Tuesday, April 29, 2014

TRANSCENDENCE


























Možda zvuči pomalo nevjerovatno, no Johnny Depp će ubrzo morati pronaći drugog agenta, ako u skorije vrijeme misli dobivati najbolje scenarije i najpotentnije projekte. Kažem to, jer izuzev četvrtih PIRATA(koji su budimo iskreni "igra na sigurno"), od 2009 godine nije ubo hit. TURIST, PORTORIKANSKE NOĆI, SJENE TAME, USAMLJENI OSVETNIK i recentni UZVIŠENOST ne samo da nisu zadovoljili kreativno-artističke apetite publike i kritike, nego su nakon zbrajanja uloženog i vraćenog, slovili kao ogromni podbačaji, termin za koji se nakon uspjeha filmova poput PIRATA S KARIBA, ALICE U ZEMLJI ČUDESA, SAN ZA ŽIVOTOM J.M BARRIA, SWEENEY TODDA, mislilo da se nikad neće upotrijebiti u istoj rečenici s imenom Johnny Depp, no, život je zafrkana igra, ali on svoga konja(čitaj Jack Sparrowa) za trku uvijek ima, koji će ga u bilo kojem trenutku dovesti na prvo mjesto, mislim na ono na box officu.
Film UZVIŠENOST(TRANSCENDENCE) prati dr. Will Castera(Depp), njegovu suprugu Evelyn(Rebecca Hall) i najboljeg prijatelja Maxa(Paul Bettany) na putu k dostignuću ultimativne tehnološke evolucije, odnosno preseljena cijelokupne svijesti unutar kompjuterskog programa. Nakon što jedna od terorističkih frakcija pokuša ubiti Willa, unoseći mu smrtno opasan toksin u tijelo, Evelyn i Max odluče bez prijašnjih pokusa, napraviti ono o čemu su dotad samo teoretizirali, preseliti Willovu svijest unutar kompjutera, i tako mu prolongirati "život".
Moram priznati jedan veoma ambiciozan projekt dan je u ruke redateljski neiskusnom Wally Pfisteru, inače redovnom snimatelju Christophera Nolana(VITEZ TAME trilogija, INCEPTION), koji je skupa s njim ovjekovječio neke od najboljih scena moderne filmske umjetnosti. Prvo što mi pada na pamet jest "veliki zalogaj" i "neiskustvo", i upravo ta dva termina su rezlutirala pomalo nekohentnom i usudio bi se čak kazati montažno unakaženom finalnom projektu. Zapravo, pomalo čudno, "sporedni" segment filma, romantična drama izmedju Willa i Evelyn, je ostavila najbolji utisak, dok se cijeli spektar potencijalno filozofski egzistencijalne znanstveno-fantastične priče izgubio pomalo u prijevodu, u nedorečenom, do kraja ne ispeglanom scenariju. Tehnički aspekti filma su zahvalni za gledanje i ne nude nikakve eksperimentalne metode od kojih bi vas mogle zaboljeti oči, dok je hvalevrijedna činjenica kako Pfister nije htio digitalno snimati(stara 35ica), ni obraditi film. Gluma je solidna, no pomalo svedena na puku trivijalnost, usred velikih skokova izmedju scena, gdje se izgubilo sve ono što je moglo biti dobro. Nekohentnost, montažni rezovi i prevelika ambicioznost koja se nije uspijela iskontrolirati, su ono što je pokvarilo zanimljivu ideju koja je mogla donjeti toliko pozitivne polemike i žučnih rasprava, ovako, dobili smo samo nekakvu ispodprosječno sklepanu razglednicu, i ostali gladni, zakinuti.. Šteta, mogli smo imati prvi veliki film 2014 godine, ovako, dobili smo samo prvo razočarenje.

ser
Twitter Delicious Facebook Digg Stumbleupon Favorites More