Thursday, July 10, 2014
Arnolph
Moram priznati da me je prošlogodišnji PAIN AND GAIN ugodno iznenadio, kako vizualno tako i kreativno. Iako se pretjerana i rijetko kad ingeniozna vizualnost ocekuje od redatelja kao sto je Michael Bay(TRANSFORMERS 1,2,3, ZLOCESTI DESKI, HRID, OTOK), kreativnost je ono sto mu je definitivno manjkalo svih ovih godina. Njegov moto je uvijek bio više, jace, skuplje bucnije i to sto ranije u otvaranju filma, dok je PAIN AND GAIN isporucio i vise nego dovoljnu dozu uzbudjenja, cudjenja, humora i morbidnih situacionih eskapada za koje je trebalo hrabrosti i pedigrea. Kada sam cuo da planira svojevrsno osvjeziti pomalo zamarajucu i repetativnu TRANSFORMERS fransizu, zamijenivsi vecinu glumacke postave i vracajuci pricu unatrag, ocekivao sam da ce, na hvalospijevima koje je dobio za PAIN AND GAIN, osvjeziti i vratiti svoje narativno pripovjedacke redateljske metode na pocetak, tako negdje kod ZLOCESTI DECKIJU, no, nazalost, to nije slucaj u recentnom, poslijednjem(dosad), cetvrtom TRANSFORMERS: DOBA IZUMIRANJA. Osim debelo nategnute price koju nije vrijedno niti objasnjavati, jednu preglumljenu postavu je zamijenio s drugom(citaj Wahlbergom) koja je, nazalost, adekvatna glumackom izricaju samih transformera, dok bi se usudio otici cak i korak dalje i kazati kako su sami transformeri imali vise emocija i glumacke sposobnosti i uvjerljivosti nego cijela glumacka postava, pomalo žalosno i usudio bi se kazati i "slucajno metafilmski(da je to bila namjera Baya i glumaca, sto naravno nije)". Iako ovaj put nije zapoceo žustro s pet milijona razbijenih auta, Bay je zapoceo narativno polagano upoznavajuci nas s novim likovima i cak se i samoparodirao u pojedinim dijalozima, no nazalost jako kratko. Kad su jednom krenuli akcija i kaos, do nekakvih 160ak minuti koliko film traje, nisu prestajala. Konfuzne scene transformera u borbi i auto sekvence koje su umetnute samo da bi glavni lik kojeg tumaci Wahlberg mogao ispuniti kvotu minutaže su smijesne do bola, dok je samo na trenutke koreografija borba, sparena s ogromnim budgetom od preko 200 milijuna, urodila plodom i iznjedrila "vauu" efekt kod publike. Svi Bayevi sastojci za uspjeh su u ovom ostvarenju, veliki budget, izražena pikselizirana vizualnost, promidjba amerike kao jedine sile sposobne za rijesavanje problema i "product placement" koji je kao nikad preuzeo jednu od glavnih uloga(citaj Chrysler, Budweiser, Epson..). No, kao i uvijek, Bay, renomirani hitmejker, je opet pogodio zlatnu koku i film vec bilježi enormne zaradjene svote koje ce mu nazalost omoguciti nastavak ove nanovo pokrenute, kreativno bespotrebne franšize, ali ako budemo sretni, mozda i pokoji pogodjeni kreativni kaos kao primjerice PAIN AND GAIN. Sve u svemu, jos jedan nastavak, koji je klon svojim prijašnica, samo umotan u malcice drugaciji.., u stvari izvinjavam se, umotan u isti omot, repetetivan, odvec kolorativan, zamoran, smijesan i infantilan.. no to je ono na sto je Bay i ciljao, i opet pogodio, barem u financijskom aspektu. "Klonovi napadaju!"
Posted in: 
Posts
