Tuesday, January 13, 2015

BOYHOOD

165 minuti trajanja. Drama koja prati djecaka u svom odrastanju od 5 do 18 godine života. Film jednostavno naslovljen BOYHOOD. Mislim da bi prema ovim prvim recenicama vecina publike željnje uzbudjenja samo onako sarkasticno odmahnula rukom i izbjegla ga u velikom ruku, osim ako naravno trijumfira na Oscarima što površnijoj publici znaci bitno štivo za razgovore s filmski educiranijim društvom na koje ce neminovno nabasati slijedeci vikend kada izadju vanka a ne žele ispasti "out". No, postoji jedan jako bitniji metafilmskiji segment ovog filma koji pobija sve prije napisano i daje vam veoma dobar razlog za gledanje, ili možda ne toliko razlog, koliko kuriozitet. Naime, redatelj Richard Linklater(BEFORE SUNSET, BEFORE SUNRISE, BEFORE MIDNIGHT) je prije 12 godina obvezao glumce(Patricia Arquette, Ethan Hawke, Ellar Coltrane..) da sudjeluju u njegovom projektu naslovljenom BOYHOOD slijedecih dvanaest godina, kako bi što uvjerljivije prikazao odrastanje glavnog lika imena Mason kojeg tumaci Ellar Coltrane. Nema tu nekih velikih dramaticnih obrata, ni inspirativnih glumackih preglumljavanja koje bi trebali zaraditi Oscara za svoje "bravure", ovo je jedan pionirski, skoro pa dokumentaristicki(kažem skoro jer ima scenarij) nastrojen eksperiment, koji na trenutke jest pomalo težak za gledanje, možda nama neamerikancima i pomalo nerazumljiv(kao što je amerikancima neshvatljiva naša prošlost), no svjedno vrijedan vaše pažnje i poštovanja. Uspio je Linklater kroz niz zanimljivih dijaloga pobjeci iz zamke zvane repetativnost i dosada, dok je u nekom širom smislu, uspio, suptilno biti i kronicar SADa u poslijednjih dvanaest godina, i to samo djelomicno pristrano(Obama segment), što je veoma važno radi objektivnosti ideje filma. Dodao je on tu zanimljiv dijapazon obiteljski problema, obavijem ponajviše finacijskim situacijama koje tempiraju nacin odnosa medju obiteljima, kao i probleme kao što su rastava, alkoholizam, obrazovanje i sl., no nikad prenapadno i ocito, nego više sa strane, kao promatrac, nudeci vama da sami donesete neke zakljucke kroz katarze glavnih likova koji se kao i sam film, mijenjaju kroz godine. Jedno uistino posebnije ostvarenje, koje filmski i dramski nije toliko visokoj kvalitativnoj razini, no gledajuci metafilmski, ovo je sigurno jedan poseban, drugaciji film, nadasve originalne pocetne ideje(solidno egzekutirane), koja je vec sama po sebi vrijedna gledanja, a o odgledanom sadržaju moci suditi i ocijenivati nakon odgledanog, dok ce te se skoro sigurno, tokom gledanja podsjetiti na svima nebitna i nepoznata, a vama toliko bitna životna dogadjanja, skoro pa i sitnica(tužnih i veselih) koje su vas oblikovale u osobu koja ste sada.. Tko zna, možda pronadjete i odgovor za neke probleme ili se pronadjete u sadašnjosti i prestanete strašiti buducnosti.

ser
Twitter Delicious Facebook Digg Stumbleupon Favorites More