JOE

Mislim da i ptice na grani znaju kako je Nicholas Cage pomalo, ali sigurno utonuo u B produkciju, u koju su ga uvalili niz losih odabira projekata spareni s cinjenicom kako je iste te projekte morao prihvatiti zbog financijskih problema. I dok se takva situacija dogodila nekolicini velikana(Stallone, Van Damme, Seagal, Snipes..), oni su barem dobili ruku spasa u vidu PLACENIKA, koji su im dali nove sanse u mainstreemu. Mislim, i nadam se, da ce u potencijalnom cetvrtom nastavku PLACENIKA, Stallone pozvati i Cage, jer mu na listi projekata stoje blago kazano ostvarenja B kategorije, moglo bi se tu cak i slovo "C" moglo komodno uvaliti.
Poceo sam ovako pomalo negativno s ovom recenzijom, ne zato sto ne volim Cagea, nego jer mi ga je iskreno zao, s obzirom da se radi o glumcu koji je, iako precesto preglumljen, u stanju iznjeti velike i male filmove. I upravo je recentno ostvarenje, JOE, jedan takav mali film, u kojem je Cage pokazao da jos uvijek postoji na kreativnoj mapi, a ne samo da unovcuje cekove za smeca u kojima "statira".
Joe(Cage) je priposti seljak koji vodi manji obrt u nekakvoj selendri, i zaposlenici su mu uglavnom afroamerikanci koji trebaju sitniš za preživljavanje. Jednog dana mu za vrijeme radnog vremena upadne decko imena Gary(Tye Sheridan) koji od njega traži da ga zaposli, što Joe i uradi. Pomalo, Joe i Gary stvore nekakav kvazi prijateljsko-ocinski odnos, koji biva narusen konstantnim "posjetima", kako Joeve kriminalne prošlosti, tako i Garyeve tužne i eminentne sadašnjosti u vidu njegova oca, okorjelog pijanca i zgubidana Wadea(Gary Poulter).
Prvo što mi je zapelo za oko jest ime redatelja ovog ostvarenja Davida Gordona Greena, koji je ucinio punih 180 stupnjeva, prebacujuci se s pop komedija(PINAPLE EXPRESS) u ove ozbiljnije dramske vode.
Autenticnost je rijec koja bi najbolja docarala ovaj film. Od atmosfericnih pejsaža zabitog djela Teksasa, preko minimalisticko pogodjenih prljavih interijera kuca i ustanova tih prostora, pa sve do dijela glumacke postave, koji nisu glumci, nego redom lokalni natrušci koje je redatelj angazirao samo za potrebe ovog filma. Malo je poznata cinjenica naime, da je uloga Garyevo oca Wadea, pripala doticnom(i sada pokojnom) Garyu Poulteru, beskucniku i pijancu koji je nakon snimanja nastavio s svojim diskutabilnim zivotom i potom jako brzo preminuo. Ono sto moram dodati jest kako san tijekom cijelog filma bio odusevljen njegovom pojavom i "glumom", koja je ako se mene pita, trebala biti nagradjena najmanje s nominacijom za Oscara u sporednoj ulozi, ako ne i samim Oscarom(kao Barkhad Abdi iz KAPETANA PHILLIPSA) zbog svoje impaktnosti, realnosti i straha koju sam njegov pogled i pojava uljevaju. Ostatak glumacke postave, onaj renomiraniji je odradio solidan ili bolje kazano adekvatan posao, gdje Cage zadovoljava i prerušava se u nešto što on inace u filmovima nije, glupi, priprosti klošar, dok mladi Tye Sheridan ponavlja, i to doslovce, svoju ulogu iz filma MUD, što uopce nije losa stvar, no ne znam koliko ce dugo jos to funkcionirati u njegovoj "karijeri".
Režija je minimalisticna i pogodjena, skoro pa dokumantaristicki nastrojena, što je veoma dobra stvar, dok jedino scenarij malcice na trenutke trazi dodatnu radnju kako bi popunio poneke nezanimljvije i nedorecenije dijelove filma. Podosta likova je tu koji nisu karakterno zaokruzeni da bi se ovaj film mogao okarakterizirati kao remek djelo, ali autentnicna rezija, kamera i gluma su definitivno stavke koje ga izdizu iz mediokriteta. Sve u svemu jedan ne drugaciji(jer imali smo MUD, UBOJITOG JOA i TRUE DETECTIVE), ali zanimljiv i brutalno iskren prikaz "redneck" selendre u Americi, koji u isto vrijeme imponira i zabrinjava svojim totalnim odmakom od stvarnosti, koji na trenutke izgleda nerealan, nemoguc, brutalan, dok bi mu nadimak evolucijska kocnica pristajao kao saliven.

Posted in: 2013,Dobro,drama,DVD