Monday, December 15, 2014

JOHN WICK



















Davno me jedan trailer nije zaintrigirao kao onaj za recentno ostvarenje JOHN WICK. Naime, osim odlicne glazbene podloge i finog vizualnog prosedea, izgledalo je kao da ce se s ovim nepoznatim likom uspijeti postici rijetko vidjen cool akcijski efekt za novi milenij, no nakon odgledanog, moram kazati da sam poprilicno razocaran. Radjen po uzoru na JACK REACHERA ili još svježije THE EQUALIZERA, Wick(Keanu Reeves) je nekakav "renomirani" bivši ubojica koji je radio za mafiju. Nakon što je upoznao ljubav svog života(nedovoljno iskorištena Bridget Monyahan), skrasio se, i svi su, pa i on, zaboravili na njegov bivši život. Nakon što mu žena umre, jednog sasvim obicnog dana na vrata u obliku poštanske dostave dobije psica, poslijednji dar od njegove umiruce žene, no ubrzo nakon toga, sin vodeceg mafijaša u gradu(Michael Nyqvist), u tinejdjerskom afektu ubije tog psica, i Wicku ne ostavi izbora, osim da ih sve pronadje i ubije.
Malo kazano nategnut scenarij, dosta dobro stvara napetost u prvoj polovici filma, gdje nabija ikonicni efekt lika i djela Wicka do nebesa, ostavljajuci malo mjesta za pogreške u daljnim minutama filma. No upravo te slijedece minute filma, tocnije središnjica i pogotovo finiš, su se pokazali kao sklizak teren za redateljski dvojac Chad Stahelkski, David Leitch(inace renomirani kaskaderi kojima je ovo redateljski prvijenac), koji nisu uspijeli to mistificiranje Wicka u prvom dijelu, uspiješno "isporuciti do samog kraja. Previše je tu klišejiziranih, vizualno potentnih, no realno kazano predvidljivih akcijskih scena i dijaloga da bi se ovo ostvarenje klasificiralo kao nekakvo B- remek djelo(kakvim ga neki doživljavaju). Ni gluma nije na razini kakva bi trebala biti s obzirom na nepostojeci scenarij, a taktika "stisni popucicu gasa kroz cijeli film pa publika nece zamijetiti rupe" dijeluje samo s karizmaticnim, karakternim glumcima "iza volana", koji ce uspijeti iznjeti cijeli film bez obzira na rupe u scanariju(THE EQUALIZER-Washington, JACK REACHER-Cruise). Nemojte me krivo shvatiti, ja sam veliki obožavatelj lika i djela Reevesa, no budimo iskreni, njemu je potreban izvanredni scenariji, odgovarajuc njegovoj osobnoj posebnoj karizmi, da bi on funkcionirao u cijelini(MATRIX, PAKLENI VAL, BRZINA), a ne ovako jednostavno skepan samo da bi zadovoljio vizualne potrebe infantilnije publike željne uglavnom besmislenih video igrica, na što ovaj film definitivno podsijeca, i mislim da bi odlicno poslužio kao podloga za jednu takvu. Ni ostatak glumacke postave nije izvukao nešto posebno iz uglavnom plosnatih likova tako da ih možemo samo onako nabrojiti reda radi(Willam Dafoe, John Leguiziamo, Ian McShane). No, ima jedan segment filma, koji ga definitvno uzdiže za zvijezdicu više a to je soundtrack, zbog kojeg tijekom cijelog trajanja filma pomalo zaboravite na predvidljivost i naivnost scena i totalno uronite u njega(podsijeca na BLADEA), jednostavno savršeno cool, kao što je i lik Lohn Wicka trebao biti, no nažalost nije, zapravo jest, ali redatelji nažalost nisu stvorili dobru scenaristicku podlogu. Sve u svemu jedno gledljivo ostvarenje, koje nije dosadno, iako je poprilicno predvidljivo i naivno, cemu najviše može zahvaliti atmosfernoj "boji kamere", veoma dobroj scenografiji i kostimografiji(u koju se uložilo truda), no ponajviše savršenom soundtracku koji sam po sebi zaslužuje vašu potpunu pažnju.

ser
Twitter Delicious Facebook Digg Stumbleupon Favorites More