Thursday, July 24, 2014
Arnolph
Moram prvo napomenuti kako sam veliki obozavatelj lika i djela Terry Gilliama, jednog od Pythonovaca, koji je uspio izgraditi upecatljivu i prepoznatljivu redateljsku karijeru. Od kultnog BRAZILA, preko dramski karakterno upecatljivog KRALJA RIBARA, pa do ingenioznog 12 MAJMUNA, da bi na kraju došli do njegovog poslijednjeg nezaboravnog filma i pomalo kontroverznog STRAHA I PRIJEZIRA U LAS VEGASA, koji je podijelio i kritiku publiku, što je naravno, ako se mene pita hvalevrijedna stvar. No kako STRAH I PRIJEZIR U LAS VEGASU datira iz 1998 godine, ne mogu a da ne primjetim, kako od tad pa do danas, Gilliam nije ostavio neki veci filmski trag. Bilo je tu svega, od bajkovite visoko budgetirane(da ne kažem komercijalne) BRACE GRIMM, preko popljuvanog TIDELANDA, pa sve do diskutabilnog i mukotrpnog IMAGINARIJUMA DR. PARNASSUSA, Gilliam nikako nije uspio pogoditi onu žicu, koju je imao u starijim ostvarenjima, a koja su mu priskrbili kultni status, zato kad je najavio da snima novi egzistencijalni sf, s dvostrukim Oscarovcom Christophom Waltzom u glavnoj ulozi, apetiti publike željnje neceg novog su porasli, no nazalost, neopravdano. Naime, recentno ostvarenje, THE ZERO THEOREM, iako ambiciozno, ne uspijeva do kraja ukomponirati sve ono sto je scenarist htio kazati, nego pomalo Gilliamovski, na silu, minimalizmom, nakrivljenom kamerom i velikim dijapazonom boja, pokusava prekriti nedostatak prave fluidne, narativne i potentne filmske price. Ima tu svega, od crnih rupa, egzistencijalnih dijaloga i monologa, korporativne espijunaže, nebuloznih likova, sf teorija, pokusavanja otljucavanja misterije smisla života i vjerovali ili ne jos mnoštva toga, i to je upravo najveci problem. Naime, previse je tu tema i žanrova, koji izgledaju kako su nagomilani u taj jedan set u nekakvoj "Gotham Schumacherovoj crkvi", da bi to sve skupa dobilo neki ozbiljniji, eminentniji i filozofski nastrojeni ton. Gluma Waltza(NEMILOSRDNI GADOVI, ODBJEGLI DJANGO) odgovara cijelokupnoj atmosferi, no problem jest što atmosfera ne odgovara scenariju, a scenarij temama koje pokriva, tako da u konacnici sve to skupa izgleda malcice nategnuto i izkarikirano, da bi zadovoljilo publiku željnu neceg svjezeg, novog i revolucionarnog, na što se naravno poziva Gilliam. Sve u svemu donekle, na momente gledljivo ostvarenje koje je dobro samo u ponekim dijalozima i monolozima, ili bolje kazano idejama šturo opisanim u pojedinim recenicama i kao takav, ne bas vrijedan vase vece pažnje, ali siguran sam, da ce upravo pojedine od tih spomenutih recenica, ostaviti dovoljan impakt na vasu psihu, da ga okarkterizirate kao ostvarenje koje nije "potrošilo" vaše dragocijeno vrijeme na ovom trecem kamencicu od Sunca.
Posted in: 
Posts
