TUSK

Voditelj uspješne internet emisije Wallace Bryton(Justin Long) ode posjetiti malo mjesto u Kanadi kako bi intervjuirao You Tube senzaciju, Kill Bill oponašatelja koji je odsjekao sam sebi nogu prilikom preformansa. Kada po dolasku tamo dozna da je u medjuvremenu isti preminuo, pomalo razocaran, tijekom posjeta zahodu nadje zanimljiv "oglas" na zidu gdje doticni Howard Howe(Michael Parks) traži nekoga tko bi poslušao sve njegove zanimljive price iz prošlosti i odluci "izgubljeno vrijeme" pretociti u "pronadjeno" i poslušati doticnog starca i možda izvuci nešto materijala za svoju emisiju. No kad je došao na velebno imanje docekao ga je u najmanju ruku morbidno interesantan gospodin opsjednut morževima, koji ga nakon nekog vremena verbalno ocara, ali tada i fizicki zatoci, dok mu je krajnji cilj, malo kazano zaprepašcujuc.
Ne bi bilo dovoljno kazati morbidno ostvarenje, za recentni film KLJOVA(TUSK), gdje redatelj Kevin Smith(DOGMA, TRGOVCI) svoj renome, zaista "gura" do krajnjih granica "dobrog" ukusa, dok se vi na trenutke pitate, "ma što ovo meni treba u životu?!". No, iako scenaristicki diskutabilan, na trenutke u središnjem dijelu, prije totalne transformacije(ako pogledate znati ce te o cemu govorim), Smith zaista uspijeva stvoriti nekakav Frankenstein pozitivan psiho-horor ugodjaj, kojeg jako brzo i tijekom filma precesto kvari s pokušajima humora, što cijelokupnom ostvarenju daje nedorecenu notu. Previše se tu mješa s dvama žanrovima(komedija/horor koji su ionako zahtijevni), da bi se narativno postigao željeni efekt, no mislim da je pravi problem što ni sam Smith nije znao kakav efekt želi postici, jednostavno je eksperimentirao, i nažalost, ali i podosta ocekivano, nije uspio. Gluma je solidna, dok je Michael Parks(KILL BILL 1,2) kao Howe jednostavno suptilno gospodski morbidno superioran pomalo isforsiranom i sad vec "simptomaticnom" Justinu Longu(ACCEPTED, UMRI MUŠKI 4.0) u njihovom psihicko-fizickom duelu. Zanimljivo je spomenuti i da se u filmu u cameo ali i bitnoj sporednoj ulozi pojavljuje superzvijezda Johnny Depp(u odjavnoj špici navaden kao Guy Lapointe), jedva prepoznatljiv i poprilicno originalan, koji iako pogodjen u svojoj ulozi, totalno neadekvatan za kvalitetu i ocekivanu atmosferu filma. I jednostavno moramo spomenuti Haley Joel Osmonta(ŠESTO CULO) bivšeg "boy wondera" koji je  nestao s "zvijezdanog neba" jednako brzo kako je i došao, dok je suditi prema trenutnoj kilaži vjerovatno dobio stalan angažman u McDonaldsa ili KFCa, dok mu je gluma vidno stagnirala.
Sve u svemu jedno morbidnije ostvarenje(ne pozitivno gledajuci kao primjerice UNDER THE SKIN) koje kao svojevrsni eksperiment nije uspijelo, dok je gledljivo samo iz efekta cudjenja i gnušanja u središnjem dijelu, što vjerujte mi i nije nekakav pozitivan kompliment i moj savjet je da radje, pa cak i ponovno ako treba, pogledajte kultno ostvarenje slicnog sinopsisa iz 1990 godine, MISERY.

Read more »

THE BABADOOK

Ionako problematican suživot majke udovice(Essie Davis) i hiperaktivnog sina(Noah Wiseman), dodatno "zacini" naizgled djecja knjiga/slikovnica naziva Mister Babadook, slucajno pronadjena od strane djeteta, u kojoj se nalaze blago kazano uzmemirujuce ilustracije i tekst.
Iako se epitetom remek djelo, razbacuje olako kad se opisuje ovaj film na nekim renomiranim forumima, moram malo "stati na loptu" i kazati kako remek djelo definitvno nije(ako se moju malenkost pita), ali da zaslužuje vašu potpunu pažnju i malo više od toga, definitivno DA! Malo je kazati da se napetost može doslovce rezati nožem prilikom gledanja ovog filma, i to ponajviše u njegovom središnjem djelu, gdje su zvucni efekti i eminentnost lika i djela Babadooka(slikovnica sama po sebi je pravo malo remek djelo horora, i samo ona je vec vrijedna gledanja cijelog filma) , doprinjeli rijetko vidjenoj jezi na celuloidnoj vrpci. No ono što najviše imponira je rijetko vidjena lakoca i ingenioznost kamere, koju je redateljica Jennifer Kent, s smiješnim budetom i onako podosta minimalisticki ispeglala do savršenstva, u toj mjeri da posramljuje sve one pretenciozne Hollywoodske "wannabe" horore. Najbolje od svega jest što ovo ostvarenje u svojoj biti nije horor, ovo je punokrvna "kazališna drama" centrirana oko svega dva lika, oko kojih ne možete stvoriti ni afekciju, ni gnusanje, eventualno nakon odgledanog samo shvacanje i prihvacanje s onim što ste upravo skupa s njima "proživjeli". Jednostavnije kazano ovo je punokrvna psihološka drama, koja komplimentarno kazano podsijeca na ISIJAVANJE u nekim svojim dijelovima, samo u jednom puno realnijem tonusu omotanom u "nadnaravni podtekst"(iako ce te tu "realnost" shvatiti tek nakon nekog vremena provedenom u promišljanju). Glumacke bravure naslovnih likova su bile od krucijalne važnosti i zaista moram pohvaliti "relativno" nepoznate, ili možda bolje kazano planetarno nepoznate(film je australski) Essie Davis i pogotovo mladjahnog Noaha Wisemana koji su savršeno odigrali svoje možda i prezahtijevne uloge, i bez savršenstva njihova preformansa, ovaj film bi vjerovatno bio okarkeriziran tek kao dobra ideja, ovako, imamo definitivno najbolji horor ove godine(dosad), a tek nakon nekog vremena, kad se strasti slegnu, možda stekne i nekakav superlativniji prefiks/sufiks. Zaista bi se dalo analizirati ovaj film s više uglova i stajališta(kako filmskih, tako i psiholoških) no zbog svrsihodnosti gledanja, odnosno užitka u odmotavanju radnje, ne bih dalje nastavljao osim da vam ga iskreno preporucim, dok onima željnim "slasher" horora savjetujem izbjegavanje u velikom luku, biti ce te duboko razocarani.

Read more »

OCULUS

Dugo sam odgadjao gledanje recentnog horora naziva OCULUS. Iako su kritike bile redom solidne, možda cak i vise nego solidne ako uzmemo u obzir da se radi o hororu, žanru, koji je izlizan skoro jednako koliko je i zahtijevan, i ciji se kreativni laureati mogu izbrojati na prste jedne ruke(EGZORCIST, ROSAMARYINA BEBA, ISIJAVANJE..). Moram prvo kazati kako film nema onaj utabani narativni slijed dogadjanja, nego veoma umijesno preskace iz sadašnjosti u prošlost, prateci naravno jedne te iste likove samo u razlicitim, a usudio bi se kazati iako ce mozda malo cudno zvucati, i istim životnim dogadjanjima(shvatiti ce te kad odgledate). Sinopsis zvuci kao klisej, obitelj doseli u novu kucu, i tamo odluci stvoriti novi život. Problemi nastanu kad se u kucu "useli" i nekakvo antikvarijatno ogledalo, koje pomalo ali eminentno pocinje obmanjivati clanove obitelji. Da ne bi ispalo odvec jednostavno, ima tu i usporedna radnja koja se dešava u "sadašnjosti" a koja je jednako relevantna kao i ova, no zbog svrsihodnosti gledanja necu odavati ništa više. Rezija je sigurna i adekavatna, bez previse jeftinih "bu" scena za svekoliku publiku. Tenzije se ovdje baziraju na psiholoskim osjetilima, skoro pa trilericnim, gdje je svojevrsan uplet "CSI istrage", ili bolje kazano "Mulder-Scully efekta eliminacije dokaza", jedna od bravura filma, koja doprinosi neocekivanosti i misteriji koji idealno "obavije" cijeli film. Kao sto sam uvijek govorio, odlicna je stvar za film, pa tada i za publiku naravno, kad je redatelj ujedno i scenarist(kao sto je ovdje slucaj), jer se tad(uglavnom) bazicna vizija scenarija ne izgubi u redateljskom ne razumijevanju štiva. Redatelj i scenarist Mike Flanagan pokazuje zavidnu sposobnost fluidnosti naracije, i samo rijetko u poslijednjem kvartalu filma, s ponekom klisejiziranom "bu" scenom podilazi producentskim zahtijevima i mainstreem publici, no inteligentan i hrabar završetak se iskupljuje za sve te male greškice. Gluma je adekvatna no nije savršena, što je sama prica i odlicna karakterizacija likova zahtijevala, i vjerovanja sam da bi gledali možda i savršeni horor da su se u naslovnim ulogama nalazili malo uvjerljiviji karakterni glumci, ovako, na trenutke se gubi ta toliko tražena doza uvjerljivosti. Sve u svemu jedan inovativan, drugaciji, hrabar psiholoski horor, koji zaslužuje vašu pažnju ponajviše zbog činjenice da izvrce pravila žanra i slaže ih u jedno skroz drugaciju sliku, koja ne samo da je zabavna, gledljiva, nego i inteligentna i intrigantna. Napeto do samog kraja, nema što.. Pogledajte, uvjerite se sami!

Read more »

DELIVER US FROM EVIL

Projekt IZBAVI NAS OD ZLA(DELIVER US FROM EVIL) je zapravo trebao biti veoma jednostavna i lukrativna jednadjba. Naime, film je baziran prema istinitim dogadjajima, što je uvijek privlacna stvar. Za redateljsku stolicu je sjeo veoma potentan suspense redatelj Scott Derrickson koji potpisuje jedne od boljih horora u ovom desetljecu, EGZORCIZAM EMILY ROSE i SINISTER, dok je producentsku odgovornost preuzeo provjereni hitmejker Jerry Bruckhaimer(PIRATI S KARIBA, NESTALI ZA 60 SEKUNDI, ZLOCESTI DECKI, TOP GUN..). No, stvari su krenule malcice nizbrdo. Naime, film ne samo da je dozivio blago kazano mlake kritike, nego je flopirao na maticnom trzistu sto mu je podosta obiljezilo i svijetsku distribuciju na kojoj ce se pokušati financijski izvuci, no sve u svemu nedovoljno da se okarakterizira kao uspjesan projekt. Film prati narednika Sarchia(Eric Bana) koji slucajno nabasa na seriju naizgled nepovezanih slucajeva, koji se kao puzzle pomalo slazu u jednu puno vecu, povezanu, eminentniju pricu, koja ce izvuci davno zakopane stvari na vidjelo. Zbog nadnaravno-vjerske prirode, slucaju se pridruzi i jezuitski svecenik Mendoza(Edgar Ramirez) cija ce diskutabilna proslost pomoci i odmoci u rijesavanju slucaja. Žanrovski markiran kao horor-triler, film se na neki nacin pribilježio u klasu kultnog filma SEDAM, ciju je zagasitu, kišovitu atmosferu, ukombiniranu s vjerskom podlogom pokušao kopirati, no, ocekivano, nije uspio. Naime, Derrickson je prvenstveno majstor horora, i to pokazuje i u ovom filmu s njegovim sad vec prepoznatljivim motivima interijera, djece, igracaka, iz kojih uspijeva izvuci maksimum, no problem je, metaforicki i doslovno, kad izadje "na ulicu", jer tada se od njega ocekuje nakakva intrigantna, potentna dijaloska i trilericna napetost, koju on u ovom filmu, jednostavno ne uspijeva stvoriti. Ne pomazu mu bas ni glumacka postava, koja dijeluje ili preglumljeno(skoro svi sporedni likovi) ili nezainteresirano(Eric Bana, Ramirez) i samim tim, u ono malo relevantnog dijaloga, ne uspijevaju stvoriti suosjecanje i brigu publike za njihove "neizvjesne" sudbine . Sve u svemu jedan gledljiv, no neinspiritivan i scenaristicki manjkav film, koji zahtijevnom žanru trilera i izlizanom žanru horora nije donio nikakve novitete, dok je producentski uvjetovana montaža i ispodprosjecna gluma sugestija uvjetovanih producentskih zahtijeva, koji precesto unakaze bazicnu ideju redatelja. Ništa, možda bi trebalo vidjeti redateljevu duzu verziju po izlasku na DVDu, ali mislim da bi se krajnja ocjena popela za najviše pola zvijezdice, ovako, brzo zaboravljiv film kojeg komodno mozete pogledati i na svojim malim-velikim ekranima, 30 kuna u kinu, je za njega ipak previše!

Read more »

THE PURGE

U bliskoj budućnosti, Amerika je dopustila jednom godišnje, dvanaestsatni period, u kojem je sav kriminal dopušten. Svoj postupak podkrijepljuju s činjenicom, kako je od uvodjena takozvanog "Pročišćenja", stopa kriminala pala na nulu, i kako žitelji njihove države nikad nisu življeli u većem blagostanju. Tijekom jednog od Pročišćenja, četveročlana obitelj slučajno u kuću primi odbjeglog afroamerikanca, nad kime je skupina naoružanih mladića i djevojaka htjela izvršiti Pročišćenje, što ih je dovelo do situacije da se i sami moraju boriti za goli život.
Zanimljiva premisa recentnog PROČIŠĆENJA(THE PURGE) je djelo redatelja i scenarista Jamesa DeMonaca, koji potpisuje priče za recimo PREGOVARAČA ili JACKA, dok mu je dosad jedini redateljski angažman izuzev ovog, bio mlako ocijenjeni STATEN ISLAND. Istini za volju niti PROČIŠĆENJE nema baš nešto pozitivne kritike, ali je na radost producenata na nekakvih uloženih 4 milijuna, zaradio 70ak samo u Americi, što je hvalevrijedna činjenica, koja je iznjedrila evo i nastavak, naslovljen THE PURGE: ANARCHY, koji ove godine izlazi u distribuciju(već pomalo "smrdi" na nepotrebno kvalitativno dugovječnu SAW franšizu). Najveći problem recentnog ostvarenja jest što je sama premisa toliko zanimljiva, dobra i originalna, da je njeno sprovodjenje u djelo trebalo biti povjereno puno potentnijem, ili bolje kazano iskusnijem redatelju, uz nekakvo "poliranje" stranica scenarija. Naima, film je gledljiv, i zanimljiv zbog sinopsisa, no samo do nekakve polovice trajanja. Od polovice pa do kraja, film kreće u nekakve bespotrebne klišejizirane scene koje u mnogim slučajevima nemaju nikakvih dodirnih točaka s logikom, dok je njihovo hororično torture porn sprovodjenje, ne vrijedno i ne adekvatno ovako zanimljivoj priči. Vodjene i neka veća završna ideja je ono za čim vapi ova priča, i sudeći prema recetnom ostvarenju i prema traileru za novi nastavak, mislim da će ići samo na gore. Nema se što kazati nego šteta, prava šteta za jednu napokon originalnu priču u Hollywoodu, koja ovako realizirana, može jedino ići na štetu svima angažiranim, pa tako i Ethah Hawku(SINISTER, GATTACA) i Leni Headey(GAME OF THRONES, DREDD) koji nisu ni mogli previše toga glumački pokazati zbog nedostatka adekvatnog dijaloga. Pogledati, nije dosadno, no od polovice prema kraju, totalno bespotrebno i ne vrijedno gledanja.

Read more »

YOU ARE NEXT

Kada obitelj Davison na godišnjici vjenčanja njihovih najstarijih članova biva napadnuta, počinitelji koji se prikrivaju ispod maski životinjskih, na teži način otkriju kako jedna od članova obitelji Erin(Sharni Vinson), ima skrivene preživljavalačko-ubivalačke sposobnosti.
Dugo vremena sam odgadjao gledanje ovog relativno nepoznatog horor djelca, koji nije ostavio nekakv utisak na američkom tržištu, što je uvjetovalo "nepostojanjem" na našem. Pričam o filmu naslovljenom VI STE SLIJEDEĆI(YOU ARE NEXT), redatelja Adama Vingarda(V/H/S, V/H/S 2) koji iako predstavljen kao punokrvni horor, zapravo ima više dodirnih točaka s nekakvim akcijskim trilerom preživljavanja, i moram priznati funkcionira jako dobro. Skeptičan sam bio nakon odgledanog trailera koji je sugerirao kvalitativno gledajući, B- filmić, dok sam nakon odgledanog bio više nego zadovoljan, jer film u niti jednom trenutku ne kreće u domenu dosadnog i zamornog, dok uz to stvara i navijački efekt prema glavnoj nesvakidašnjoj protagonistici Erin u ulozi adekvatno pogodjene Australke Sharni Vinson. Davno nisam vidio ovako potetnu akcijsku heroinu koja karakterno imponira i podsjeća na primjerica Ripleyicu(Sigourney Weaver u ALIENU) ili možda još bliže The Bride(Uma Thurman u KILL BILLU), samo s potrebitim dodirom realnosti u recentnom slučaju, zbog prizemnije "down to Earth" priče. Što se tiće samog scenarija, ne radi se o nekom posebno inovativnom sinopsisu, mogli bi čak kazati da je jako uobičajen, ali je primjerice kao što je bio slučaj s EDEN LAKE, jednu uobičajenu dobro poznatu priču o preživljavanju, redatelj uspio uzdići na jedan veći level s pametnim riješenjima, odličnim kaskaderski radom, izbjegavanjem cenzuriranja krvavih scena, i naravno potentnom već spomenutom akcijskom heroinom s stilom. Nije svrsihodno odavati daljnje detalje filma jer postoji više završnih obrata koji iako nisu totalno neočekivani, pružaju kakvu takvu satisfakciju tijekom gledanja, dok fanovima Johnny Deppa sugeriram nevjerovatnu facijalnu sličnost jednog od protagonista, glumca Nicholasa Tuccia, s već spomenutom glumačkom zvijezdom. Znači, moglo bi se naći za svakoga ponešto, nezahtijevna radnja, odradjena na pametno neambiciozni ali napet i ponajviše zabavan način, s dovoljno "bu" i akcijskih scena, nešto sisica, potencijalni dubler Johnnya Deppa i osvježavajuće dobrodošla heroina koja tamani s "Rambo stilom"(prvim dijelom naravno).

Read more »

ABRAHAM LINCOLN: VAMPIRE HUNTER

ABRAHAM LINCOLN; LOVAC NA VAMPIRE(ABRAHAM LINCOLN: VAMPIRE HUNTER) prati spomenutog naslovnog lika u pomalo neobičnoj ulozi "undercover" tamanitelja vampira koji su postali malo otporniji na nekve uobičajene vampirske protulijekove. Najbolji opis recentnog ostvarenje bi bilo ambiciozno i konfuzno, da ne kažem montažno osakaćeno od strane producenata, koji su pokušali stvoriti franšizu na nivou BLADEA, ali su ostali na samom kreativnom ali i njima važnijem financijskom dnu. Teško je započeti s lošim segmentnima ovog filma jer ih je zaista previše, od pomalo naivnih vizualnih ekstravaganca, preko uglavnom drvene glume svih protagonista, do totalnog nedostatka nekakve ukupne vizije i vodjenja od strane redatelja Timura Bekmambetova(WANTED) koji je s ovim filmom upropastio solidan dojam koji je ostavio s spomenutim WANTEDOM. Sve u svemu jedno jedva gledljivo ostvarenje kojeg pogledajte samo ako nemate ama baš ništa drugo.

Read more »

HOUSE AT THE END OF THE STREET

Tinedjerica Elissa(Jennifer Lawrence) i njezina majka Sarah(Elisabeth Shue) dosele u mjesto gdje im je susjedna kuća bila mjesto zločina u kojem je djevojčica prije dosta godina, ubila oba roditelja, ostavljajući tako brata Ryana(Max Thieriot) na milost i nemilost socijalne skrbi. Nije trebalo puno da se cijelo selo uroti protiv preživljelog brata i klasificira ga kao ludjaka s kojim ne valja imati posla, no pridošlica Elissa u njemu vidi nešto više, i započne s njim romantičan odnos, u kojem će s vremenom neke stvari početi da "izlaze" na površinu. Moram priznati da sam dugo odgadjao pogledati ovaj film, ponajviše zbog katastrofalnih ocjena kako kritike tako i publike, i jedina mi je zapravo referentna vrijednost za gledanje ovog filma, bila Jennifer Lawrence, koju nije baš da nešto preferiram, ali vjerujem, da očito ima dobro oko za odabir filmova, i upravo to mi je bila jedina preporuka, no nakon odgledanog, vjerovanja sam da je to "oko", prilikom čitanja scenarija za ovaj film, bilo pod kroničnom upalom. Teško mi je zapravo bilo uopće započeti s recenzijom ovog filma, pa sam u nedostatku pravih ideja odlučio pogledati tko potpisuje scenarij. Osobno, nadao sam se da se radi o nekakvom debitantu koji je svoje mjesto pod Suncem zaradio pišući za tinejdjerske serije, no kad sam nabasao na ime Jonathana Mostowa, bio sam blago kazano iznenadjen, jer čovjek ne samo da je napisao vrlo dobar scenarij za U-571 nego je i režirao solidna i skupa ostvarenja poput TERMINATORA 3 i SUROGATA i već spomenuti U-571. Ambiciozno glupasti scenarij je trebao biti nekakvo revolucionarno rušenje tabua horora i isprepličanje radnje, kako bi se stvorio neočekivano očekivani efekt, koji je neočekivan zbog svoje očekivanosti, da dobro ste pročitali, i tijekom gledanja filma(ako se odlučite na to) će te shvatiti o čemu pričam. No zbog sve te silne neočekivanosti, redatelj Mark Tonderai, je zaboravio na ostale bitne dijelove koje čine film, poput dijaloga, zanimljivih scena, koheznosti, no ponajviše montaže koja doslovce bode oči i sugerira upletenost producentskih škara. Uz sve te mane, očekivao sam barem glumačku uvjerljivost Lawrence(IGRE GLADI, U DOBRU I ZLU, AMERIČKI VARALICE), koja je nažalost izostala u ovom ostvarenju, dok je jedini Max Thieriot ostvario kakvu takvu upečatljivu ulogu. Ništa, svaki Oscarovac ima svoj film kojega se srami, zasad, za Lawrence, to je recentna KUĆA NA KRAJU ULICE(HOUSE AT THE END OF THE STREET), čije bi gledanje trebali izbjeći svi, a naročito oni zagriženi obožavatelji lika i dijela Lawrence.
)

Read more »

PARANORMAL ACTIVITY: THE MARKED ONES

Jesseu(Andrew Jcobs) se nakon smrti susjede počinju dogadjati neobjašnjive i uznemiravajuće stvari. Kad on i njegov najbolji prijatelji Hector(Jorge Diaz) i Marisol(Gabrielle Walsh) započnu s vlastitom mini istragom, doznaju da je Jesse zapravo već prije rodjenja označen od strane nepoznatog zlog duha i da mu je normalna budućnost više nego upitna.
Peti nastavak horor uspješnice, sada već i franšize, PARANORMALNO, naslovljen OBILJEŽENI, nastavlja s provjerenim kvazidokumentarističkim načinom snimanja, gdje je "kamera iz ruke" uvijek baš gdje treba da bude, da bi se doprinjelo realističnom tonu kojeg pokušava dočarati. I dok se radnja u prijašnjim nastavcima zbivala redom u bogatijim američkim predgradjima gdje su eksterijeri velebnih kuća nudili dosta prostora za skrivanje i zavaravanje" gledatelja, u recentnom dijelu radnja je premještena u siromašnu meksičku četvrt, svedena svega na par metara kvadratnih, gdje tek u pojedinim scenama kamera "prošeta" i malo dalje da bi se barem malo osvježilo serijal. Istini za volju, meni cijela ta franšiza još uvijek drži vodu, i pametno su za promijenu uveli cijeli taj nekakav istraživački podzaplet koji odvrača gledatelja od sad već vidjenih klišeja i repetativnosti, u koju je ovaj serijal definitivno malo zapeo. No kao i kroz dosadašnje nastavke, cilj redatelja i scenarista nije da ponudi nešto spektakularno novo, nego da se drže provjerene formule koja još uvijek kako tako funkcionira, i uspjeva zadržati fanove serijala budne kroz nekakvih 80ak minuti trajanja s par zanimljivih "bu" scena i s podosta preglednom "kamerom iz ruke" koja ne potiče vrtoglavicu. Nema se tu puno za kazati, onima koji su pogledali prijašnje nastavke savjetujem gledanje i ovoga jer opet na samom kraju postoji jedan zanimljivi "twist" koji je zgodno umetnut, dok onima koji nisu gledali prijašnje nastavke, savjetujem onako za probu gledanje prvoga, kojega svi ostali nastavci više manje vjerno kopiraju, tako da znaju o koakvoj se shemi radi. Sve u svemu jedno gledljivo ostvarenje, inferiornije "jedinici" i "trici" a superiornije "dvici" i "četvorci", koje neče razočarati ljubitelje ovog filmskog serijala.

Read more »

ONLY LOVERS LEFT ALIVE

On, Adam(Tom Hiddleston), je usamljeni depresivni glazbenik s trenutnim prebivalištem u Detroitu, koji se pokušava zadržati ispod radara homo sapiensa. Jedino mu društvo s vremena na vrijeme predstavljaju mladić imena Ian(Anton Yelchin), koji mu je nekakva vrsta neformalnog pomočnika, u službi njegovih pomalo neobičnih zahtjeva i Dr. Watson u kojega nabavlja veoma čistu krvnu grupu B. S druge strane upoznajemo Eve(Tildu Swinton) koja dane krati u Tangeru s svojim starim prijateljem Marlowom(John Hurt) s kojim dijeli nesvakidašnje dogadjaje, teme i prehrambene navike u vidu veoma rijetke i čiste krvne grupe B. Kao što vi već polako uvidjate ponavljajući, sugestivni niz njihovih prehrambenih navika i usamljeničkog načina života objašnjenog u ovom kratkom sinopsisu, tako nas i redatelj Jim Jarmusch(MRTAV ČOVJEK, SLOMLJENO CVIJEČE, KAVA I CIGARETE) nakon sporijeg uvoda, dovede do predivno osmišljenje "menage a trois" odvojene scene hranjenja, ili možda bolje napisano hedoniziranja, u kojem doznajemo da su Adam, Eve i Marlow, zapravo vampiri, toliko stari, da ni ne znaju točno svoj dan "rodjenja". Nakon izvjesnog razgovora, doznajemo da su Adam i Eve zapravo muž i žena koji periodično žive odvojeni. Kad su shvatili da je ponovno vrijeme da se vide, Eve posjeti Adama u Detroit, a nakon nekog vremena pridruži im se i vidno nepoželjna mladja Evina sestra Ava, takodjer vampirica(Mia Wasikovska), koja donese pomutnju u njihov idiličan usamljenički, umjetničko-filozofski život.
Prvo što vam moram kazati, iako onim upučenijim u Jarmuschov opus to vjerovatno nije ni potrebno, je da zaboravite SUMRAK sagu, BLADE, UNDERWORLD slično vampirske inačice, jer ovo je jedan puno osobniji uradak. Naime Jarmusch se odlučio preokrenuti trendi-hipsterski-moderni koncept vampirskog žanra i dati mu puno intimniji, ili možda bolje kazano realniji ton, što je i uspio, jer u jednom trenutku doista smetnete s uma da gledate film o vampirima a ne o nekakvom pomalo neobičnom paru s "čudnim navikama" i zanimljivim razgovorima. I upravo ti razgovori su, iako minimalizirani, pravi biser filma, koji veoma otvoreno upirom prste u ljudsku rasu, ili "zombije", kako ih naziva Adam, koji su uspijeli uništiti najvažniji dar koji smo dobili na raspolaganje, maštu, odnosno hrabrost, da se ta maštanja ponaosob sprovedu u djelo. Ima tu još predivno suptilno ukomponiranih filozofskih postavki koje funkcioniraju idealno i veoma osudjujuće, da ne kažem aktualno s trenutnim načinom života na Zemlji kao što je konstantno omalovažavanje znanstvenika, umjetnika i njihovih radova, osuda tehnološkog komunizma koji je totalno preuzeo kontrolu u svijetu, ne shvačanje koliko je voda zapravo bitan faktor naše same egzistencije na Zemlji i svakodnevno debilno zanemarivanje te činjenice i još mnogo toga. Osim toga, Jarmusch je htio prikazati dvije strane istog novčića, s jedne strane imamo Adama, "staru dušu" umjetnički nastrojenu, veoma introvertiranu, mišljenja da se iz količine gluposti s kojom smo svakodnevno bombardirani, možemo izvuči samo smrću(koju ironično on ne može "dobiti" osim samoubojstvom), dok je druga strana istog novčića, Eve, ništa manje umjetnička i stara duša, koja je shvatila da na svijetu postoji toliko toga što ti može odvratiti pozornost od te zarazne gluposti, prijateljstvo, ljubav, umjetnost,  naizgled male radosti, i da se upravo za takve stvari, i kroz takve stvari, može postiči kakva takva kvaliteta života. Zanimljiv je i nenasilni, pomalo spiritualni, hedonistički način hranjenja ovih vampira, gdje odabiru teži, ali evolucijski svrsihodniji način, oni naime kupuju krv, i ne zadiru svojim očnjacima u slabija ljudska bića, kao da time žele pokazati da su puno evoluiraniji od nas, jer svi znamo kako i na koje sve načine ljudi svakodnevno, kako fizički, tako i psihički "zadiru očnjake" u slabije od sebe. No, iako veoma osudjujuč prema slavi,  mainstreemu i svega vezanog za to, ponajviše u jednoj sugestivnom dijalogu; (Adam: "kako cura dobro pjeva", Eva: "zagarantirana joj je slava", Adam:"ajme stvarno se nadam da nije, previše je talentirana za to"), Jarmusch prikazivanjem zamjene novca za krv, kao da želi ukazati, da taj novac, iako prljav i beznačajan, da ne kažem zao, opet igra veoma bitnu egzistencijalnu ulogu, i bez njega, samo fizičko postojanje mnogih, pa čak i ovih umjetničkih duša bi došlo u pitanje, a tako uzročno posljedično i njihovih djela u kojima svi tako rado uživamo. Ne bih htio pretpostavljati, ali izgleda kao da možda Jarmusch stavlja na pladnju ispriku, ne toliko možda za njega, ali za sve one umjetnike, pa tako i redatelje, koji su kad tad morali prodati dušu vragu, samo da bi mogli raditi ono što vole i u čemu su najbolji. Sve u svemu jedno duboko ostvarenje, sporog ali sigurnog tempa, koje ostavlja dosta prostora za raspravu i osvrte, dok s druge strane,veoma osudjivački i scenski eksplicitno upire prste u prave probleme. 

Read more »

EUROPA REPORT

Internacionalna svemirska posada kreče na privatno sponzoriranu misiju, da bi istražila potencijalno postojanje života na četvrtom Jupiterovom mjesecu. Svoju misiju, podkrijepljuju nedavno dobivenim podacima u kojima je okriveno postojanje leda, odnosno vode na tom mjesecu, što bi uzročno poslijedično trebalo značiti i postojanje nekakvog oblika "života". "Svemirske filmove" je teško "prodati" publici, no kad publika zagrize, ne pušta, kao što je to bio primjer s nedavno plasiranom GRAVITACIJOM. EUROPA REPORT, nije na istoj kvalitativnoj razini kao GRAVITACIJA, PROMETEJ ili primjerice MJESEC, ali nije ni razočaravajuče ostvarenje, kao što bi se recimo očekivalo s obzirom na totalno ne postojanje ovog filma u svijetskim kino distribucijama. Moram priznati da sam očekivao neki ispodprosječni B-filmić, koji doduše na samom početku i izgleda tako, s pomalo konfuznom nelinearnom radnjom, no od sredine filma prema kraju, film suptilno ali efektivno počinje spajati konce u jednu jako potentnu cijelinu, koja doduše nije remek djelo, ali ni ne podcijenjuje gledatelja. Redatelj Sebastian Cordero je prije samog početka znao kako želi da mu film izgleda i ostao je tome dosljedan. Izabrao je mješavinu "found footage" metode s "steadicam" realnom zabilježenim podacima koji stvaraju svojevrsni dojam dokumentarne realnosti. Uz to je angažirao NASA inženjere da mu u detalj kopiraju unutrašnjosti njihovih svemirskih postaja i raketa, što je svojevrsni biser filma, i pruža jasni uvid kako to zapravo sve skupa stvarno izgleda. Zaista je obečavajuče vidjeti koliko nepostojanje novca(budgeta) može potaknuti inventivnost svih vezanih za tehničke realizaciju ovog filma, jer film ne izgleda ništa scenografski i vizualno neuvjerljivije, od dosta skupljih Hollywoodskih uradaka. Moram naravno napomeniti za sve one koje misle da se radi o nekakvom punokrvnom trileru na tragu GRAVITACIJE, da je ovo zapravo horor-Sci fi-triler, kojemu su elementi znanstvene fantastike baza, dok mu je trilerska napetost način izražavanja tijekom večine filma, da bi pri samom kraju bio dodan blagi hororski štih, koji ne bi smio preplašiti one koji bježe i na sami spomen tog žanra. Gluma je zaista na visokom nivou, i totalno se uklapa u viziju redatelja koji je htio cijelom ovom filmu dati epitet autentičnosti, i vjerovatne mogućnosti svega što se zbiva u filmu. Uz totalne glumačke nepoznanice(Embeth Davidtz, Christian Camargo, Daniel Wu) imamo tu i troje renomiranih glumačkih zvijezdica(Sharlto Copley-DISTRICK 9, Michael Nyqvist-Švedska MILLENIUM trilogija i Dan Fogler-FANBOYS) koji su se suptilnošču glume totalnu uklopili u ideju filma, dok je glavnu ulogu zapravo iznjela Anamaria Marinca(4 MJESECA, 3 TJEDNA I 2 DANA), koja nastavlja žensku dominaciju u filmskom svemiru(ALIEN, PROMETEJ, GRAVITACIJA). Sve u svemu jedno solidno ostvarenje, koje neče na vama postiči efekt propitkivanja i razmišljanja kao primjerice MJESEC(MOON) Duncana Jonesa, ali će biti sasvim dovoljan da se "ubije" dosadni dojam hladne zimske večeri.

Read more »

CARRIE

Postoji jedna zanimljiva pričica visa vi genija koji jest pisac Stephen King. Nakon što je postao svijetski poznati bestseller autor, zapitao je sam sebe da li su mu sve knjige baš tako dobre, ili su samo one početne bile izvrsne, pa čitatelji hrle u biblioteke po svaku od slijedečih njegovih knjiga isključive radi njegovog imena potpisanog na koricama? Odgovor je pokušao doznati na jedan jako pametan ali i rizičan način, naime kroz slijedečih par svojih knjiga koristio je nekakav pseudonim, i vjerovali ili ne, opet je ostvario jaku dobru prodaju ali i kritiku. Započeo sam recenziju s Stephenom Kingom jer je recentna CARRIE(2013) remake ekranizacije njegove knjige. Zvuči komplicirano, nije baš. Sada već davne 1976 godine Brian De Palma(NEMOGUČA MISIJA, SCARFACE, NEDODIRLJIVI) je oduševio ponajviše kritiku svojim, za tadašnja vremena, hrabrim pronicljavim triler-hororom koji je u centru priče imao intimni spektakl glavnih protagonista, ekstremno vjerski nastrojenu majku i kčer koja u pubertetu počinje otkrivati čudne telekinetičke sposobnosti. Ironično, remake, recentni CARRIE redateljice Kimberly Peirce(DEČKI NE PLAČU) je stavio naglasak na vizualni spektakl, ostavljajuči tako onaj puno važniji intimni u drugom planu. Iako se CARRIE formalno vodi pod triler-horor, moram priznati da redateljica Peirce nije isporučila niti jedno od toga pružajući samo jedno ne-dosadno, oku dopadljivo nizanje mediokritetnih scena koje nisu baš najbolje montirane za montažnim stolom. Pri tako montažno lošije upadljivom projektu sumnje mi vode samo na jednu stvar, producentske škare. Naime pri realizaciji skupljih projekata nije nikakvo čudo da producenti željni spektakla(čitaj potencijalne zarade) torpediraju čitav redateljski uradak skresavajuči ga na njima željen popcorn spektakl i minutažu, koji neče zamarati ionako zamorene glavice točno ciljane demografske publike. Mislim da je to upravo slučaj s recentnim filmom koji istini za volju stvarno nije dosadan, dapace gledljiv je, ali mislim da je to ponajviše zasluga Stephena Kinga a ne svih povezanih s ovim filmom(osim Julianne Moore). Kingova CARRIE je davno prije več imala sluha za sve one probleme tinejdjera s kojima se susreču prilikom ulaska u pubertet, da ne govorim o detekciji goručeg problema tzv. bullyinga u školama, a naročito ekstremnosti pojedinih vjerskih individua koji tjeraju djecu na kojekakve aktivnosti, tako im oduzimajuči pravo izbora, ali i samo djetinjstvo i odrastanje uz greške, od kojih nitko nije imun, ali koje nas uče životu, malo po malo. Uz Kingovo besprijekorno štivo na koji se naslanja film moram pohvaliti i vrlo dobar casting glavnih glumaca, naročito Julianne Moore u ulozi majke, koja je baš onako morbidno stravična kakva treba biti, i upravo njena intepretacije je ono što daje formalno žanrovski okarakteriziranom epitetu, horor, pravo i jedino značenje. Chloe Grace Moretz(Carrie) se silno trudi, no na kraju ostaje malo neujednačena u pojedinim scenama, što na trenutke bode u oči. Ostatak glumačke postave je samo solidan, ili bolje kazano dovoljan, ne ostavljajuči nekakvi pamtljivi utisak, što kod ponekih filmova, kao što je primjerica ovaj, nije nužno ni loša stvar. Sve u svemu jedan prosječan, gledljiv, ne-dosadan uradak, koji svoju gledljivost može zahvaliti isključivo dvjema osobama, Stephenu Kingu i Julianne Moore.

Read more »

BYZANTIUM

Iako jako nepredvidljiv redatelj Neil Jordan se ucrtao na relevantnu redateljsku listu s instant kultnim hitom INTERVJU S VAMPIROM. Da li rezultat uspjeha tog filma treba tražiti u tada(a i sada) popularnim Tom Cruisom i Brad Pittom ili u samoj kvaliteti dotičnog filma i dan danas je diskutabilno i podijeljeno, što sve u svemu nije loša stvar. No, Neil Jordan nije redateljski žurio, pomljivo je birao svaki svoj projekt(NEUSTRAŠIVA, ONDINE), sve do jednog sličnog, žanrovski njemu prepoznatljivog, recentnog BYZANTIUMA. Glumački je angažirao sve popularnije Gemmu Arterton(IVICA I MARICA) i Saoirse Ronan(U SEBI) da inepretiraju dvije vampirice koje pokušavaju preživjeti u brutalnom "ne vampirskom okruženju" kakav jest sadašnji svijet. Moram priznati da je zapravo ovo jedno hrabro, pomalo eksperimentalno ostvarenje koje se može podijeliti u dva dijela. Prvo je pjesnički intimistično, dok je drugo populistički ulizivačko(SUMRAK SAGA). Zanimljivost je naime da je upravo ovaj drugi dio(ulizivački) puno zanimljiviji i traži dodatno objašnjenje(ćitaj nastavke) koji se nažalost vjerovatno neće realizirati zbog ispodprosječne prodje na svijetskom kino tržištu. Prvi dio filma je pomalo dosadan s nekakvim površno nepovršnom karakterizacijom likova, sve u svrhu ne odavanje biti radnje koja je svima već odpočetka itekako jasna. E, ali od pola filma pri kraju, film kreče jednim skroz drugačijim tempom i žanrom, koji da je krenuo od početka, bi zabilježio možda i kultni, ili bar populitični status. No, ništa, ovako imamo neujednačeno ostvarenje, s zanimljivim zapletom, ali s nedorečenim uvodom, koji će se pjesničkim dušama svidjeti, ali napominjem, realno, poslužio je samo kao popunjavanje rupa nedovoljno razradjenog trajanja i kompletne ideje filma, ali i takav u usporedbi s žanrovskim SUMRAK SAGOM izvoljeva sigurnu i uvjerljivu pobjedu vrijednu gledanja.

Read more »

THE CONJURING

Nakon što je 2003 godine predstavljen kratki uradak od svega 10ak minutu naziva SAW, zbog opceg odobravanja i odušavljavanja s istim, producenti su trazili glavnog odgovornog za to  zanimljivo filmsko osvjezenje. Glavni odgovorni se odazivao na ime James Wan, i usto što je napisao ovu zanimljivu kratku priču, ujedno ju je i režirao. Producentima je to bilo dovoljno da ga angaziraju i na dugometraznom remaku istoimenog SAWa, koji je u nas preveden SLAGALICA STRAVE. Ni slutili nisu producenti(ili mozda jesu) a posebno James Wan da ce se SLAGALICA nastaviti kroz ni manje ni vise nego 6 dijelova, u kojima je on zadrzao samo producentsku ulogu. Njegov daljnji redateljski put nakon SLAGALICE STRAVE je vise bio mediokritetan(PODMUKLO, SMRTNA KAZNA) i los(SMRTNA TISINA), da ne spominjen krajnje financijski neisplativ(izuzev možda filma PODMUKLO kojemu ove godine izlazi nastavak), sve do recentnog PRIZIVANJA(THE CONJURING) koji je ostvario odlicnu zaradu s obzirom na ulozeno(koštao 20 milijuna zaradio dosad 140 milijona samo u Americi) i pobrao vise nego solidne reakcije kritike i publike s prosjecnom 7.7 ocjenom na IMDb, sto je vjerujte mi za jedan horor i vise nego odlicna ocjena. Film je navodno snimljen prema istinitim dogadjajima a prati "lovce na paranormalno" gospodina i gospodju Warren(Vera Farmiga, Patrick Wilson), koji se susreču s dosad nevidjenim demonskim silama koje opsjedaju obitelj Perron, koji su se netom uselili u trosnu staru kucu. Moram priznati da sam ocekivao dosta od ovog horora, ne samo zbog odlicne ocjene nego i zbog dobre usmene predaje preko raznoraznih filmskih foruma. Nije mi drago kad ulazim u kino dvoranu s velikim ocekivanjima jer mi se u vecini slucajeva dogodi da budem razocaran. To se naime, doduše polovicno, dogodilo i s recentnim PRIZIVANJIMA, gdje realno mogu zakljuciti da se radi o dobrom hororu, ali nije odlican, savršen i strašan da ne mogu zaspati kako sam ocekivao. Redatelj Wan se u prvoj polovici filma odlucio za metodu manje je vise, gdje je polaganim tempom i napeto gradio buduce tenzije do klimaksa. I iako sam bio dojma da ce i kroz finalni dio filma nastaviti s istim tempom i s minimalizmom "Bu" scena, nazalost je otisao do kraja i prikazao i po meni previše toga. Dok je prvih sat vremena filma dobrodoslo dramsko ostvarenjem s vise psihickim, nevidljivim, ali prisutnim konstantnim osjecajem horora, završnih pola sata je samo vise manje nizanje svega vec vidjenog iz raznoraznih zanrovskih uradaka gdje glavni protagonisti upadaju iz jednog žanrovskog klišeja u drugi. Pohvalno je medjutim što je tijekom cijelog filma redatelj Wan ostao doslijedan tome da predstavi živu kaskadersku hororicnu akciju i nije podlegao modernom trendu kompjuterski generiranih slika(CGI). Gluma je vise nego solidna osim Patricka Wilsona aka gospodina Warrena koji malo bode oči i kao i uvijek neinspirativno odradi svoju ulogu(YOUNG ADULT, PODMUKLO). Sve u svemu jedan dobrodosao horor, gledljiv, u vecini trenutaka strasan kao sto treba biti, ali nazalost bez onog nekog bouque koji su mi u novije vrijeme imali EGZORCIZAM EMILY ROSE ili ZLA KOB. Zapravo najbolje cu opisati dojam koji mi je ostavio ovaj film s ovim - nazalost, film mi je SAMO dobar, tko zna, možda su mi jednostavno velika ocekivanja pokvarila realan objektivan dojam, a vi prosudite sami, jedino sto vam mogu garantirati je da necete iz kina izaci razocarani.

Read more »

WORLD WAR Z

Brad Pitt je prije par godina javno izjavio kako zavidi na odabiru projekata Leonarda DiCapria, točnije aludirajuči na činjenicu kako su DiCapriove uloge životne i relevantne za razliku od njegovih više komercijalnih(serijal OCEANOVIH, MEKSIKANAC, SINBAD, TROJA). I upravo negdje od te izjave, slijedečih par uloga Brad Pitta su bile blago rečeno pažljivo birani. Od UBOJSTVA JESSEA JAMESA, NEOBIČNE PRIČE O BENJAMINU BUTTONU, NEMILOSRDNIH GADOVA, DRVA ŽIVOTA i IGRI POBIJEDNIKA, pa do UBIJ IH NJEŽNO i recentnoog SVJETSKOG RATA Z, postalo je jasno da će mo teško nabasati na neki nebitni i kvalitetno loš projekt ovog najpoznatijeg glumca današnjice. Kad je izašla informacija o snimanju ovog zombi akcijskog horora, postojalo je dosta skepticizma, i vjerovalo se kako Brad Pitt želi s ovim projektom samo ispuniti komercijalnu kvotu koju svaka zvijezda mora ispunjavati, znate ono za svakih 2-3 kreativna projekta mora doći i jedan blockbuster, koji će omogučiti slijedečih par "osobnih" projekata dotičnog glumca. No, Brad Pitt je postao, ili bolje kazano ostao toliko veliki igrač da njemu i jedno dramsko ostvarenje postane relativno veliki financijski hit(IGRA POBIJEDNIKA), tako da se SVJETSKI RAT Z učinio kao siguran zicer. I upravo dok pišem ovo, recentni film je pribavio drugo mjesto na američkom box officu utrživši 70ak miljuna u prvom vikendu prikazivanja što je poprilično dobar rezultat za jedan NE-nastavak nekog hitoidnog filma. O čemu se tu radi. Brad Pitt glumi umirovljenog UN inspektora koji nakon pojavljivanja misterioznog virusa koji pretvara ljude u zombije, mora na "prisilni" nagovor vladinih dužnosnika slijediti trag virusa i otkriti njegovo porijeklo. Iako prilično skromnog sinopsisa, film u cijelom svojem trajanju djeluje jako potentno i napeto, ne puštajući u niti jednom trenutku gas, što rezultira vrlo dobrom finalnom dojmu. Zaboravite na sve one klišeje zombi filmova s nekakvim utabanim redoslijedom zbivanja, ovdje imamo savršeni kaos u kojem su sve karte na stolu. Lik Brada Pitta je savršeno scenaristički pogodjen i adekvatan, na način da u niti jednom trenutku ne posumljate u sve njegove akcijsko-istraživačke eskapade kojih ima podosta i koje su režirane s "prljavim stilom"(večina scena se odvija na nekakvim pustinjskim naseljenim pustopoljinama). Jedinu zamjerku, iako je to više činjenica koja se pokazuje kao nemoguča misija za sve stručnjake u domeni vizualnih efekata, a to je njihova nemogučnost da kroz razne filmove ne uspijevaju samo jednu stvar učiniti realnom, a to je kompjuterski uvjerljivo generirati ljude, koji kroz razne filmove(JA SAM LEGENDA, JACK UBOJICA DIVOVA) bez obzira na utrošeni budget, i dalje djeluju nerealno. I dok je to slučaj i u recentnom filmu, barem u masovnim scenama, u nekim bolje osmišljenim scenama kaosa, kao u onom početnom, osjeti se redateljev osječaj za dobru filmsku situaciju po principu, manje je više. Redatelj Marc Foster(ZRNO UTJEHE, BAL ŽIVOTA) nije baš neiskusni zanatlija, i očekivalo se od njega da isporuči barem korektan film, no on je išao korak dalje i izvukao skoro najbolje što je mogao iz ovako zahtijevnog žanra koji nije za svekoliko gledateljstvo. Naravno pomogao mu je i uvjerljivo karizmatično suptilni i emotivno uvjerljiv Brad Pitt, koji je bez preglumljavanja, još jednom pokazao da je sam vrh svjetskog glumišta, bez obzira na njegov zvijezdano tabloidski status, koji prečesto zna utjecati na odabire projekata. Sve u svemu jedno vrlo dobro ostvarenje, koje ne bi trebali izbjegavati skeptici kojima zanr horor-sci fi nije baš odveč realan, jer vjerujte mi, redatelj Marc Forster je uspio jedan ovakvo nekonvencionalan blockbuster, učiniti jako sugestivno potencijalno realan, na način da se tijekom gledanja filma, pitate, kako bi ja postupio u takvim situacijama, što uzročno poslijedično sugerira da vaš mozak, nije potpuno odbacio jednu možda neobičnu situaciju kao ovu, u kojoj naš svijet, na kakvog smo navikli, može prestati da postoji, samo zbog par "običnih ugriza". U Cinestara i Cineplexxa.

Read more »

EVIL DEAD

Skupina prijatelja odluce pomoci svojoj miljenici da se rijesi ovisnosti o drogama tako sto je odvedu u zabacenu kolibu u sumi i tamo je zadrze odredjeno vrijeme koje je potrebno da joj droga izadje iz sustava. Nakon sto slucajno nabasaju na nekakvu drevnu knjigu, jedan od njih napravi klasicnu "hororsku filmsku pogresku" i otvori knjigu, cime otvori vrata zla koji ce ih dovesti u situacije koje nisu mogli sanjati ni u najgorim nocnim morama. Moram priznati da nisam pogledao originalnu ZLU SMRT(EVIL DEAD) Sam Raimija, koju mnogi ljubitelji zanra blago kazano idealiziraju i obozavaju pa je ne mogu usporediti s ovim remakeom, sto je mozda za objektivno prosudjivanje samo ovog recentnog djela cak i olakotna okolnost. Iako je pobrao vrlo dobre kritike i zaradio poprilicno love u americkim kinima, moram priznat da sam ocekivao dosta, nazalost dobio malo. Prepun kliseja i hektolitara krvi zakljucio sam da je zanr horora opet napravio puni krug. Nakon sto su publici pomalo dosadili HOSTELI i SLAGALICE STRAVE i hibridi istih, gdje je u centru zbivanja bio pomalo i preeksplicitan torture porn i tisuce litara krvi, producenti su se, na srecu, prebacili na polagane psiholoske horore s minimalno prolivenom krvlju i neminovnim neocekivanim zavrsnim obratom. No, kako je zbog masovnosti izbacivanja ovakvih hororcica godisnje, neocekivan obrat paradoksalno postao ocekivan, producenti su opet "pronasli" novo-stari nacin za njihovu najdrazu stvar, zaradu, konkretnije, uloziti malo, zaraditi puno, za sto je zanr horora(uz komediju), idealno plodno tlo. Recentna ZLA SMRT Fede Alvareza jednostavno od samog pocetka ne uspije postici ono sto je recimo ZLA KOB(SINISTER) uspjela, a to je da vas u isto vrijeme intrigira i povremeno strasi s necim sto veliku vecinu filma zapravo i ne vidite. Fede Alvarez je jednostavno zaboravio na najvazniju stvar u hororima, a to je kvalitetan i okarakteriziran uvod, zbog kojeg ce te u daljnim minutima filma biti zaintrigirani za sudbine glavnih protagonista. Taktika upotrijebit cu 12000l umjetne krvi(ziva istina) pa s tim nastojat sokirat publiku je mozda upalila kod mladje publike, zeljne toga da se prijateljima mogu pohvaliti da su gledali film s R predikatom, no ozbiljnijim gledateljima, ce negdje na polovici filma samo dozvati flash back svih mogucih stereotipa vec uvelike izlizanih na filmskom platnu. Savjet, pogledajte ga u velikom drustvu s malo "tekuce hrabrosti", mozda vam tada na neki komicno trashoidni nacin priraste srcu. U Cinestara i Cineplexxa.

Read more »

MAMA

MAMA je trebala biti novi kreativno komercijalni hit iz produkcijske radionice redatelja Guillerma Del Tora(producirao odlicno SIROTISTE). I dok je Bayonovo SIROTISTE jedan od meni osobno boljih horora, recentna MAMA s trenutno popularnom Jessicom Chaistan jednostavno nije ispunio kreativna ocekivanja, ona komercijalna tak-tak. U cemu je problem. Pa ima ih dosta, nakon neloseg intrigirajuceg pocetka, film jako brzo krene u konfuznu fantaziju koja osobno ne drzi vodu u niti jednom segmentu, niti u vizualnom, a niti u logicko-scenaristickom. Netko ce kazati, plosan scenarij je kriv, ali mogli smo se uvjeriti s ZLOM KOBI kako se i s ne bas intrigirajucim scenarijom da napraviti dobar film, strasan film, film atmosfere, sto ova recentna MAMA definitivno nije. Sve u svemu prva greska agenta Jessice Chaistain u odabiru uloga. Al tko zna, mozda se samo htjela odmoriti nakon zahtijevnog ZERO DARK THIRTY i zaraditi koju "kunicu". U Cinestara i Cineplexxa.

Read more »

WARM BODIES

WARM BODIES(TOPLA TIJELA) je nesvakidasnji filmski uradak koji prati postapokalipticnu Ameriku(zombiji preuzeli inicijativu na sredini terena), tocnije jednog od zombija(u odlicnoj interpretaciji Nicholasa Houlta) za kojeg od samog pocetka mozete vidjeti da nije kao ostali zombi - kako se on sam izrazio "i ja jedem ljude kao ostali, ali bar sam konfliktan dok to radim". I bas kad pomislite da ce te vidjeti akcijsku zombi komediju ala ZOMBIELAND, nas protagonist se zaljubi u "smrtnicu"(jednu od rijetkih nezarazenih) i rom.com moze da pocme. Na nasu veliku radost, nikakva J. Lo se nece ukljuciti u radnju i finalni produkt je vise nego solidan. Kao sto san rekao, neobican projekt koji je iznio ono najbolje u svojoj neobicnosti i mozda bar malkice priblizio onu univerzalnu poruku, da  su ljudi zaboravili kako da zive. Zaboravili su uzivati u "malim stvarima", ili mozda jos bolje kazano, zaboravili su uzivati jedni u drugima, bilo to ljubavni odnosi, ili "samo dobar dan kako ste odnosi". Jedna zaboravljena "umjetnost" koja ce nas, ako se ovako nastavi sve pretvoriti jednog dana u zombije(a i sada ih ima i previse). Da sumiram, realizacija filma ima mana, ali sama poruka filma, bez mana i vrijedna "podsjecanja" za samo nekih 30Kn u Cinestara i Cineplexxa.

Read more »

HANSEL AND GRETEL;WITCH HUNTERS

HANSEL AND GRETEL;WITCH HUNTERS(IVICA I MARICA;LOVCI NA VJESTICE) je blago kazano cudan projekt. Ali posto "cudno" u vecini slucajeva zna biti dobro jer je originalno i neobicno, u ovom filmu to nije slucaj. Prepricavanje sinopsisa uopce nije nuzno jer je sam naslov filma dovoljan da shvatite o cemu se tu radi. A sto se tice zanra i rezije. Pa redatelj Tommy Wirkola se ocito obogacen lijepim budjetom nije mogao odluciti sto snima. Ima tu svega. Od djecacke scenografije, preko nepotrebnog psovanja, do nebuloznih trolova. Da dobro ste procitali TROLOVI. Svega nekoliko solidnih kaskaderskih prizora ne moze biti preporuka za gledanje nitkome. Jeremy Renner je nakon odlicnih uloga(GRAD LOPOVA, NAREDNIK JAMES, BOURNEOVO NASLIJEDJE) za barem dva koraka unazadio svoju karijeru s ovom ulogom. Jedino opravdanje bi mu moglo biti da je morao otplatiti nekakvu veliku hipoteku za kakvu kucetinu pa je pristao uzeti koji milijuncic i odraditi ovo na autopilotu. Njegova seka Marica u interpretaciji Gemme Arterton je lijepa, ali zbog njenog izgleda lijepa, ne zbog glume. Sve u svemu jedan lose realiziran skupi projekt, koji ce htjeti zaboraviti svi oni koji su bili umijesani u njega, pa tako i mi gledatelji koji su platili 30kn za ovakav kaos. Samo u Cinestar kinima,

Read more »

AWEKENING

AWEKENING(BUDJENJE) prati mladu "razbijacicu" vidovitosti, mistika i koncepta duhova na prelasku stoljeca. Znaci svojevrsan CSI:PROSLOST sa primjesima fantastike. Ali moram priznati nelos, i samo na trenutke dosadan. Rebeca Hall je pokazala da nakon niza sporednih uloga(GRAD LOPOVA, VICKI CHRISTINA BARCELONA) moze sama iznjeti film. Kao i ZENA U CRNOME ovaj film ne forsira hektolitre krvi nego lagani suspense psiholoski hororcic. Iako snimljen uz mali budget pokazao je da sa odlicnom idejom ogranicavanja radnje u stari internat i sporim tempom mozemo dobiti solidan film idealan za ove hladne dane. U videotekama.

Read more »