Tuesday, December 16, 2014
Arnolph
Ionako problematican suživot majke udovice(Essie Davis) i hiperaktivnog sina(Noah Wiseman), dodatno "zacini" naizgled djecja knjiga/slikovnica naziva Mister Babadook, slucajno pronadjena od strane djeteta, u kojoj se nalaze blago kazano uzmemirujuce ilustracije i tekst.
Iako se epitetom remek djelo, razbacuje olako kad se opisuje ovaj film na nekim renomiranim forumima, moram malo "stati na loptu" i kazati kako remek djelo definitvno nije(ako se moju malenkost pita), ali da zaslužuje vašu potpunu pažnju i malo više od toga, definitivno DA! Malo je kazati da se napetost može doslovce rezati nožem prilikom gledanja ovog filma, i to ponajviše u njegovom središnjem djelu, gdje su zvucni efekti i eminentnost lika i djela Babadooka(slikovnica sama po sebi je pravo malo remek djelo horora, i samo ona je vec vrijedna gledanja cijelog filma) , doprinjeli rijetko vidjenoj jezi na celuloidnoj vrpci. No ono što najviše imponira je rijetko vidjena lakoca i ingenioznost kamere, koju je redateljica Jennifer Kent, s smiješnim budetom i onako podosta minimalisticki ispeglala do savršenstva, u toj mjeri da posramljuje sve one pretenciozne Hollywoodske "wannabe" horore. Najbolje od svega jest što ovo ostvarenje u svojoj biti nije horor, ovo je punokrvna "kazališna drama" centrirana oko svega dva lika, oko kojih ne možete stvoriti ni afekciju, ni gnusanje, eventualno nakon odgledanog samo shvacanje i prihvacanje s onim što ste upravo skupa s njima "proživjeli". Jednostavnije kazano ovo je punokrvna psihološka drama, koja komplimentarno kazano podsijeca na ISIJAVANJE u nekim svojim dijelovima, samo u jednom puno realnijem tonusu omotanom u "nadnaravni podtekst"(iako ce te tu "realnost" shvatiti tek nakon nekog vremena provedenom u promišljanju). Glumacke bravure naslovnih likova su bile od krucijalne važnosti i zaista moram pohvaliti "relativno" nepoznate, ili možda bolje kazano planetarno nepoznate(film je australski) Essie Davis i pogotovo mladjahnog Noaha Wisemana koji su savršeno odigrali svoje možda i prezahtijevne uloge, i bez savršenstva njihova preformansa, ovaj film bi vjerovatno bio okarkeriziran tek kao dobra ideja, ovako, imamo definitivno najbolji horor ove godine(dosad), a tek nakon nekog vremena, kad se strasti slegnu, možda stekne i nekakav superlativniji prefiks/sufiks. Zaista bi se dalo analizirati ovaj film s više uglova i stajališta(kako filmskih, tako i psiholoških) no zbog svrsihodnosti gledanja, odnosno užitka u odmotavanju radnje, ne bih dalje nastavljao osim da vam ga iskreno preporucim, dok onima željnim "slasher" horora savjetujem izbjegavanje u velikom luku, biti ce te duboko razocarani.
Posted in: 
Posts
