INTO THE WOODS

Moram priznati kako od svih žanrova najmanje preferiram mjuzikl, tako da sam prije odlaska na projekciju filma U ŠUMI(INTO THE WOODS) bio podosta skeptican, iako me recimo LES MISERABLES ugodno iznenadio. Pomogla je i činjenica što je film bio nominiran za podosta kategorija na Zlatnim Globusima, od kojih je ona za najbolju žensku glavnu ulogu u komediji i mjuziklu za Meryl Streep, pa budimo iskreni bila očekivana(stvarno ta žena može glumiti apsolutno sve s nevjerovatnom uvjerljivošću). Upravo mi je ona bila glavna zvijezda vodilja prije odlaska u kino, i koja me nakon odgledanog, moram kazati nije razočarala, dok sam film, pomalo i jest. Nakrcan zvijezdama i zvijezdicama, pozamašnog budgeta i pomalo kopiranog izvrcanja dobro poznatih bajki(citaj MALAFICENT), film jednostavno ne uspijeva uhvatiti pravi narativni tempo, nego nekako uvijek u istoj brzini repetativno predstavlja ovi nekakav novi pogled na dobro poznati bajkoviti svijet. Glazbeni dio je odradjen na visokom nivou, i on stvarno nije problem, problem je što emocije i dogadjanja za vrijeme pjevanja nemaju neku osobitu dušu, niti stvaraju empatiju publike prema likovima, koji blago kazano nisu nešto osobito karakterizirani, što je nažalost značilo površno odradjene uloge bez pedigrea, izuzev Emiliy Blunt koja se odlicno snašla. Vidljivi su nekohentni montažni skokovi što sugeriranje uplitanje producenata u završni proizvod, no možda bi, da budem onako malo i pokvaren, bilo bolje da su se još barem "malo" upleli, jel film zaista pri sam kraj postane 15ak minuta predug i bolno repetativan. Sve u svemu jedno ispodprosjecno ostvarenje koje niti je za djecu, a ni za starije, a koje nadasve "pluta" u drugoj brzini, ne uspijevajuci zbog scenaristicko-redateljske nesposobnosti ubaciti u vecu brzinu i uspješno privesti ovaj "ambiciozan pokušaj" kraju, dok ga jedino glumacke bravure Meryl Streep, Emily Blunt(EDGE OF TOMOROW) i Chrisa Pinea(STAR TREK, JACK RYAN), donekle izvlace iz totalne repetativnosti i zamora materijala. Pogledati ako vas bolja polovica baš nagovori na to, ali bar će te nakon odgledanog imati dobrog povoda za pregovore u vezi "super-protuusluge"!

Read more »

EXODUS: GODS AND KINGS

Prkosan vođa Mojsije(Christian Bale) ustane protiv egipatskog faraona Ramzesa(Joel Edgerton), postavljajuci tako 600.000 robova na monumentalan bijeg iz Egipta i suocavavši ih s Njegovim zastrašujucim ciklusima smrtonosnih zala.
Stvarno sam želio da loše ocjene na renomiranim filmskim portalima, i uglavnom loši kriticarski osvrti budu krivi prikaz stvarnog stanja poslijednjeg filma Ridleya Scotta(ALIEN, GLADIJATOR, PROMETEJ) naslovljenog EGZODUS: BOGOVI I KRALJEVI. I dok je trailer zaista oduševljavao svojom dobrom ukomponiranošcu dijaloga, efekata i glazbe, sam film sugerira nekakvu producentsku upletenost, koja je ne samo uvjetovala cenzurirani sadržaj filma, nego i njegov konačni izgled. Montažni rezovi, pogotovo od sredine filma prema kraju su vidljivi, i mislim da je Scott, podosta toga prisilno izrezao, što je dalo svojevrsan nedorečen ton cijelom filmu. Zaista, nakon odgledanog, ne možete ništa suvislo ili barem filozofski, pa cak ni vjerski izvuci iz onoga što se vidjeli, nego se nažalost, možete osvrnuti na stvarno spektakularne produkcijske vrijednosti filma, kroz savršenu scenografiju, i nadasve turbo uvjerljive vizualne efekte, koji nažalost nisu u službi filma, nego JESU film, a to nikad nije dobra stvar za jedan ovako potencijalno kontroverzan projekt. Cak i vodeci glumci, Bale(trilogija VITEZ TAME) i Edgerton(WARRIOR), nisu znali na koji nacin reagirati na ovakav prilicno jednolican i plošan scenarij, te su iznjedrili samo na trenutke inspirativne uloge, koje kroz vecinu filma neuvjerljivo progovaraju dijaloge i monologe ispred "zelenog platna", bez ikakve uvjerljive scenaristicke potpore, dok je cijela plejada renomiranih glumaca(John Torturro, Sigourney Weaver, Aaron Paul, Ben Kingsley, Ben Mendellsohn..) ostala na svega par neupečatljivih rečenica i ostala karkterno nedorecena, kao i cijeli film. Nizanje scena za scenom, bez ikakve kohezije ili stvaranja empatije za glavne likove koje prolaze zaista nejneobičnije trenutke ne samo svog života, nego života uopče, je ono što nažalost krasi ovaj film, i zaista je sugestivno, da je Scott, nakon uglavnom dosadnjikavo pretenciozno dijaloši nastrojenog i neprihvacenog SAVJETNIKA, htio odgovoriti na spektakularan nacin s EGZODUSOM, nažalost, uspio je samo odgovoriti na pitanje do kolike uvjerljivosti se može napregnuti uvjerljivost kompjuterski generiranih slika(CGI), odgovor je, dosta! Šteta je samo što nije odgovorio na sva ona pusta kontroverzna pitanja koja drže u vjerskim i inim ratovima polovicu svijetskog pucanstva, a imao je priliku, i ako moram dodati veoma skupu. Šteta što je upravo kroz možda i Scottov najlošiji film, njegov brat, kolega ali i veliki redatelj(TOP GUN, PRLJAVI IGRAJU PRLJAVO, MAN ON FIRE, DEJA VU..), dobio posvetu.. Tony Scott RIP!

Read more »

TUSK

Voditelj uspješne internet emisije Wallace Bryton(Justin Long) ode posjetiti malo mjesto u Kanadi kako bi intervjuirao You Tube senzaciju, Kill Bill oponašatelja koji je odsjekao sam sebi nogu prilikom preformansa. Kada po dolasku tamo dozna da je u medjuvremenu isti preminuo, pomalo razocaran, tijekom posjeta zahodu nadje zanimljiv "oglas" na zidu gdje doticni Howard Howe(Michael Parks) traži nekoga tko bi poslušao sve njegove zanimljive price iz prošlosti i odluci "izgubljeno vrijeme" pretociti u "pronadjeno" i poslušati doticnog starca i možda izvuci nešto materijala za svoju emisiju. No kad je došao na velebno imanje docekao ga je u najmanju ruku morbidno interesantan gospodin opsjednut morževima, koji ga nakon nekog vremena verbalno ocara, ali tada i fizicki zatoci, dok mu je krajnji cilj, malo kazano zaprepašcujuc.
Ne bi bilo dovoljno kazati morbidno ostvarenje, za recentni film KLJOVA(TUSK), gdje redatelj Kevin Smith(DOGMA, TRGOVCI) svoj renome, zaista "gura" do krajnjih granica "dobrog" ukusa, dok se vi na trenutke pitate, "ma što ovo meni treba u životu?!". No, iako scenaristicki diskutabilan, na trenutke u središnjem dijelu, prije totalne transformacije(ako pogledate znati ce te o cemu govorim), Smith zaista uspijeva stvoriti nekakav Frankenstein pozitivan psiho-horor ugodjaj, kojeg jako brzo i tijekom filma precesto kvari s pokušajima humora, što cijelokupnom ostvarenju daje nedorecenu notu. Previše se tu mješa s dvama žanrovima(komedija/horor koji su ionako zahtijevni), da bi se narativno postigao željeni efekt, no mislim da je pravi problem što ni sam Smith nije znao kakav efekt želi postici, jednostavno je eksperimentirao, i nažalost, ali i podosta ocekivano, nije uspio. Gluma je solidna, dok je Michael Parks(KILL BILL 1,2) kao Howe jednostavno suptilno gospodski morbidno superioran pomalo isforsiranom i sad vec "simptomaticnom" Justinu Longu(ACCEPTED, UMRI MUŠKI 4.0) u njihovom psihicko-fizickom duelu. Zanimljivo je spomenuti i da se u filmu u cameo ali i bitnoj sporednoj ulozi pojavljuje superzvijezda Johnny Depp(u odjavnoj špici navaden kao Guy Lapointe), jedva prepoznatljiv i poprilicno originalan, koji iako pogodjen u svojoj ulozi, totalno neadekvatan za kvalitetu i ocekivanu atmosferu filma. I jednostavno moramo spomenuti Haley Joel Osmonta(ŠESTO CULO) bivšeg "boy wondera" koji je  nestao s "zvijezdanog neba" jednako brzo kako je i došao, dok je suditi prema trenutnoj kilaži vjerovatno dobio stalan angažman u McDonaldsa ili KFCa, dok mu je gluma vidno stagnirala.
Sve u svemu jedno morbidnije ostvarenje(ne pozitivno gledajuci kao primjerice UNDER THE SKIN) koje kao svojevrsni eksperiment nije uspijelo, dok je gledljivo samo iz efekta cudjenja i gnušanja u središnjem dijelu, što vjerujte mi i nije nekakav pozitivan kompliment i moj savjet je da radje, pa cak i ponovno ako treba, pogledajte kultno ostvarenje slicnog sinopsisa iz 1990 godine, MISERY.

Read more »

JOHN WICK

Davno me jedan trailer nije zaintrigirao kao onaj za recentno ostvarenje JOHN WICK. Naime, osim odlicne glazbene podloge i finog vizualnog prosedea, izgledalo je kao da ce se s ovim nepoznatim likom uspijeti postici rijetko vidjen cool akcijski efekt za novi milenij, no nakon odgledanog, moram kazati da sam poprilicno razocaran. Radjen po uzoru na JACK REACHERA ili još svježije THE EQUALIZERA, Wick(Keanu Reeves) je nekakav "renomirani" bivši ubojica koji je radio za mafiju. Nakon što je upoznao ljubav svog života(nedovoljno iskorištena Bridget Monyahan), skrasio se, i svi su, pa i on, zaboravili na njegov bivši život. Nakon što mu žena umre, jednog sasvim obicnog dana na vrata u obliku poštanske dostave dobije psica, poslijednji dar od njegove umiruce žene, no ubrzo nakon toga, sin vodeceg mafijaša u gradu(Michael Nyqvist), u tinejdjerskom afektu ubije tog psica, i Wicku ne ostavi izbora, osim da ih sve pronadje i ubije.
Malo kazano nategnut scenarij, dosta dobro stvara napetost u prvoj polovici filma, gdje nabija ikonicni efekt lika i djela Wicka do nebesa, ostavljajuci malo mjesta za pogreške u daljnim minutama filma. No upravo te slijedece minute filma, tocnije središnjica i pogotovo finiš, su se pokazali kao sklizak teren za redateljski dvojac Chad Stahelkski, David Leitch(inace renomirani kaskaderi kojima je ovo redateljski prvijenac), koji nisu uspijeli to mistificiranje Wicka u prvom dijelu, uspiješno "isporuciti do samog kraja. Previše je tu klišejiziranih, vizualno potentnih, no realno kazano predvidljivih akcijskih scena i dijaloga da bi se ovo ostvarenje klasificiralo kao nekakvo B- remek djelo(kakvim ga neki doživljavaju). Ni gluma nije na razini kakva bi trebala biti s obzirom na nepostojeci scenarij, a taktika "stisni popucicu gasa kroz cijeli film pa publika nece zamijetiti rupe" dijeluje samo s karizmaticnim, karakternim glumcima "iza volana", koji ce uspijeti iznjeti cijeli film bez obzira na rupe u scanariju(THE EQUALIZER-Washington, JACK REACHER-Cruise). Nemojte me krivo shvatiti, ja sam veliki obožavatelj lika i djela Reevesa, no budimo iskreni, njemu je potreban izvanredni scenariji, odgovarajuc njegovoj osobnoj posebnoj karizmi, da bi on funkcionirao u cijelini(MATRIX, PAKLENI VAL, BRZINA), a ne ovako jednostavno skepan samo da bi zadovoljio vizualne potrebe infantilnije publike željne uglavnom besmislenih video igrica, na što ovaj film definitivno podsijeca, i mislim da bi odlicno poslužio kao podloga za jednu takvu. Ni ostatak glumacke postave nije izvukao nešto posebno iz uglavnom plosnatih likova tako da ih možemo samo onako nabrojiti reda radi(Willam Dafoe, John Leguiziamo, Ian McShane). No, ima jedan segment filma, koji ga definitvno uzdiže za zvijezdicu više a to je soundtrack, zbog kojeg tijekom cijelog trajanja filma pomalo zaboravite na predvidljivost i naivnost scena i totalno uronite u njega(podsijeca na BLADEA), jednostavno savršeno cool, kao što je i lik Lohn Wicka trebao biti, no nažalost nije, zapravo jest, ali redatelji nažalost nisu stvorili dobru scenaristicku podlogu. Sve u svemu jedno gledljivo ostvarenje, koje nije dosadno, iako je poprilicno predvidljivo i naivno, cemu najviše može zahvaliti atmosfernoj "boji kamere", veoma dobroj scenografiji i kostimografiji(u koju se uložilo truda), no ponajviše savršenom soundtracku koji sam po sebi zaslužuje vašu potpunu pažnju.

Read more »

HORRIBLE BOSSES 2

Moram priznati da mi se poprilicno svidila glumacka medjuigra Sudeikesa(OBITELJ MILLER), Batemana(KRADJA INDENTITETA) i Daya(UVIJEK JE SUNCANO U PHILADELPHIJI) u ocekivanom hitu 2011 godine naslovljenom HORRIBLE BOSSES(KAKO SE RIJESITI SEFA). Njihovoj savršenoj kemiji su propomogli i njihovi odvratno dobro protumaceni šefovi od strane Spaceya, Farrella i Anistonice, koji su zaokružili dosta solidnu cijelokupnu pricu i ucinili je više nego gledljivom. I dok je "jedinica" funkcionirala i urodila plodom(citaj zaradila solidne novce), pomalo isforsirana, recentna "dvojka", to nije napravila, kako financijski gledajuci, tako još važnije i kvalitativno. Redateljsku stolicu je od Setha Gordona(CETIRI BOŽICA, IDENTITY THIEF) preuzeo trenutacno "tražena roba u gradu" Sean Anders(scenarist PREGLUP I PREGLUPLJI, redatelj TATIN SIN) i od donekle "razumne komedije" napravio totalnu budalaštinu, koja istina za volju u ponekim situacijama i funkcionira, ali samo zbog glumackih bravura svih protagonista. Vidljivo je da je Anders prethodno radio na PREGLUP I PREGLUPLJI filmu, jer je likovima Dalea, Kurta i Nicka podario rijetko vidjenu degradaciju inteligencije, koja ponekad iznjedri pokoji osmijeh na lice, ali premalo s obzirom na produkcijske vrijednosti ovog ostvarenja. Doduše ni nategnut scenarij gdje "trojka" na nagovor Majkojebca Jonesa(Jamie Foxx) otme sina(Chris Pine) beskrupuloznog Bert Hansela(Waltz) koji ih je zafrknuo za proizvod, nije previše pomogla, no jednostavno se moralo i moglo bolje, ili tocnije kazano trebao je drugaciji sinopsis, koji vec poznate likove nece promijeniti iz temelja i uciniti ih vecim debilima nego što su primjerice Lloyd i Harry(GLUP I GLUPLJI), jer oni to karakterno jednostavno nisu. Kao što sam rekao, gluma je ono što uzdiže ovi film iz totalne budalaštine, i lijepo je vidjeti da je svatko ponaosob od glumaca fino "usjeo" u svoj lik i iznjedrio više nego solidnu ulogu, cemu zasluge najviše vjerovatno idu odlicnoj kemiji na setu koja je i vidljiva u odjavnoj špici. Sve u svemu jedno (nažalost) samo gledljivo ostvarenje, na koje se, ako se bar mene pita, trebalo pricakati još neko vrijeme, dok se ne napiše nekakav potentniji scenarij. Ovako, dobili smo isforsiran nastavak, koji je napravljen samo iz jedne svrhe, da svima involviranim dobro napuni djepove, no na srecu, žanr komedije je odavno postao sklizak teren, gdje publika zbog nepoštivanja njihove inteligencije bez problema gurne film u "hladnu ponor", što se upravo dogodilo i s KAKO SE RIJEŠITI ŠEFA 2, ako se mene pita, totalno opravdano. Ostaviti za svoje reprodukcijske uredjaje, definitivno nije vrijedan vaših "kino kuna".

Read more »

BEFORE I GO TO SLEEP

PRIJE NEGO ŠTO ZASPIM(BEFORE I GO TO SLEEP) je ekranizacije poznate novele S.J. Watsona i prati ženu u srednjim godinama imena Christine(Nicole Kidman) koja se svakim danom, iznova budi, ne sjecajuci se nicega. Naime ona prati od rijetke vrste amnezije, koje joj dopušta skladištenje novih informacija svega jedan dan, dok ne zaspe. Tada joj mozak "obriše" sve(14 godina unazad), pa mora nanovo iznova. To rijetko stanje je uzrokovala nesreca iz prošlosti, gdje ju netko brutalno pretukao, dok krivac nikad nije "pronadjen". No, na srecu, Christine ne prolazi sama kroz svoje teško stanje, pomažu joj Dr. Nasch(Mark Strong) i muž Ben(Colin Firth), koji svaki danom s njom, iznova proživljava sve.
Donekle zanimljiva premisa nije nepoznanica u filmskom svijetu, na malo smiješniji nacin se s njom poigrao i Adam Sandler u 50 PRVIH POLJUBACA, dok nedodirljiv na pijedestalu kvalitete, kako u domeni "amnezije", tako i opcenito filmski gledajuci, stoji remek djelo Christophera Nolana MEMENTO. Redateljske palice se u recentnom ostvarenju uhvatio relativno poznati scenarist(28 TJEDANA KASNIJE, AMERIKANAC) i redatelj(BRIGHTON ROCK) Rowan Joffe, koji nije u potpunosti uhvatio sve konce u svoje ruke. Naime, nakon intrigantnog uvoda, film veoma brzo krece u domenu "ISPOD POVRŠINE(WHAT LIES BENEATH)" atmosfere, gdje se veoma jasno naziru konture neocekivanog, no zapravo prilicno ocekivanog zapleta/raspleta, gdje film jednostavno izgubi svaki kredibilitet. I dok je recimo žanrovski slican ovogodišnjem GONE GIRL(koji takodjer ima ocekivano-neocekivani zaplet/rasplet), Fincher je uspio staviti to u drugi plan, dok je kroz cijeli film gurao napetu atmosferu i veoma dobro ispeglan i fluidan scenarij, dok je Joffe ovdje u prvi plan gurnuo Nicole Kidman da sama iznese plošan scenarij pun rupa i predvidljivih dijeloga/monologa. Ne pomaže ni drvena gluma Colina Firtha(KRALJEV GOVOR) koji je za promjenu odabrao netipicnu ulogu, ili je namjerno biran za ovu netipicnu ulogu, kako bi se stvorio "who done it efekt", što je jednostavno ispalo nažalost predvidljivo. Mark Strong(SHERLOCK HOLMES) iako na plakatu filma, ima minimalnu minutažu i služi iskljucivo kao pijun u svrsi "nepredvidljivog raspleta". Da sumiram, ovdje se radi o klasicnom primjeru žrtvovanja svih ostalih segmenata filma, kako bi se "progurao" neocekivani twist", što rijetko u poslijednje vrijeme polazi za rukom filmašima, a ako se mene pita i nije ozbiljan i pravi nacin na koji bi se trileri trebali raditi. Da ne bi ispalo kako se radi o totalnoj katastrofi, film nije negledljiv, dapace, prilicno je jednostavan i nenaporan za gledanje, ali s ovim castingom i zanimljivom premisom, moglo se i trebalo puno bolje, tako da predlažem gledanje ovog filma na vašim reprodukcijskim uredjajima iskljucivo ako nemate ništa pametnje za gledati, placanje kino karte definitivno ne bih savjetovao, kvalitativno, jednostavno nije vrijedan toga.

Read more »

HUNGER GAMES: MOCKINGJAY - PART 1

IGRE GLADI: ŠOJKA RUGALICA - 1.DIO radnjom se direktno nastavlja na drugi dio naslovljen PLAMEN, i prati Katniss Everdeen(Jennifer Lawrence), koja sad pomalo "prisilno regrutirana" od strane Otpora pokušava serijom promidjbenih materijala doprijeti do ostatka nedefiniranih gradjana, koji su jos podijeljeni u stavovima. S druge strane Peeta(Josh Hutcherson), izgleda isto to cini samo za Presidenta Snowa(Donald Sutherland). Kakve su stvarne zakulisne igre, doznati ce mo izgleda tek u finalnom, drugom dijelu ovog filma, koji je po uzoru na SUMRAK sagu u svom poslijednjem dijelu podijeljen na dva filma, iskljucivo iz komercijalnih razloga, nikako iz kvalitativnih. Kažem to, jer je recentno ostvarenje, dosad, definitivno najgore u franšizi, i poslužilo je iskljucivo da napuni blagajne filmske kuce LIONSGATE. Nategnuta radnja i repetativnost scenarija sagradjeni oko jednog "twista" pri samom kraju, su nažalost ispali dovoljni da publika vec u prvom tjednu masovno posjeti kino dvorane i utrži Lionsgateu 121 milijun dolara, što je najbolje otvaranje ove godine. Ako se mene pita totalno nezasluženo, jer film ne samo da je vidno nategnut i nepotreban, nego su poneke od scena totalno besmislene, do razine da zaista mozete zadrijemati tijekom trajanja filma a da ne propustite ništa bitno(nešto slicno kao meksicke telenovele ili SUMRAK saga), samo je bitno da se probudite poslijednjih 15ak minuti. Bugdet je veci i to je vidno, samo nažalost otišao je vecinom na par nepotrebnih CGI scena koje u najbolju ruku izgledaju mediokritetno. Režija Francisa Lawrenca(I AM LEGEND, CATCHING FIRE) je adekvatna za cilj kojim su težili i ostvarili(citaj velika zarada i nabijanje tenzija za poslijednji film), dok su montažne škare producenata imale ociglednu ulogu sudeci po nekim brzim preskakanjima iz scene u scenu. Gluma je solidna, koliko je to mogla biti s obzirom na jednolican scenarij, i vidljivo je da su emotivno nastrojeni dijalozi i monolozi bili radjeni iskljucivo k mistificiranju lika i djela Jennifer Lawrence(SILVER LININGS PLAYBOOK), koja ima sad status istinske ženske superzvijezde koja može sama iznjeti film, bok uz bok uz primjerice Angelinu i Bullock, što je rijetko vidjen fenomen. Ostatak "nekoc" fabularno bitne postave(Woody Harrelson, Josh Hutcherson, Elizabeth Banks) je sad sveden na puko simpatiziranje i prepoznavanje, bez ikakvih bitnih upliva u samu bit radnje, dok je Liam Hemsworth poslužio kao Taylor Lautner u SUMRAKU, da popuni romanticni trokut. Noviji likovi Plutarcha(Phillip Seymour Hoffman) i Alme(Julliane Moore) su jednolicni i totalno dijaloški neinspirirani, do te granice da ih je mogao utjeloviti gotovo bio tko, što ostavlja osjecaj žaljenja jer je ovo Hoffmanova poslijednja uloga. Sve u svemu jedno manjkavo ostvarenje koje razocarava zbog intelektualno omalovažavanja obožavatelja ove franšize, produkcijski ih kroz ovaj film uvjeravajuci da je zaista potreban, što nije, ili zapravo jest, ali pripojen drugom dijelu u cijelinu, i jedno sat i pol vremena kraci, tada bi sve puzzle dobile svoje pravo mjesto. IGRE GLADI su ironicno kazano izgubile svoju "igru"!

Read more »

GOOD PEOPLE

Film redatelja Henrik Ruben Genz, DOBRI LJUDI(GOOD PEOPLE) je ekranizacija novele Marcusa Sakeya, i prati mladi bracni par Tom(James Franco) i Anna Wright(Kate Hudson), koji muku muce s trenutnom financijskom situacijom. Kada im podstanar otegne papke zbog predoziranja, prilikom pregledavanja njegovih stvari nadju torbu s 220 000 funti. Nakon podosta neckanja, odluce sakriti novac na sigurno i sacekati dok se situacija ne smiri, pa tada, lagano poceti trositi novac ali iskljucivo u egzistencijalne svrhe. No, kako vrijeme ide, novac pocinju tražiti neki ne baš miroljubljivi ljudi, na celu s francuskim kriminalcem Khanom(Omar Sy). Jedino utociste, mogu potražiti u osvetnicki nastrojenom detektivu Johnu(Tom Wilkinson), koji opet ima neke svoje skrivene motive.
Kratko trajanje filma, od svega nekakvih 90ak minuta sugerira produkcijske probleme, koji nisu uspješno riješeni u postprodukciji. Naime, film, iako potentnog sinopsisa, gdje je karakterizacija likova i njihova psihološka dilema uzeti/ne uzeti novac trebala biti središnji dio filma, nakon blago naklonjenog pocetka, jako brzo krece u domenu nekakvog "survivor" akcijskog B filmića, gdje su sudbine protagonista vec jasne svima, no problem je što publici i nije baš toliko stalo za njih. Predvidljiv, klišejiziran, dijaloški manjkav i nedovoljan, film jednostavno ne uspijeva involvirati publiku u zbivanje i izvuci najbolje iz jedne ovako realno-nesvakidašnje situacije koja se stvarno može dogoditi svakome, i ne postavlja prava pitanja nego žanrovski bježi iz "trake u traku" ocito podilazeci producenstkim željama. Ono što je dobro u filmu jest gluma svih protagonista koji su maksimalno uživljeni u ono što izgovaraju i karaktere koje tumace, ali jednostavno nemaju valjanu podršku u scenariju koji svako malo bježi u sfere nepotrebnog i klišejiziranog. Ne znam zašto je i kako ovaj film dospio u naša kina, gledajuci na cinjenicu da je krahirao kako kreativno tako i financijski, i dojma sam da je trebao završiti ravno na DVD, koji mu je idealno stanište. Što je najgore, realno gledajuci, radi se o lošem, ili bolje kazati nedovoljnom ostvarenju, koji nije dosadan, i prodje jako brzo, samo što nakon odgledanog vi uopce niste sigurni što ste gledali, i zbog toga ga instant zaboravite nakon odgledanog. Sve u svemu jedno B ostvarenje koje ce ostaviti mrlju na karijerama svih koji su sudjelovali u njemu, a koji je idealan ako baš nemate šta drugo staviti u svoje reprodukcijske uredjaje, dok definitivno nije vrijedan vaših 30 kuna, pa tako ni platna, u našim kino dvoranama.

Read more »

A WALK AMONG THE TOMBSTONES

Liama Neesona je nakon blockbusterskog "posta" u karijeri(K-19, KINSEY, KRALJESTVO NEBESKO), ponovno na pijedestal podignuo neocekivni hit 96 SATI(TAKEN), koji je naizgled jednostavnu i vec vidjenu premisu, predstavio u jednom skroz drugom, ili bolje kazano cool ruhu, koji je inace uglavnom dramskog glumca, stavio na akcijski tron, koji mu je tada donio angažmane u uglavnom slicno nastrojenim ostvarenjima, koja su više(OPSTANAK, NON-STOP)-manje(UNKNOWN) ostvarila dobru financijsku prodju u svjetskoj distribuciji.
Njegov poslijedni film koji je ugledao "svijetla" kino dvorana je triler drama ŠETNJA MEDJU GROBOVIMA(A WALK AMONG THE TOMBSTONES) koja je imala mlak odaziv publike u americkim kinima što je uzrocno poslijedicno doprinjelo i ogranicenu distribuciju u ostatku svijeta.
Film prati bivšeg policajca, sada ilegalnog privatnog istražitelja Matt Scuddera(Liam Neeson) kojeg narko karteli zaposle kako bi pronašao odgovorne za smrt jedne od njihovih žena. Kako se istraga nastavlja, tako i sve više nevinih clanova obitelji narko kartela bivaju oteti i ubijeni.
Film je ekranizacija bestsellera Lawrenca Blocka, koji je za vrijeme radnje odabrao New York 90ih i tako podosta otežao posao redatelju Scottu Franku, koji je istini za volju veoma dobro scenografski prikazao tu zanimljivu eru, što je zapravo i najbolji dio filma. Ostatak, blago kazano ne drži vodu baš. Od nategnutog scenarija, preko rupa u istome, film tijekom cijelog svog trajanja "vozi" u nekakvoj drugoj brzini, što stvara zamor i repetativnost, da ne spominjem naivno uvodjenje ponekih likova u scenarij, samo da bi se obogatilo realno kratko trajanje filma. Liam Neeson vec neko vrijeme igra jednog te istog lika i kao takav ne nudi ništa novo, osim naravno neprikosnovene karizme koju mu ni loši scenariji ne mogu oteti. Ostatak glumacke postave je blago kazno preglumljen i klišejiziran i nema neki veci impakt na cijelokupno ostvarenje. Režija je isprekidana i neinventivna, dok je svaki pokušaj noir atmosfere upropašten besmislenim dijalozima koji se protežu kroz cijeli film, a da ne govorim o klišejiziranom finalu u kojemu je trebala kulminirati sva ta napetost koja nije propisno nabijena, cemu je rezultat bila totalna indifirentnost publike za sudbine glavnih likova.
Sve u svemu jedna loše egzekutirana krimi-misterija s elementima drame od strane redatelja(THE LOOKOUT) i scenarista(SPECIJALNI IZVJEŠTAJ, MARLEY I JA, WOLVERINE) Scotta Franka, koji za sve svoje pogreške, moze naci "objašnjenja" u remek djelima Davida Finchera poput ZODIJAKA, SEDAM ili cak i svjeze NESTALE.

Read more »

DRACULA UNTOLD

Kada se osjeti ugrožen od strane Turaka, princ Transilvanije Vlad Tepes(Luke Evans) otidje potražiti pomoc u Krezubu planinu, gdje je mjesecima ranije zatekao nadnaravnu moc. Tamo ostvaruje dogovor s vragovim slijedbenikom koji mu podari izvanredne moci, ali i kletvu, koja ce se ostvariti ako u slijedeca tri dana popije krv ljudske osobe. Tijekom ta tri dana, Vlad ce morati da vodi bitku na dvije fronte, prvu s mnogobrojnim Turcima, i drugu puno opasniju i težu, sa samim sobom. 
Vracanje prica na pocetak, nije ništa novo u pokušajima da se revitalizira poneki mitski (anti)junak. Upravo je to slucaj i s recentnim DRAKULA: NEISPRICANA PRICA(DRACULA UNTOLD), iza koje su stala dva velika studija, Universal i Legendary, i odobrili mu solidan budget od 70 miliona dolara. Upravo to vracanje price na pocetak se pokazalo kao slizak teren na kojem se scenaristi Matt Sazama i Burk Sharpless(scenaristicki dugometrazni prvijenac), kao i redatelj Gary Shore(redateljski dugometrazni prvijenac) nisu baš najbolje snašli. Naime, baziranje jedne ovako nadnaravne price u nekakvoj stvarnosti, funkcionira, kada se totalno prione realnosti svega što se gleda, no u recentnom ostvarenju, htjelo se zadovoljiti široki dijapazon publike, tako što ce se realnoj bazi, umetnuti nadnaravni momenti. Vidljivo je kroz montažu da su producenti umješali svoj prste, i film zaista ima brz tempo,  ali opet nedovoljno brz da se ne primjete ogromne rupe u scenariju, ili loše sprovodjenje cijelokupne ideje filma do kraja. Od polaganog, "povijesno-viteškog" starta, film nakon inicijacije Drakule krece kao rollercoaster u seriju specijalnih efekata i besmislenih akcijskih scena, od kojih moram priznati ima par cisto vizualno gledajuci, jako potentnih, no opet nedovoljno da se pokrije totalna klišejiziranost i infantilnost u zadnjoj trecini filma. Gluma je solidna, no opet plošna, ponajviše zbog na trenutke smiješnog dijaloga koji jednostavno, htjeli mi, ne htjeli, bode uši, i glumci, iako vizualno i verbalno adekvatni, nisu bili u stanju odraditi bolji posao. Film je završio s svojevrsnim "otvorenim svršetkom" što sugerira potencijalni nastavak, no s druge strane utržio je nekakvih 30ak milijuna na maticnom tlu, što i nije nekakav preveliki uspjeh, i zbog toga ce o sudbini potencijalne DRAKULE 2 odlucivati svjetska distribucija, koja i u prošlosti nije bila veliki obožavatelj ovog mracnog antijunaka. Sve u svemu, jedno ispodprosjecno ostvarenje, koje ima zahvalan pocetni sinopsis, ali kako se prica odmotava, sve više dobijemo pravu ideju, koja je kao i uvijek bazirana na zgrtanju love, i kao takva ne nudi ništa novo, i nije vrijedna vaših tridesetak kuna u kinima. Što je cudno za jedan ovako vizualan spektakl, mozete ga, bez greške, pogledati u malo boljoj kvaliteti na vašim kucnim reprodukcijskim uredjajima.

Read more »

IF I STAY

AKO OSTANEM(IF I STAY) je ekranizacija laganog za citanje i nadasve kratkog bestseller romana Gayle Forman, koji je stekao salve fanova, ponajvise zbog pomalo umjetnicko-tužnog tona, koji se prožima kroz citavu knjigu pa tako i film. Glavna uloga, nadarene violoncelistice Mie Hall, koja nakon prometne sesrece napusti svoje tijelo i prolazi najneobicnije trenutke svog života, kako trenutnog tako i onog retrospektivnog(skužiti ce te na što mislim kad odgledate film), je dodijeljena vec etabliranoj mladoj zvijezdi Chloe Grace Moretz(KICK ASS, CARRIE), koja je ako se mene blago kazano preglumljena u svakoj ulozi i pomalo nezasluženo održava svoj zvjezdani status. Film je 20ak minuta predug, i sve one karakteristike koje krasu knjigu, narocito lepršavost i sažetost, nisu ispoštovane u knjizi, koja je ocito htjela biti nešto više nego što stvarno jest. Ne pomaže ni Moretz u glavnoj ulozi koja jednostavno ne predocava sve te dogadjaje i emocije koje joj se dešavaju, a koje su blago kazano potresne. Ostatak glumacke postave je obavio solidan, ili bolje kazano adekvatan posao i oni su zapravo najbolji dio filma, narocito Mireille Enos(SABOTAŽA, SVJETSKI RAT Z), koja tumaci majku, koja je svoju ulogu izblanasirala do savršenstva, i naprosto je šteta što nema više filmskog vremena u filmu. Ono što takodjer nije loša stvar, nije zasluga neiskusnog redatelja R. J Culera, a ta "stvar" je glazba u filmu, za cije bravure moramo zahvaliti velikanima poput Bacha ili Mozarta, koji krase skoro citav soundtrack, na našu veliku radost. Iako predug i donekle cak i naporan, film je ocito prošao kroz zahtjevno-nezahtjevne producenstske montažne škare, i na trenutke prebrzo i nekohezno prelazi iz jedne scene u drugu, što na trenutke podsjeca na nekakvu nižerazrednu bolnicku seriju. Sve u svemu jedan pokušaj kopije THE FAULT IN OUR STARS, koji nije uspio doci ni do koljena doticnom ostvarenju, i kao takav, ne samo da je brzo zaboravljiv, jer bi to sugeriralo da je više nego gledljiv, nego pri samom kraju postane pretenciozno naporan i kao takav jedva gledljiv i može se preporuciti iskljucivo najzagriženijim fanovima istoimenog knjiškog predloška. Pogledati ako bas morate u trenucima kad niste odvec zahtijevni, u suprotnom, mogli bi se debelo razocarati.

Read more »

HERCULES

Redatelj Brett Ratner u Hollywoodski kuloarima slovi kao producentski podoban redatelj, koji ce zadovoljiti njihovu potrebu za eksploatacijskom zaradom, a da pritom ne isporuci totalno smece od filma. No, nakon uspješnica poput (zasad)trilogije GAS DO DASKE, CRVENI ZMAJ pa tada i X-MEN: LAST STAND(film je ipak zaradio masu love u svijetskoj distribuciji), usredotocio se vise na producentski posao s tek pokojim izletom u redateljski, koji nije urodio bas nekim kvalitetno-financijskim plodom(citaj VELIKA KRADJA NEBODERA). To nas je dovelo do recentnog ostvarenja i Ratnerovog poslijednjeg uradka, HERKULA(HERCULES), koji se, ako se mene pita, totalno krivo reklamirao i promovirao putem trailera. Naime, kad pogledate trailer, vidjeti ce te mnoštvo CGI nepostojecih bica i cudovista koji su sugerirali sword i fantasy spektakl, dok se realno radi o prici baziranoj na realnosti. Kad pogledate film, shvatiti ce te da su te scene troglace zmije, divovskog lava i sl. zapravo plod mašte jednog od likova filma, koji je putem tih dogodovština stvarao mit o Herkulu koji je veci od zivota samog. Kako film ide dalje, takvu demagogiju raspiruje i sam Herkul sugerirajuci kako su sve te bitke bile puno suptilnije, ali je u svrhu stvaranja mita odlucio sudjelovati u njima. Film prati Herkula(Dwayne Johnson) i njegovu "veselu družinu" u trenutku kad prihvacaju njihov zadnji placenicki posao, kojim bi trebali rijesiti svoju financijsku buducnost. Angazirao ih je Lord Cotys(John Hurt) u nadi da ce uspijeti otjerati pleme predvodjeno Rhesusom(Tobias Santelman) koje na silu želi preuzeti citavo kraljevstvo.
Poprilicno štura prica ima jedan zanimljvi twist, kojeg zbog svrsihodnosti gledanja necu odavati, i upravo je to najbolji dio filma. Mana je tu dosta, od poprilicno naivne glume citave postave, preko pomalo infantilnih akcijskih sekvenci, film ne uspijeva napraviti pravi balans izmedju spektakla i nekakve potentne price zbog koje ce te suosjecati s protagonistima. Naime, i precesto filmasi žrtvuju sadržaj zbog nekakvog neocekivanog twista, i upravo je to slucaj s ovim filmom, koji je zanemario jedan citav spektar potrebnog filmskog sadržaja kao što su dijalog i emocije, kojih u filmu ili nema, ili su plošne i naivne. Skup spektakl od preko 100 milijuna i nije baš vidljiv u svakom kadru, i poprilicno se igralo na kartu freneticne montaže koja nije bas uvijek uspijela sakriti nedostatak imaginacije i ideje u scenografskom i redateljskom odjelu, koji je tijekom filma i više nego ocit. S ovim napisanim izgleda kao da se radi o totalnoj katastrofi od filma, što HERKUL naravno nije, gledljiv je, na trenutke zabavan s jednom stvarno dobrom, inteligentnom misli, ali to je stvarno premalo za jedan ovako ambiciozan projekt koji pokriva pricu o covjeku vecem o života samog. Pogledati, bolji je od LEGENDE O HERKULU Rennya Harlina, necete se razocarati i okarakterizirati gledanje ovog filma kao gubitak vremena, ali ga se necete ni dugo sjecati nakon odgledanog. Onima kojima su traileri sugerirali "totalnu izmišljotinu" baziranu na fantasy žanur, odgovaram kako su to samo lukavi montažni trikovi i totalno žanrovsko navodjenje na krivu stranu, naime, film, scenaristicki ima cvrstu bazu u realnosti no ne i u povijesnim cinjenicama(nesto slicno kao i poslijednji KRALJ ARTUR).

Read more »

THE ZERO THEOREM

Moram prvo napomenuti kako sam veliki obozavatelj lika i djela Terry Gilliama, jednog od Pythonovaca, koji je uspio izgraditi upecatljivu i prepoznatljivu redateljsku karijeru. Od kultnog BRAZILA, preko dramski karakterno upecatljivog KRALJA RIBARA, pa do ingenioznog 12 MAJMUNA, da bi na kraju došli do njegovog poslijednjeg nezaboravnog filma i pomalo kontroverznog STRAHA I PRIJEZIRA U LAS VEGASA, koji je podijelio i kritiku publiku, što je naravno, ako se mene pita hvalevrijedna stvar. No kako STRAH I PRIJEZIR U LAS VEGASU datira iz 1998 godine, ne mogu a da ne primjetim, kako od tad pa do danas, Gilliam nije ostavio neki veci filmski trag. Bilo je tu svega, od bajkovite visoko budgetirane(da ne kažem komercijalne) BRACE GRIMM, preko popljuvanog TIDELANDA, pa sve do diskutabilnog i mukotrpnog IMAGINARIJUMA DR. PARNASSUSA, Gilliam nikako nije uspio pogoditi onu žicu, koju je imao u starijim ostvarenjima, a koja su mu priskrbili kultni status, zato kad je najavio da snima novi egzistencijalni sf, s dvostrukim Oscarovcom Christophom Waltzom u glavnoj ulozi, apetiti publike željnje neceg novog su porasli, no nazalost, neopravdano. Naime, recentno ostvarenje, THE ZERO THEOREM, iako ambiciozno, ne uspijeva do kraja ukomponirati sve ono sto je scenarist htio kazati, nego pomalo Gilliamovski, na silu, minimalizmom, nakrivljenom kamerom i velikim dijapazonom boja, pokusava prekriti nedostatak prave fluidne, narativne i potentne filmske price. Ima tu svega, od crnih rupa, egzistencijalnih dijaloga i monologa, korporativne espijunaže, nebuloznih likova, sf teorija, pokusavanja otljucavanja misterije smisla života i vjerovali ili ne jos mnoštva toga, i to je upravo najveci problem. Naime, previse je tu tema i žanrova, koji izgledaju kako su nagomilani u taj jedan set u nekakvoj "Gotham Schumacherovoj crkvi", da bi to sve skupa dobilo neki ozbiljniji, eminentniji i filozofski nastrojeni ton. Gluma Waltza(NEMILOSRDNI GADOVI, ODBJEGLI DJANGO) odgovara cijelokupnoj atmosferi, no problem jest što atmosfera ne odgovara scenariju, a scenarij temama koje pokriva, tako da u konacnici sve to skupa izgleda malcice nategnuto i izkarikirano, da bi zadovoljilo publiku željnu neceg svjezeg, novog i revolucionarnog, na što se naravno poziva Gilliam. Sve u svemu donekle, na momente gledljivo ostvarenje koje je dobro samo u ponekim dijalozima i monolozima, ili bolje kazano idejama šturo opisanim u pojedinim recenicama i kao takav, ne bas vrijedan vase vece pažnje, ali siguran sam, da ce upravo pojedine od tih spomenutih recenica, ostaviti dovoljan impakt na vasu psihu, da ga okarkterizirate kao ostvarenje koje nije "potrošilo" vaše dragocijeno vrijeme na ovom trecem kamencicu od Sunca.

Read more »

DELIVER US FROM EVIL

Projekt IZBAVI NAS OD ZLA(DELIVER US FROM EVIL) je zapravo trebao biti veoma jednostavna i lukrativna jednadjba. Naime, film je baziran prema istinitim dogadjajima, što je uvijek privlacna stvar. Za redateljsku stolicu je sjeo veoma potentan suspense redatelj Scott Derrickson koji potpisuje jedne od boljih horora u ovom desetljecu, EGZORCIZAM EMILY ROSE i SINISTER, dok je producentsku odgovornost preuzeo provjereni hitmejker Jerry Bruckhaimer(PIRATI S KARIBA, NESTALI ZA 60 SEKUNDI, ZLOCESTI DECKI, TOP GUN..). No, stvari su krenule malcice nizbrdo. Naime, film ne samo da je dozivio blago kazano mlake kritike, nego je flopirao na maticnom trzistu sto mu je podosta obiljezilo i svijetsku distribuciju na kojoj ce se pokušati financijski izvuci, no sve u svemu nedovoljno da se okarakterizira kao uspjesan projekt. Film prati narednika Sarchia(Eric Bana) koji slucajno nabasa na seriju naizgled nepovezanih slucajeva, koji se kao puzzle pomalo slazu u jednu puno vecu, povezanu, eminentniju pricu, koja ce izvuci davno zakopane stvari na vidjelo. Zbog nadnaravno-vjerske prirode, slucaju se pridruzi i jezuitski svecenik Mendoza(Edgar Ramirez) cija ce diskutabilna proslost pomoci i odmoci u rijesavanju slucaja. Žanrovski markiran kao horor-triler, film se na neki nacin pribilježio u klasu kultnog filma SEDAM, ciju je zagasitu, kišovitu atmosferu, ukombiniranu s vjerskom podlogom pokušao kopirati, no, ocekivano, nije uspio. Naime, Derrickson je prvenstveno majstor horora, i to pokazuje i u ovom filmu s njegovim sad vec prepoznatljivim motivima interijera, djece, igracaka, iz kojih uspijeva izvuci maksimum, no problem je, metaforicki i doslovno, kad izadje "na ulicu", jer tada se od njega ocekuje nakakva intrigantna, potentna dijaloska i trilericna napetost, koju on u ovom filmu, jednostavno ne uspijeva stvoriti. Ne pomazu mu bas ni glumacka postava, koja dijeluje ili preglumljeno(skoro svi sporedni likovi) ili nezainteresirano(Eric Bana, Ramirez) i samim tim, u ono malo relevantnog dijaloga, ne uspijevaju stvoriti suosjecanje i brigu publike za njihove "neizvjesne" sudbine . Sve u svemu jedan gledljiv, no neinspiritivan i scenaristicki manjkav film, koji zahtijevnom žanru trilera i izlizanom žanru horora nije donio nikakve novitete, dok je producentski uvjetovana montaža i ispodprosjecna gluma sugestija uvjetovanih producentskih zahtijeva, koji precesto unakaze bazicnu ideju redatelja. Ništa, možda bi trebalo vidjeti redateljevu duzu verziju po izlasku na DVDu, ali mislim da bi se krajnja ocjena popela za najviše pola zvijezdice, ovako, brzo zaboravljiv film kojeg komodno mozete pogledati i na svojim malim-velikim ekranima, 30 kuna u kinu, je za njega ipak previše!

Read more »

THAT AWKWARD MOMENT

Iako nekoc jedan od najpopularnijih i najlukrativnijih žanrova, romanticna komedija je dozivila svoje crne dane, u kojima jedino gdjekod ispliva na površinu koja hard core komedija "R" predikata, koju pohrlu gledati uglavnom infantilci željni zahodskog humora. Spominjem tu cinjenicu na pocetku recenzije jer je Zac Efron(SUSJEDI, HIGH SCHOOL MUSICAL) trebao biti nekakvi predstavnik tih skoro pa izumrlih žanrova i kombinacije tih dvaju žanrova žanra, silno se pokušavajuci profilirati i dokazati kao umjetnik sposoban interpretirati siroki dijapazon emocija.
U recentnom ostvarenju, TAJ NEUGODAN TRENUTAK KAD..(THAT AWKWARD MOMENT) Efron nije samo jedan od glavnih glumaca, nego na sebe preuzima i producentsku ulogu, što znaci da je vidio veliki uspjeh citajuci scenarij. A scenarij i rezija su djelo pomalo neiskusnog Tom Gormicana, koji producentski potpisuje samo ocajno okarakterizirani FILM 43 i to mu je zapravo jedina relevantna referenca.
Recentno ostvarenje prati trojicu vise manje uspjesnih, zgodnih prijatelja(Efron, Michael B. Jordan, Miles Teller) koji se, nakon sto jednog od njih prevari žena, zavjetuju kako se neko vrijeme nece upuštati u ozbiljne veze, nego samo zabavljati bez ikakvih obaveza. No nekako bas u to vrijeme sva trojica upoznaju cure koje ih ne ispunjavaju samo fizicki, nego i malo vise. Ne zeleci jedan drugome kazati kako su prekrsili zavjet, dovode sebe u mnostvo neugodnih i nezgodnih situacija.
Moram priznati da nije film cak toliko ni los koliko ga je kritika osudila a publika ignorirala u kinima, i tijekom svog trajanja rijetko odlazi u domenu dosadnosti, dok je  scenaristicna repetativnost najveca boljka filma. Naime, ne mogu niti priblizno opisati koliko filmskog trajanja filma ode na rijec "idiot" u vise ili manje slicnim "duhovitim dosjetkama" baziranima na toj rijeci. Upravo je na tim "duhovitim dosjetakama", ili bolje kazano na pokusaju da bude humoristican redatelj/scenarist Gormican izgubio ozbiljniju publiku, i žrtvovao cijelu jednu nelosu ideju i podosta pametnih dijaloga i scena zbog tih detalja. Jednostavno je s nekim "Hangover" dosjetkama i macho dijalogom htio kupiti ciljanu publiku, a podredjivanje scenarija zbog jedne demografske skupine samo rijetko ulodi plodom(OLD SCHOOL, HANGOVER). Nemomogucnost odlucivanja kojim zanrom zeli krenuti, i balansiranjem izmedju komedije i romantike, je dovelo do situacije da recentno ostvarenje bude relevantno samo u ponekim dijelovima, dok jako brzo, nemilom kolicinom isforsiranog humora, biva upropasteno i to je zapravo najveca boljka filma. Kemija izmedju glumaca je vise nego solidna i mislim da vam sve u svemu nece biti zamorno gledajuci film, dok ce te ga realno jako brzo zaboraviti nakon odlgedanog. Mlako, nedoreceno, ali gledljivo i podnosljivo su karakteristike koje najbolje ocrtavaju ovaj film. TAJ NEUGODNI TRENUTAK.. kad gledatelj shvati da je redatelj na krivi nacin pomijesao žanrove..

Read more »

TWO FACES OF JANUARY

Radnja filma DVA LICA SIJECNJA(TWO FACES OF JANUARY) se odvija 1962 godine u Grckoj, i prati dvoje supružnika, Chestera(Viggo Mortensen) i Colette(Kirsten Dunst) kako uživaju u blagodatima te države. Simultano, radnja prati i inteligentnog vodica/prevaranta Rydala(Oscar Isaac) koji pokrada i šarmira turiste gdje god stigne, ali uglavnom za sitnu lovu. Kad se njihovi putevi isprepletu, doznati ce i jedna i druga strana da stvari nisu baš kako se na prvi pogled doimaju, i biti ce prisiljeni provesti podosta vremena u bijegu kroz poznatije i one manje poznate dijelove Grcke.
Recentno ostvarenje, iako s odlicnim pedigreom, gdje su producenti zaslutni za DAMA, DECKO, KRALJ, ŠPIJUN, autor je napisao TALENTIRANI GOSPODIN RIPLEY a scenarist potpisuje vrlo dobru VOŽNJU, jednostavno nisu napravili najbolji odabir, kad su redateljsku palicu dodijelili Hossein Amini, koji iako dobar kao scenarist(VOŽNJA, SNJEGULJICA I LOVAC) jednostavno nema dovoljno iskustva i talenta da zadrži ovaj prilicno šturi sinopsis u domeni napetog i uzbudljivog u 96 minuta trajanja. Ima tu i previše praznog hoda, koji iako u nekim filmovima karakterizira ili barem pejsažno oduševljava, ovdje djeluje potpuno izgubljeno i neadekvatno, da ne kažem besmisleno. Neujednacenost karakterizacije likova ovog ljubavnog trokuta je doprinjela i neujednacenoj afekciji prema citavom zbivanju, do te granice da vas zaista i nije briga za sudbine ovih protagonista, ili bolje kazano antagonista. Kamera je mirna i pregledna, dok je atmosfera uzavrele Grcke fino iznijansirana na ekranu, sto je zapravo jedina dobra stvar uz solidnu glumu Mortensena(GOSPODAR PRSTENOVA, EASTERN PROMISES), dok su Dunst(SPIDER-MAN 1,2,3) i Isaac totalno promaseni kao nekakav kamen spoticanja oko cega se radnja trebala razviti iznad okvira trilera i dobiti tragicno romantican tonus. Sve u svemu jedno gledljivo, ali totalno nebitno i nezanimljivo ostvarenje, koju svoju sterilnost i nedostatak razrade scenarija i likova, nastoji zakamuflirati s pametno odabranim atmosfericnim lokacijama, zgodnom kostimografijom i donekle zanimljivim zapletom, koji je nazalost totalno izignoriran od sredine, prema kraju filma, steta, jer on se cinio nekako najzanimljivijim.

Read more »

FADING GIGOLO

Moram priznati da nisam baš pratio redateljsku karijeru inace poznatog karakternog glumca John Torturra(TAJNI PROZOR, TRANFORMERS, TKO JE OVDJE LUD), koji je evo s recentnim U TROJE S ŽIGOLOM(FADING GIGOLO) upisao peti redateljski projekt(MAC, ILLUMINATA, ROMANCE AND CIGARETTES, PASSIONE), dok mu je šesti, RIO, EU TE AMO u postprodukcijskoj fazi. Osim što je režirao U TROJE S ŽIGOLOM, i sam scenarij je njegova originalna ideja, što je analizirajuci s angažiranjem Woodya Allena(BLUE JASMINE) kao jednog od glumaca u njegovom filmu, podosta slicno s modusom operandi tog redateljskog velikana.
Film prati Fioravantea(John Torturro), koji se na nagovor svog prijatelja Murraya(Woody Allen), odluci poceti baviti najstarijim zanatom na svijetu. Prva "žrtva" će mu biti Murrayeva dermatologinja(Sharon Stone), koja zadovoljna s pruženom uslugom predlaže svojoj prijateljici Selimi(Sofia Vergara) menage a trois, na što ova pristane s velikim entuzijazmom, jer Fioravante nije lijep, nego je muževan i adekvatnih proporcija. U isto vrijeme Murray upoznaje mladu židovku Avigal, koju nakon nekog vremena upozna s Firoavanteom, i njih dvoje zapocinju veoma poseban odnos. No lokalna zidovska zajednica, na celu s cuvarem reda Doviem(Liev Schreiber) ne mogu dopustiti takve odnose, pa se i na pomalo nasilan nacin umiješaju u citav slucaj.
Možda bi najbolji opis ovog filma bio, pomalo dosadnija, neuspjelija kombinacija Woody Allenovskih i Coenovih ostvarenja, gdje Torturro iako narativno polagano i potentno gradi radnju, ne uspjeva to sve skupa povezati nekakvim zanimljivijim "zacinom". Ono što jest pozitivno jest cinjenica da se nacinom rezije i pomalo artistickim dijalogom, Torturro nije htio pokloniti mainstreemu, nego je ostao dosljedan svom scenariju do kraja. Napisavši to, a pogledajuci cijeli film, možda ne bi bilo toliko ni loše, da se barem malo na trenutke poklonio mainstreemu u uveo neku uzbudjujucu scenu, koja bi cijelo ostvarenje izdigla iz sterilnosti u koju film na trenutke upada. Gluma je jedna od boljih aspekata ovog filma, gdje Torturro napisavši svoj lik točno zna gdje ga traba da odvede u svakom trenutku, i to na veoma suptilan i graciozan nacin, dok je Allen kao i uvijek Allen, svoj na svome, s dijalozima koji mu idealno sjedaju, kao da ih je sam napisao. Sharon Stone i Sofia Vergara pokazuju zavidnu količinu seksipila i u ono malo minutaže koja im je dodijeljena, dok je nekadašnja "bolja" polovica Johnnya Deppa, Vanessa Paradis, totalno kamuflirana kao mlada Židovska udovica, do te granice da je ne bi prepoznao bez njezinih svijetskih poznatih razdvojenih prednjih zubica. Sve u svemu jedno ispodprosjecno ostvarenje, koje balansirajuci izmedju žanrova i opusa, na trenutke gubi viziju vece ideje koju je Torturro imao, ali i kao takav, zbog ponekog dobrog citata, vrijedno gledanja. Mladja generacija bi ga trebala izbjegavati u vecem luku, dok starija i zahtijevnija publika može pronaći neki djelić za sebe u kojem bi se mogla pronaci i koji bi je mogao nasmijati, ali veoma malo, i usudio bi se cak kazati i nedovoljno.

Read more »

THE OTHER WOMAN

OSVETA NA VISOKIM PETAMA(THE OTHER WOMAN) prati zgodnog i bogatog Marka(Nikolaj Coster-Waldau), koji svaki dan prakticki spava s drugom curom. Postoji samo jedan problem, on ima ženu Kate(Leslie Mann), koja živi u totalnom neznanju za cijeli taj njegov drugi život, sve dok joj jednog dana na vrata zakuca još jedna Markova ljubavnica Carly(Cameron Diaz), s kojom isplnanira ultimativan plan, uništiti do temelja Markov život. U tome će im pomoci i treca Markova curka, Amber(Kate Upton), koju su upoznali na jednoj od njihovih "špijunskih misija".
Tipicni chick flick, pomalo neocekivano potpisuje redatelj Nick Cassavetes, od kojeg smo navikli gledati više dramaticno srcedepateljske(BILJEŽNICA, ČUVARICA MOJE SESTRE), nego komicno nastrojene projekte. No, ocito je katastrofalna prodja filma ČUVARICA MOJE SESTRE, ucinila svoje, i Cassavetes je sada primoran raditi što mu se ponudi na stol, s što manje pitanja. To "što manje pitanja" je ono što "krasi" ovi film, koji pomalo neozbiljno i djetinjasti kopira sve moguce romanticne komedije i ne nudi ništa novo u tom žanru. Zapravo dosta vam govori cinjenica da je najzanimljiviji dio filma, Kate Upton u svojem bikini slow motionu, koja zaista imponira seksipilom. Leslie Mann(THIS IS 40) i pogotovo Cameron Diaz(MASKA, CHARLIJEVI ANDJELI), zapravo cak pomalo i metafilmski izruguju sami sebe, osvrceci se na cinjenicu da iako se trude, ne mogu se realno nositi s mladjim ženskim glumicama, pogotovo u domeni privlacnosti. Gluma je pacerska i odradjena skoro sitcomski, do te granice da je karikaturalna, dok je preveliki trud Leslie Mann da glumacki porazi svoje dvije "protivnice" na trenutke iritantan i totalno nepotreban. Zapravo najbolji posao je odradio Nikolaj Coster- Waldau(IGRA PRIJESTOLJA) koji je sa suptilnošcu i ne preglumljavanjem solidno odradio svoj posao, s boljim scenarijem bi to još bilo za ljestvicu više. Nepotrebni i cenzurirani zahodski humor koji nije sproveden do kraja, je ono što prevladava u ovom ostvarenju, koji osim par zanimljivih lokacija, super obućene Cameron Diaz, i super zgodne Kate Upton, zapravo doima poput nekog predugog trailera, za kojeg jedva cekate da završi, osim ako će se već spomenuti bikini slow motion, trajati i trajati i trajati.. Pogledajte ako baš morate, šteta, ima par zanimljivih referenci, koja su totalno scenski izignorirane, zbrzdane i nedorecene, ono ostalo što je loše, se samo dogadja i traje, neprekidno nekih 100 minuta. Samo za velike obožavateljice i obožavatelje SEKS I GRADA 2, ako shvacate što želim kazati.

Read more »

THE LOVE PUNCH

KAD LJUBAV UDARI U GLAVU(THE LOVE PUNCH) prati dvoje ostarjelih bivših supružnika Kate(Emma Thompson) i Richarda(Pierce Brosnan), koje život opet neocekivano spoji i to u jednoj nesvakidašnjoj avanturi. Naime Richardovu tvrtku je doticni poduzetnik kupio, pa onda i uništio, ostavljajuci njega, zaposlenike i cijelu obitelj doslovce bez prebijene pare. Upravo to je bila motivacija da ovo dvoje bivših supružnika krenu u lov na skupocijeni dijamant, kojega je taj beskrupulozni poduzetnik kupio svojoj mladoj zarućnici. U tom pothvatu ce im pomoci dugogodišnji prijatelji Jerry(Timothy Spall) i Penelope(Celie Imrie) koji nisu baš svakidašnje individue.
Pomalo pacerski projekt, ciji je cilj bio onako laganini, opušteno, s par neloših fora, ali vidljivo jeftino, se uvuci u srca starije generacije, koja je i sama po sebi pomalo izgubljena u bracnim sterilnim odnosima, uglavnom izuzev iznimaka, bez smisla za avanturu, provod, i dobru zabavu. Iako je sam zaplet "pomalo nategnut", zapravo gledajuci objektivnu situaciju oko sebe, shvačam zašto bi ovaj film lako mogao naci mjesta u srcima srednjovjecnih parova, koja će bar u ovih 90 minuta, otkriti kakvu takvu nadu, da i za njih još ima mjesta u ovom uzbudljivom svijetu, i da nisu samo odgajatelji i snabdijevaci djece i unuka, nego osobe prepune života koje mogu još dosta toga pružiti ne samo drugima, nego najvažnije sebi. Što se tice tehnickih aspeketa filma, redatelj Joel Hopkins(LAST CHANCE HARRY) je odradio solidan, no pomalo jednoličan posao, gdje u većem djelu filma omamo osječaj kao da gledamo neki poduži rom.com sitcom. Gluma je kao i uvijek od velikog značanja za ovaj žanr i moram priznati da su Thompsonica(SAVING MR. BANKS) i Brosnan(ZLATNO OKO, SUTRA NIKAD NE UMIRE) producirali vidljivu kemiju, koja iako stereotipna, ima nešto u sebi. No nasmiješniji dio, ili možda bi bilo kazati i najbolji dio filma je kemija, medjuodnos i odlični smisao za trenutak Timothya Spalla(HARRY POTTER I KAMENI PEHAR) i Celie Imrie(DNEVNIK BRIDGET JONES), koji su svojom inspiracijom i vidljivo dobrim raspoloženjem na setu, doprinjeli ocjeni više, ovom realno ispodprosjecnom ostvarenju. Podosta je sugestivan nepostojanje promidjbe, do te mjere da distribucija filma varira i od po nekoliko mjeseci u različitim državama, dok je nedostatak službenog plakata pokazatelj kako su se neke stvari u produkciji izgubile u prijevodu. No ništa za to, stereotip i ništa novo - DA, ali kemija medju glumcima vidljiva i potentna, dok sam se na glas sigurno nasmijao 10ak puta, ponajviše zahvaljujuci već spomenutom dvojcu. Pogledajte, necete se dosadjivati, no jako će te brzo zaboraviti, izuzev barem jedne dobre fore, što nije baš toliko strašna stvar.

Read more »

TRANSCENDENCE

Možda zvuči pomalo nevjerovatno, no Johnny Depp će ubrzo morati pronaći drugog agenta, ako u skorije vrijeme misli dobivati najbolje scenarije i najpotentnije projekte. Kažem to, jer izuzev četvrtih PIRATA(koji su budimo iskreni "igra na sigurno"), od 2009 godine nije ubo hit. TURIST, PORTORIKANSKE NOĆI, SJENE TAME, USAMLJENI OSVETNIK i recentni UZVIŠENOST ne samo da nisu zadovoljili kreativno-artističke apetite publike i kritike, nego su nakon zbrajanja uloženog i vraćenog, slovili kao ogromni podbačaji, termin za koji se nakon uspjeha filmova poput PIRATA S KARIBA, ALICE U ZEMLJI ČUDESA, SAN ZA ŽIVOTOM J.M BARRIA, SWEENEY TODDA, mislilo da se nikad neće upotrijebiti u istoj rečenici s imenom Johnny Depp, no, život je zafrkana igra, ali on svoga konja(čitaj Jack Sparrowa) za trku uvijek ima, koji će ga u bilo kojem trenutku dovesti na prvo mjesto, mislim na ono na box officu.
Film UZVIŠENOST(TRANSCENDENCE) prati dr. Will Castera(Depp), njegovu suprugu Evelyn(Rebecca Hall) i najboljeg prijatelja Maxa(Paul Bettany) na putu k dostignuću ultimativne tehnološke evolucije, odnosno preseljena cijelokupne svijesti unutar kompjuterskog programa. Nakon što jedna od terorističkih frakcija pokuša ubiti Willa, unoseći mu smrtno opasan toksin u tijelo, Evelyn i Max odluče bez prijašnjih pokusa, napraviti ono o čemu su dotad samo teoretizirali, preseliti Willovu svijest unutar kompjutera, i tako mu prolongirati "život".
Moram priznati jedan veoma ambiciozan projekt dan je u ruke redateljski neiskusnom Wally Pfisteru, inače redovnom snimatelju Christophera Nolana(VITEZ TAME trilogija, INCEPTION), koji je skupa s njim ovjekovječio neke od najboljih scena moderne filmske umjetnosti. Prvo što mi pada na pamet jest "veliki zalogaj" i "neiskustvo", i upravo ta dva termina su rezlutirala pomalo nekohentnom i usudio bi se čak kazati montažno unakaženom finalnom projektu. Zapravo, pomalo čudno, "sporedni" segment filma, romantična drama izmedju Willa i Evelyn, je ostavila najbolji utisak, dok se cijeli spektar potencijalno filozofski egzistencijalne znanstveno-fantastične priče izgubio pomalo u prijevodu, u nedorečenom, do kraja ne ispeglanom scenariju. Tehnički aspekti filma su zahvalni za gledanje i ne nude nikakve eksperimentalne metode od kojih bi vas mogle zaboljeti oči, dok je hvalevrijedna činjenica kako Pfister nije htio digitalno snimati(stara 35ica), ni obraditi film. Gluma je solidna, no pomalo svedena na puku trivijalnost, usred velikih skokova izmedju scena, gdje se izgubilo sve ono što je moglo biti dobro. Nekohentnost, montažni rezovi i prevelika ambicioznost koja se nije uspijela iskontrolirati, su ono što je pokvarilo zanimljivu ideju koja je mogla donjeti toliko pozitivne polemike i žučnih rasprava, ovako, dobili smo samo nekakvu ispodprosječno sklepanu razglednicu, i ostali gladni, zakinuti.. Šteta, mogli smo imati prvi veliki film 2014 godine, ovako, dobili smo samo prvo razočarenje.

Read more »