Showing posts with label History. Show all posts
Showing posts with label History. Show all posts

Thursday, February 19, 2015

SELMA























Film SELMA je svojevrsna kronika kampanje Martina Luthera Kinga, koji je maršom u gradicu Selmi, pokušao osigurati jednaka prava glasovanja za afroamerikance. Film ne ide u nikakve retrospektive i cijelokupan život Kinga, nego samo tu životnu etapu. Upravo ta cinjenica je ono što dijeli ovaj film od slicnih, no ujedno ako se mene pita, pomalo spušta tempo cijelom filmu, koji je ako se mene pita malcice i precijenjen. Naime, siguran san da je afroamerikancima svaka minuta ovog filma u isto vrijeme dragocijena kao što je i emotivno uznemiravajuca, ali ja sam se osobno teško mogao tijekom filma simbolizirati s ovim ružnim periodom americke povijesti. I dok je primjerice Steve McQueen s 12 GODINA ROPSTVA uspio na univerzalan i pomalo "pokvareno emotivno brutalan" nacin povezati publiku s emocijama protagonista u SELMI, redateljica Ava DuVernay minimalizirajuci prepricavani period, uspijeve realno involvirati samo afroamerikansku publiku s zbivanjima na ekranu. Nekima ce upravo to biti bitna razlika od slicnih filmova i kao takav vrijedan divljenja, dok je meni osobno film na trenutke i dosadnjikav, s previše nezanimljivo režiranih segmenata, koje slobodno možete i propustit tijekom gledanja a da nece biti previše bitno za samu radnju, ili još važnije vaš kvalitativni opus. Sve u svemu jedna gledljiva biografska drama, koja je teško mogla biti išta više od toga s obzirom na limitirani period koji pokriva, dok joj s druge strane može biti uzor primjerice FROST/NIXON, koji je redateljski gledajuci, ako ne vec toliko fabularno, uspio i u manjem periodu u kojem se zbiva stvoriti uzbudljiv filmic koji se pratio s ruba stolca. Sve u svemu, moglo je ovo ispasti i puno gore, ali moglo je možda i bolje, svojevrsno nešto slicno i kao TEORIJA SVEGA, gdje se stavljanjem naglaska na previše likova, pomalo izgubio onaj najbitniji rakurs gledanja na velike i bitne licnosti o kojima film zapravo govori. Sama režija je poprilicno autenticna i vjerodostojna, baš kao i kostimografija i scenografija koji su više nego adekvatni, što je bilo važno za sam nacin gledanja na ovaj film kao na svojevrsni dokumentirani zapis dobro poznatih i manje poznatih detalja. Gluma svih naslovnih glumaca je vidno emociolnalna i vidjelo se koliko im ovaj veliki covjek svima predstavlja. Ipak, mislim da je filmski gledajuci, Martin Luther King zaslužio ipak malo više, ili bolje kazano univerzalnije, jer ovaj svojevrsni "dokumentaristicki" nacin prepricavanja, jednostavno ne uspijeva dovoljno involvirati manje upuceniju publiku u sama dogadjanja, dok su dvi nominacije za Oscara(najbolji glavni glumac i najbolji film), ako se mene pita, malcice pretjerani, onako kako Akademija zna, da vrati neke "dugove" iz prošlosti. Nažalost samo korektno.

Thursday, February 27, 2014

DALLAS BUYERS CLUB



















Možda i predugo se vucarao Matthew McConaughey po nekakvim ispodprosječnim rom.com ostvarenjima(VJENČANJE IZ VEDRA NEBA, FAILURE TO LOUNCH, NIJE ZLATO SVE ŠTO SJA, KAKO SE RIJEŠITI FRAJERA U 10 DANA), koja su ga držali u donekle sigurnom financijskom limbu, dok mu je kreativni segment karijere tonuo sve dublje i dublje, i bilo je pitanje vremena kad će ga nizom financijsko-kreativnim skupim promašajima(CARSTVO VATRE, SAHARA)  odvući na samo dno. No, na sreću, to se nije dogodio, a svojevrsni "prsluk za spašavanje" mu je bacio redatelj Brad Furman, angažiravši ga kao glavnog glumca, u svojem vrlo dobrom krimiću, CIJENA ISTINE(THE LINCOLN LAWYER), koji mu je donekle povratio kredibilitet ozbiljnog glumca, spremnog za najveće domete. McConaughey je nakon toga odlučio skroz promijeniti svoju glumačku priču i počeo malo pažljivije birati svoje slijedeče projekte, s naglaskom na odabiru mračnijih uloga(UBOJITI JOE, serija TRUE DETECTIVE, MUD, PAPERBOY), koji su mu postali u poslijednje vrijeme zaštitni znak, izuzev malo lepršavijeg MAGIC MIKEA, VUKA S WALL STREETA i BERNIA, koji su poslužili kao ispušni ventil i odmor izmedju zahtijevnijih uloga. To je sve naravno bio uvod i svojevrsni kreativni trening za njegovu možda najzahtijevniju ulogu, onu Rona Woodroofa u recentnom ostvarenju Jean-Marc Valleea(THE YOUNG VICTORIA) naslovljenom DOBRI DILERI IZ DALLASA( DALLAS BUYERS CLUB), za koju je zaslužio Oscarovsku nominaciju u kategoriji najboljeg glavnog glumca(koju bi vrlo vjerovatno mogao i potvrditi), što je zasad najsvijetlija točka njegove karijere, dok bi točka na "i" mogla stići već ove godine kad mu izlazi najnoviji, i najočekivaniji film 2014 godine, INTERSTELLAR, Christophera Nolana(INCEPTION, DARK KNIGHT trilogija) koji bi mogao zadovoljiti kako kritiku, tako i mnogrobrojnu publiku, a McConaugheyu pribaviti epitet jednog od najtraženijih glumaca današnjice(uz DiCapria, Pitta, Clooneya naravno). Živi bili pa vidjeli, no zasad se vratimo DALLAS BUYERS CLUB u kojem se radnja odvija 80ih godina prošlog stoljeća i prati krotitelja bikova Rona, koji zaražen sidom, pokušava sam sebe izlijećiti odlaskom u Meksiko i konzumiranjem svojevrsnih legalnih vitaminskih koktela, ne pristajući na ponudjene mu lijekove od strane bolničkog režima. Kad shvati kako je sidu zapravo nemoguće "ubiti", ali kako postoji opcija prolongiranja životnog vijeka uzimanjem spomenutih "koktela" i zdravim životom, Ron, zajedno s transvestitom Rayonom(Jared Leto) i liječnicom koja još vjeruje u moral i ljudskost Eve(Jennifer Garner) započinje s krijumčarenjem vitamina, minerala, peptida, aloe vere i sl.(koji ruše "koncept" farmaceutskim kompanijama koji taman izbacuju svoj "lijek" na tržište) u Ameriku, i osniva Dallas Buyers Club, u kojem za mjesečnu članarinu, dobijete upustva i sastojke za koktel koji "kupuje" dragocijeno vrijeme. Kada pozitivan efekt tih koktela dobije i svoju medijsku pozornost u priču se umiješaju i "oštećene" farmaceutske kompanije, koje odluče na silu zatvoriti "biznis" ovog nesvakidašnjeg "dilera". Zanimljiv scenarij je zapravo baziran prema istinitim dogadjajima i samim tim još kudikamo zanimljiviji i kontroverzniji, jer tuče Ameriku na mjesto gdje je najslabija, a to su na komercijalni farmaceutski konglomerati koji već dugi niz godina, za velike novce, prodaju svijetu kojekakve otrove, na kojima kad pročitate upustva, stoji takva lista nuspojava, kojih bi se i Domestos postidio. Nije ovim filmom kazano ništa što normalniji dio pučanstva nije znao, ali je fino umotan u glumačke bravure McConaugheya i Jareda Leta(ALEKSANDAR, GOSPODIN NITKO) poslao još jednu, efektivnu kreativnu poruku "odijelima bez osjećaja" kojima su ljudi samo statistika, tablice i brojevi. Kamera i režija neodoljivo podsjećaju na produkciju poslijepodnevnog TV filma, što funkcionira idealno, jer savršeno prljavo i skoro pa dokumentaristički siromašno poziva na eru grešnih, modno osakaćenih i virusom zaraženih 80ih, u kojima su igla, alkohol, guza i pikica bili božanstva, a Teksas "glavni grad" grijeha i odbačenih duša. Veoma je pametno što redatelj Vallee nije odlučio iskoristiti patetiku u pokoju tužnu pjesmicu da dobije vaše poštovanje i pozornost, nego je vjerno prikazao jedno vrijeme i jednu borbu, s tim da mu je mnogo pomogla inspirativna uloga McConaugheya, ali posebno Jareda Leta(GOSPODIN NITKO, ALEKSANDAR VELIKI) u ulozi transvestita Rayona, za kojega je gotovno sigurno(i potpuno zasluženo) po mom skromnom mišljenju rezerviran Oscar u kategoriji najbolje muške sporedne uloge. Sve u svemu jedno bitno djelo, koje ne potiče previše na razmišljanje o sidi, o toj bolesti se već sve jako dobro zna, nego koristi sidu, i priču o Ronu Woodrofu kao podlogu za lansiranje ogromnog "odj..." komercijalnom sustavu vrijednosti, s kojim smo svakodnevno okruženi i koji nam utječe ne samo na kvalitetu, nego nažalost i na kvantitetu življenja.

Thursday, February 13, 2014

12 YEARS A SLAVE





















12 GODINA ROPSTVA(12 YEARS A SLAVE) je ekranizacija istinite priče, koju je Solomon Northup napisao nakon proživljene agonije, kad su ga kao slobodnog, obiteljskog čovjeka, vrhunskog violinistu, prevarom prodali kao crno roblje, gdje je na ine načine pokušavao preživjeti.
Evo već dvije godine zaredom, Akademija, Hollywood ili možda najbolje kazano Amerika odaje počast, ili bolje kazano pere grijehe od jedne etape njihove povijesti, koju silom žele zaboraviti, nominirajući filmove s tom tematikom za najpopularniju filmsku nagradu, Oscar(12 GODINA ROPSTVA je nominiran u čak 9 kategorija; najbolji film, glavna muška uloga, sporedna ženska uloga, sporedna muška, kostimografija, režija, montaža, produkcijski dizajn, adaptirani scenarij). Prošle godine smo imali LINCOLNA i ODBJEGLOG DJANGA, gdje su Spielberg i Tarantino, više-manje uhvatili esenciju robovlasničkog sistema i odnos izmedju bijelaca i afroamerikanaca u to vrijeme, a ove godine imamo jednoga od "njih", Steve McQuena(HUNGER, SHAME) koji je sve to skupa lijepo zaokružio i napravio idealan film, ne štedeči na eksplicitnosti i dugim kadrovima, kao naprimjer "predivno adekvatna" scena vješanja koje bez 3D tehnike stavlja gledatelja skupa s Solomonom(Chiwetel Ejiofor) u blato s omčom na glavi dok se grca za život. Film iako trajanja od 134 minute prodje za tren, no ne na onaj zabavni način bez upliva vlastitih emocija i promišljanja o cijeloj toj zabrinjavajučoj etapi ljudske povijesti, nego vas na neki pomalo "pokvareno" direktan način involvira u cijeli proces Solomonovih iskustava, gdje trebate stvano biti besćutni gad ako ne pustite barem jednu suzu iz očiju(osobno, scena bičevanja mlade Patsey u izvrsnoj interpretaciji Lupite Nyongo o). Režija McQueena je kao i u njegovim prijašnjim ostvarenjima jasna i s ciljom, gdje nema apsolutno niti jednog bespotrebnog kadra, scene ili dijaloga, što je odličje savršenog vodjenja cijelokupnog procesa snimanja i montaže. Autentično suptilno pogodjena gluma, vrijedna Oscarovskih nominacija(Nyong o, Ejiofor) svih protagonista, izuzev Michaela Fassbendera(nominiran za sporednu ulogu), koji se istini za volju, zbog prirode dijabolične uloge, morao malo preglumljavati, dok su Brad Pitt, Benedict Chumberbacht(serija Sherlock) više bili prolaznici koji su odradili svoj materijal na odgovarajući način, ne odvračajući na sebe veliku pozornost preglumljavanjem, što je zahvalno za cijelokupnu esenciju filma. Glazba je takodjer važan segment ovog filma, gdje se upotrijebljavanjem autentničnim "crnačkim" napjevima, ukombiniranim s predivnom glavnom orkestralnom temom stvara pogodjen efekt beznadja u kojem se protagonisti nalaze, ali u isto vrijeme i nade i vjere u ljude, koja ih ne napušta. Redatelj McQueen je na vješt način izbjegao zamku skupog budgeta, bazirajući veći dio filma na uske kadrove glavnih glumaca i možda svega par lokacija dogadjanja, što je odlika iznimno talentiranih redatelja, a prepoznala je to i akademija nominiravši ga u kategoriji produkcijskog dizajna. Kostimografija je pogodjena, na način da je manje više, što je vjerovatno bio moto i vlasnika plantaža koji su davali robovima ništa u zamjenu za previše(jedna osoba bi u danu ubrala i do 250 kg pamuka), što svemu daje nekakav metafilmski kontekst(nominacija je stigla zasluženo i u kategoriji kostimografije). Iako znajući za svakakve gadarije i zločine koje su zatekle afroamerikance u cijelom tom robovlasničkom sistemu, pitao sam se što mi to novo može donjeti ovaj film, a što prije nisam znao, i onda sam gledajući dobio odgovor, ovo ostvarenje mi je ponovno jasno dokazalo da je istinsko zlo postojalo, što znači da i trenutno postoji, i da će nažalost još duže vrijeme postojati, sve do neke utopijskog evolucijskog skoka, koji će nas izbaviti iz okova ograničenosti uma.

Monday, December 2, 2013

EN KONGELIG AFFAERE ( A ROYAL AFFAIR )



















1767 godine, britanska princeza Caroline(Alicia Vikander) je udana za pomalo ludastog kralja Kristijana VII od Danske(Mikkel Boe Folsgaard), ali njezin život s poremečenim monarhom u opresivnoj državi postane izoloacijska patnja. Medjutim, Kristijan stječe vjernog prijatelja u njemcu, doktoru Johann Struenseeu(Mads Mikkelsen), tihom idealistu i poborniku prosvijetiteljstva. Kao jedini koji može stvarno utjecati na kraljeve odluke, Struensee uspijeva progurati prosvijetiteljske ideje u konzervativnoj Danskoj, i usput stupa u romantičan odnos s kraljevom suprugom Carolinom. To bi uglavnom bio sinopsis recentne KRALJEVSKE AFERE(EN KONGELIG AFFAERE), Danskog predstavnika na Oscarima 2012g. u kategoriji najboljeg filma izvan engleskog govornog područja. I moram se složiti potpuno zaslužena. Davno nisam gledao jedan povijesni film, baziran na istinitim dogadjajima, kojemu se prišlo s takvom pažnjom pri realizaciji. Od kompleksnog scenarija koji je baziran prema istinitim dogadjajim, preko savršenog ugodjaja tmurne Danske i raskošne scenografije, pa do odlično pogodjenog glumačkog castinga, film ima sve što mu je potrebno, pa i malo više. Naime, film, iako se zbiva u 18 stolječu, nikad nije bio bliži trenutnim zbivanjima u lijepoj našoj. I u Danskoj je tada bilo prijelomno razdoblje, u kojem je konzervatizam i sve što proizlazi iz njega, pokušao obraniti zadnje crte svoje linije od opasnog "protivnika" poznatog kao prosvijetiteljstvo. Baš kao što se i sad iskorištava Crkvena dogma u političke svrhe i pri tom donosi krucijalne glasove, takav je bio slučaj i onda, samo umnožen za par puta. Zaista pomalo smiješno izgleda koliko se stvari nisu pomakle niti milimetra u toliko mnogo godina, ili bi točnije bilo kazati da se "stvari" jesu promijenile, ali se ljudi nisu. Za ne povjerovati je, da se na kraju sve svede na to, tko je "lijevo" a tko je "desno", dok jedino oni koji odbace sve ideologije i odu živjeti svoj život, bez politike i ostalih "zidova" koji su nam nametnuti kroz povijest, mogu postiči pravu iskrenu kvalitetu života, ne mareči za kvantitetu istoga. KRALJEVSKA AFERA uz sve napisano, postiže i veoma jaki romantični efekt na razini nesretne i nesudjene ljubavi Romea i Julije, no nikad klišejizirano hollywoodiziranim načinom, nego brutalnom iskrenim i realnim prikazom svih posljedica koje proizlaze iz jednog ovakog, naizgled bezazlenog čina kao što je afera. Gluma svih glavnih protagonista je na nivou, dok je sve zasjenio Mikkel Boe Folsgaard u ulozi "luckastog" kralja Kristijana, koji jednostavno osvaja ekran, i savršeno balansira izmedju zabavne poremečenosti i one ozbiljne, represivne, potpuno zasluženo osvojen Srebrni medvjed za najbolju ulogu na Berlin film festivalu. Sve u svemu jedan realan ali ponajviše emotivni povijesni, politički i romantični prikaz jednog djela Danske prošlosti, koji se zapravo mogao dogoditi bilo kad i bilo gdje.. Jednostavno užitak za gledanje, cak i kada uzmete u obzir činjenicu da film traje 137 minuti.
Pogledajte ga, više je nego prigodan i sugestivan u ovo mračno doba referenduma, štrajkova, krize na svim nivoima a ponajviše podijela koje cijepaju cijele nacije na pola ali i po pola!

Thursday, July 11, 2013

WE WERE SOLDIERS























Mel Gibsonu u poslijednje vrijeme ne cvjetaju ruže, bar što se tice glumačko redateljske karijere. Iskreno kazano, mislim da se nalazi na prekretnici u kojoj ce njegovih par slijedečih projekata usmjeriti ostatak njegove glumačke karijere ili u pozitivu ili u negativu,mislim da je potonja vjerovatnija jer mu na popisu slijedeča dva filma stoju nastavci(MACHETE KILLS, PLAČENICI 3) u kojima on igra sporednu ulogu, a to je rijetko kad ispalo kao dobar marketinški potez. I dok ga se u Hollywoodu prije klasificiralo kao skupi ali isplativi ulog(za ulogu dobija mahom 25 milijuna), u poslijednje vrijeme je postao sinonim za flop(čitaj NA RUBU TAME, THE BEAVER, UHVATI GRINGA), što je pomalo publicistički izforsirano s obzirom da se ne radi o lošim filmovima, dapače, ali antisemitističke izjave su poprimile globalne dimenzije i doživio je bojkot publike, slična stvar se dogodila s scijentološkim Tom Cruisom. No kako god da mu je teška sadašnja situacija, mislim da mu je bila još teža tamo prije nekih desetak godina, kad je, ironično, proživio kalvariju pokušavajuči realizirati svoj projekt iz snova, PASIJU. Naime, nitko nije htio da uloži u ovaj problematični projekt, pa je Gibson morao da snimi recentni BILI SMO VOJNICI(WE WERE SOLDIERS) kako bi ubrao 25 milijuna i o svom trošku snimio PASIJU koji je kasnije zaradio milijardu i pol u svijetskim kinima, s tim da je sva zarada pripala Gibsonu jer osim što je uložio svoje novce u film, sam ga je producirao. No, kao što sam već napisao ovo nije recenzija PASIJE, nego filma kojeg je morao da snimi da bi ostvario PASIJU, BILI SMO VOJNICI. Film prati prvu veču bitku u Američkoj fazi Vijetnamskog rata, i vojnike na obama stranama. Skup projekt, koji je dodijeljen u neiskusne redateljske ruke Randalla Wallaca, kojemu je jedna preporuka scenarij HRABROG SRCA, no Gibson je imao zadnju riječ i garantirao za svog prijatelja. Sama kvaliteta filma je mediokritetna ponajviše iz razloga što se nisu do kraja odlučili što snimaju, ponokrvnu dramu ili punokrvni akcijski film i ponajviše je zbog tog razloga sam film brzo zaboravljiv. Naravno, da budemo jasni, ovdje se ne radi o lošem filmu, dapače, gledljiv je, no nema onaj bouque kao npr SPAŠAVANJE VOJNIKA RYANA s kojim je neizbježno morao doći u usporedbu, u kojoj naravno izvlači slabiji kraj. Sve u svemu jedan solidan ratni film koji vam neče biti dosadan tijekom gledanja, ali kojeg će te jako brzo zaboraviti. Večeras na HTV2 u 21:00h.

Wednesday, May 29, 2013

TAMBIEN LA LLUVIA























I KIŠA TAKODJER(TAMBIEN LA LLUVIA) preti španjolsku filmsku ekipu, koji se snimajuci film u Boliviji nadju usred omanjeg gradjanskog rata izmedju žitelja koji traže dekomercijalizaciju voda u svojoj zemlji i vlasti koja nece da popusti u svojim kapitalistickim teznjama. Zanimljiv koncept svojevrsnog filma u filmu, gdje stvarni brutalni život imitira na jedan malo drugaciji nacin sam film o dolasku Kolumba i pokoravanju plemena koje su zatekli, a koji filmska ekipa snima. Glavne uloge nose Gael Garcia Bernal(ZLOČIN OCA AMARA, SLJEPOČA) u ulozi redatelja i Luis Tosar(MIENTAS DUERMOS) u ulozi producenta, koji ce kroz pomoc ovim jadnim bolivijcima ponovno osjetiti onu esencijalnu ljudskost koji mislim svi imaju doboko skrivenu u nama. Svojevrsan film poruke, koji definitivno nije remek djelo, ali nakon odgledanog pruzi dovoljno materijala za raspravu, i jos jedanput nas podsijeti koliko zapravo imamo srece samo sto smo zdravi i ne ugnjetavani, a da ne pocinjem sa pomalo suludom cinjenicom da se u nekim zemljama ljudi doslovce bore za kišnice, dok je mi ovdje shvacamo preolako. Jedan od boljih dijelova filma jest ideja redatelja da se u ulogama bolivijaca, koje nisu samo statisticne, nadju originalni bolivijci koje nije bilo lako nauciti donekle glumiti, no uspjeli su i to daje jednu posebnu notu filmu, svojevrsan bouque i uvjerljivost. Jedno dobro ostvarenje koje vam nece biti dosadno, a ko zna, mozda nakon odgledanog budete razmislili iduci put kad ostavite i pustite vodu bezveze u svojim svakodnevnim aktivnostima. Samo u kinu Karaman.


Monday, May 20, 2013

THE OTHER BOLEYN GIRL



















Moram priznati da mi povijesni filmovi smijesteni u raskosne tajnovite dvore prepune spletki i kontroverza oduvijek privlace paznju. Jos kad sam doznao informaciju da u jednom od njih naslovnu ulogu tumaci moja miljenica Natalie Portman, instant sam bio "kupljen". Rijec je naravno o filmu DVIJE SESTRE ZA KRALJA(THE OTHER BOLEYN GIRL) koji prati dvije konfliktne sestre(Portman, Scarlett Johansson) u borbi za ljubav i naklonost kralja Henrya VIII(Eric Bana). Iako nije inspiriran nikakvim istinitim dogadjajima, zapravo je podosta sugestivan sto se tice krajnjeg povijesnog rezultata i raskola crkve koji je uslijedio nakon zbivanja koje prati ovaj film. Moram priznati da sam zapravo jako malo ocekivao, a na kraju nakon odgledanog bio jako zadovoljan vidjenim. S obzirom na potencijalno za neke ocekivano sporu radnju, film je zapravo jako brzog tempa i u niti jednom trenutku ne krenem putem dosadnosti i nezanimljivosti, sto je po meni vec zadovoljavajuce. Naslovne uloge su idealno podijeljene, sa standardno dobrom Portmanicom i odgovarajucom vjecnom preljubnicom Scarlett Johansson, dok je po meni najbolju ulogu odradio Eric Bana u kompleksnoj ulozi kralja koji bi htio sjediti na vise prijestolja, ovaj mislim stolica. Svima onima zeljnima malo brze povijesno-dvorske drame s elementima trilera, veceras u 20:44h, HTV2 su mjesto i vrijeme za vas.

Saturday, May 18, 2013

DER UNTERGANG
























Moram priznati da nisam bas neki veliki obozavatelj njemacke kinematografije, ali mora im se priznati jedna stvar - ljudi ne izbacuju puno dobrih filmova, ali kad izbace, onda to bude puni pogodak. I dok su DAS EKSPERIMENT i DAS BOOT dosegli gotovo kultni status, recentni HITLER;KONACNI PAD(DER UNTERGANG) Olivera Hirschbiegela(EKSPERIMENT, INVAZIJA) jos nije, vjerovatno i nece, ali je barem kod mene uspio naciniti jedan mali dio povijesti zanimljiv i veoma gledljiv, sto za radnju smijestenu u mali bunker u samo nekoliko celuloidnih dana, uopce nije losa stvar. Upravo zbog takvog nacina interpretiranja jedne takve povijesne licnosti, bilo je od krucijalne vaznosti da se odabere idealno pogodjeni glumac, i moram priznati da su ga definitivno nasli u Brunu Ganzu. Naime, Ganz je uspio demistificirati tu licnost, koja je zbog svojih dijela i zlocina bila cesto okarakterizirana kao "vanzemaljska", i uspio joj je dati obris covjeka od krvi i mesa, sto nije mala stvar. Sve u svemu jedan veoma dobro realiziran projekt koji se uvelike naslanja na odlicnu glumacku interpretaciju Bruna Ganza vrijednu gledanja, veceras na HTV2 u 21:02h.

Tuesday, May 7, 2013

DEFIANCE






















Dvoje brace, Židova, u nacisticki okupiranoj Istocnoj Europi bjeze u sume Bjelorusije, gdje ce se susresti s ruskim pokretom otpora a sve u cilju da naprave kamp koji ce im omoguciti laksu obranu od nacista. PRKOS(DEFIANCE) je imao odlicnu perspektivu. Redatelja Edwarda Zwicka iza kamere, koji je taman osokoljen dvijema uspjesnicama KRVAVI DIJAMANT i POSLIJEDNJI SAMURAJ sjeo u ovu kontroverznu redateljsku stolicu koja je trebala pruziti univerzalnu celuloidnu osvetu nacistima diljem svijeta od strane Židovskih filmsko producentskih simpatizera, kojih u Hollywoodu ima i na pretek. Uz hitoidnog redatelja iza kamere, pridruzio im se i novi Bond Daniel Craig koji je trabao namamiti masu publike u kina. No, dogodilo se upravo suprotno, film je krahirao na svim podrucjima, kako komercijalnim, tako i kreativno kriticarskim, a utjehu im je jedino mogla pruziti nominacija Jamesa Newtona Howarda za Oscara u kategoriji najbolje glazbe, koju nije potvrdio. Sto tocno ne stima, pa iskreno nitko nije mogao tada tocno uperiti prstom. Sad sa malim odmakom, dojma sam, da je zapravo cijelom filmu falio nekakav opipljiviji negativac u liku i djelu nekog poznato-odvratnog glumca. Ovako, bez njega, dobili smo pomalo repetativno, sterilno ostvarenje liseno emocija s samo prosjecnim glumackim ostvarenjima. Najjednostavnije kazano, filmu fali boque. Pogledajte ga, nece vam biti dosadan, ali ce te ga jako brzo izbrisati iz svoje baze filmskih podataka. Veceras na HTV1 u 23:41h.

Saturday, March 30, 2013

TROY



















TROY(TROJA) je adaptacija Homerovog epskog dijela, koji prati napad na Troju od strane ujedinjene grcke vojske. Skup projekt, koji je trebao potvrditi ono sto se vec znalo, da je Brad Pitt velika zvijezda koja moze "iznjeti" lik Ahila, i da je Wolfgang Petersen(AIR FORCE DOWN, DAS BOOT, OLUJA SVIH OLUJA) redatelj hitmejker. I dok je ovo prvo potvrdjeno, jer Brad Pitt suvereno vlada likom i djelom prepotentnog Ahila, rezija Wolfganga Petersena nije donjela toliku kino zaradu kojoj su se producenti nadali. Meni osobno se film svidio, i nudi vise nego pristojnu i uvjerljivu zabavu, sto mnogome mogu zahvaliti odlicno ukomponiranim specijalnim efektima. Ostatak glumacke postave je vrlo dobar i uvjerljiv, bez preglumljivanja(Eric Bana, Brandan Gleeson, Peter O Toole, Brian Cox), izuzev Orlanda Blooma, koji se tek tada poceo prilagodjavati Hollywoodskoj slavi, i nije dao dovoljan obol kompleksno-povrsnom liku, kakav je zasigurno Paris bio. Sve u svemu, odlicna vizualna zabava, koja nece napregnuti vase mozdane vijuge, nego ce vas vizualno, pozitivno stimulirati, sto i nije tako losa stvar. Veceras na NOVA TV u 20:10h.

Tuesday, February 12, 2013

LINCOLN














Poslijednji film Stevena Spielberga LINCOLN ne prati tu veliku povijesnu licnost od njegovih prvih djecjih koraka. Nego prati kratki period njegova zivota u kojemu je pokusavao progurati 13 amandman(oslobadjanja crnaca od zakonskih okova robstva) i pokusavanje okoncanja rata izmedju Unije i Juga. Da nesto razjasnimo za sve one zeljne scena velikih bitaka i akcije, u ovom filmu to necete naci. Ali ono sto hocete naci, jesu britki, detaljni ali ponajvise zanimljivi i napeti dijalozi "iza kulisa" tih znacajnih americkih povijesno bitnih dogadjanja. Zapravo LINCOLN je jako slicnog koncepta(dijalog prije akcije) kao i njegov konkurent za ovogodisnjeg Oscara ZERO DARK THIRTY, samo prati jednu drugu, stariju, bitnu "situaciju" koja je obiljezila americku povijest. Tehnicki i produkcijski, film je snimljen i reziran savrseno. Imate osjecaj ne kao da gledate film, nego nekakav autenticni pronadjeni dokumentarac. U prilog tomu idu i redom inspirirani, odlicni glumci na celu s Danielom Day-Lewisom koji ce najvjerovatnije osvojiti ove godine svog treceg Oscara za najbolju ulogu(po meni totalno zasluzeno). Tu su jos dvoje ovogodisnjih nominenata za Oscara Tommy Lee Jones i Sally Field, koji po meni nisu toliko dobri kao Day-Lewis ali su sigurno bolji od ostatka ovogodisnjih nominiranih za najbolju sporednu ulogu. Iako traje gotovo 3 sata, film u niti jednom trenutku ne postane dosadan, i dojma ste kao da je prosao za tren. Zamku povijesne autenticnosti tih svima poznatih dogadjaja(ovim aludiram da se unaprijed zna ishod i izglasavanja amandmana, i pobijednika rata ) je izbjegao savrseno. I na kraju grickate nokte od brige za sve te sudbine, iako ih otprije znate iz povijesti, a to po mom misljenu zasluzuje svaku pohvalu. U Cinestara i Cineplexxa.

Thursday, January 17, 2013

ZERO DARK THIRTY


















Film koji izbjegne "zamku" trajanja skoro 3 sata i ne bude dosadan u niti jednom trenutku,  dapace bude zanimljiv i napet, zasluzuje svaku pohvalu. Jos kad nadodamo da je sadrzaj ovog filma statican i uglavnom baziran na dijalozima - dva palca gore! Film o kojem govorimo jest novi film Katherine Bigelow LOV NA OSAMU-nesluzbeni prijevod( ZERO DARK THIRTY, 5 nominacija za Oscara ). Kao sto sami hrvatski prijevod nalaze prica prati detaljno seciran prikaz najpoznatijeg lova na jednog teroristu. Tehnicki je film snimljen bezprijekorno i u svakom kadru se vidi bogata produkcija. "Detalji" su zapravo film i film jesu "detalji"(kad pogledate shvatit ce te)! Ali ti detalji nisu dosadni, nego su zanimljivi i bitni. Glumci su odradili odlican posao i na trenutke zaboravis da je to zaista igrani film a ne nakakvi pronadjeni dokumentarac sto je samo po sebi pohvala. A sad da budemo malo objektivni, iako film na samom pocetku sugerira da se bazira prema istinitim dogadjajima, ili bolje kazano informacijama, moramo se zapitati - jesu li te odobrene CIA informacije zapravo dezinformacije?! Ali kao sto sam napisao, film je i bez toga "prema istinitim dogadjajima" dovoljno kvalitetan i vrijedan paznje. Moje misljenje da film, iako nominiran za najbolji film, nece potvrditi tu nominaciju. Razlog tomu treba pronaci u po meni nezasluzenom osvajanju Oscara  doticne redateljice za njezin prijasnji film NAREDNIK JAMES. Ali nominaciju za Oscar koji bi ovi film mogao potvrditi, jeste najbolja glavna zenska uloga u interpretaciji Jessice Chastain. Sve to bi vas trebalo privuci, ili bolje receno odvuci(za one koji se boje trajanja od 150min) u dvorane Cinestara da vidite "otprilike" kako je sve to skupa izgledalo, moje misljenje je da necete pozaliti.

Wednesday, January 9, 2013

LINCOLN



















Ne pada mi ni na pamet da u najavama filmova zaboravim na mozda najvaznijeg redatelja svih vremena i njegov novi film. Mozemo mi govorit sto hocemo. Voljeti ili ne voljeti njegove filmove, ali Steven Spielberg za film znaci isto kao sta Beatlesi znace za muziku, ili Maradonna za nogomet. Pojam. U nekim rijecnicima pod "film" vjerovatno stoji njegova slika. A njegov novi film, LINCOLN prema prvim kritikama nije navodno nista losiji od njegovih najboljih filmova koje je glupo iti nabrajati jer ih i ptice na grani znaju. A jos gluplje bi bilo da vam sad idem pisati sadrzaj filma, pa kvragu film se zove LINCOLN, ABRAHAM LINCOLN(rekao bi James Bond) a njega utjelovljuje ni manje ni vise nego jos jedan sinonim, ovi put sinonim za Oscare i savrsenu glumu, jedan i jedini "njegovo lijevo stopalo" Daniel Day Lewis. Mislim da su samo ta dva imena dovoljna da vas od 31.01.2013. u velikom broju privucu u nasa kina.

Thursday, January 3, 2013

THE KING S SPEECH


























Bio sam dosta skeptican prije gledanja ovog film jer mi je usprkos svim hvalospijevima pario onak na prvi pogled na trailer malko britanski dosadan, tocnije nezanimljiv. Al eto jednog kisnog nedjeljnog dana uputih se u kino Central i ugodno se iznanadih(mozda je to bilo zbog kise hehe). Radnja filma je bazirana na istinitim dogadjajima i prati jedan bitan period u zivotu Kralja Georga, period prije nego li imenovan kraljem. Al njemu je to imenovanje bilo u drugom planu jer je on imao veci problem. Naime borio se s mucanjem. Unajmivski strucnjaka za rijesavanje tog problema u duhu i tijelu Geoffreya Rusha taj problem pocinje pomalo iscezavat. Dakle radnja na prvi pogled stvarno pari nezanimljiva. Zapravo i jest, ali je rezirana i odglumljena na perfektan nacin. Kraljev govor je skupio sve vaznije Oscare ukljucujuci najbolji film, reziju i glavnog glumca(Colin Firth) a ja vam savjetujem da ga pronadjete u videotekama ili na binarnom kodu i da ga dobro utopljeni pogledate!

Wednesday, January 2, 2013

ZERO DARK THIRTY





















ZERO DARK THIRTY ce vjerovatno biti ili jako veliki hit u svijetu ili ce toliko nisko porinuti da ga ni bivsi muz redateljice filma(Kathryn Bigelow) James Cameron nece moci naci u dubinama. Sala mala. Sam film je pri izlasku u ogranicenoj distribuciji digao dobre kritike ali se nakon vece gledanosti njegova ocjena drasticno spustila. A o cemu se u filmu radi, pa jednostavno O LOVU NA OSAMU BIN LADENA i zakulisnim igrama koje su se dogadjale tijekom toga. Zvuci zanimljivo, pa da, al postoji jedna kvaka, film  traje skoro 3 sata(tocnije 157min.) i s tom cinjenicom ce nekima vec ici u rubriku "ako nije, Gospodar prstena, Avatar ili Titanic a traje 3 sata NE GLEDAM". Nakon odgledanog trailera meni apetiti nisu nesto bas spektakularno porasli ali navodno su "ne bas velike zvijezde glumci" odradili toliko dobar posao da film na trenutke izgleda kao pronađeni dokumentarac. Priliku da doznamo jos jednu verziju(ovi put mozda i najblizu istini) tog najpoznatijeg LOVA NA TERORISTU mozemo doznati od 17.01.2013. u nasim kinima.

Tuesday, December 18, 2012

Argo




















Treči film BOLJEG REDATELJA NEGO GLUMCA Ben Afflecka ima i previše dobrih strana. Prvo, bolji je od redateljevih prethodnika Gone Baby Gone i The Town što je jako komplimentarno jer se radi o jako dobrim filmovima. Film je lagan, gledljiv, zabavan, zabrinjavajuč, kompliciran i objašnjiv, sve u jednom što nije lako postić. Režija je još jednom uhvatila sve bitne i ne dosadne detalje klopke koje znaju bit POLITIČKI FILM. Ima tu i satire, ironije na račun plošnosti Hollywooda ali i odavanja časti istome. Ima dobrih i loših strana AMERIKE kao velesile. Redatelj-glumac Ben Affleck je uspio postiči nešto o ćemu nije sanjao,a to je da će ljudi zaobilaziti filmove u kojima glumi osim ako ih nije režirao sam on. Po meni dosad možda i NAJFILMIČNIJI film godine kojega Oscari mislim neče zaobiči, al ovi put s pokričem i zasluženo. U Cinestara i Cineplexxa.

ser
Twitter Delicious Facebook Digg Stumbleupon Favorites More