Friday, July 18, 2014
Arnolph
Gretta(Keira Knightley) je mlada glazbenica koja je zadnjih par godina provela kao "sidekick" svom popularnijem momku Daveu(Adam Levine), koji osim što je "tukao" turneje, je usput "tucao" i svoju pomocnicu, što je dovelo do prekida veze. Dan(Mark Ruffalo) je glazbeni menadjer/producent i bivši suvlasnik nezavisne diskografske kuce, koji jednog dana pripit završi u baru u kojem je sasvim slucajno i neocekivano za nju samu nastupala Gretta. Uvidjevsi njene kantaautorske sposobnosti, i u nepostojanju alternative, Dan ponudi Gretti mogucnost snimanja albuma, ali na jedan ne baš uobicajeni nacin.
Nadasve zanimljivo ostvarenje je redateljsko i scenaristicko "dijete" John Carneya, koji je vec odusevio kritiku s takodjer glazbenim ostvarenjem JEDNOM(ONCE), dok je s ovim, samo potvrdio svoj besprijekoran glazbeni, ali i redateljski okus. Naime, rijetko kad me je, barem u domeni glazbenog filma, nesto ovako osvojilo kao ovaj film. Od samog pocetka se vec nazire nešto totalno drugacije i s bouqueom, koji se, kako se prica odmotava, samo kvalitativno proširuje i glazbeno obogacuje. Da ne bi mislili kako je jedina "zvijezda" filma soundtrack koji je besprijekoran, scenarij je ispeglan skoro do savrsenstva, i na jedan neklisejizirani nacin, nasmijava, rastuzuje i potice na razmišljanje, što je uvijek hvalevrijedna stvar. Stvarno na više nivoa, dramski, ovaj film funkcionira, dok osudjuje, secira i realisticki ocrtava sve standardne greske nas ljudi kao boraca kroz život, gdje su nam dodijeljene raznorazne uloge, kroz raznorazne etape našeg života i to u tako malo trajanja ovog filma. Gluma je bila od velikog znacaja za jedan ovako tipicno dijaloški film i Knightley(ANA KARENINA) i Ruffalo(AVENGERS, aka Hulk) imaju savršenu kemiju, dok im novopeceni glumac Levine(frontman MAROON 5) solidno parira i uklapa se idealno, kao pomalo "prodana" glazbena zvijezda, što ima upecatljiv metafilmski efekt. Ostatak glumacke podjele je takodjer idealno odabran i ostavlja svoj obol cijelokupnom ostvarenju, dok je lepršava rezija bez puno eksperimentiranja i s fokusom na zvuk i koloritno adekvatnu kameru, pun pogodak. Ne znam koja je tocno ideja vodilja bila redatelju Carneyu, no dojma sam, kao da je u liku Dana vidio sebe, pomalo razocaran mainstreem glazbenom industrijom i prodajom odlicnih autora za "sitnu lovu", htio pokazati i dokazati da i dalje postoje istinski talenti, kojima treba dati šansu i bezuvjetnu podršku, uz samo malo poguravanja koje ce njima samima znaciti nista, a tim izgubljenim i neshvacenim umjetnicima puno, i gdje ce mo, što je najvažnije, profitirati i mi sami, vjerni slušatelji, publika, ljudi, u svim onim životnim trenucima, lošim i dobrim, gdje nam istinski kvalitetna muzika, pomaze da se lakše nosimo s teškim, a jos jace stimuliraju dobre trenutke. Jedan izuzetno kvalitetan film s kvalitetnom muzikom o kvalitetnoj muzici, koji realno ocrtava, bez previše patetike i klišejiziranosti sve naše dramske, romanticne i komicne trenutke, koji cine ovu nepoznanicu zvanu život.
Posted in: 
Posts
