Monday, May 5, 2014

THE LOVE PUNCH
























KAD LJUBAV UDARI U GLAVU(THE LOVE PUNCH) prati dvoje ostarjelih bivših supružnika Kate(Emma Thompson) i Richarda(Pierce Brosnan), koje život opet neocekivano spoji i to u jednoj nesvakidašnjoj avanturi. Naime Richardovu tvrtku je doticni poduzetnik kupio, pa onda i uništio, ostavljajuci njega, zaposlenike i cijelu obitelj doslovce bez prebijene pare. Upravo to je bila motivacija da ovo dvoje bivših supružnika krenu u lov na skupocijeni dijamant, kojega je taj beskrupulozni poduzetnik kupio svojoj mladoj zarućnici. U tom pothvatu ce im pomoci dugogodišnji prijatelji Jerry(Timothy Spall) i Penelope(Celie Imrie) koji nisu baš svakidašnje individue.
Pomalo pacerski projekt, ciji je cilj bio onako laganini, opušteno, s par neloših fora, ali vidljivo jeftino, se uvuci u srca starije generacije, koja je i sama po sebi pomalo izgubljena u bracnim sterilnim odnosima, uglavnom izuzev iznimaka, bez smisla za avanturu, provod, i dobru zabavu. Iako je sam zaplet "pomalo nategnut", zapravo gledajuci objektivnu situaciju oko sebe, shvačam zašto bi ovaj film lako mogao naci mjesta u srcima srednjovjecnih parova, koja će bar u ovih 90 minuta, otkriti kakvu takvu nadu, da i za njih još ima mjesta u ovom uzbudljivom svijetu, i da nisu samo odgajatelji i snabdijevaci djece i unuka, nego osobe prepune života koje mogu još dosta toga pružiti ne samo drugima, nego najvažnije sebi. Što se tice tehnickih aspeketa filma, redatelj Joel Hopkins(LAST CHANCE HARRY) je odradio solidan, no pomalo jednoličan posao, gdje u većem djelu filma omamo osječaj kao da gledamo neki poduži rom.com sitcom. Gluma je kao i uvijek od velikog značanja za ovaj žanr i moram priznati da su Thompsonica(SAVING MR. BANKS) i Brosnan(ZLATNO OKO, SUTRA NIKAD NE UMIRE) producirali vidljivu kemiju, koja iako stereotipna, ima nešto u sebi. No nasmiješniji dio, ili možda bi bilo kazati i najbolji dio filma je kemija, medjuodnos i odlični smisao za trenutak Timothya Spalla(HARRY POTTER I KAMENI PEHAR) i Celie Imrie(DNEVNIK BRIDGET JONES), koji su svojom inspiracijom i vidljivo dobrim raspoloženjem na setu, doprinjeli ocjeni više, ovom realno ispodprosjecnom ostvarenju. Podosta je sugestivan nepostojanje promidjbe, do te mjere da distribucija filma varira i od po nekoliko mjeseci u različitim državama, dok je nedostatak službenog plakata pokazatelj kako su se neke stvari u produkciji izgubile u prijevodu. No ništa za to, stereotip i ništa novo - DA, ali kemija medju glumcima vidljiva i potentna, dok sam se na glas sigurno nasmijao 10ak puta, ponajviše zahvaljujuci već spomenutom dvojcu. Pogledajte, necete se dosadjivati, no jako će te brzo zaboraviti, izuzev barem jedne dobre fore, što nije baš toliko strašna stvar.

ser
Twitter Delicious Facebook Digg Stumbleupon Favorites More