read more »

NEED FOR SPEED

Nakon što je netom izašao iz zatvora zbog zločina kojeg nije počinio, ulični trkač Tobey Marshall(Aaron Paul) odluči se osvetiti milijunašu i bivšem profi vozaču Dinu(Dominic Cooper), koji mu je smijestio zločin, u kojemu je poginuo njegov najbolji prijatelj Pete(Harrison Gilbertson). Mjesto radnje neće biti nekakvi "disco klub gdje sviraju narodnjake", niti će oružje biti šake, noževi i pištolji, nego najpoznatija "underground" utrka De Leon, koju organizira misteriozni Monarch(Michael Keaton), gdje pobjednik uzima ili gubi sve, uključujući i svoju slobodu, a potencijalno i život. No prije nego li zasluži mjesto na De Leonu, Tobey mora u pratnji sponzora u liku i djelu Julie(Imogen Poots) prijeći pola Amerike u nabrijanom Mustangu, gdje su mu za petama lovci na ucjene, poslani od strane već spomenutog Dina i cijela prometna policija.
Očekivalo se dosta, ove godine, od recentnog NEED FOR SPEED redatelja Scotta Waugha(ACT OF VALOR), ne samo što je film ekranizacija svijetski poznate igre, nego i zbog pozamašnijeg budgeta, nove zvijezdice Aarona Paula(BREAKING BAD) i nedostatka BRZIH I ŽESTOKIH u kino ponudi ove godine. Očekivalo se, no da li su se ispunila očekivanja, pa i ne baš. Film je mlako prošao na američkom kino tržištu, dok će se u ostatku svijeta popularno kazano "izvući", što producentima nije baš omiljen termin, s obzirom na činjenicu da su od NEED FOR SPEEDa sigurno htijeli napraviti franšizu po uzoru na BRZE I ŽESTOKE i tako iz nastavka u nastavaka povećavati uloge i naravno vraćati desetak puta više od uloženog. Ovako, našli su se na prekretnici "biti ili ne biti", ili točnije "nastaviti ili ne nastaviti". Kvalitativno gledajući ne znam što bi nastavak mogao iznjedriti s obzirom na činjenicu da je i ovaj film scenaristički nategnut, do te granice da se u jednom trenutku zapitate "koja je uopće svrha ovih intermezzo dijaloga osim popunjavanja minutaže , dok su one "potrebite" scene utrka i lomljave zapravo najbolji dio filma i pohvalno kaskaderski odradjene bez previše upliva kompjuterski generiranih slika. Možda je upravo i to razlog ne toliko dobre prodje na američkom kino tržištu gdje mladja publika navikla na kojekakve pikselizirane junake i superjunake "ne puši" baš ove staromodne kaskaderske reality fore, gdje jedna sitnica zvana gravitacija ipak ograničava spektakularne na rubu pameti akcijske scene na koje su navikli. Redatelj Scott Waugh je u tolikoj mjeri ostao vjeran svom kaskaderskom opusu(čitaj filmu ACT OF VALOR) da u jednoj sceni na pumpnoj stanici jedan od glumaca sruši policu s DVDima, gdje se jasno zumira spomenuti redateljev prijašnji film ACT OF VALOR, dok se citiraju i filmovi poput BRZINE ili BULLITA, koji su, ako se pita Waugha na istoj valnoj dužini s njegovim(izuzev naravno preletavanje autobusa u BRZINI s jedne strane mosta na drugu). Glumačka medjuigra podsijeća na onu iz BRZIH I ŽESTOKIH s barem dvojicom sličnih, ako ne i indentičnih likova, dok Aaron Paul realno previše pozira i pući usnice, a manje glumi, jedino ako su konstantno suzne oči definicija glumljenja, tada je on i više nego glumio, dok je zapravo najupečatljiviju ulogu ostvarila Imogen Poots(FILTH, 28 TJEDANA KASNIJE) u ulozi nedorečene akcijske heroine, koja je zahvaljujući redatelju i scenaristima nažalost zapela u pomalo nezahvalnoj ulozi "comic reliefa" i side kicka, koji je u ključnim trenucima ipak poslan "na klupu". Sve u svemu jedno gledljivo ostvarenje, koje je realno teško moglo puno bolje u domeni dijaloga i scenarija, no s tehničke strane gledajući, jako potetno snimljen i montiran uradak, gdje je kamera uvijek u centru akcije, čak i kad je realno nema previše, no ljubiteljima auta i brzine, mislim da će biti sasvim dovoljno, dok se zahtijevnijoj publici željnoj scenarija, dijaloga i prave ljudske drame, savjetuje zaobilaženje u velikom luku.

Read more »

CLOSED CIRCUIT

Bombaški napad u centru Londona usmrti stotinjak ljudi, sasvim dovoljno da ga britanska vlada okarakterizira kao največi teroristički čin protiv Velike Britanije. Potencijalni sudionik je uhvačen i sudjenje samo što ne otpočme. Nezahvalnu ulogu prvobranitelja su dobili dvoje bivših ljubavnika, ujedno i uspješnih pravnika, Martin(Eric Bana) i Claudia(Rebecca Hall), koji moraju zaboraviti nesuglasice i naučiti NE-suradjivati, kako je njihovim zakonom propisano. No ubrzo se u priču umiješa MI5 i neki jako opasni ljudi, što Ericu usadi zrnce sumnje, koje protivnom njegovom zdravom razumu počinje stvarati ideje zavjere koje su preko njegovog platnog razreda.
CLOSED CIRCUIT nije imao nekakvu pretjereno uspješnu kino distribuciju, do te mjere da je u većini zemalja stigao diretno na video. Eric Bana(HULK, TROJA) već odavna nije sinonim za uspjeh, dok je Rebecca Hall(GRAD LOPOVA, VICKY CHRISTINA BARCELONA) donekle uspješna kao sporedna no bitna karakterna glumica. Jedini zapravo eksponiraniji promotivni poziv za gledanje ovog filma jesu producenti koji potpisuju odlični špijunski triler DEČKO, DAMA, KRALJ, ŠPIJUN, i ime scenarista Stevena Knighta čiji potpis stoji na vrlo dobrim trileru PRETTY DIRTY THINGS I RUSKA OBEČANJA. Iako film nije dosadan prilikom gledanja, ponajviše zbog potentne scenografije(interijerne i eksterijerne) kraljevskog Londona, moram priznati da je poprilično klišejiziran i fabularno očekivan, gdje se onaj bitni segment zapleta i raspleta da osujetiti već od prvih minuta filma. Previše je tu nekakvih nebitnih dijaloga koji su očito poslužili za nadopunjivanje scenarističkih rupa i ispunjavanja kvote trajanja, da bi se ovaj film stavio iti blizu usporedbe sa DEČKO, DAMA, KRALJ, ŠPIJUN. Gluma je poprilično hladna i neatraktivna, što i ne bi bila toliko loša stvar, da je za podlogu imala jednak takav scenarij, što ovdje nije slučaj. Režija Johna Crowleya(BOY A) je pregledna i bez previše eksperimentiranja, dok je donekle uspješno pogodjena sivo-plavkasta boja koja prevladava u filmu, a koja uvjerljivo i atmosferično prezentira ambijent i ljude u ovoj kišovitoj i pomalo frigidnoj zemlji, gdje jedino nogomet može pobuditi nekakve bitne ekspresivne emocije. Scenaristički ispodprosječno(za ovaj zahtijevni žanr) ali krajnje gledajući, gledljivo ostvarenje, koje ne vrijedja inteligenciju gledatelja, ali koje nažalost ni ne napreže one bitnije moždane mišiće, što će zahtijevnijoj publici biti bliže razočarenju nego mediokritetu.

Read more »

ROBOCOP

Mora se kazati da je stvarno nezahvalno raditi remake klasika, jer ne samo da je teško barem, opravdati mediokritetna očekivanja, nego je skoro pa naizbježno da će te naići na horde kritika od strane ljudi koji su izvornik, u tom dobu, u tom kinu(ili na tom televizoru), s takvim i takvim trenutnim sklopom u glavi, klasificirali kao nenadmašivo ostvarenje u čiju se ostavštinu jednostavno ne bi smijelo dirati. No u nedostatku svježih, originalnih ideja, Hollywood, nerijetko, mora "pogledati" u prošlost i zaključiti kako je vrijeme da se neko kultno ostvarenje, malčice vizualno, i ako baš imaju sreće, kvalitativno(ako je to uopče moguče) osvježi. Upravo je takav slučaj zatekao Paul Verhovenov(SIROVE STRASTI, POTPUNI OPOZIV) ROBOCOP iz 1987 godine, za koji se novovjeki producenti vidjeli novo ruho, doslovce, jer je redatelj Jose Padilha(ELITNI UBOJICE) u recentnom remakeu, takodjer naslovljenom ROBOCOP, detektiva Alexa Murphya aka Robocopa(Joel Kinnaman), obukao u malčice modernizirano, cool crno "odijelo", ali tek nakon što je na početku, pa zatim i na kraju filma odao hommage "metalik srebrnom scenom", što je svojevrsno klanjanje Verhovenovom djelu. Radnja novog ROBOCOPA je identična izvorniku. Alex Murphy je Detroitski detektiv, koji posao, za razliku od svojih kolega, shvaća ozbiljno i moralno, što ga dovede do pokušaja atentana na njegovo tijelo, pri ćemu ostane  100 postotni invalid, sposoban samo za vegetiranje, osim ako mu naravno ne pomogne konglomerat OmniCorp, koji već dugi niz godina pokušava svojim robotima "probiti" američko tržište, koje trenutnim zakonima zabranjuje njihovo korištenje u policijske svrhe. No, vlasniku OmniCorpa, Raymon Sellarsu padne na pamet zanimljiva ideja, zašto ne staviti čovjeka u stroj, tako pružajući Americi iluziju slobodne volje koju će taj Robot-policajac moći sprovoditi. Kako to obično biva, Murphyevo stradavanje je došlo kao naručeno, i njegova žena, Clara(Abbie Cornish) nije imala druge, nego predati njegovo tijelo na eksperimentalne pokuse, koje Dr. Dennett Norton(Gary Oldman) uspješno sprovodi već dugi niz godina. Vidljiv je poveći budget(100 milijuna) s kojim raspolaže ovaj film u skoro svakoj sceni, i pohvalno je korištenje kompjuterski generiranih scena(CGI) na suptilni nadopunjavajući, a ne primarni i isključivi način, kao što je to bio slučaj s recimo filmom JA, FRANKENSTEIN, u kojem je vizualnost predvladala ljudski faktor. U recentnom ostvarenju su tragedija, ljudski faktor i dramski elementi zastupljeni jednako kao i oni akcijski i znanstveno fantastični, što je pohvalno i hrabro od strane redatelja Padilhe, no možda na kraju ne ispadne financijski zahvalno zbog demografske skupine, koja je navikla na vizualno zatupljujuče scene bez pokrića. Kamera je u svakom trenutku prisutna, i akcijski potentna, ćak i kad realno nema akcije(vožnja motocikla), što ostavlja dojam 3D bez upotrebe 3Da. Gluma je solidna i adekvatna, bez puno preglumljavanja, osim kod naravno Samuela L. Jacksona(PAKLENI ŠUND), koji se kao i uvijek preglumljava, samo što za promjenu, njegovom liku voditelja nekog popularnog talk showa, to ćak i stoji. Naslovni lik Robocopa tumači relativno nepoznati Joel Kinneman(SIGURNA KUĆA), koji nije pokušao nadmašivati svog prethodnika Petera Wellera, nego je suptilno odigrao ovu zahtijevnu ulogu, čovjeka ostavljenog na milost i nemilost robotike, s samo dva plućna krila(koja se umjetno održavaju na životu), glavom, mozgom, i jednom rukom(veoma uzmemiravajuća scena, ali pogodjena scena). Ostatak glumačke postave je takodjer obavio solidan posao, gdje bi samo možda izdvojio Micheala Keatona(BUBIMIR, BATMAN, BATMAN SE VRAČA), za kojega je prava šteta što je nestao s mainstreem mape, jer lik definitivno ima neku karizmu, a kamera ga neupitno voli. Jedina mana filma, osim što je skoro pa vjerna, skuplja verzija originala, jest što se materijal očito malo izgubio u montaži i vidljivi su producentski rezovi, posebice od sredine prema kraju, gdje na trenutke izgleda pomalo nesklepan i nedorečen, s prebrzo prebačenim radnjama iz jedne scene u drugu.  Sve u svemu jedan solidan remake, koji kao i izvornik postavlja važna pitanja vezana uz dominaciju tehnološkog komunizma koji nas već sada drži u šaci, i njegovim dobrim i lošim stranama, dok jasno daje pljusku i političkim i inim službenicima, čiji je glas prejeftin za kupiti, a preskup u kontekstu odluka koje donose.

Read more »

AMERICAN HUSTLE

Inspiriran istinitim dogadjajima, AMERIČKI VARALICE(AMERICAN HUSTLE), prati Irwina(Christian Bale), kojega je već u djetinjstvu život naučio, da je put do egzistencijalne sigurnosti, najčešće popločan nizom ilegalnih djelatnosti. U njegovom slučaju, to su sitne lihvarske malverzacije, kojima ostavlja ionako jadne individue kojemu se obrate za pomoć, bez i onog zadnjeg novčića nade. Na jednoj zabavi upoznaje Sydney(Amy Adams), u kojoj prepozna svoju srodnu dušu, i uključi je u svoje prevarantske aktivnosti, u kojima se ona snalazi kao riba u vodi. No postoji jedan mali problemčić, točnije dva, Irwin već ima ženu, neurotičnu alkoholičarku Rosalyn(Jennifer Lawrence), kojoj je usput posvojio sina, i uz sve to, FBI, na čelu s agentom Richiem(Bradley Cooper) se namjerio na njega, ne bi li ga prislio na suradnju, a sve u cilju otkrivanja i uhićenja nekih većih riba(mafijaša, senatora..). Moglo bi se kazati, kako je filmom AMERIČKI VARALICE, redatelj/scenarist David O Russell(BOKSAČ, SILVER LININGS PLAYBOOK, TRI KRALJA) odlučio igrati Oscarovski sigurno. Priču, baziranu prema istinitim dogadjajima, je žanrovski izvrtio, na način da je bazičnu kriminalističku priču, izdramatizirao i karakterno izmanipulirao, nebi li stvorio nekakav Coenovski ozbiljan komični efekt, s snažnim dramskim scenama na rubu čiste komedije, koje pružaju dovoljno materijala za glumačke bravure angažiranih zvijezda. Moram priznati da nisam bio toliko oduševljen, njegovim prethodnim filmom SILVER LININGS PLAYBOOK, za kojega sam vjerovao da je u najbolju ruku korektan i gledljiv, dok su mi tobože "Oscarovske uloge"  Bradley Coopera(LIMITLESS) i Jennifer Lawrence(IGRE GLADI) bile blago kazano nategnute i proračunate. Slično mišljenje gajim i prema recentnom ostvarenju, koje nije dosadno, donekle je i zanimljivo, ali nema onaj specijalni bouque, zbog kojeg će te i nakon odgledanog razmišljati i preispitivati film. Pohvalni dio filma je gluma svih protagonista, izuzev Bradley Coopera, koji se pomalo neuvjerljivo na trenutke preglumljava. Jennifer Lawrence ima zanimljivu ulogu, koja nije kao do sada u njenoj karijeri "šutljivo snažno" stereotipna, nego karikaturna i adekvatno uvjerljiva. Pravi biser filma jest Christian Bale(VITEZ TAME trilogija), koji je imao priliku da se preglumljava do mile volje zbog prirode njegove uloge, no odlučio se na kameleonski suptilnu intepretaciju, koja je Oscarovski neatraktivna, ali znalački pogodjena, i samim tim pokazuje, koliko je zapravo odličan glumac, koji sebe i svoju ulogu stavlja u službu filma i scenarija a ne obrnuto, kao što mnogi "glumci" obično naprave. Treba spomenuti i manje ali bitne uloge Robert De Nira(RAZJARENI BIK) i Jeremya Rennera(NAREDNIK JAMES) koje su odradjene na način da posluže scenariju, što je uvijek pohvalna stvar. Režija je zagasito mirna, što nije loša stvar za film koji vrvi dijalogom i mnoštvom likova, dok je scenografija i kostimografija savršeno pogodjena i zaslužuje Oscarovsku nominaciju. Sve u svemu jedno gledljivo i zanimljivo ostvarenje, koje uspješno i uvjerljivo prikazuje period u kojem se radnja dogadja, do te mjere da je skoro i karikaturno(vjerovatno namjerno), no definitvno ne zaslužuje Oscarovske hvalospijeve pa tako ni pretjerano razmišljanje i propitkivanje nakon odgledanog, jednostavno, nedostaje "ono nešto".

Read more »

LA MIGLIORE OFFERTA

Najtraženiji aukcionar i procjenitelj umjetnina na svijetu Virgil Oldman(Geoffrey Rush) postaje opsjednut s dotičnom Claire(Sylvia Koeks), koja zatraži procjenu umjetnina lociranih u svojoj ostarjeloj vili, ali pri tom nikako ne pokazuje svoj stas, nudeći samo svoj osvajajući glas i objašnjenje da boluje od agorafobije. S vremenom, Virgil se zaljubi u tu tajanstvenu individuu, a u nedostatku iskustva s ženama pomoć pronadje kod svojevrsnog mamca za žene i osobe koja je sposobna popraviti sve, Petera(Jim Surgess), koji će mu osim korisnih ljubavnih savjeta, pokušati sklepati djelove nekakve stare i vrijedne umjetnine koju dio po dio,  Vigil nalazi u Clairinoj vili.
NAJBOLJA PONUDA(LA MIGLIORE OFFERTA/THE BEST OFFER) redatelja Giuseppea Tornatorea(CINEMA PARADISO, LA SCONOSCIUTA) je pravi mali biser misterije/ trilera/ drame, baziran isključivo na dijaloško situacionoj napetosti, bez upliva posvemašnje potrebe za akcijskim scenama i tehnološkim novotarijama. Kao i u prijašnjim ostvarenjima, Tornatore gradi svoju priču lagano i strpljivo, koncentrirajući se na karakterizaciju glavnog lika Virgila, koji je skeptičan naspram drugih ljudi i ima fobiju od bakterija, zbog čega svakodnevno nosi skupocjene rukavice. Osim što je besramno bogat, Virgil uživa veliko poštovanje zajednice, koja mu se sa strahopoštovanjem odnosi. Čovjek starog kova, pomalo staromodnih manira, nije po svačijem ukusu, no nisu ni drugi po njegovom ukusu što njemu savršeno odgovara. Kompleksan lik, nema što, savršeno odgovara kalibru glumca Geoffreya Rusha(KRALJEV GOVOR) koji je maestralno odigrao ovu ulogu, praktično noseči cijeli film na svojim ledjima i njegova Oscarovska nominacija bi bila više nego opravdana. Ostatak glumačke ekipe je morao više biti tempiran nego inspirativan, ponajviše zbog činjenice da su u službi neke veće priče, što im je automatski limitiralo njihov glumački dijapazon, no svedno funkcioniraju izvrsno i adekvatno, što je i bio cilj. Ovo je jedan od onih filmova, čije je polagano odmatanje radnje, ukombiniranom s predivnim scenografijama i navodno autentičnim umjetninama i operno akustičnoj podlozi, pravi mali biser, i čije bi daljnje odavanje radnje rušilo svrsihodnost misterije i napetosti, zato je moj najbolji savjet da pogledate ovaj film s što manje informacija, jednostavno uživajte.

Read more »

THE WOLF OF WALL STREET

VUK S WALL STREETA(THE WOLF OF WALL STREET) je ekranizacija biografije Jordana Belforta, koji prati tog zanimljivog individuaca kroz njegov uspon u brokerskom poslu, od naizgled "običnog" radnika pa sve do vlasnika vlastite brokerske tvrtke koja mu je donjela nevjerovatno bogatstvo, ali i federalnu optužnicu koja ga je koštala slobode.
Iako ovako naizgled gledajući sinopsis izgleda kao da se radi o smrtno ozbiljnom filmu na tragu WALL STREETA, slike i scene koje vas predivnom montažom obasipaju svakom minutom ovog filma, stvaraju dojam puno bliži recimo MAMURLUKU, samo puta 100! Ako ste mislili provesti ugodno popodne, ili večer uz "novi film Martina Scorsesea" mogli bi se malo razočarati jer recentno ostvarenje neče biti za one konzervativnijeg nepca, a ni za one navikle na standardno ozbiljan opus ovog bezvremenskog redatelja. VUK S WALL STREETA je kao navodno istinita ekranizacija biografije Jordana Belforta ponajviše veoma zabrinjavajući komad celuloida, u kojem iz scene u scenu, sumnjate u navodnu istinitost onoga što se dogadjalo u životu ovog beskrupuloznog "ovisnika" o svemu i svaćemu ali ponajviše o novcu, koji ga je doveo do situacija o kojima obični smrtnici mogu samo da sanjaju, sad da li će neki to sanjanje doživjeti kao noćnu moru ili ugodnost, ovisi ponajviše o onome tko je kakva osoba u samoj srži. Film zapravo ima dvostruki efekt u kojem vam se tijekom gledanja svih tih dogadjaja koje su zadesile Belforta(Leonardo DiCaprio) i njegove suradnike-kompanjone, stvori osjećaj krivnje što vam je sve to skupa simpatično i zabavno, dok će onim konzervativnijim, stvoriti osjećaj gnušanja i nezadovoljstva zbog shvačanja da je ovaj "djavolji način života" prisutan, i što je još gore egzistencijalno direktno utječe upravo na Vas, "malog, poštenog čovjeka na strani dobra" kojeg neupitno "gazi". Scorcese nije nimalo štedio nitkoga i ništa prilikom realizacije ovog projekta, što je realno moglo poći za rukom samo još ponekom mainstreem redatelju(Spielberg, Cameron..), kojem udruge za cenzuru očito ne mogu ništa, dok su drugi, puno ovisniji, da ne napišem NEkultniji redatelji, uvjetovani i rezani sa svakom diskutabilnom scenom. U ovom filmu svaka je scena diskutabilna, i svaka je scena mogla slobodno biti cenzurirana i izrezana, ali nije, zbog golemog utjecaja i statusa kojeg Scorcese uživa u Hollywoodu. Mora se pohvaliti njegova hrabrost, da u ovim poznim godinama ne uživa na lovorikama svojih starijih kultnih ostvarenje, nego riskira s jednim ovako kontroverznim projektom koji mu je mogao baciti sjenu na cijeli njegov "životopis", no na sreću nije, ponajviše zbog vitalnosti njegovih redateljskih sposobnosti, koje očito postaju što starije to bolje, živahnije, mladenačkije. Leonardo DiCaprio kao Belfort je imao težak posao, naime teško je glumiti netkoga tko i sam ne zna kako se ponaša zbog golemih utjecaja opijata na dnevnoj bazi, dok mu nisu mogle pomoći ni Belfortovi kompanjoni koji nisu ništa manje drogirani i alkoholiziranim u svim tim dogadjajnima, zato moramo odati priznanje DiCapriu što nam nije bio prenaporno zabavan i preglumljen, i po meni će skoro sigurno, ako bude nominiran i osvojiti Oscara, dok postoji veoma realna opcija da cijeli ovaj projekt(pa tako i DiCaprio) bude bojkotiran na ovogodišnjim nominacijama za Oscara, zbog opozitne frakcije u Akademiji koja je s gnušanjem osudila ovaj film. Ostatak glumačke postave je odradio slično zadovoljavajući, točnije adekvatno ludast posao, dok u njima prednjače Jonah Hill(SUPERBAD, 21 JUMP STREET), kojega je pametno i prigodno angažirao Scorcese u njemu adekvatno prepoznatljivoj komičnoj ulozi i Matthew McConaughey koji je s malom minutažom stvorio upečatljivu ulogu. VUK S WALL STREETA je osuda beskrupuloznog načina života i ponašanja ovih besramnih miljardera, isto kao što je i prihvaćanje da su takve osobe osobe postojale, da postoje, i da će postojati, svakodnevno utjecajući na sudbinu svih nas, dok mi, pomalo ljubomorni "živimo" u našem skromnom, poštenom, no nažalost prečesto dosadnom životu, kojega kako Belfort kaže, jedino NOVAC može učiniti zanimljivijim i skoro nikad dosadnim. Zato nemojte gledajuči ovaj film previše osudjivati Belforta jer "on" mora postojati isto kao i što "mi" moramo da postojimo, jednostavno mora postojati "jing" na naš "jang", "on" se mora zabavljati da bi se ostali zabrinjavali i zdvojili, a Scorcese vas je, evo ovako barem "na kratko"(180 minuta) uveo u taj njegov zabavni svijet, u kojemu novac riješava sve probleme, osim onih psihičkih, na koje vidimo ni miljarderi nisu imuni..hajde, bar nam je bačena kost!

Read more »

THE BIG LEBOWSKI

Hipi klošar "Dude" Lebowski(Jeff Bridges),  biva zamijenjen za prezimenjaka, milijunaša Lebowskog, u nekakvoj utjeri neriješenih dugova, uslijed koje mu, jedan od utjerivača, popiša tepih, što odvede Dude Lebowskog, u pratnji svojih poluretardiranih prijatelja(John Goodman, Steve Buscemi), na put k utjerivanju svoje pravde i vračanja onog što mu je "uzeto", njegovog dragocijenog tepiha. No, kako to obično biva, stvari nece krenuti očekivanim tokom, upravo suprotno. I zaista, skoro sve filmove braće Coen(FARGO, NEMA ZEMLJE ZA STARCE, SPALITI NAKON ČITANJA) krasi to putovanje glavnih, naizgled običnih likova, od uobičajeno svakodnevnog, u seriju neočekivano nesvakidašnjeg, jedina razlika je što su životi glavnih protagonista po završetku filma u Coenovim filmovima, uglavom promijenjeni, na bolje ili lošije, dok se u recentnom ostvarenju VELIKI LEBOWSKI(THE BIG LEBOWSKI) život "Duda" i nakon proživljene "pustolovine",  nije promijenio niti 1%. Zanimljivo, nihilistički obečavajuče ostvarenje koje ne potiče neka važna egzistencijalna pitanja, što uzročno posljedično znači da ni ne daje neke važne odgovore, ali odlično funkcionira u svojoj bazičnoj postavci nepromijenjivosti ponekih individua(ovdje Duda), bez čije bi dosadnosti i lijenosti, svijet, ironično, bio puno dosadniji i lijeniji. Pacifistički neambiciozni jang, na predatorski ambiciozni jing, je po mišljenju brače Coen, ono što svijetu treba, da bi se s vremena na vrijeme počele cijeniti raznolikosti, koje znaju uzrokovati krucijalne umjetničke i ine pokrete, dok u večini slučajeva, ta pacifistička neambicioznost, rezultira osobom koja je stvorena samo za sebe i zbog sebe, naizgled bez pozitivnoga doprinosa ljudskom rodu, ali sama sebi svrsihodna i dovoljna, a kao takva, nalazi se na prvoj crti bojišnice u borbi protiv kapitalizma i ambicije, dvjema pokretačkim silama, koje će nas vjerovatno u budučnosti i dokrajčiti. Režija Coenovih, je kao i uvijek u drugom planu i služi samo kao platforma odličnom scenariju, dok je gluma pravi mali biser svih prisutnih ispred kamere, ponajviše naslovnom Jeff Bridgesu i njegovom "side-kicku" Walteru(John Goodman). Sve u svemu jedno nebitno bitno ostvarenje, svojevrsni uspjeli eksperiment brače Coen, čiju će genijalnost moći cijeniti samo oni s istim razmišljanima, dok će ostalima ovo biti još samo jedan "čudan projekt" one čudne braće, koju, "začudo", Hollywood cijeni, voli i sponzorira.

Read more »

PRISONERS

U naizgled mirnom predgradju, jednog tmurnog popodneva otete su dvije djevojčice, inače kćerke dvaju bliskih prijatelja, Kellera(Hugh Jackman) i Franklina(Terrence Howard). Kako je tog cijelog popodneva bio parkiran kombi poluretardiranog Alexa Jonesa(Paul Dano) ispred njihove kuče, policija, na čelu s detektivom Lokiem(Jake Gyllenhaal) uhite Alexa koji nema puno toga za kazati. Policija u nedostatku dokaza pusti Alexa no ubrzo ga uhvati Keller i zatoči u staroj trošnoj kuči, pokušavajuči serijom mučenja doznati lokaciju svoje kćeri.
To bio bio, uglavnom, sinopsis recentnog ostvarenja redatelja Denisa Villeneuvea(NAŠA MAJKA) naslovljenog ZATOČENE, koji je na američkom tržištu ostvario zamjetan uspjeh ali su splitska kina ostala indiferentna za prikazivanje istoga. I moram priznati, pogrijesili su, jer radi se o veoma dobrom, napetom ostvarenju, čija je jedina "mana"(trajanje od skoro 2 i pol sata), očito obeshrabrila naše kino distributere. Spor, no siguran tempo, na tragu ZODIJAKA, ili MISTIČNE RIJEKE, kombiniran s sigurnim režijskim vodjenjem i inspirativnom glumom skoro svih protagonista(izuzev Terrenca Howarda), čine ovo ostvarenje vrijedno gledanja. Iako će možda neke gledatelje, koji se ne mogu "obavezati", obeshrabriti poduže trajanje filma, moram vam sugerirati da usprkos trajanju, film ne gubi na svježini i napetosti, i u ni jednom trenutku ne kreče u domenu dosadnog i zamornog, što je hvale vrijedna činjenica. Postoji u filmu dosta podradnji, koje nisam htio spominjati u sinopsisu, zbog svrsihodnosti uživanja u djelu, čiji je jedan od bisera, polagano odmotavanje radnje, do napetog, "neočekivanog" klimaksa. Zaista mora se pohvaliti svaki film, iz ovog zahtijevnog žanra trilera/drame, koji uspije zadržati vašu pažnju, zanimljivim, emotivnim dijalozima, dok vam istovremeno lukavo, serijom zanimljivih scenskih ideja, odvrača pažnju od sitnih dokaza, krucijalnih za shvačanje cijelog ostvarenja. Moram i dodati da je film inferiorniji superiornijim žanrovskim uradcima kao što su SEDAM, MISTIČNA RIJEKA ili ZODIJAK, no samo zbog pomalo slabašne karakterizacije dvoje glavnih likova, inspektora Lokija i oca jedne od djevojčica Kellera, o kojima ni po završetku filma, ne znamo puno više nego na početku, što je, uz neuvjerljivu glumu Terrenca Howarda, jedina mana filma. Hugh Jackman još jednom dokazuje koliko je napredovao od eksploatacijskih prvih uloga(OPERACIJA SWORDFISH, KATE I LEOPOLD, VAN HELSING), i svakom se ulogom stavlja u najuži krug prve A svjetske glumačke lige koja kombinira uspješno onu blockbustersku(PRAVI ČELIK, WOLVERINE) i onu umjetničku stranu(PRESTIŽ, JADNICI) ovog zahvalnog "zanata". Jake Gyllenhaal(DONNIE DARKO, SOURCE CODE, PRINC PERZIJE) je stvarno odlično odradio svoju ulogu, s obzirom na činjenicu da je lik policajca Lokija morao izgraditi praktički iz ničega, dok je ostatak glumačke ekipe odradio više nego solidan, no minutažno minimalan posao(Viola Davies, Melissa Leo, Paul Dano, Maria Bello). Režija je sigurna i pomalo dokumentaristički nastrojena, kao niz snimaka koje su montažno ukomponirane s sivkastom tmurnom kamerom, što zajedno ostavljaju dojam beznadja i pesimizma, jako adekvatnog za jedan film s ovom tematikom. Sve u svemu jedno vrlo dobro, atmosferično pogodjeno ostvarenje, čija je ekspoloatacijska mana dugog trajanja, veoma umješno pretvorena u umjetničku vrlinu, u toj mjeri da vam je pomalo žao što film završava.

Read more »

MEETING EVIL

John(Luke Wilson) je srednjovječni agent nekretninama do grla zagrcan u dugovima, kojemu jednog dana na vrata pokuca misteriozni Richie(Samuel L. Jackson) tražeći od njega da mu pomogne upaliti auto koje mu se, navodno, sasvim slučajno ugasilo upravo ispred njegove kuće. Kad prikom pomaganja, Johnu biva ozlijedjena noga, Richie se ponudi odvesti ga u bolnicu, no očito je da misteriozni Richie ima sasvim druge namjere. Tijekom svog "filmofilskog staža",  pokušavao sam prilikom gledanja filmova tražiti, čak i u realno lošim ostvarenjima, dobre stvari, no u recentnom MEETING EVIL, to je jednostavno nemoguće. Film Chrisa Fishera(S.DARKO) od samog početka več miriše na blago kazano, trash C ostvarenje, koje ne bi smio nitko tko cijeni svoje dragocjene minute života vidjeti. Teško je zaista odabrati s kojim lošim aspektom ovog "ostvarenja" početi, no hajdmo od glume, za koju se očekivalo, da će barem biti korektna ako ništa. Moram vam odmah kazati da nisam ljubitelj lika i djela Samuela L. Jacksona koji je realno ako se mene pita zapravo samo prosječan glumac, s par uloga adekvatnim s njegovim načinom preglumljene intezivne intepretacije(PAKLENI ŠUND, ODBJEGLI DJANGO, ZMIJE U AVIONU) i gdje kojom uspjelom suptilnom intepretacijom(KOBNO PRESTROJAVANJE, BLACK SNAKE MOAN), no čovjek je definitivno zaslužio svoj status glumačke ikone pojavljivanjem u kultnim ostvarenjima kao što su PAKLENI ŠUND i NESLOMLJIVI. U ovom filmu, Jackson samo zapravo pokazuje svoju inkompetentnost, da i u očajnom ostvarenju, s dijalogom na razini pornografskih filmova, pokaže barem svoju odradjivačku, suptilnu, "skupi lovu i bježi stranu", nego kao mnogo puta dosad, pokušava preuzeti film, sa svojom isforsiranom intepretacijom. S druge strane, Luke Wilson, brat puno poznatijeg Owena, je realno imao samo jako puno sreče što se jedanput, slučajno, našao na piku Todda Phillipsa(HANGOVER) koji ga je angažirao za veoma smiješni OLD SCHOOL i barem trenutno, skrenuo na sebe pozornost mainstreem Hollywooda, jer budimo iskreni, radi se o veoma limitiranom glumcu, koji očito misli da je konstantno hvatanje za bradu, uz blagi teleći pogled, gluma. Zapravo sam vam veoma točno objasnio kako izgleda interpretacija dijaloga, dok je kompletni scenarij, priča za sebe. Scenarij je adaptacija novele Thomasa Bergera za koju iskrenu ne znam pravu kvalitetu jer je nisam pročitao, ali vidim da je ono što je ekranizirano ovim filmom, ili pogrešno shvačeno od strane redatelja, ili uvjetovano nekim producentskim željama za komercijalnošću ili realno možda samo po sebi jedno veliko precijenjeno smeče koje se slučajno našlo na stolu nekog producenta. Klišej nad klišejem, nebuloznost za nebuloznošću, povezano s očajnom glumom, neinspirativnom režijom i bespotrebnom minutažom od sata i pol, pretvara ovaj film u najcrniju točku svih vezanih za ovaj projekt. Srečom, vi, dragi čitatelji, se još imate prilike "spasiti", ja uspio nisam.

Read more »