Thursday, March 06, 2014
Arnolph
Nakon što dobije otkaz na BBCu, novinar Martin Sixsmith(Steve Coogan) susreče Philomenu(Judi Dench), srdačnu staricu koja ima neobičnu priču za ispričati. Ona je naime, zatrudnila veoma rano, i kao takva smatrana grešnicom od strane pučanstva, pa zatim i svojeg oca koji ju je poslao da živi i radi kod časnih sestara. Nakon što je rodila dijete, časne su to dijete prodale nekon bogatom paru, i Philomena više nikad nije vidjela svoje čedo. Zaintrigiran pričom, Sixmith se uputi s Philomenom na svojvrsni istraživački road trip, u koji će ih dovesti na neočekivana mjesta i do neočekivanih otkrivenja. Recentno ostvarenje PHILOMENA je baziran na istinitom dogadjaju, dok ga je scenarist i glavni glumac, pomalo zaboravljeni Steve Coogan(TROPSKA GRMLJAVINA) skupa s Jeff Popeom malčice scenaristički nadopunio, dajuči mu adekvatnu filmsku minutažu. Zanimljivo ostvarenje je prepoznala i Akademija, nominirajuči ga za četiri zlatna kipića(Judi Dench-glavna ženska uloga, najbolji film, adaptirani scenarij i glazba) što ga čini malim iznenadjenjem godine. Redatelj Stephen Frears(KRALJICA, HIGH FIDELITY) je napravio sve što je mogao da ovaj film uvede u srca gledatelja, dok je zapravo najbolji segment filma, upravo zanimljiva priča, koja konzervativnijem gledateljstvu neče možda biti po želji, zbog negativnih indikacija naspram Crkve, odnosno u ovom slučaju časnih sestara koje su sprovodile neke svoje "uzvišenije ideje" koje su jedino ona shvaćale. No iako na prvu jako katolički osudjujuć, film stvara svojevrsan dojam debate, s dvije "zaraćene strane". Imamo tu Philomenu, osobu koja je puno i neopravdano propatila u životu, ali i dalje vjeruje i opravdava vjeru i Boga, opraštajući ljudima gdje god stigne, s naizgled nevjerovatnom lakoćom, dok s druge strane imamo Sixmitha, inteligentnog ateistu koji kao nevjerni Toma propitkuje sve i svašta, u nemogučnosti da oprašta ljudima ćak i za najmanje propuste, oboružan svojim elokventnim ironičnim jezikom. Njih dvoje, naizgled nespojivih individua, iako svaki s različitom idejom, nekako funkcioniraju, jer u dubini duše znaju da ni jedan ni drugi nisu istinski zli, loši ljudi, i zapravo realno igraju za istu momčad "dobra". Dijalog i odmotavanje priče su ono što krasi ovo ostvarenje uz naravno pokoji zanimljivi egzistencijalni dijalog, koji je pametno umetnut u svojevrsnom "odmoru" od glavne, zapravo smrtno ozbiljne, i zabrinjavajuće priče. Sve u svemu jedno pametno, narativno sporo, ali zanimljivo ostvarenje, koje u niti jednom trenutku ne postane zamorno ponajviše zbog zanimljive priče, britkog necenzuriranog kontroverznog dijaloga koji jasno i nedvosmisleno upire prste u prave krivce, ali im i u duhu katoličanstva oprašta za isto, konstatirajući kako zapravo mora biti jako naporno mrziti nekoga, dok opraštanje, iako teško, pruža puno veče emocionalno zadovoljstvo, i odlika je samo istinski dobrih, velikih ljudi. No sav taj britki dijalog i zanimljiva priča, realno ne bi funkcionirali ovako dobro da nije bilo inspirativne glume dvoje glavnih protagonista, u kojoj prednjači Judi Dench(SKYFALL, ZRNO UTJEHE, CASINO ROYALE, J EDGAR), čije bi osvajanje Oscara bilo totalno zasluženo.
Posted in: 
Posts
