SELMA

Film SELMA je svojevrsna kronika kampanje Martina Luthera Kinga, koji je maršom u gradicu Selmi, pokušao osigurati jednaka prava glasovanja za afroamerikance. Film ne ide u nikakve retrospektive i cijelokupan život Kinga, nego samo tu životnu etapu. Upravo ta cinjenica je ono što dijeli ovaj film od slicnih, no ujedno ako se mene pita, pomalo spušta tempo cijelom filmu, koji je ako se mene pita malcice i precijenjen. Naime, siguran san da je afroamerikancima svaka minuta ovog filma u isto vrijeme dragocijena kao što je i emotivno uznemiravajuca, ali ja sam se osobno teško mogao tijekom filma simbolizirati s ovim ružnim periodom americke povijesti. I dok je primjerice Steve McQueen s 12 GODINA ROPSTVA uspio na univerzalan i pomalo "pokvareno emotivno brutalan" nacin povezati publiku s emocijama protagonista u SELMI, redateljica Ava DuVernay minimalizirajuci prepricavani period, uspijeve realno involvirati samo afroamerikansku publiku s zbivanjima na ekranu. Nekima ce upravo to biti bitna razlika od slicnih filmova i kao takav vrijedan divljenja, dok je meni osobno film na trenutke i dosadnjikav, s previše nezanimljivo režiranih segmenata, koje slobodno možete i propustit tijekom gledanja a da nece biti previše bitno za samu radnju, ili još važnije vaš kvalitativni opus. Sve u svemu jedna gledljiva biografska drama, koja je teško mogla biti išta više od toga s obzirom na limitirani period koji pokriva, dok joj s druge strane može biti uzor primjerice FROST/NIXON, koji je redateljski gledajuci, ako ne vec toliko fabularno, uspio i u manjem periodu u kojem se zbiva stvoriti uzbudljiv filmic koji se pratio s ruba stolca. Sve u svemu, moglo je ovo ispasti i puno gore, ali moglo je možda i bolje, svojevrsno nešto slicno i kao TEORIJA SVEGA, gdje se stavljanjem naglaska na previše likova, pomalo izgubio onaj najbitniji rakurs gledanja na velike i bitne licnosti o kojima film zapravo govori. Sama režija je poprilicno autenticna i vjerodostojna, baš kao i kostimografija i scenografija koji su više nego adekvatni, što je bilo važno za sam nacin gledanja na ovaj film kao na svojevrsni dokumentirani zapis dobro poznatih i manje poznatih detalja. Gluma svih naslovnih glumaca je vidno emociolnalna i vidjelo se koliko im ovaj veliki covjek svima predstavlja. Ipak, mislim da je filmski gledajuci, Martin Luther King zaslužio ipak malo više, ili bolje kazano univerzalnije, jer ovaj svojevrsni "dokumentaristicki" nacin prepricavanja, jednostavno ne uspijeva dovoljno involvirati manje upuceniju publiku u sama dogadjanja, dok su dvi nominacije za Oscara(najbolji glavni glumac i najbolji film), ako se mene pita, malcice pretjerani, onako kako Akademija zna, da vrati neke "dugove" iz prošlosti. Nažalost samo korektno.

Read more »

AMERICAN SNIPER

Možda i najnezasluženiji nominent za Oscara u kategoriji najboljeg filma godine, AMERICKI SNAJPER(AMERICAN SNIPER) prati životnu pricu najsmrtonosnijeg snajperista americke vojske u povijesti Chrisa Kylea(Bradley Cooper).
Iako poprilicno korektno odradjen, film Clinta Eastwooda(MISTICNA RIJEKA, DJEVOJKA OD MILIJUN DOLARA) neodoljivo podsijeca na mnogobrojne naše "uspješnice" koje glorificiraju i mistificiraju rat, kao nešto što bi trebalo biti zauvijek u našim mislima, u pozitivnoj sferi k tome, i kao takav, poprilicno je jednosmjeran i iskljucivo za americku publiku, koja ga je, totalno ocekivano, podržala i na box officu gdje film zaradio 200 mlilijuna dolara samo na domacem tržištu. Gledajuci s iskljucivo filmskog gledišta, ovo ostvarenje stvarno ne nudi ništa novo po pitanju žanrova koje obuhvaca, dok bi ga bilo najbolje objasniti kao poprilicno inferiorniju i nadasve patriotskiju verziju ZERO DARK THIRTY-a. Cak i tehnicki aspekti filma u pojedinim dijelovima ne štimaju, dok najviše ubada u oko činjenica da je beba s kojom Siena Miller i Cooper šetaju naokolo u filmu, vidno umjetna, zaista, vjerovali ili ne, radi se o "pupi", koja na trenutke stvarno odvraca pažnju od dramski nastrojenih dijaloških partija izmedju ovo dvoje supružnika. Akcijski dio je odradjen korektno, iako ne i spektakularno, dok nakon nekog vremena tijekom trajanja postane i malo repetativan. Scenografija i kostimorafija su ono što uzdiže ovaj film iz mediokriteta, dok je glumački dio filma iskljucivo jednosmjerno nastrojen k Bradleyu Cooperu(SILVER LININGS PLAYBOOK) aka Chrisu Kylu koji zauzima najveci dio trajanja filma, no moram priznati da je Cooper odradio to i više nego korektno, bez preglumljivanja, suptilno i oprezno, baš kako je i trebalo, ali totalno neadekvatno za Oscarovsku nominaciju. Sve u svemu jedno tipicno americko ostvarenje koje nije postavilo, ili bolje kazano ostavilo nikakva pitanja otvorenim, a trebalo je, nego je poprilicno pacerski i na sigurno odigralo na kartu glorificiranja nacionalnog heroja, znajuci, ili bojeci se mnogobrojne publike, za koju se znalo da ce pohrliti u kina. Jedan tipicni studijski film, bez duše i forme, no svejedno poprilicno "površno gledljiv" i korektan, zapravo sve ono što nije trebao biti.

Read more »

BIRDMAN

Propali glumac(Michael Keaton) koji je odigrao ikonicnog Birdmana u istoimenom filmu, u potrazi za revitalizirajucim glumackim pokusajem odluci odraditi jednu Broadwaysku dramu(glumiti ce, režirati i napisati scenarij), no s svakim korakom naprijed, uslijede dva koraka nazad, kako u profesionalnom tako i u privatnom životu.
Jedno zaista neobicno, ili možda bolje kazano metafilmsko ostvarenje Alejandra Gonzalesa Inarritua(BIUTIFUL, BABEL, PASJA LJUBAV), koje se na poprilicno posprdan nacin obraca blockbusterskoj publici željnom vizualnih ekstravaganci bez prave forme. No iako bi se na prvi pogled moglo kazati kako glorificira kazališne daske, tek u završnim trenucima filma, otkrijemo kako zapravo na suptilan nacin i njih secira, karakterizirajuci svake krajnosti, kako one celuloidne(citaj posvemašnja potreba za CGI), tako i one kazališne(odvec kriticno nastrojena publika, kritika i isforsirani glumci) kao totalno nepotrebne u kvalitativnoj domeni shvacanja ili prihvacanje nekog ostvarenja. Zaista je zanimljiva odluka redatelja da skoro tijekom cijelog trajanja filma ne napusti okvire scenografije jednog kazališta, svojevrsno objašnavajuci cijeli život glumaca, koji ne prestaju živjeti van svojih uloga, nego se jednostavno stope sa svim tim likovima, što za neke zna biti poprilicno devastirajuce. No, iako je samim njima vjerovatno najgore, jer vjerovatno misle da su neshvaceni, Irarritu sugerira kako u tom "procesu" najviše stradavaju koleteralne žrtve, poput obitelji i prijatelja, koje su na ine nacine izignorirane za vrijeme, njihova života, odnosno karijere, koji se nakon nekog vremena spoje u isto. Režija Irarritua je energicna i napeta, sparena s fino ugodjenim, rekao bih i napadnim minimalistickim soundtrackom, dok je kamera prilicno eminentna i sveprisutna s mnoštvo uskih kadrova koje stavljaju naglasak na lika, a ne toliko na formu. Gluma svih protagonista je savršena, dok posebno valja naglasiti Edwarda Nortona(KLUB BORACA, GENERACIJA X), kojemu je ovo svojevrsni metafilmski povratak na "velika vrata", koji je zaslužio, ali opravdao, s jednom od boljih sporednih uloga ove godine dok je Michael Keaton(BATMAN, BUBIMIR) zaista s ovom ulogom stavio sve karte na stol da bi povratio svoj zvijezdani status, moram se složiti, odradio je to prilIcno uvjerljivo i emotivno i totalno zaslužio Oscarovsku nominaciju. Sve u svemu jedno poprilicno filmofilmsko ostvarenje koje nece biti za one manje upucenije u filmsku umjetnost, dok ce onim zagriženim, informiranijim gledateljima, koji su donekle involvirani u umjetnicke faktore života, poslužiti kao svojevrsni "almanah" prošlosti, sadašnjosti i nadam se buducnosti..

Read more »

THE THEORY OF EVERYTHING

TEORIJA SVEGA(THE THEORY OF EVERYTHING) prati odnos izmedju poznatog fizicara Stephena Hawkinga(Eddie Redmayne) i njegove žene Jane Kawking(Felicity Jones).
Najcesci epiteti recentnom ostvarenju su uglavnom savršena gluma dvoje glavnih glumaca i potencijalno osvajanja Oscara u svojim kategorijama. I dok su podjednako bili uspješni na inim festivalima koji predhode Oscarima, mala prednost se ipak daje Jonesovoj(CUDESNI SPIDER-MAN 2), koja kako kažu, nije ove godine "obečastila" svoju izvanrednu glumu u ovom filmu s nekakvim lošim ostvarenjem, tocnije lošom ulogom. E upravo tu, naravno leži glavni problem za Redmayna(LES MISERABLES) za kojeg se nagadja kako nece dobiti Oscara iskljucivo zbog navodno ocajne uloge u JUPITER ASSCENDING. Stavljajuci tu informaciju sa strane, moram kazati kako je Redmayne superiorniji Jonesovoj, i upravo je savršeno skinuo Hawkinga do te mjere da se zapravo uopce pitate kako je to uspio. Iskljucivo "fizicka uloga" u vecini trajanja filma je nešto što možda samo djeluje jednostavno, dok je mene osobno zabolio veci dio tijela samo dok sam gledao njegovu fizicku transformaciju. S druge strane Jonesova je dobila, pa moglo bi se kazati i veci dio filma, što nije ni cudno s obzirom da je film ekranizacije njene knjige, odnosno njenog pogleda na njihov suživot. Nekima će upravo taj rakurs gledanja na jednog genija s strane "obicne žene" biti malo apsurdan i podcijenjujuc za samog Hawkinga, no dojma sam kako je redatelj James Marsh(SHADOW DANCER) zapravo i želio jedan takav, prizeman, totalno životan, no nadasve romanticno bolan prikaz, kako bi se uvjerili u ljudsku stranu, sad vec populisticki "robotiziranog" i ikoniziranog genija za novij milenij. Režija je veoma sigurna i bez montažnih rezova što sugerira pocetnu ideju koja je egzekutirana u svakom svom djelu, bez intervencije producenata. Kamera i vizualne improvizacije su totalnu u skladu s temom i trenutnim dogadjajima i funkcioniraju savršeno u mistificiranju ovog jednog neobicnog covjeka i jos neobicnijeg odnosa. Kostimografija i scenografija su vidno bili velika opsesija svih involviranih, i obracala se velika pažnja da sve bude autenticno kako nebi odvracala pažnju od emocija i dijaloga. Jedinu zamjerku nalazim u pomalo zbrzdanom finalu filma, koji nas je prebrzo, nakon uglavnom polagano tempa, transforimirao na sam kraj, bez odgovora na neka pitanja. No dobro, da budemo objektivni, ta pitanja i ti odgovori se ionako nalaze u glavi samog Hawkinga, tako da moramo opravdati kako Jane Hawking, tako i scenarista Anthonya McCartena, što možda ni sami nisu ni znali završiti pricu, koja je možda realno tek i pocela, a ako smo te srece, kraj ove nove price, Hawkingove price, možda donese odgovore koji su nam kao vrsti, prijeko potrebni, barem da prevazidjemo "barijeru vremena", koje nas sve toliko opterecuje i limitira.

Read more »

PREDESTINATION

Film PREDODREDIŠTE(PREDESTINATION) prati život vremenskog agenta(Ethan Hawke). U svojem poslijednjem zadatku mora pronaci bombaša za kojeg se zna da ce poharati pola New Yorka u prošlosti, a jedini koji ga može zaustaviti je on.
Drago mi je kad, recenzirajuci, prvo moram sugerirati, da je o doticnom filmu bolje što manje znati zbog svrsihodnosti gledanja. E pa to je upravo slučaj i s ovim neobicno koncipiranim filmom, koji se vecini vjerovatno nece svidjeti, ili možda ipak da. Sugerirati cu, kako je potrebna potpuna koncentracija za vrijeme gledanja ovog filma, dok cu svim onim "automatski nastrojenim kriticarima" kazati da ne traže dlake u jajetu nego da poštuju originalnost, i drugaciji pogled na temu koja je filmski i literalno gledajuci dobrano izlizana. I dok je primjerice LOOPER bio više nekako mainstreem nastrojen, s elementima horora i eminentnosti, PREDOREDIŠTE bi se slobodno moglo postaviti na kazališnim daskama i svejedno funkcionirati savršeno, što je činjenica zbog koje scenaristima i redateljima brači Spierig(DAYBREAKERS), treba skinuti kapu. U ovom ostvarenju nema akcije ni vizualnih ekstravaganca, ovdje je akcija dijaloška, monološka, ali u niti jednom trenutku dosadna, dok je odmatanja filma poput listova luka do svoje same srži, biti, poante, prava mala umjetnost za sebe. Postavljaju se mnoga pitanja nakon odgledanog i postavljati ce se. Film se kritizira ali hvali, detaljizira, što znaci da su i oni "hejteri" filma, dobro obracali pozornost prilikom gledanja, što znaci da su ih koncept i prica filma zaintrigirali, dva pojma s kojim se ne može pohvaliti veliki broj filmova. Da nebi ispalo da se radi o remek djelu jer nije, film ima svojim mana, najviše zbog kompleksnosti i magnitude price, no jednostavno se mora cijeniti narativna potentnost redatelja i scenarista kao i egzekutiranje cijelog koncepta, u jedan više nego gledljiv, zanimljiv i napet film. Moram spomenuti i odlicnu glumu glavnih likova koji energijom i odlicnim glumackim bravurama adekvatno sudjeluju u naraciji, dok se narocito istice relativno nepoznata Sarah Snook, koja je ostvarila jednu od boljih ženskih uloga ove godine, dok je Ethan Hawke(BEFORE MIDNIGHT, SINISTER, DAN OBUKE) standardno uvjerljiv, no još uvijek s komercijalnog mainstreem gledišta uvelike podcijenjen, cemu ide u prilog i cinjenica da film nažalost nije ostvario nekakav znacajan financijski uspjeh.  Kvalitativno gledajuci u retrospektivi znanstvene fantastike u 2014 godini, negdje izmedju superiornijeg INTERSTELLARA, i samo nijansu inferiornijeg EDGE OF TOMORROW.

Read more »

TAKEN 3

Otvaranje od 40 milijuna u americkim kinima zvuci poprilicno impresivno za jedan srednjestrujaški akcijski triler. Dobro, ne možda toliko cudno kada uzmete u obzir da se radi o trecoj inacici populariziranog TAKENa(96 SATI). I dok je jedinica iznenadila sve, kako financijski, tako i puno važnije kvalitativno, dvojka je debelo razočarala, što nije bilo ni cudno jer je režijsku stolicu napustio Pierre Motel(IZ PARIZA S LJUBAVLJU), a naslijedio ga komercijalno nastrojeni Olivier Megaton(COLUMBIANA). No, kako je i dvojka iznjedrila fini financijski balans, nažalost ne i kvalitativni, nije bilo razloga da mu se ne povjeri i treci dio.. nažalost! Naime, prvo što mi na usta izlaze jesu poprilicno vulgarni epiteti, kojim bi rado obasipao ovaj uradak, no nažalost biti cu dovoljno kulturan da to necu uraditi. Kazati cu samo da mi je žao što se jedan kvalitetan glumac kao Liam Neeson(SCHINDLEROVA LISTA) prodao, dobro u njegovu obranu na racun mu je stiglo 20 milijuna za ovaj treci dio, no ono što mi najviše "bode uši" jest njegova poslijednja izjava kako bi rado uradio i cetvrti nastavak,  samo apeliram, molim te, radi svoje glumacke karijere, nemoj! Ne znam odakle poceti, možda od konfuzne režije, očajnog scenarija sklepanog na brzinu bez ikakve afekcije za likove, morbidno treskajuce kamere koja na trenutke uzrokuje epilepsiju, montaže ocito uradjene od strane djeteta, ili možda najgoreg aspekta filma, soundtracka, koji je toliko napadan i loše koncipiran, da na trenutke mislite da se netko zafrkava s vama. Uvjerljivost i eminentnost Liama Neesona odnosno njegovog lika veceg od života Briana Millsa je toliko scenaristicki neopravdana, da uradci Stevene Seagala imaju kvalitetnije uporište. Stvarno nije potrebno trošiti daljnje rijeci, nego je dovoljno samo sugerirati, ili bolje, zamoliti vas, da u velikom luku izbjegavate ovaj film, vjerujte mi, ako iti malo volite Liama Neesona, prvi TAKEN, i naposlijetku filmsku umjetnost, uciniti ce te sebi veliku uslugu.

Read more »

WHIPLASH

Prvo je osvojio "citav" Sundance film festival. Pet nominacija za Oscara(najbolji film, sporedna uloga, adaptirani scenarij, montaža i zvuk) zvuči puno zar ne?! Za RITAM LUDILA(WHIPLASH), ja kažem podrugljujuce premalo. Činjenica da Damien Chazelle, inace redatelj i scenarist filma, nije ostvario nominaciju za najbolju režiju, spada definitivno u jednu od večih Oscarovskih previda u poslijednje vrijeme. Iako možda malo prenapadan, cak bi se usudio kazati i karikiran(ali totalno u svrhu vece poante) u ponekim segmentima, naročito onim gdje Fletcher(J.K. Simmons) verbalno i fizički napada mladu potencijalnu bubnjarsku jazz zvijezdu Andrewa(Miles Teller), film od samog početka pa do odjavne špice, jednostavno anulira sva dogadjanja i misli oko vas, u odvodi vas u jedan skroz drugačiji svijet, svijet za koji možda nitko ne zna ni da postoji, kako metafilmski gledajuci, tako i narativno. Talent, ambicije vece od života, bol, znoj i suze, za necin naizgled i vjerovatno nedostižnim, za nešto na što ce vecina odmahnuti rukom i otici napraviti djete, naci ženu i zapoceti stereotipan život, no ne i ova dva protagonista, oni žele nešto više, oni žele biti zapamčeni, jer nije bitna kvantiteta života, nego kvaliteta, a kvalitetu nije lako postici. Naravno, važan dio ukupnog dojma ovog filma, je bila gluma dvojice glavnih glumaca, koji su možda i metafilmski, imali duel, kako scenaristicki gledajuci, tako i realnija, u borbi za potencijalnu Oscarovsku nominaciju, koju su realno obojica zaslužili, a samo je jedan(J.K. Simmons) ostvario za sporednu ulogu(moram priznati ipak malo bolji od Milesa Tellera). No redatelju Chazellu nije bilo do nominacija i priznanja, i to je vidljivo u svakom kadru, njemu je bilo do toga da postavi pitanja nekon odgledanog, da se svi malo propitamo i oko svog života i svojih aspiracija, no možda mu je najviše bilo do toga, da široj publici približi jazz, kakav prije nisu doživili, u svojoj iskonskoj formi, savršen kakav jest. Zato moj savjet jest, da pogledate ovi film znajuci što manje prije gledanja(da vas tematika nebi odvratila), jer vjerujte, imati će te iskustvo godine, akcijski spektakularan film bez vratolomija, bolna drama i katarza, zapravo najbolje kazano, ŽIVOT!

Read more »

THE JUDGE

Velika odvjetnička faca Hank Palmer(Robert Downey Jr.) vrati se kuci kako bi branio oca, lokalnog suca, koji je navodno pocinio ubojstvo. Ne pomažu mu činjenica da je upravo izgubio majku, kao ni ni ta, da se on i otac(Robert Duvall) baš ne podnose zbog nekih dogadjaja iz prošlosti, koje ce na neocekivan nacin isplivati na površinu.
Kad sam vidio trailer za recentni film SUDAC(THE JUDGE) najviše mi je upala u oko cinjenica kako, uglavnom srednjestrujaški ili bolje receno, strucnjak za uglavnom neozbiljne komedije, David Dobkin(ŠANGAJSKI VITEZOVI, U TODJOJ KOŽI, LOVCI NA DJEVERUŠE) drži redateljsku palicu. Bio sam poprilicno skeptican zbog te činjenice da je upravo on izabran da koordinira jedno ovako poprilicno ozbiljnom dramom, no nakon odgledanog, moram kazati da je prošao ispit. Istina je da je film poprilicno klišejiziran i amerikinaiziran, no na jedno rijetko vidjen potentan način, gdje su mu uvelike pomogli raspoloženi Duvall i Downey Jr. Zbog prirode lika kojeg tumači Downey Jr., dojma sam kao da je uloga pisana direktno za njega s par simpaticnih metafilmskih karakternih crta, no ponajviše zbog te "brbljavo prepotentne uvjerljive karizme" preko koje uglavnom ostvaruje odlične uspjehe(čitaj IRON MAN ). Duvall još jednom pokazuje zbog čega je glumačka veličina kakva jest i zaslužio je ako se mene pita nominaciju za najbolju glavnu, a ne sporednu ulogu za Oscara, no to nek ide na dušu Akademiji, dok takodjer mislim kako bi je mogao ovojiti, no u njihovim očima razlog vjerovatno nece biti kvalitativan, nego nažalost pragmatican(covjek ima 84 godine pa racunaju da nece još dugo). Režija se razlikuje nego u ostalim dramama, i na neki nacin, kao rijetko prije, bogata produkcija(što je rijetkost za dramu, da ne kažem nepotrebnost) je u totalnom skladu s pricom i dijalogom, kojim ovi film zaista vrvi. Ima tu podosta klišejiziranih scena, no karizme dvoje naslovnih glumaca i odlicna karakterizacija likova u skladu s zanimljivom premisom, stvaraju dobar završni dojam, koji pojačavaju poneke zaista neocekivane, pomalo mucne scene, što je uvelike doprinjelo finaloj uvjerljivosti i neprikosnovenoj "emocionalnoj kvaliteti" filma.

Read more »

INTO THE WOODS

Moram priznati kako od svih žanrova najmanje preferiram mjuzikl, tako da sam prije odlaska na projekciju filma U ŠUMI(INTO THE WOODS) bio podosta skeptican, iako me recimo LES MISERABLES ugodno iznenadio. Pomogla je i činjenica što je film bio nominiran za podosta kategorija na Zlatnim Globusima, od kojih je ona za najbolju žensku glavnu ulogu u komediji i mjuziklu za Meryl Streep, pa budimo iskreni bila očekivana(stvarno ta žena može glumiti apsolutno sve s nevjerovatnom uvjerljivošću). Upravo mi je ona bila glavna zvijezda vodilja prije odlaska u kino, i koja me nakon odgledanog, moram kazati nije razočarala, dok sam film, pomalo i jest. Nakrcan zvijezdama i zvijezdicama, pozamašnog budgeta i pomalo kopiranog izvrcanja dobro poznatih bajki(citaj MALAFICENT), film jednostavno ne uspijeva uhvatiti pravi narativni tempo, nego nekako uvijek u istoj brzini repetativno predstavlja ovi nekakav novi pogled na dobro poznati bajkoviti svijet. Glazbeni dio je odradjen na visokom nivou, i on stvarno nije problem, problem je što emocije i dogadjanja za vrijeme pjevanja nemaju neku osobitu dušu, niti stvaraju empatiju publike prema likovima, koji blago kazano nisu nešto osobito karakterizirani, što je nažalost značilo površno odradjene uloge bez pedigrea, izuzev Emiliy Blunt koja se odlicno snašla. Vidljivi su nekohentni montažni skokovi što sugeriranje uplitanje producenata u završni proizvod, no možda bi, da budem onako malo i pokvaren, bilo bolje da su se još barem "malo" upleli, jel film zaista pri sam kraj postane 15ak minuta predug i bolno repetativan. Sve u svemu jedno ispodprosjecno ostvarenje koje niti je za djecu, a ni za starije, a koje nadasve "pluta" u drugoj brzini, ne uspijevajuci zbog scenaristicko-redateljske nesposobnosti ubaciti u vecu brzinu i uspješno privesti ovaj "ambiciozan pokušaj" kraju, dok ga jedino glumacke bravure Meryl Streep, Emily Blunt(EDGE OF TOMOROW) i Chrisa Pinea(STAR TREK, JACK RYAN), donekle izvlace iz totalne repetativnosti i zamora materijala. Pogledati ako vas bolja polovica baš nagovori na to, ali bar će te nakon odgledanog imati dobrog povoda za pregovore u vezi "super-protuusluge"!

Read more »

THE TRIP TO ITALY

Moram priznati da me poprilicno zabavio prvi nastavak ovog filma, naslovljen samo THE TRIP, gdje su dvojica renomiranih komicara, jedan glumac Steve Coogan(NOC U MUZEJU, PUTOVANJE OKO SVIJETA U 80 DANA, PHILOMENA) i drugi proslavljeni britanski voditelj Rob Brydon, placeni od strane renomiranog casopisa The Observer, da proputuju jedan dio Engleske, isprobaju razlicita jela u razlicitim mjestima i taj cijeli doživljaj recenziraju. Recentni nastavak, PUTOVANJE U ITALIJU(A TRIP TO ITALY) ima identican sinopsis samo smješten u drugu državu, ovaj put je to Italija.
Vidno je naime koliko ovaj metafilmski uradak redatelja Michael Winterbottoma oduševljava dva naslovna glumca, koji nadahnuto improvizirajuci, pokušavaju nadoknaditi nedostatak scenarija. Energija je identicna kao i u prvom dijelu, gdje se, ne skoro, nego upravo dokumentaristicki bilježi putovanje ova dva covjeka, inace skoro pa stranca dotad, koje ovo putovanje nepovratno zbliži. Uspio je Winterbottom(DOBRODOŠLI U SARAJEVO, 24 HOUR PARTY PEOPLE) uhvatiti kao i u prvom dijelu atmosferu predivnih lokacija na kojim ovaj dvojac kuša raznorazne kuharske bravure od kojih vam se nepce ovlaži, dok u intermeezzu od njihovih obroka i observacija na uglavnom  filmsko štivo, redatelj uspješno hvata predivnu talijansku obalu obasutu Suncem i specificnim lokacijama. Moram spomenuti kako ovaj film nije za one kojima je filmska umjetnost samo "povremena avantura", jer istini za volju nece shvatiti osamdeset posto štoseva i imitacija koji dvojac svako malo improvizira, tako da su ova dva filma iskljucivo za one zagrižene filmofile, koji ce kao i naslovni dvojac jedan drugoga, moci kritizirati, ili se smijati na njihova oponašanja poznatih licnosti, ili na ironicni metafilmski odmak od vlatitih karijera. Sve u svemu jedna filmofilmska komedija s elementima drame, koja ce filmskim znalcima ponuditi dovoljno da je neokarakteriziraju kao gubitak vremena, upravo suprotno naime, dok ce "rekreativna publika" ostati poprilicno razocarana i u dosadi, ponajviše u pokušavanju razaznavanja vecine štosova u filmu, što bi ih moglo natjerati na gašenje reprodukcijskih uredjaja prije nego odjavna špica krene.

Read more »

THE GUEST

Vojnik David(Dan Stevens) jednog dana pokuca na vrata obitelji Peterson, tvrdeci da je bio blizak prijatelj i kolega njihovom poginulom sinu. Obitelj Petersen ga primi u svoj dom na nekoliko dana, želeci doznati što je moguce više o sinovim aktivnostima prije smrti. No, ubrzo se pocinju dogadjati bizarna ubojstva u tom malom gradu, i stvari postanu blago kazano intrigirajuce.
Cetvrta suradnja redatelja Adama Wingarda i scenarista Simona Barretta(VHS 1, 2, YOU ARE NEXT) urodila je blago kazano cudnim ostvarenjem. Zaista je teško žanrovski okarakterizirati ovaj projekt, koji iako narativno i atmosferno jako potentan, ima svoju dozu budalaština na koje za divno cudo gledate veoma pozitivno. Naime, vidljivo je da su redatelj i scenarist imali viziju i ideju gdje žele otici s ovim filmom, i upravo su "tamo" i došli, a "tamo" jest, svojevrsan "tour de france" glumca Dan Stevensa(DOWNTON ABBEY, NOC U MUZEJU: TAJNA GROBNICE) koji doslovce svojim bizarnim zastrašujucim šarmom i performansom krade cijeli film, ili bolje kazano, on JEST ovaj film. Na veoma pametan nacin, nizom montažnih riješenja i usporenim tempom je ovaj film uspio stvoriti misteriozan efekt, koji ce vas na samom kraju totalno razocarati, no ništa zato, jer nacin na koji je to uradjeno, je vrijedan poštovanja, i zaista bi malo filmaša uspilo u tome. Trebalo je hrabrosti za jedan ovakav projekt, i zaista treba skinuti kapu, što su sve produkcijske vrijednosti, stavili na pleca jedne jedine osobe, glumca Dan Stevensa, koji im se odužio rijetko vidjenim preformansom vrijednim ako se mene pita i Oscarovske nominacije. Scenaristicki gledano, film je trash, redateljski umiješno zakamufliran, no glumacki totalno egzekutiran i pogodjen, i moram priznati da me nitko nije davno oduševio kao Stevens, i predvidjan mu veliku karijeru ako samo nastavi s pametnim odabirima projekata. Sve u svemu možda bi najbolje bilo okarkterizirati ovo ostvarenje kao pogodjen eksperiment, koji ima svoju glavu i rep iako je realno nema, dok mu je zvijezda vodilja vidljivo bio UNIVERZALNI VOJNIK, što se ponajviše odaje atmosferom i lokacijama. Pogledajte, ovo je jedan od onih filmova koji ce vas ili oduševiti svojom nonšalantnošcu i ignoriranjem svih trenutnih filmskih postulata, ili ce vas razocarati do te mjere da ce te ga okarkerizirati kao jedan od najgorih filmova koje ste ikad gledali, ja vam samo savjetujem da tokom gledanja totalno pustite mozak na pašu, ovaj film ce vam uzvratiti jednakom mjerom.

Read more »

THE DROP

Bon Saginowski(Tom Hardy) se nadje u centru pozornosti kada se dogodi pljacka kafica u kojem radi. Pljacka ne prodje narocito dobro, i u istragu se umiješa kako policija tako i lokalna mafija, željna informacija, što ce dovesti cijelo susjedstvo u stadij panike, ali i iznjedriti i tajne dugo skrivane zbog inih razloga.
Komplesan a opet bazicno jednostavan scenarij, dijelo je renomiranog i dosta puta uspješno ekraniziranog pisca Denissa Lehanea(MISTICNA RIJEKA, GONE BABY GONE), koji je i ovaj put uspio stvoriti tenzicnu atmosferu, samo što je ovaj put, zaplet podosta suptilniji nego u svojim prijašnjim djelima. Podosta sporog tempa, film ce vjerovatno odgovoriti podosta publike da dozna pravu istinu što se zapravo dogodilo s relativno sitnim iznosom, dok ce onim strpljivijima dati finu psihološku analizu jednog nacina razmišljanja, s kojim se nece baš svi složiti, odnosno "lajkati". Onima željim akcije savjetujem izbjegavanje u velikom luku jer ce se naci razocaranim, dok ce malo strpljivija publika pronaci nešto za sebe što ce ih zadovoljiti. Film ima jasnu ideju i cilj i to je hvalevrijedna cinjenica, dok je gluma i više nego solidna, ili bolje kazano adekvatna bez previše preglumljavanja, što je bilo krucijalno za ovakav suptilan scenarij. Tom Hardy(DARK KNIGHT RISES, BRONSON) je uvjerljiv kao pomalo "usporen" centralni lik oko kojega mnoštvo likova orbitira, dok je Noomi Rapace(PROMETEJ, MILENIJUM TRILOGIJA) vec magistrirala ulogu životno izpacene individue. James Gandolfini(SOPRANOSI) se ovom ulogom fino "oprostio" kako od ovog svijeta, tako i od svijeta glume, dok je uloga Matthiasa Schoenaertsa(HRDJA I KOST) vrijedna Oscarovske nominacije(koja se nece dogoditi, nažalost), covjek doslovce krade "show" u svakoj sceni. Sve u svemu jedno solidno ostvarenje, koje nije moglo biti više od toga u domeni krimica, ponajviše zbog minimalisticnije radnje koju pokriva, dok je dramski i karakterno gledano dovoljno zanimljiv da održi vašu pažnju da samog zanimljivog finiša, koji bi vas eto mogao pozitivno iznenaditi i ponuditi vam vecinu odgovora koju vecinu filma ne dobijete poslužene na pladnju kako ste navikli.

Read more »

AND SO IT GOES

I Rob Reiner je prije harao Hollywoodom kao jedan od renomiranijih i traženijih filmskih redatelja(MISERY, KAD JE HARRY SREO SALLY, MALO DOBRIH LJUDI), upravo kao što je i Michael Douglas imao slican ili cak i veci status u glumackoj domeni(WALL STREET, IGRA, TRAFFIC). No, stvari su se promijenile, "pomladile" bolje kazano i to njima nikako nije išlo u korist. U poslijednjem desetljecu Reiner primjerice bilježi samo jedan solidan uspjeh s BUCKET LIST, dok Douglas donekle s LEGENDAMA U VEGASU. Njihov, dosad, poslijednji projekt, naslovljen AND SO IT GOES dodao je još jednu "has been" komercijalno potentnu zvijezdu, legendarnu Diane Keaton(ANNIE HALL, SOMETHING GOTTA GIVE) kako bi "zacinio stvari" i natjerao barem stariju publiku da pohrli u kino i vidi da ONI još to imaju u sebi. No, nažalost, scenarist Mark Andrus ih je obavio veoma plošnim nedorecenim scenarijem, ocito sklepan na brzaka, kako bi simpatizirao publiku s ostarjelim zvijezdama, a ne im, kako je trebao, dao stvarne dijaloga pa da se publika barem poistovjeti s likovima i njihovim životima. Film naime prati udovca i prodavaca nekretnina Orena Littlea(Douglas), kojem jednog dana otudjeni sin, prije odlaska u zatvor, dovede svoju kcer na cuvanje. Nesposoban da se brine o njoj, Oren se sprijatelji s prvom susjedom Leah(Keaton), koju na pocetku iskorištava samo da bi se brinila o njegovoj unuci, dok ce se kasnije i onako sasvim "neocekivano" pojaviti i simpatije, a samim tim i predvidljivi i klišejizirani problemi, koje smo vec sto puta vidjeli u slicnim ostvarenjima. Klišejizirani scenarij, nažalost, ni iskusni Reiner nije uspio uzdici, na nekakav barem podnošljivi pijedestal, nego je serijom neinspiriranihi predvidljivih redateljskih riješenja samo dublje uronuo ovo nepotrebno ostvarenje u kvalitativnu agoniju, koju skupa s neinspiriranim glumcima proživljava i publika, jedva cekajuci da sve to skupa završi. Sve u svemu jedno katastrofalno ostvarenje, koje su redatelj i glumci iskoristili samo za punjenje djepova, i kao takvo nije vrijedno vašeg vremena, tako da savjetujem izbjegavanje u velikom luku.

Read more »

BOYHOOD

165 minuti trajanja. Drama koja prati djecaka u svom odrastanju od 5 do 18 godine života. Film jednostavno naslovljen BOYHOOD. Mislim da bi prema ovim prvim recenicama vecina publike željnje uzbudjenja samo onako sarkasticno odmahnula rukom i izbjegla ga u velikom ruku, osim ako naravno trijumfira na Oscarima što površnijoj publici znaci bitno štivo za razgovore s filmski educiranijim društvom na koje ce neminovno nabasati slijedeci vikend kada izadju vanka a ne žele ispasti "out". No, postoji jedan jako bitniji metafilmskiji segment ovog filma koji pobija sve prije napisano i daje vam veoma dobar razlog za gledanje, ili možda ne toliko razlog, koliko kuriozitet. Naime, redatelj Richard Linklater(BEFORE SUNSET, BEFORE SUNRISE, BEFORE MIDNIGHT) je prije 12 godina obvezao glumce(Patricia Arquette, Ethan Hawke, Ellar Coltrane..) da sudjeluju u njegovom projektu naslovljenom BOYHOOD slijedecih dvanaest godina, kako bi što uvjerljivije prikazao odrastanje glavnog lika imena Mason kojeg tumaci Ellar Coltrane. Nema tu nekih velikih dramaticnih obrata, ni inspirativnih glumackih preglumljavanja koje bi trebali zaraditi Oscara za svoje "bravure", ovo je jedan pionirski, skoro pa dokumentaristicki(kažem skoro jer ima scenarij) nastrojen eksperiment, koji na trenutke jest pomalo težak za gledanje, možda nama neamerikancima i pomalo nerazumljiv(kao što je amerikancima neshvatljiva naša prošlost), no svjedno vrijedan vaše pažnje i poštovanja. Uspio je Linklater kroz niz zanimljivih dijaloga pobjeci iz zamke zvane repetativnost i dosada, dok je u nekom širom smislu, uspio, suptilno biti i kronicar SADa u poslijednjih dvanaest godina, i to samo djelomicno pristrano(Obama segment), što je veoma važno radi objektivnosti ideje filma. Dodao je on tu zanimljiv dijapazon obiteljski problema, obavijem ponajviše finacijskim situacijama koje tempiraju nacin odnosa medju obiteljima, kao i probleme kao što su rastava, alkoholizam, obrazovanje i sl., no nikad prenapadno i ocito, nego više sa strane, kao promatrac, nudeci vama da sami donesete neke zakljucke kroz katarze glavnih likova koji se kao i sam film, mijenjaju kroz godine. Jedno uistino posebnije ostvarenje, koje filmski i dramski nije toliko visokoj kvalitativnoj razini, no gledajuci metafilmski, ovo je sigurno jedan poseban, drugaciji film, nadasve originalne pocetne ideje(solidno egzekutirane), koja je vec sama po sebi vrijedna gledanja, a o odgledanom sadržaju moci suditi i ocijenivati nakon odgledanog, dok ce te se skoro sigurno, tokom gledanja podsjetiti na svima nebitna i nepoznata, a vama toliko bitna životna dogadjanja, skoro pa i sitnica(tužnih i veselih) koje su vas oblikovale u osobu koja ste sada.. Tko zna, možda pronadjete i odgovor za neke probleme ili se pronadjete u sadašnjosti i prestanete strašiti buducnosti.

Read more »

UNBROKEN

Nakon gotovo fatalne zrakoplovne nesrece u Drugom svjetskom ratu, olimpijac Louis Zamperini(Jack O Connell) preživi 47 strašnih dana na splavu, samo da bi ga spasili i potom zarobili japanci i odveli ga u zatvorenicki logor gdje ce upoznati cijelu plejadu kolega i prijatelja, ali i jednog smrtnog neprijatelja, zapovijednika kampa Watanabea(Takamasa Ishihara).
Mislim da smo s recentim ostvarenjem NESALOMLJIVI(UNBROKEN) dobili konacan odgovor na pitanje "Što je pošlo po zlu u redateljskom prvijencu Angeline Jolie naslovljenom U ZEMLJI KRVI I MESA". Naime, scenarij za recentni prvijenac je napisala sama Jolie, i pri tom veoma loše i površno, dok za svoj drugi film nije htijela riskirati s potencijalno istom pogreškom nego je angažirala bracu Coen(FARGO, TRUE GRIT, SPALITI PRIJE CITANJA) da ispoliraju scenarij. I moram priznati da je pogodila. Naime, gledajuc recentni film, stvarno se ocitavaju neke kreativne konture gospodje Jolie, dok balansirajuci izmedju više žanrova, fino plovi kroz citav film. Komplimentarna su inteligentna riješenja kamere, koja su uspješno zakamuflirala omanji budget u kompleksnijim scenama, i zaista film odaje dojam skupljih produkcijskih vrijednosti nego što to realno jest. Film ima jasnu ideju i ne odmice od nje, a to je mistificiranja ove posebne individue, Zamperinija, koji usprkos svim realnim šansama za preživljavanje, uspio izdržati da isprica svoju pricu. Za pohvaliti je citav glumacki ansambl koji je suptilnim interpretacijama nije upao u zamku preglumljavanja pa tada i karikature, jer zaista postoje neke scene u filmu koje su lako mogle ispasti smiješne da nije bilo adekvatne glume podržane s dobrim redateljski riješenjima i suptilnim dijalozima. Sve u svemu jedna solidna ratna drama o preživljavanju, koja ce zadovoljiti ljubitelje svih žanrova, koja u niti jednom trenu ne završi u domeni dosade, gdje se poneke infantilnije scene progledaju kroz prste zbog cijelokupno pozitivnog dojma, ali i efekta navijanja za glavnog lika kroz citav film, gdje u samom finišu i vi osjetite potpunu katarzu i zatvorite krug s nekim vlastitim razmišljanjem i osvrtom na pogledano, a to je uvijek dobra stvar. Napominjem, nije remek djelo, niti blizu, ali više nego gledljiv film pun emocija, zbog kojeg na slijedeci redateljski uradak Angeline Jolie gledamo s više filmofilskog optimizma.

Read more »

EXODUS: GODS AND KINGS

Prkosan vođa Mojsije(Christian Bale) ustane protiv egipatskog faraona Ramzesa(Joel Edgerton), postavljajuci tako 600.000 robova na monumentalan bijeg iz Egipta i suocavavši ih s Njegovim zastrašujucim ciklusima smrtonosnih zala.
Stvarno sam želio da loše ocjene na renomiranim filmskim portalima, i uglavnom loši kriticarski osvrti budu krivi prikaz stvarnog stanja poslijednjeg filma Ridleya Scotta(ALIEN, GLADIJATOR, PROMETEJ) naslovljenog EGZODUS: BOGOVI I KRALJEVI. I dok je trailer zaista oduševljavao svojom dobrom ukomponiranošcu dijaloga, efekata i glazbe, sam film sugerira nekakvu producentsku upletenost, koja je ne samo uvjetovala cenzurirani sadržaj filma, nego i njegov konačni izgled. Montažni rezovi, pogotovo od sredine filma prema kraju su vidljivi, i mislim da je Scott, podosta toga prisilno izrezao, što je dalo svojevrsan nedorečen ton cijelom filmu. Zaista, nakon odgledanog, ne možete ništa suvislo ili barem filozofski, pa cak ni vjerski izvuci iz onoga što se vidjeli, nego se nažalost, možete osvrnuti na stvarno spektakularne produkcijske vrijednosti filma, kroz savršenu scenografiju, i nadasve turbo uvjerljive vizualne efekte, koji nažalost nisu u službi filma, nego JESU film, a to nikad nije dobra stvar za jedan ovako potencijalno kontroverzan projekt. Cak i vodeci glumci, Bale(trilogija VITEZ TAME) i Edgerton(WARRIOR), nisu znali na koji nacin reagirati na ovakav prilicno jednolican i plošan scenarij, te su iznjedrili samo na trenutke inspirativne uloge, koje kroz vecinu filma neuvjerljivo progovaraju dijaloge i monologe ispred "zelenog platna", bez ikakve uvjerljive scenaristicke potpore, dok je cijela plejada renomiranih glumaca(John Torturro, Sigourney Weaver, Aaron Paul, Ben Kingsley, Ben Mendellsohn..) ostala na svega par neupečatljivih rečenica i ostala karkterno nedorecena, kao i cijeli film. Nizanje scena za scenom, bez ikakve kohezije ili stvaranja empatije za glavne likove koje prolaze zaista nejneobičnije trenutke ne samo svog života, nego života uopče, je ono što nažalost krasi ovaj film, i zaista je sugestivno, da je Scott, nakon uglavnom dosadnjikavo pretenciozno dijaloši nastrojenog i neprihvacenog SAVJETNIKA, htio odgovoriti na spektakularan nacin s EGZODUSOM, nažalost, uspio je samo odgovoriti na pitanje do kolike uvjerljivosti se može napregnuti uvjerljivost kompjuterski generiranih slika(CGI), odgovor je, dosta! Šteta je samo što nije odgovorio na sva ona pusta kontroverzna pitanja koja drže u vjerskim i inim ratovima polovicu svijetskog pucanstva, a imao je priliku, i ako moram dodati veoma skupu. Šteta što je upravo kroz možda i Scottov najlošiji film, njegov brat, kolega ali i veliki redatelj(TOP GUN, PRLJAVI IGRAJU PRLJAVO, MAN ON FIRE, DEJA VU..), dobio posvetu.. Tony Scott RIP!

Read more »

THE IMITATION GAME

Tijekom drugog svijetskog rata, matematicar Alan Turing uz pomoc skupine matematicara i kriptografa pokušava "provaliti" Enigmu, njemacki stroj, pomocu kojega su nacisti neometano komunicirali tijekom cijelog rata.
Evo, sudeci prema knjizi Andrewa Hodgesa, prema kojoj je nastalo recentno ostvarenje IGRA OPONAŠANJA(THE IMITATION GAME), nacisti nisu donjeli samo pustoš i smrt u svojoj potrazi za dominacijom. Da nije bilo Enigme, ne bi se angazirala skupina matematicara da probije kod, samim time Turing ne bi vjerovatno imao sredstava da realizira svoju ideju, svoj stroj, svog "Christophera", koji je osim što je savršeno dekodirao Enigmu, bio preteci ni manje ni više nego racunalima, koje su u pocetnim fazama nazivala Turingovim strojevima.
Veoma intrigantno ostvarenje redatelja Mortena Tydluma( odlicni norveški LOVCI NA GLAVE) balansira savršeno u okviru dosta žanrova, što je cinjenica vrijedna divljenja. Ne samo da je i jedan suptilan ratni film, koji više manje uspješno ocrtava militaristicki faktor tog perioda, nego je u svojoj samoj bazi punokrvna subjektivna psihološka drama, o covjeku razapetom izmedju samog sebe, svojih želja, ocekivanja i stvarnošcu u kojoj se nije najbolje snašao. Trilerski faktor se polako nadvija  nad cijelim filmom tijekom citavog svog trajanja u domeni špijunske misterije "dvostrukog agenta", dok sve to fino nijansiraju romanticne aspiracije dvoje glavnih likova, Turinga(Benedict Cumberbatch) i njegove kolegice Joan Clarke(Keira Knightley), samo na jedan ne baš uobicajeni nacin, putem kojih je vizualiziran i citav zatvoreni nacin razmišljanja ljudi u tadašnje vrijeme, koji je vjerovatno psihološki osakatio milijune ljudi, možda i više nego sam Hitler da budem malo i ironican(kad pogledate znati ce te o cemu pricam). Gluma je savršena, i iako na samom pocetku izgleda kao da ce se Cumberbatch(britanski SHERLOCK, THE FIFTH ESTATE) upustiti u neopravdano preglumljavanje, odlican scenarij Grahama Moora mu daje povoda za to i totalno ga "opravdava", što nije baš cesta pojava. Cak je i standardno pomalo naporna Knightley(ANA KARENJINA) ublažila svoju sad vec stereotipnu "patnicku glumu" i iznjedrila jedan fino ugodjeni lik emancipirane mlade žene koja teži k samostalošcu. Matthew Goode(SAMAC) je vec standardno britanski šarmantan i totalno pogodjen kao "mrzim te al drag si mi" kolega Turinga, koji ga eto na ine nacine tokom filma motivira, dok je narocito fino pogodjena uloga Matt Stronga(BEFORE I GO TO SLEEP), kao špijuna MI:6, koji je u svakom trenu korak ispred svih, zaista super iskorištena manja minutaža, i ako se mene pita vrijedna nominacije u kategoriji najbolje sporedna uloge, upecatljivo u svojoj minimalnosti, nema što. Sve u svemu jedan izvanredni film, odlicno iskorištenih omanjih produkcijskih vrijednosti(u koomparaciji s americkim blockbusterima), prepun fino izbalansiranih žanrova, tako da svima ima nešto za ponuditi, dok mu je tempo rijetko neprimjetan u svojoj energicnosti, do te mjere da nakon završetka želite još. Gluma je izvanredna, što nije rijetkost u britanskim filmovima, i zaista je dobra stvar da su upravo oni vukli glavne konce ovog filma, jer su iznjedrili jedno moderno remek djelo, nesputno žanrom, nego inspirano životom, kompleksnim kakvi je, neobicnim kakvim je, i nadasve jedan film koji je dao jednoj izvanrednoj osobi posmrtnu posvetu za pamcenje.. Turing, nakon ovog filma, svi ce te se sjecati.. i neka!!

Read more »

THE BEST OF 2014 BY ARNOPLH

15 NAJBOLJIH FILMOVA:

1)  INTERSTELLAR
2)  GONE GIRL
3)  NIGHTCRAWLER
4)  THE GRAND BUDAPEST HOTEL
5)  BOYHOOD
6)  DAWN OF THE PLANET OF THE APES
7)  A MOST WANTED MAN
8)  THE BABADOOK
9)  THE LEGO MOVIE
10) THE FAULT IN OUR STARS
11) I ORIGINS
12) CALVARY
13) GUARDIANS OF THE GALAXY
14) EDGE OF TOMORROW
15) BEGIN AGAIN

TOP 5 GLUMICA:

1) Essie Davis(THE BABADOOK)

2) Rosamund Pike(GONE GIRL)

3) Shailene Woodley(THE FAULT IN OUR STARS)

4) Emiliy Blunt(EDGE OF TOMORROW)

5) Eva Green(300: RISE OF AN EMPIRE)

TOP 5 GLUMACA:

1) Jake Gyllenhaal(NIGHTCRAWLER)

2) Ralph Fiennes(THE GRAND BUDAPEST HOTEL)

3) Philip Seymour Hoffman(A MOST WANTED MAN)

4) Noah Wiseman(THE BABADOOK)

5) Michael Pitt(I ORIGINS)

TOP 5 REDATELJA:

1) Christopher Nolan(INTERSTELLAR)

2) David Fincher(GONE GIRL)

3) Dan Gilroy(NIGHTCRAWLER)

4) Wes Anderson(THE GRAND BUDAPEST HOTEL)

5) Anton Corbijn(A MOST WANTED MAN)

Read more »

I ORIGINS

Sreca da za svaki ocajan film, imaš priliku za kvalitativno osvježenje, odnosno ispravak, pa je tako i meni nakon dosade i infantilnosti zvane SEDMI SIN, kao narucen sjeo I ORIGINS redatelja Mike Cahilla(ANOTHER EARTH).
Film prati molekularnog biologa(Michael Pitt) i njegovu kolegicu(Brit Marling) koji nabasaju na revolucionarno otkrice, koje bi potencijalno moglo promijeniti odnos u društvu koji danas poznajemo.
Nije radnja baš ovako jednolicna, odnosno žanrovski znanstveno "opterecena" kako je objašnjenom u šturom sinopsisu, no zbog uživanja u gledanju, odnosno zbog finog polaganog odmotavanja radnje do samog napetog finiša, nije svrsihodno odavati sve ostale segmente, možda samo napomenuti da ima tu i drame, romance, koji su lijepo obavijeni velom trilericne misterije.
Opet kažem kako je idealna situacija kada je scenarist ujedno i redatelj filma(i to barem solidni ako ništa), jer ne samo da zna kako ce sprovesti svoju ideju kroz cijeli film pa tako i do samog kraja, nego i ima totalnu kontrolu na cijelim projektom pa tako i samim castingom, koji je u ovom slucaju besprijekorno uskladjen s karakteriztacijama likova. Michael Pitt(SANJARI, FUNNY GAMES U.S, SEDAM PSIHOPATA) vec dugi niz godina fino balansira svoje projekte, i prava je šteta kako nije na A listi glumaca, jer definitivno to zaslužuje, i moram zamijeniti kako nacinom glume i odabirom ozbiljnih projekata, možda i precesto ispod radara mainstreema, neodoljivo podsijeca na Jake Gyllenhaala, što je veoma dobra stvar. Prelijepa Astrid Berges-Frisbey(PIRATI S KARIBA) je idealna kao predmet fanaticne žudnje glavnog lika, dok je Brit Marling(ANOTHER EARTH) suptilno pogodjena kao hladna kolegica i prava žena, majka. No da ne bih samo hvalospijevio ovaj film i uzdizago u epitete remek djela, jer to sigurno nije, ovo ostvarenje ima svojih mana, kao što je na trenutke preidealno uklapanje nekih dogadjanja u filmu baš u pravom trenutku kako bi se opravdala i bolje objasnila veca ideja, ili  ponajviše u još neizbrušenom ili možda bolje kazano nedovoljno iskusnom redateljskom izricaju Cahilla(puno bolji kao scenarist i pisac), koji tokom filma mijenja svoj stil, i to u ponekim trenucima zna biti veoma vidljivo, dok montažni skokovi sugeriraju vidno skracivanje trajanja filma u nekakve podnošljive "producentske kino okvire". Soundtrack je još jedan faktor koji je od velike važnosti, jer je pažljivo biran za svaku pojedinu etapu našeg glavnog protagonista i predivno obavija cijeli projekt. Iako ce kriticari možda kazati kako se radi o preambicioznom filmu/ideji(kao primjerice INTERSTELLAR), ja kažem, dobrodašao u moj klub filmova koje treba definitivno pogledati za svog života, jer nudi i više tema za raspravu, od kojih  ce neke biti pobijene, neke usvojene, no ako se mene pita, cim se raspravlja o nekom filmu i razmišlja nakon pogledanog o temama koje pokriva, u mojoj knjižici ima veliki plus, baš kao i ovo ostvarenje.. Pogledajte, necete požaliti!

Read more »

SEVENTH SON

Mladog Thomasa(Ben Barnes) regrutira stari iskusni vrac(Jeff Bridges) kao svog pomocnika, kako bi se zajedno upustili u borbu protiv najopasnije vještice od svih, Majke Malkin(Julianne Moore).
Problematican projekt od samog starta pa do finiša, gdje ne samo da se mijenjala postava(poneki angažirani na ovom projektu su pobjegli prije pocetka snimanja), nego se i nakon završetka snimanja, kad je film vec debelo bio u postprodukciji, moralo pribjeci onome što obicno sugerira totalnu katastrofu, nadsnimavanje vecine scena, što troškove diže u visine a kvalitetu u doline, dok nepoznanica datuma službenog izlaska filma znaci nocnu moru za distributere koje u vecini slucaja otpreme film direktno na DVD(a svi znamo što to znaci za skupi projekt).
Evo film je službeno i izašao, barem u Hrvatskoj(u Americi još ne, možda i nece "ugledati" mrak kino dvorana), i nakon odgledanog moram kazati da film jedva zaslužuje i DVD distribuciju, i to eventualno u kontekstu trash vecernje razbibrige uz mnoštvo opijata i društva, kako bi se naravno u vecini dosadnih dijelova filma mogli priklonuti ugodnom razgovoru. Stvarno dosta toga ne štima u ovom filmu, počevši od (iznenadjujuce s obzirom na renomirana imena) glume, gdje Jeff Bridges od TRUE GRITA pomalo vec ponavlja svoju nerazumljivu ulogu pijanca bez briga, samo u ovom filmu, nema scenaristicku podršku da bi to držalo alkohol,ovaj mislim vodu(izuzev možda dva smiješna dijaloga). Ben Barnes je lijepuškast decko, no gluma mu vec dugo nije na listi osobnih talenata(KRONIKE NARNIJE, DORIAN GRAY), dok je Julianne Moore samo odradila na autopilotu ovaj dobro placen angažman. Neiskusni redatelj Sergey Bodrov jednostavno ne zna kojim bi kreativnim putem krenuo s ovom ekranizacijom poznatog romana(tako barem piše), no na našu i njegovu nesrecu, producenti su preuzeli konce u ruke i odveli ga putem neuvjerljivog i infantilnog CGIa, koji ne da nije u službi price, nego ni prica nije u službi njega. Karakterizacija likova je blago kazano smiješna i apsolutno vas nije briga za sudbine ovih plošnih likova, koje na našu srecu(zbog loše zarade), necemo morati gledati još dugi niz godina kroz potencijalne nastavke(postoji više knjiga). Sve u svemu jedno ocajno ostvarenje koje trebate izbjegavati u velikom luku, i jedan veliki ovogodišnji minus za Hollywood, kojemu ovaj projekt stvarno nije trebao, a što je još gore, ni meni.

Read more »