Saturday, October 04, 2014
Arnolph
Redatelj David Fincher je zapoceo svoju karijeru režirajuci spotove, uglavnom za Madonnu, s kojom je i dan danas ostao dobar prijatelj. Njegov dugometražni prvijenac je bio diskutabilni ALIEN 3, koji nije zabilježio nekakve kreativno-financijske uspjehe ali je stavio Finchera na budnu pažnju producentskih ociju, koji su mu za slijedeci projekt dodijelili film SEDAM, koji je za ondašnje prilike imao poprilicno kontrovezni scenarij. No Fincher se tu snašao kao riba u vodi i iznjedrio sad vec kultno ostvarenje i meni osobno najbolji film svih vremena. Uslijedila je psihološka igra, zvana IGRA, koja je ostvarila mlak uspjeh, iako se radi o gotovo savršenom ostvarenju koje je inspiriralo ilegalne "bogataške igrice" diljem svijeta. Zatim je uslijedilo ostvarenje koje je zamalo uništilo doticnu filmsku kucu(tadašnji šef je i dobio otkaz) i mainstreem karijere svih sudionika(citaj Finchera, Pitta, Nortona), da bi se malo kasnije, kad su se strasti slegle, slovilo ne samo za kultno ostvarenje, nego kao možda i najbolji film cijele Fincherove karijere(što nije mala stvar) ali i omiljeni film mnoštva filmofila, da ne kažem i metafilmsko prenošenje u stvarnost kroz ine nacine. Radi se naravno o KLUBU BORACA, nakon kojeg je Fincher bio prinudjen režirati svoje najgore ostvarenje(koje je i takvo dobro), ponajviše komercijalnu, SOBU PANIKE(PANIC ROOM), s tada veoma popularnom Jodie Foster(KAD JAGANJCI UTIHNU) koja je ostvarila nelošu komercijalnu prodju na doticnom tržištu. Nakon poprilicno razocaravajuce SOBE PANIKE, Fincher je pauzirao pet godina od dugometražnih filmova, režirajuci pokoji spot(George Michael, Paula Abdul), da bi se 2007 vratio na velika vrata, poprilicno tiho, s ZODIJAKOM, filmom koji je komercijalno jednako tiho ušao, kao što je i izašao iz distribucije, dok je s kreativnog gledišta, ucinio ono što je malo tko ocekivao, bio odlican "sparing partner" žanrovski minimalno superiornom filmu SEDAM, i na trenutak podsjetio fanove trilera da je taj žanr još živ i pun svježe krvi(u rukama majstora naravno). Nakon ZODIJAKA su uslijedile "Oscarovske godine" za Finchera koji je i 2008 i 2010 godine bio nominiran, prvo za NEOBICNU PRICU O BENJAMINU BUTTONU a zatim i za DRUŠTVENU MREŽU, koje mu nisu donjele Oscara u kategoriji najbolje režije ali su mu donjeli Zlatni globus za potonjeg. Tada se odlucio malo odmoriti, zaraditi pokoji dolarcic s tipicnim studijskim remakeom, MUŠKARCI KOJI MRZE ŽENE, filmom koji je podijelio i publiku i kritiku, realno solidan, ispod Fincherovog prosjeka, ali i kao takav poprilicno gledljiv i vrijedan pažnje, da bi na kraju došao do svojeg poslijednjeg ostvarenja, recentnog filma NESTALA(GONE GIRL). Film je ekranizacija bestsellera Gillian Flynn, koja potpisuje i scenarij, a prati bracni par, Nick(Ben Affleck) i Amy Dunn(Rosamund Pike) koji proživljava svoje najgore supružnicke dane, i upravo jednog od tih dana, Amy nestane, a kako dani prolaze, policijske svjetiljke i kamere vijesti sve više pocinju zavirivati u Nickovo "dvorište", stavljajuci upravo Nicka na nepoželjni pijedestal potencijalnog krivca njenog nestanka. Film, kao i knjiga nije narativno doslijedan, i u svrhu kvalitetnije misterije, narativno "bježi" iz sadašnjosti u prošlost, što kupuje Fincheru vremena da savršeno okarakterizira svoje likove i u isto ih vrijeme obavije s velom tajne, nužne da bi jedna ovako prica držala vodu i stvorila tenzicnu, misterioznu atmosferu. Film se zatim naglo transformira u punokrvni triler na tragu ZODIJAKA, da bi uslijedilo par neklišejiziranih twistova, zatim torture porn horor s perfektnim i ponajviše upecatljivim vizualnim prosedeom, da bi na kraju stvari završile poprilicno psihološki hororicne i filozofski diskutabilne, što ce definitivno na prvo gledanje podijeliti publiku i kritiku(drugo gledanje bi ih opet moglo spojiti). Gluma svih protagonista je besprijekorna, i iako svi predvidjaju Oscarovsku nominaciju za Rosamund Pike(JACK REACHER), koja bi bila zaslužena, ne mogu a da ne pohvalim Ben Afflecka, koji je odradio lavovski posao minimalizirajuci svoju glumu(ili mu je to jedini "mode" u kojem je dobar, pa je napokon shvatio to), tako da se ostali ekscentricniji karakteri mogu naglasiti i tako doprinjeti cijelokupnoj ideji filma. I standarndno loš, Tyler Perry(MADEA filmovi) je adekvatan, dok zapravo najviše bode oci Neil Patrick Harris, koji iako dosta dobar u ovaj netipicnoj ulozi, ne može onako na prvi pogled vizualno pobjeci svom liku Barnya iz KAKO SAM UPOZNAO SVOJU MAJKU, koji ce ga ovako prvoloptaški ocito uvijek pratiti, cak i kad on to ne želi. Vizualno, film je besprijekoran, što nije cudno za Fincherov opus, i vidljivo je da je on držao sve konce produkcije, ne dopuštajuci producentskim škarama da se "razrežu"(što je vidljivo i zbog R predikata kojeg film posjeduje). Cenzure nema, i sve one svakodnevne životno uobicajene gnusnoce(ukljucujuci i jezik) koje "krase" naše živote su bez imalo srama prenesene u ovaj film, što je hvalevrijedna cinjenica u današnje vrijeme kad umjetnici precesto svoje radove cenzuriraju kako bi podlegli masama(citaj vecoj zaradi). Sve u svemu, dosad, bez premca najbolje ostvarenje ove godine, koje u svokoj od 149 minuta svog trajanja nudi nešto novo, nešto svježe, nešto zanimljivo, nešto napeto, nešto vizualno stimulirajuce i nesto vizualno uznemiravajuce, ali uvijek u cilju vece price i vece poante, koju ce svatko izvuci na svoj poseban nacin, ovisno o trenutnoj životnoj situaciji.
Posted in: 
Posts
