Monday, October 13, 2014
Arnolph
U naizgled savršenoj zajednici, bez rata, boli, patnje, segregacije, diskriminacije, mladi djecak(Brenton Thwaites) ce da nauci od starješine(Jeff Bridges) o stvarnoj boli i zadovoljstvu "stvarnog svijeta". Na putu upoznavanja svega toga, stati ce mu vrhovna voditeljica zajednice(Meryl Streep), njegovi duhom odsutni roditelji(Katie Holmes, Aleksander Skarsgard), dok ce ljubav naci u obliku dugogodišnje prijateljice(Odeya Rush).
DAVATAELJ(THE GIVER) je ekranizacije relativno poznate knjige Loisa Lowrya i naišla je na mlaki prijem publike na domacem teritoriju(gdje je okarkterizirana kao svojevrsni financijski flop) što je rezlutiralo i ogranicenom i pomalo zakašnjelom distribucijom u svjetskim kinima. No realno, radi se o veoma gledljivom i fabularno zanimljivom ostvarenju, koji se bazira uglavnom na dijalozima i premisi koja je blago kazano uznemiravajuca i kontroverzna. Prvi dio filma je bolji, napetiji, zanimljiviji, dok je drugi dio uglavnom sve ono što prvi nije, i na neki nacin se doima kao da je redatelj Phillip NOyce(PATRIOTSKE IGRE, SAKUPLJAC KOSTIJU, SALT), pokušao podici infantilnijoj publici s par "akcijsko" neuvjerljivih scena, koje ruše kredibilitet svemu dobrom što je prethodilo. Neujednacenost je zapravo rijec koja bi najbolje opisala ovu ekranizaciju, i dojma sam, da je izvorna knjiga, puno bolji moždani stimulans, ponajviše zahvaljujuci zanimljivom sinopsisu. Bilo bi svrsihodnije da se Noyce odlucio za totalno minimalisticki, dijaloško-psihološki baziranu dramu, s pokojom uznemiravajucom scenom, koja bi doprinjela kontroverzi filma, i tako iznjedrila vecu pozornost publike. Ovako, dobili smo ponajviše nedoreceno ostvarenje koje idejom stimulira moždane stanice, ali ih do kraja ne infiltrira u samo trajanje filma, do granice da suosjecamo za glavnim likovima, ili možda još bolje kazano za nama samima(shvatiti ce te kad pogledate). Stvarno zbog užitka gledanja nije svrsishodno da vam prepricavam daljnju radnju, i svojevrsno polagano odmatanje radnje uz zanimljiva riješenja kamere, jest ono što krasi prvu polovicu filma. Montaža je u drugom dijelu pomalo nespretno odradjena i vidljivo je da su producenti u jednom trenutku preuzeli škare u svoje ruke. Gluma je solidna, uz standardno uvjerljive Maryl Streep i Jeff Bridgesa, dok je ostatak obavio solidan, ili bolje kazano adekvatan posao i nisu "boli oci", što je jako bitna stvar za uvjerljivost cijelog filma. Sve u svemu, jedan gledljiv film, koji vam nece biti dosadan, dapace veoma potentan u prvom dijelu, dok vam sama komercijalnija završnica, malcice pokvari cijelokupni dojam, i zbog koje osjetite žaljenje, što redateljsku palicu nije prihvatio netko malo kontroverzniji, minimalisticki nastrojeniji..možda Lars Von Trier.. Nažalost, necemo nikad doznati.
Posted in: 
Posts
