WHIPLASH

Prvo je osvojio "citav" Sundance film festival. Pet nominacija za Oscara(najbolji film, sporedna uloga, adaptirani scenarij, montaža i zvuk) zvuči puno zar ne?! Za RITAM LUDILA(WHIPLASH), ja kažem podrugljujuce premalo. Činjenica da Damien Chazelle, inace redatelj i scenarist filma, nije ostvario nominaciju za najbolju režiju, spada definitivno u jednu od večih Oscarovskih previda u poslijednje vrijeme. Iako možda malo prenapadan, cak bi se usudio kazati i karikiran(ali totalno u svrhu vece poante) u ponekim segmentima, naročito onim gdje Fletcher(J.K. Simmons) verbalno i fizički napada mladu potencijalnu bubnjarsku jazz zvijezdu Andrewa(Miles Teller), film od samog početka pa do odjavne špice, jednostavno anulira sva dogadjanja i misli oko vas, u odvodi vas u jedan skroz drugačiji svijet, svijet za koji možda nitko ne zna ni da postoji, kako metafilmski gledajuci, tako i narativno. Talent, ambicije vece od života, bol, znoj i suze, za necin naizgled i vjerovatno nedostižnim, za nešto na što ce vecina odmahnuti rukom i otici napraviti djete, naci ženu i zapoceti stereotipan život, no ne i ova dva protagonista, oni žele nešto više, oni žele biti zapamčeni, jer nije bitna kvantiteta života, nego kvaliteta, a kvalitetu nije lako postici. Naravno, važan dio ukupnog dojma ovog filma, je bila gluma dvojice glavnih glumaca, koji su možda i metafilmski, imali duel, kako scenaristicki gledajuci, tako i realnija, u borbi za potencijalnu Oscarovsku nominaciju, koju su realno obojica zaslužili, a samo je jedan(J.K. Simmons) ostvario za sporednu ulogu(moram priznati ipak malo bolji od Milesa Tellera). No redatelju Chazellu nije bilo do nominacija i priznanja, i to je vidljivo u svakom kadru, njemu je bilo do toga da postavi pitanja nekon odgledanog, da se svi malo propitamo i oko svog života i svojih aspiracija, no možda mu je najviše bilo do toga, da široj publici približi jazz, kakav prije nisu doživili, u svojoj iskonskoj formi, savršen kakav jest. Zato moj savjet jest, da pogledate ovi film znajuci što manje prije gledanja(da vas tematika nebi odvratila), jer vjerujte, imati će te iskustvo godine, akcijski spektakularan film bez vratolomija, bolna drama i katarza, zapravo najbolje kazano, ŽIVOT!

Read more »

INTO THE WOODS

Moram priznati kako od svih žanrova najmanje preferiram mjuzikl, tako da sam prije odlaska na projekciju filma U ŠUMI(INTO THE WOODS) bio podosta skeptican, iako me recimo LES MISERABLES ugodno iznenadio. Pomogla je i činjenica što je film bio nominiran za podosta kategorija na Zlatnim Globusima, od kojih je ona za najbolju žensku glavnu ulogu u komediji i mjuziklu za Meryl Streep, pa budimo iskreni bila očekivana(stvarno ta žena može glumiti apsolutno sve s nevjerovatnom uvjerljivošću). Upravo mi je ona bila glavna zvijezda vodilja prije odlaska u kino, i koja me nakon odgledanog, moram kazati nije razočarala, dok sam film, pomalo i jest. Nakrcan zvijezdama i zvijezdicama, pozamašnog budgeta i pomalo kopiranog izvrcanja dobro poznatih bajki(citaj MALAFICENT), film jednostavno ne uspijeva uhvatiti pravi narativni tempo, nego nekako uvijek u istoj brzini repetativno predstavlja ovi nekakav novi pogled na dobro poznati bajkoviti svijet. Glazbeni dio je odradjen na visokom nivou, i on stvarno nije problem, problem je što emocije i dogadjanja za vrijeme pjevanja nemaju neku osobitu dušu, niti stvaraju empatiju publike prema likovima, koji blago kazano nisu nešto osobito karakterizirani, što je nažalost značilo površno odradjene uloge bez pedigrea, izuzev Emiliy Blunt koja se odlicno snašla. Vidljivi su nekohentni montažni skokovi što sugeriranje uplitanje producenata u završni proizvod, no možda bi, da budem onako malo i pokvaren, bilo bolje da su se još barem "malo" upleli, jel film zaista pri sam kraj postane 15ak minuta predug i bolno repetativan. Sve u svemu jedno ispodprosjecno ostvarenje koje niti je za djecu, a ni za starije, a koje nadasve "pluta" u drugoj brzini, ne uspijevajuci zbog scenaristicko-redateljske nesposobnosti ubaciti u vecu brzinu i uspješno privesti ovaj "ambiciozan pokušaj" kraju, dok ga jedino glumacke bravure Meryl Streep, Emily Blunt(EDGE OF TOMOROW) i Chrisa Pinea(STAR TREK, JACK RYAN), donekle izvlace iz totalne repetativnosti i zamora materijala. Pogledati ako vas bolja polovica baš nagovori na to, ali bar će te nakon odgledanog imati dobrog povoda za pregovore u vezi "super-protuusluge"!

Read more »

BEGIN AGAIN

Gretta(Keira Knightley) je mlada glazbenica koja je zadnjih par godina provela kao "sidekick" svom popularnijem momku Daveu(Adam Levine), koji osim što je "tukao" turneje, je usput "tucao" i svoju pomocnicu, što je dovelo do prekida veze. Dan(Mark Ruffalo) je glazbeni menadjer/producent i bivši suvlasnik nezavisne diskografske kuce, koji jednog dana pripit završi u baru u kojem je sasvim slucajno i neocekivano za nju samu nastupala Gretta. Uvidjevsi njene kantaautorske sposobnosti, i u nepostojanju alternative, Dan ponudi Gretti mogucnost snimanja albuma, ali na jedan ne baš uobicajeni nacin.
Nadasve zanimljivo ostvarenje je redateljsko i scenaristicko "dijete" John Carneya, koji je vec odusevio kritiku s takodjer glazbenim ostvarenjem JEDNOM(ONCE), dok je s ovim, samo potvrdio svoj besprijekoran glazbeni, ali i redateljski okus. Naime, rijetko kad me je, barem u domeni glazbenog filma, nesto ovako osvojilo kao ovaj film. Od samog pocetka se vec nazire nešto totalno drugacije i s bouqueom, koji se, kako se prica odmotava, samo kvalitativno proširuje i glazbeno obogacuje. Da ne bi mislili kako je jedina "zvijezda" filma soundtrack koji je besprijekoran, scenarij je ispeglan skoro do savrsenstva, i na jedan neklisejizirani nacin, nasmijava, rastuzuje i potice na razmišljanje, što je uvijek hvalevrijedna stvar. Stvarno na više nivoa, dramski, ovaj film funkcionira, dok osudjuje, secira i realisticki ocrtava sve standardne greske nas ljudi kao boraca kroz život, gdje su nam dodijeljene raznorazne uloge, kroz raznorazne etape našeg života i to u tako malo trajanja ovog filma. Gluma je bila od velikog znacaja za jedan ovako tipicno dijaloški film i Knightley(ANA KARENINA) i Ruffalo(AVENGERS, aka Hulk) imaju savršenu kemiju, dok im novopeceni glumac Levine(frontman MAROON 5) solidno parira i uklapa se idealno, kao pomalo "prodana" glazbena zvijezda, što ima upecatljiv metafilmski efekt. Ostatak glumacke podjele je takodjer idealno odabran i ostavlja svoj obol cijelokupnom ostvarenju, dok je lepršava rezija bez puno eksperimentiranja i s fokusom na zvuk i koloritno adekvatnu kameru, pun pogodak. Ne znam koja je tocno ideja vodilja bila redatelju Carneyu, no dojma sam, kao da je u liku Dana vidio sebe, pomalo razocaran mainstreem glazbenom industrijom i prodajom odlicnih autora za "sitnu lovu", htio pokazati i dokazati da i dalje postoje istinski talenti, kojima treba dati šansu i bezuvjetnu podršku, uz samo malo poguravanja koje ce njima samima znaciti nista, a tim izgubljenim i neshvacenim umjetnicima puno, i gdje ce mo, što je najvažnije, profitirati i mi sami, vjerni slušatelji, publika, ljudi, u svim onim životnim trenucima, lošim i dobrim, gdje nam istinski kvalitetna muzika, pomaze da se lakše nosimo s teškim, a jos jace stimuliraju dobre trenutke. Jedan izuzetno kvalitetan film s kvalitetnom muzikom o kvalitetnoj muzici, koji  realno ocrtava, bez previše patetike i klišejiziranosti sve naše dramske, romanticne i komicne trenutke, koji cine ovu nepoznanicu zvanu život.

Read more »

INSIDE LLEWYN DAVIS

U GLAVI LLEWYNA DAVISA(INSIDE LLEWYN DAVIS) prati tjedan dana u životu mladog pjevača(Oscar Isaac) dok obilazi Greenwich Village folk scenu 1961 godine.
Ovako neobično minimalističan projekt si mogu priuštiti samo redatelji kalibra braće Coen(FARGO, NEMA ZEMLJE ZA STARCE, VELIKI LEBOWSKI), kojima producenti predaju kompletno uzde kontrole u ruku, znajući da i od realno nikakvog opipljivog scenarija, stvore Oscarovski materijal, koji kasnije kroz razne Oscarovske revije diljem planete, ostvari više od svog realnog komercijalnog potencijala. To se dogodilo i s ovim recentnim ostvarenjem, samo što nominacije nisu došle u popularno kazano "najvažnijim kategorijama", nego u dvjema "sporednim"(kamera i zvuk), što se odrazilo i na slabiju financijsku zaradu, što je ponajviše rezultat činjenice, da u većini zemalja, nije prikazivan u redovnoj kino distribuciji. Glazba je ono što prevladava u filmu, i zaista sam iznenadjen činjenicom da film nije nominiran u kategoriji najbolje glazbe, ili možda čak i pjesme(ima ih par dobrih). Kamera je zagasito tamno pogodjena, i dočarava unutarnja previranja glavnog lika i cijelog tog underground folk glazbenog svijeta, totalno je zaslužena nominacija u toj kategoriji. Gluma je minimalistična i veoma realno životna, osim možda John Goodmana(ARGO), s čijim su preglumljenim likom Coenovi morali odati počast svim onim njihovim neobičnim osobenjacima u bivšim filmovima, ali ako se mene pita, u ovom filmu, totalno nepotrebno. Ostala glumačka postava, Justin Timberlake(IN TIME), Garrett Hedlung(TRON LEGACY), Carey Mulligan(VELIKI GATSBY) nije imala nešto previše ni materijala, s obzirom na činjenicu da se Oscar Isaac(DRIVE, ROBIN HOOD) u intepretaciji naslovnog Davisa nalazi u doslovno svakoj sceni. Isaac je opravdao očekivanja i iznjeo sav film na svojim pomalo neiskusnim ledjima s suptilnim stilom, koji se vjerovatno od njega i tražio. Film je zapravo punokrvna drama s porukom, koja se odmotava veoma sporo, ali narativno potentno, s nejasnim početkom i krajem koji se isprepleću, no ne na konfuzan način, nego na jedan gospodski i iskusni, u maniri pravih redateljskih majstora. Iako na početku i previše spor i nejasan, film kroz sredinu naglo dramaturški ubacuje u petu brzinu i suptilno, kroz razne dijaloge, secira lik i djelo Davisa, koji nije osoba za zavoliti na prvu, ali koja vas svojim stavom i dosljednošću njegovog bazičnog razmišljanja, osvoji. Naime on vjeruje u glazbu u svom iskonskom kvalitativnom obliku, ne u onom kvantitativnom, gdje plitka glazba za mase, rezultira večom prodajom ploča, time i večom popularnošću i zaradi dotičnog izvodjača, koji u cijelom tom procesu izgubi pravoga sebe, i svoju izvornu ljubav prema glazbi, postajući ljubimac ali i marioneta tih istih masa ljudi, koje mu uvjetuju njegov slijedeći materijal. Ali ne, naš prijatelj Llewyn Davis nije takav tip, i iako u dubini duše zna da to nije produktivno za njega, nastavlja s svojom upornošču koja će ga dovesti na isto mjesto odakle je i počeo, nigdje. Veoma pametno su brača Coen cijelu tu stigmu glazbene industrije i popularnosti zakamuflirali u samo tjedan dana u životu jednog iskonskog osobenjaka koji vjeruje u nešto više od pukog populizma, i koji svoj talent neče tek tako da proda, pa makar to značilo i egzistencijalnu propast. Lijepo je vjerovati da postoje takve osobe, a još je lijepše vidjeti kad netko od "tih" čak i uspije, samo što vjerovatno na svakog tog koji je uspio, njih 20ak vjerovatno ostane izgubljeno u tami neke ulice, bez ikoga i ičega, osim možda pokoje modrice, mamurni i sa svojom gitarom u ruci, na prvoj fronti, boreći se protiv vjetrenjača. Sve u svemu jedno neobično ostvarenje, koje neće biti za svačije nepce, ali čija elementarna poruka, umetnuta u zanimljiv dramski dijalog s ponekim izletom u komediju situacije, pruža i više nego dovoljno da se ovaj film okarakterizira kao iznadprosječno ostvarenje s bouqeom.

Read more »

SEARCHING FOR SUGER MAN

Prije nekakvih mjesec dana ili više sam dobio Facebook poruku, upucenu od dragog prijatelja koja je bila jako kratka i jasna, "pogledaj ovi film - SEARCHING FOR SUGER MAN, ne citaj nista o njemu samo ga pogledaj". Taj dio "ne citaj nista o njemu" se odnosio na moje potencijalno prelistavanje detalja o istome na IMDb, na kojem sam otkrio 3 vazne stvari, prvo - radi se o dokumentarcu, drugo - ima ocjenu 8.1, a trece - osvajac Oscara za najbolji dokumentarni film u 2013 godini. Prvi segment mi nije jedan od omiljenijih, drugi mi je podosta relevantan jer se radi o prosjecnoj ocjeni širokog dijapazona gledateljstva, dok je treci segment mozda jos i najklimaviji s obzirom na promijenjivu volju americke akademije. Iako sam imao najbolju namjeru pogledati recentni film iskljucivo radi nagovora prijatelja i prosjecne ocjene na IMDbu, nisan ga mogao pronaci u sluzbenim videotekama, dok svoje "skidačke" mogučnosti na binarnom kodu niti ne iskušavam, točnije ne želim, nadajuci se tako, doduše utopijski, da rentanjem u videotekama i učestalim boravkom po mračnim atmosferama kino dvorana barem malo pomažem održavanju kino-video tržišta živim. No kao što je malo dobrih djela nesebično, tako moram priznati da je i ova moja mala gesta, jednostavno mi to sve skupa ima neku čar i to je to. No dosta o meni, vratimo se filmu. Dokumentarac prati dvoje ljudi, jednog novinara, drugog draguljara koji oboje gaje ljubav prema istom glazbeniku, kao i pola Južne Afrike doduše, dotičnog Rodrigueza, koji je za vrijeme aparthajda u Južnoj Africi bio svojevrsna revulucionarna ličnost, koja je svojom muzikom pokazala i dokazala ljudima, da se mogu oduprijeti nebuloznim represijama tadašnje vlasti. No, postoji jedan problem, Rodriguez je mrtav, a informacije o njemu su manje od nikakve, ali postoje, u svojevrsnim komadicima kruha koje morate pratiti da bi nasli "put kuci". I upravo tim "komadicima kruha" su krenuli ova dva obožavatelja, koja su odlucila napraviti sve da doznaju pravu istinu, ili tocnije za pocetak barem tko je uopce taj mistični Rodriguez. Daljnu radnju nije svrsihodno odavati zbog jedne od kvaliteta ovog osebujnog dokumentarca a to je polagano kvalitetno odmotavanje price. Bilo je dosta bitno za sam film da je ovaj Rodriguez zaista i talentiran kantaautor, jer soundtrack ovog filma potpisuju njegova dva albuma kojima je oduševljavao Južnoafričke žitelje željne nečeg drugog, posebnijeg, i na sreču svih, pa tako i moje malenkosti, pjesme su veoma dobre i služe kao idealna podloga. Rezija je tipicno dokumentarna uz malo upletanja animirano umetnutih djelova koji su osvježenje i dobro došla tehnika za ovakvu vrstu prepricavanje s glazbenom podlogom u pojedinim djelima. Film je svojevrsna poruka važnosti skromnosti, koja je rijetko prisutna kod umjetnika i svojevrsnih genija, dok je jos vaznija poruka ona da je život jedna zaista predivna pojava u kojoj pokazujete svoju najgluplju stranu ako mislite da zaista znate nešto o njemu i klanjate se ideji da vas ništa više ne može iznenaditi, ovaj film vam poručuje jedno jednostavno, malo, toliko nebitno da je najbitnije - MOŽE. Samo u ljetnom kinu Bačvice u 20:30h.

Read more »

LES MISERABLES

Za LES MISERABLES(JADNIKE) mislim da svatko zna(barem oni koji nisu skidali lektire s interneta). Ekranizacija ovog poznatog romana Victora Hugoa prati "nezasluzenog roba" Jean Valjeana(Hugh Jackman) kojeg kroz 30 godina, u vrijeme pocetka francuske revolucije, neumorno kao pas tragac hvata "pandur" Javert(Russell Crowe). Radnja i vrijeme zbivanja zanimljivi i krasno rezirani nema sta. Ali postoji jedan "problem". Ovaj roman je ekraniziran kao meni osobno najmanje omiljeni filmski zanr-mjuzikl. Iako mi je, recimo, MOULIN ROUGE bio odlican, svi "filmski pokusaji" nakon njega su bili cisti mediokritet( CHICAGO, DEVET i recentni JADNICI). Razlog tomu pronalazim u genijalnosti redatelja MOULIN ROUGEA Baza Luhrmana koji je upotrijebio modernu glazbu(PINK, CHRISTINA AGUILLERA) a ne klasicnu(JADNICI). Klasicna glazba savrseno odgovara kazalistu, i to je kroz ovaj film mislim svima postalo jasno. Imao sam srece da sam gledajuci ovaj film,kraj sebe imao glazbeno obrazovanu osobu pa cu ovu recenziju podijeliti na dva dijela: filmsku i pjevacko-glazbenu. FILMSKA - Tehnicki detalji filma su odlicni i vidi se da je redatelj Tom Hooper(KRALJEV GOVOR), nosen lovorikama Oscara za KRALJEV GOVOR, dobio veliki budget na raspolaganje. Autenticnost i scenografija su bez greske, i to je zapravo najbolji dio filma. Meni je osobno nakon odgledanog bilo zao sto se redatelj odlucio da ovu zahtjevnu radnju ekranizira kao mjuzikl a ne kao recimo ozbiljnu triler dramu jer mislim da bi ostvario veci i bolji efekt, zapravo bolje kazano ozbiljniji, kao sto ova prica i jest. Prvi dio filma je zanimljiviji, mracniji, brzi, jednom rijecju bolji. Dok je drugi nekako spor, pomalo nezanimljiv i predug. Glumacki dio posla je savrseno odradjen i nema greske. Hugh Jackman je u naslovnoj ulozi doslovce BIO Jean Valjean i savrseno facijalno iskazao svaku emociju( nominiran za Oscara ). Russel Crowe je poslovicno dobar i uvjerljiv, jedino mi je znajuci za njegov ego pomalo cudno sto je u zadnje vrijeme poceo birati sporedne uloge( JADNICI, BROKEN CITY ). Anna Hathaway je nominirana za Oscara za sporednu ulogu i njena uloga je granicno sporedna(kazem granicno jer se pojavljuje svega 20ak minuta) ali vam se ureze i mislim da ce  potvrditi Oscara). Ostala ekipa je solidna i veoma gledljiva. PJEVACKO-GLAZBENA - Sto se tice ove druge umjetnosti (pjevanja), moram izdvojiti "egocentricnog" Crowea, koji je pokazao svoje solidne vokalne mogucnosti,osjecaj za sami tijek glazbe,a i dobru ritmicnost. Jackman je glumacki odlicno iznio ulogu jednog od "jadnika", ali zato se, u vokalnom smislu, previse "furao" na ulogu opernog pjevaca, koje mu je donijelo preveliko osciliranje glasa, sto se mozda i nece zamijetiti jer ce vas ponijeti sama gluma. Seyfried i Hathaway su bile dobre, pjevacki uloge su im dobro podijeljene. Ovoga visestrukog Oscarovskog nominenta mozete pogledati u Cinestara i Cineplexxa.

Read more »

LES MISERABLES

         LES MISERABLES(JADNICI) je ekranizacija istoimenog romana Victora Hugoa i prati Jeana, francuza koji se zamjerio krivoj osobi, beskrupuloznome policajcu koji ga posto poto zeli uhvatiti. Ali moram vam napomenit da je ova ekranizacija malo drugacija. Film je zapravo koncipiran kao mjuzikl. Meni osobno je taj zanr mozda i najneomiljeniji jer u velikom broju slucajeva redatelji upadnu u tu tesku zamku(a samo zato sto su htjeli biti originalni(citaj DEVET/CHICAGO). Al eto, valjda novopeceni Oscarovac redatelj KRALJEVOG GOVORA Tom Hooper zna sto radi pa mozda vidimo nesto zanimljivije ili bolje receno populisticnije. Ipak izabrao je trenutnu crem ala crem glumacke elite Hugh Jackmana, Russella Crowa, Anna Hathaway i Amandu Sayfried koji navodno prema prvim kritikama osim sto dobro glume lijepo i pjevaju. Kao sto rekoh prve kritike su dobre. Film je zahtjevan kako scenografijom tako i kostimografijom jer se radnja odvija u 19st. pa predvidjam oscarovske nominacije koje uvijek dignu kino gledanost filma. Ja osobno ga odem pogledati pod 1.-jer gledam sve, a pod 2. zbog dobrih glumaca i zanimljive radnje(pa ne slove JADNICI za nista kao jedan od boljih novela 19 stoljeca). Eto imate priliku da ga relativno brzo vidite i u nasim kinima a to je od 24.01.2013.

Read more »

PITCH PERFECT

Dugo sam odgadjao gledanje trailera za PITCH PERFECT( NA PUTU DO ZVIJEZDA) jer mi je izgledao ko neki losi predvidljivi film za naj naj mladje curice. Al jednog dana nakon sto sam odgledao sve trailere hajde odlucis se da sinjam i njega. Kad ono ugodno iznenadjenje u 2 min. trajanja. I tako ohrabren trailerom odoh da pogledam i sam film koji od samog pocetka predstavlja jedan drugaciji ton. I to doslovce TON. Al ne bilo kakav ton, nego a cappella obrade svijetskih pop hitova TON(ove). I moram vam reci jako je dobro za cuti. Al da ne bi mislili da je to samo akusticna poslastica jer nije. Ima tu i osrednje koncipirane romance, ali i jako zabavnog i NE glupog humora, stovise smijesnog i doziranog. Zapravo ovaj film je jedna jako dobro ukomponirana obrada dvaju filmova(DJEVERUSE i HIGH SCHOOL MUSICAL) koji od oboje uzima samo dobre stvari. Film ne bih savjetovao onim PREVELIKIM MUSKARCINAMA al onim "manjim"  kojima duboko u njima vristi mala djevojcica saljem velike preporuke. Curke naravno skupite ekipu, koju pivicu i alaaa, uzivajte bez kompleksa! U Cinestara i Cineplexxa.

Read more »