Monday, December 16, 2013
Arnolph
Mislim da se svatko, barem jednom u životu svom, ma koliko kratak ili dug dosad individualno bio, zapitao, što bi promijenio da se može vratiti u prošlost? No pritom ne mislim na kolektivnu prošlost gdje možete, kako "otac"(Bill Nighty) kaže, ubiti Hitlera, ili poševiti Helenu Trojansku, nego samo onu subjektivnu, vašu, u kojoj možete utjecati samo na svoje postupke. E upravo je to glavna postavka redatelja/scenarista Richarda Curtisa(JA U LJUBAV VJERUJEM, MR.BEAN, ZAPRAVO LJUBAV) u recentnom ostvarenju PRAVI TRENUTAK(ABOUT TIME) u kojem preispituje sve aspekte ovog jednog filozofskog pitanja koji često padne na pamet svekolikom pučanstvu. Film prati Tima(Domhnall Glesson, sin poznatijeg Brandana Gleesona), običnog mladića odgojenog u pomalo funkcionalno disfunkcionalnoj ali ponajviše opuštenoj i emotivno nastrojenoj obitelji koju čine "otac"(Bill Nighty) koji je uvijek nekako imao vremena za obitelj, "majka"(Lindsay Duncan) koja je pomalo hladna ali pogadja u uvijek u sredinu bez okolišanja, sestra Kit Kat(Lydia Wilson), emotivno i fizički totalno slobodna osoba koja dopušta da je emocije odvedu kako na dobra tako i na ona loša mjesta i Ujak D(Richard Cordery), šarmantna individua koja cijelog života nije pokazivala apsolutno nikakvi interes za ništa, vječno u svom svijetu, premda se nikad nije otkrilo u kojemu. Iako "zatočen" u tom sretnom okruženju, Tim je uvijek osječao da će ga samo prava osoba, točnije prava reinkarnacija ljubavi u toj nekoj osobi, dovesti do apsolutne kvalitete života. Obeshrabren u svojim prvim pokušajima, a nakon što je navršio 21 godinu, otac ga posjedne ne jedan "ozbiljan razgovor" koji će mu promijeniti život, samo će on morati odlučiti da li nabolje ili na gore. Naime, svi muškarci u njihovoj obitelji imaju sposobnost putovanja kroz vrijeme, ali točnije samo u prošlost, i još točnije samo u svoju neposrednu prošlost, gdje mogu utjecati samo na svoje postupke. Nakon što je Timov mozak uspio procesuirati i prihvatiti da je ono što se dogadja stvarnost, počinje iskorištavati svoju sposobnost, ali ponajviše u romantične svrhe, točnije, pri osvajanju jedne dotične prve ljubavi. Obeshrabrem odbijanjem od strane iste, Tim odseli u London gdje započinje pripravnički odvjetnički staž. Tamo stjecajem okolnosti, upoznaje ljubav svog života u liku i djelu izvjesne Mary(Rachell McAdams) s kojom započme zajednički život, no stvari se neče odvijati baš kako je on zamislio, i odlučiti će sve više i više iskorištavati svoj "dar". Veoma zanimljiv koncept uguran u žanr romantične komedije, mogao je u rukama nesposobnijeg scenarista/redatelja otiči u dva smijera, prvi bi bio onaj plošni, eksploatacijski, s velikim količinama zahodskog humora ili onaj pretenciozni s nekakvim neočekivanim završetkom koji bi više bio glupast nego inteligentan. No, Richard Curtis je sve samo ne nesposobnjaković i umješno je i nadasve toplo i optimistično osmislio čitav koncept. Naime film, iako visokokonceptualan, zapravo najbolje funkcionira u najbazičnijem konceptu, onom ljudskom. Curtis je napunio film s raznovrsnim karakterima, kakve ste i vi upoznavali tijekom svog života, i umetnuo ih u jedan pomalo neobičan "svemir". Ima tu svega, od sad već Curtisovog ponavljajučeg karaktera, naizgled crne ovce u obitelji Kit Kat(sličnost s Spikeom iz JA U LJUBAV VJERUJEM nije slučajna), preko neobičnih ujaka koji su uvijek tu no nitko ne zna kako ni zašto, pomalo hladne ali pronicljave majke, moroničnih ali iskrenih prijatelja koje jednostavno moraš voliti, glavnog para kojemu je neminovno sudjeno, do na kraju, i ovo je sad jako čudno, oca koji uvijek ima vremena i kojemu je čak i stalo, no ne otvoreno pretjerano, tako da te dovede u neugodne situacije(kao Jimov otac iz AMERIČKE PITE) nego taman onoliko koliko treba da bude cool, a u isto vrijeme i uzor zbog kojeg ćeš dva puta razmislite prije nego li se upustiš u budalaštine. No, Curtis ipak ne daje totalno optimističan ton cijeloj toj pomalo fiktivnoj ideji idealnog roditelja, jer mu tek s danim super-moćima(putovanje u prošlost) pruža mogučnost da nadje vremena za obitelj i bude razuman u naizgled nerazumnim situacijama u koje se djeca dovedu a s kojima se roditelji nažalost u večini slučajeva moraju nositi. Sve u svemu jedan jako topao i optimističan film, koji ima možda par greškica u narativnom djelu, ali čije suptilne realne životne porukice, transcendentiraju pomalo neobičan koncept, i daju uzrečici "carpe diem(iskoristi dan)", jednu totalnu drugu dimenziju.
Posted in: 
Posts
