Tuesday, May 06, 2014
Arnolph
Na službenom draftu američke nogometne lige, menadjer Sonny Weaver(Kevin Costner) ima priliku uzdici ekipu iz pepela, kupnjom potencijalne mlade zvijezde. No Sonny važe tu opciju izmedju još par perspektivnih mladih igrača a i usto vrijeme se hrva s sjecanjem na netom umrlog oca i djevojke Ali(Jennifer Garner) s kojom će dobiti djete. Pritisak je veliki, a vremena malo, lošom procjenom u slijedeca 24 sata, Sonny bi mogao upropastiti, čitavu karijeru, ali i neke privatne odnose.
DAN ODLUKE(DRAFT DAY) je cak pomalo i metafilmskog duha, s obzirom da su nekadašnji hitmejkeri redatelj Ivan Reitman(ISTJERIVAČI DUHOVA, POLICAJAC IZ VRTICA, JUNIOR, DAN OCEVA) i glumac Kevin Costner(PLES S VUKOVIMA, NEDODIRLJIVI) , udružili snage, kako bi zaboravljene karijere uzdigli iz pepela. Prema prvim procjenama, mislim da nece dobiti neki veliki hit 2014 godine, ali se nisu ni osramotili. Jednu poprilicno ambicioznu, no ponajviše americku ideju, ili bolje kazano nacionalnu opsjednutost americkim nogometom, su uspjeli objasniti i uciniti zanimljivom nama europskim gradjanima, do te mjere da ćak postanete i zaintrigirani sa cijelim tim kaosom koji kruži tog "dana drafta", koji je kao praznik njima tamo zapadno. Kao što sam napisao, uspjeli su je približiti i to poprilicno zabavno, ali joj nisu uspjeli dati onaj neki univerzalniji filozofskiji štih, kao što je recimo to učinila IGRA POBIJEDNIKA(MONEYBALL) s Brad Pittom, kojemu je baseball, bio samo oslonac, na koju je predivno sjeo inteligentan scenarij i zanimljivi dijalozi. U recentnom ostvarenju to su više dijalozi na prvu loptu, koji iako zanimljivi i zabavni, nisu na trenutke skroz doradjeni i doimaju se ishitreni i pomalo neozbiljni. Ni Kevin Costner, iako inspiriran, no ponajviše dosljedan svojem minimalisticnom nacinu glumljena, nije Brad Pitt, i dojma sam kako nije u stanju više da nosi neko vece ostvarenje, barem ne glumacki, o režiji bi se već dalo pricati. Ostatak glumacke postave je zapravo najveci problem filma, gdje likovi izgovaraju ozbiljne dijaloge na krajnje neozbiljan, loš nacin, i ruše kredibilitet cijelom filmu, dok Jennifer Garner(DALLAS BUYERS CLUB), Frank Langella(ROBOT I FRANK) i Dennis Leary(CUDESNI SPIDER-MAN) pomalo odmaraju od ozbiljnijih uloga, odradjujući svoje uloge na autopilotu bez previše truda. Redatelj Reitman, se nije mogao odluciti što točno snima, romantiku, sportsku komediju, ili ozbiljnu dramu, i ostao je tamo negdje na zadovoljavajućoj sredini, koja iako zadovoljavajuca i gledljiva, nije pružila sve ono što je mogla i vjerovatno trebala. Sve u svemu jedno gledljivo, zanimljivo ostvarenje, koja na svoju štetu ima za svatkoga ponešto, što uglavnom znaci, kvalitativna podijela po žanrovima i gubljenje cijelokupne ideje, koja bi trebala biti osnovica filma, a ne obrnuto.
Posted in: 
Posts
