CARRIE

Postoji jedna zanimljiva pričica visa vi genija koji jest pisac Stephen King. Nakon što je postao svijetski poznati bestseller autor, zapitao je sam sebe da li su mu sve knjige baš tako dobre, ili su samo one početne bile izvrsne, pa čitatelji hrle u biblioteke po svaku od slijedečih njegovih knjiga isključive radi njegovog imena potpisanog na koricama? Odgovor je pokušao doznati na jedan jako pametan ali i rizičan način, naime kroz slijedečih par svojih knjiga koristio je nekakav pseudonim, i vjerovali ili ne, opet je ostvario jaku dobru prodaju ali i kritiku. Započeo sam recenziju s Stephenom Kingom jer je recentna CARRIE(2013) remake ekranizacije njegove knjige. Zvuči komplicirano, nije baš. Sada već davne 1976 godine Brian De Palma(NEMOGUČA MISIJA, SCARFACE, NEDODIRLJIVI) je oduševio ponajviše kritiku svojim, za tadašnja vremena, hrabrim pronicljavim triler-hororom koji je u centru priče imao intimni spektakl glavnih protagonista, ekstremno vjerski nastrojenu majku i kčer koja u pubertetu počinje otkrivati čudne telekinetičke sposobnosti. Ironično, remake, recentni CARRIE redateljice Kimberly Peirce(DEČKI NE PLAČU) je stavio naglasak na vizualni spektakl, ostavljajuči tako onaj puno važniji intimni u drugom planu. Iako se CARRIE formalno vodi pod triler-horor, moram priznati da redateljica Peirce nije isporučila niti jedno od toga pružajući samo jedno ne-dosadno, oku dopadljivo nizanje mediokritetnih scena koje nisu baš najbolje montirane za montažnim stolom. Pri tako montažno lošije upadljivom projektu sumnje mi vode samo na jednu stvar, producentske škare. Naime pri realizaciji skupljih projekata nije nikakvo čudo da producenti željni spektakla(čitaj potencijalne zarade) torpediraju čitav redateljski uradak skresavajuči ga na njima željen popcorn spektakl i minutažu, koji neče zamarati ionako zamorene glavice točno ciljane demografske publike. Mislim da je to upravo slučaj s recentnim filmom koji istini za volju stvarno nije dosadan, dapace gledljiv je, ali mislim da je to ponajviše zasluga Stephena Kinga a ne svih povezanih s ovim filmom(osim Julianne Moore). Kingova CARRIE je davno prije več imala sluha za sve one probleme tinejdjera s kojima se susreču prilikom ulaska u pubertet, da ne govorim o detekciji goručeg problema tzv. bullyinga u školama, a naročito ekstremnosti pojedinih vjerskih individua koji tjeraju djecu na kojekakve aktivnosti, tako im oduzimajuči pravo izbora, ali i samo djetinjstvo i odrastanje uz greške, od kojih nitko nije imun, ali koje nas uče životu, malo po malo. Uz Kingovo besprijekorno štivo na koji se naslanja film moram pohvaliti i vrlo dobar casting glavnih glumaca, naročito Julianne Moore u ulozi majke, koja je baš onako morbidno stravična kakva treba biti, i upravo njena intepretacije je ono što daje formalno žanrovski okarakteriziranom epitetu, horor, pravo i jedino značenje. Chloe Grace Moretz(Carrie) se silno trudi, no na kraju ostaje malo neujednačena u pojedinim scenama, što na trenutke bode u oči. Ostatak glumačke postave je samo solidan, ili bolje kazano dovoljan, ne ostavljajuči nekakvi pamtljivi utisak, što kod ponekih filmova, kao što je primjerica ovaj, nije nužno ni loša stvar. Sve u svemu jedan prosječan, gledljiv, ne-dosadan uradak, koji svoju gledljivost može zahvaliti isključivo dvjema osobama, Stephenu Kingu i Julianne Moore.

Posted in: 2013,Horror,Podnosljivo,Thriller