Thursday, April 24, 2014
Arnolph
Mislim da je prva stvar koju bi trebao natuknuti onima koji još nisu gledali film NOA(NOAH) a namjeravaju, jest da je žanrovski totalno krivo prezentiran tijekom svoje promidjbene kampanje, a naročito u trailerima, koji sugeriraju jedan totalno drugačiji film, nego što on stvarno jest. Naime, iako se dosta polemika i kontroverzi stvorilo visa vi sličnosti ovog filma s već dobro poznatim "činjenicama" vezanim za Nou i njegovu arku, morao bi natuknuti kako je film, zapravo ekranizacija originalne novele redatelja Darrena Aronofskog(REKVIJEM ZA SNOVE, CRNI LABUD), kasnije doradjene i isplegane od strane scenarista Aria Handela(FONTANA ŽIVOTA), a ne vjerna interpretacija priče o Noi koja se nalazi u Bibliji. Dakle zaboravite na nekakav realistični povijesni spektakl koji će vam vizualno dočarati dobro poznatu priču, i pripremite se na nešto totalno drugačije, alternativnije i čak bi se usudio kazati znanstvenofantastičnije. Od samog početka, narativno, film ubacuje u petu brzinu i uvodi vas u nekakvu drugačiju prošlost, koja na jedan više fantasy način objašnjava kako stvari zapravo funkcioniraju na ovom trećem kamenčiću od Sunca. Film se nakon toga naglo transformira u klasični constriction-survivor mode na tragu BRODOLOMA ŽIVOTA, da bi u središnjem djelu bio naglo pretvoren u psihološku triler dramu s elementima horora i na samom kraju egzistencijalno i filozofski oplemenjen s pokojim indirektnim savjetom od redatelja i scenarista Aronofskog. Iako žanrovska pluralnost nije baš zahvalna za filmičnost i uvjerljivost, u ovom slučaju, redatelj je veoma potentno spojio sve te "začine" skupa na dovoljno zanimljiv način, koji se, iako na trenutke nategnuti i klišejizirani(zbog zadovoljavanja šire mase), više nego dobro odmotavaju, i nude kristalno čistu misao i ideju, koju je Aranofski htio da iznese svijetu. Ta ideja se sastoji od misli da se kao i uvijek sve svede na dva tako jednostavna "pojma", a to je da postoji dobro i zlo, prikloniti se kojoj momčadi, nije baš samo vaša autonomna odluka, jer htjeli mi ili ne, uvjetovani smo s više životnih faktora, koji nisu baš pojmljivi nama običnim smrtnicima, ali u datom trenutku, mislim da svatko od nas zna ili bolje kazano otkrije, za koju ekipu zapravo "igra". Uz tu esencijalnu misao, Aranofski je lagano insertirao i svoje očito preferiranje vegetarijanstva koje je u nekim scenama i odveć sugestivno prikazao brutalnim scenama mesožerstva i kanibalizma, koje zaista imaju jedan poseban efekt koji vam ostane dugo u sjećanju. No možda i najrealniji osvrt Aranofskog je bio poprilično očito umetnut u likove Noine djece, koja su svaka na svoj način imala drugačiji, a opet isti problem. Taj problem, je bio vezan za seksualnost i prokreaciju, koja je njih, u takvim problmatičnim godinama pogadjala, ograničavala, uvjetovala i definirala, baš kao i što sve nas, iako ne želimo ponekad priznati, pogadja, ograničava, uvjetuje, i ako smo baš sretni, zadovoljava i nadopunjuje i s tim definira u pozitivnom smislu, no kao i u recentnom filmu, nismo svi baš te sreće. Što se tiće tehnički aspekata filma, odradjeni su na više nego solidan način, no pozitivna stvar je što se nije išlo u tolikoj mjeri na vizualni eksterijerni spektakl(ima i toga naravno u središnjici filma), nego više na interijernu psihološku dramu, koja se zbiva, kao u Big Brotheru, unutar četiri "zida", i tako stvara još veći upečatljiviji i eminentniji efekt. Gluma je bila od velikog značaja za cijelokupan dojam, i moram priznati da je Russell Crowe(GLADIJATOR, GENIJALNI UM) još jednom pokazao da je prava glumačka zvijezda s pokrićem, spremna odglumiti bilo koju ulogu bez preglumljivanja, s točno pogodjenim omjerom emocija. Ostatak glumačke postave, izuzev savršeno pogodjenog negativca Ray Winstona(BEOWULF), Jennifer Connoly(GENIJALNI UM), Emma Watson(HARRY POTTER), Logan Lerman(TRI MUŠKETIRA), Anthony Hopkins(KAD JAGANJCI UTIHNU) su više sudjelovali i adekvatno adradili svoj posao, prilogodjavajući se činjenici da su dio jedne veće priče u kojoj su oni samo pijuni. Sve u svemu jedno zanimljivo, drugačije ostvarenje, ili bolje kazano vidjenje jedne dobro poznate teme, koje je realizirano zabavno i gledljivo, dok su jednaka zastupljenost vizualnih poslastica i egzistencijalno filozofskih scena, stvorili kontroverzan efekt, što je naravno uvijek dobra stvar, jer kakav je to konj, oko kojega se ne diže prašina, pa makar ona nekima i previše bola oči.
Posted in: 
Posts
