Nakon što dobije otkaz na BBCu, novinar Martin Sixsmith(Steve Coogan) susreče Philomenu(Judi Dench), srdačnu staricu koja ima neobičnu priču za ispričati. Ona je naime, zatrudnila veoma rano, i kao takva smatrana grešnicom od strane pučanstva, pa zatim i svojeg oca koji ju je poslao da živi i radi kod časnih sestara. Nakon što je rodila dijete, časne su to dijete prodale nekon bogatom paru, i Philomena više nikad nije vidjela svoje čedo. Zaintrigiran pričom, Sixmith se uputi s Philomenom na svojvrsni istraživački road trip, u koji će ih dovesti na neočekivana mjesta i do neočekivanih otkrivenja. Recentno ostvarenje PHILOMENA je baziran na istinitom dogadjaju, dok ga je scenarist i glavni glumac, pomalo zaboravljeni Steve Coogan(TROPSKA GRMLJAVINA) skupa s Jeff Popeom malčice scenaristički nadopunio, dajuči mu adekvatnu filmsku minutažu. Zanimljivo ostvarenje je prepoznala i Akademija, nominirajuči ga za četiri zlatna kipića(Judi Dench-glavna ženska uloga, najbolji film, adaptirani scenarij i glazba) što ga čini malim iznenadjenjem godine. Redatelj Stephen Frears(KRALJICA, HIGH FIDELITY) je napravio sve što je mogao da ovaj film uvede u srca gledatelja, dok je zapravo najbolji segment filma, upravo zanimljiva priča, koja konzervativnijem gledateljstvu neče možda biti po želji, zbog negativnih indikacija naspram Crkve, odnosno u ovom slučaju časnih sestara koje su sprovodile neke svoje "uzvišenije ideje" koje su jedino ona shvaćale. No iako na prvu jako katolički osudjujuć, film stvara svojevrsan dojam debate, s dvije "zaraćene strane". Imamo tu Philomenu, osobu koja je puno i neopravdano propatila u životu, ali i dalje vjeruje i opravdava vjeru i Boga, opraštajući ljudima gdje god stigne, s naizgled nevjerovatnom lakoćom, dok s druge strane imamo Sixmitha, inteligentnog ateistu koji kao nevjerni Toma propitkuje sve i svašta, u nemogučnosti da oprašta ljudima ćak i za najmanje propuste, oboružan svojim elokventnim ironičnim jezikom. Njih dvoje, naizgled nespojivih individua, iako svaki s različitom idejom, nekako funkcioniraju, jer u dubini duše znaju da ni jedan ni drugi nisu istinski zli, loši ljudi, i zapravo realno igraju za istu momčad "dobra". Dijalog i odmotavanje priče su ono što krasi ovo ostvarenje uz naravno pokoji zanimljivi egzistencijalni dijalog, koji je pametno umetnut u svojevrsnom "odmoru" od glavne, zapravo smrtno ozbiljne, i zabrinjavajuće priče. Sve u svemu jedno pametno, narativno sporo, ali zanimljivo ostvarenje, koje u niti jednom trenutku ne postane zamorno ponajviše zbog zanimljive priče, britkog necenzuriranog kontroverznog dijaloga koji jasno i nedvosmisleno upire prste u prave krivce, ali im i u duhu katoličanstva oprašta za isto, konstatirajući kako zapravo mora biti jako naporno mrziti nekoga, dok opraštanje, iako teško, pruža puno veče emocionalno zadovoljstvo, i odlika je samo istinski dobrih, velikih ljudi. No sav taj britki dijalog i zanimljiva priča, realno ne bi funkcionirali ovako dobro da nije bilo inspirativne glume dvoje glavnih protagonista, u kojoj prednjači Judi Dench(SKYFALL, ZRNO UTJEHE, CASINO ROYALE, J EDGAR), čije bi osvajanje Oscara bilo totalno zasluženo.