Wednesday, February 12, 2014
Arnolph
Adele(Adele Exarchopoulos) je srednjoškolka koja eksperimentirajući s seksualnošću, dolazi do saznanja da je homoseksualnog opredjeljenja. U tom "otkrivanju" joj umnogome pomaže Emma, starija studentica slikarstva(Lea Seydoux) u koju se Adele zaljubi na prvi pogled. Ubrzo nakog inicijalnog upoznavanja i zaljubljivanja, njih dvije započnu zajednički život, no ubrzo će naići na sve uobičajene probleme dugotrajne, ozbiljne veze.
Film Abdellatifa Kechiche(LA GRAINE ET LE MULET) je podigao dosta prašine kad je prikazan na Cannes film festivalu, kojem je predsjedavajući bio nitko drugi doli sam Steven Spielberg. Naime zbog, blago kazano, podosta eksplicitnosti, podijelio je publiku, dok je kritika jednoglasno "lajkala" ovaj film obasipajući ga epitetom jednog od najhrabrijih filmova uopće, dok mu je Cannesov žiri udjelio Zlatnu palmu, skupa s dvijema glavnim glumicama, što je svojevrsni presedan u povijesti ovog festivala. Navodno je sam Spileberg došao čestitati dvjema naslovnim glumicama, Seydoux(SESTRA, NEMOGUČA MISIJA: PROTOKOL DUH) i Exarchopoulos, čija je hrabrost i volja da doslovce vode ljubav ispred kamere s onoliko duha, uvjerljivosti i ponajviše slobode, iznjela ovaj film iz okova restrikcijskih certifikata, koji su pomalo ubili žanr erotike u domeni filmske umjetnosti. No europski film je uvijek bio malo slobodnijeg duha od onog zapadnjačkog, čemu još svjedoči i činjenica da sam film, ADELIN ŽIVOT, traje 179 minuti, što svjedoči ustrajnosti i viziji redatelja da prikaže svoje vidjenje ove, nažalost i žalosno, kontroverzne teme, bez ikakvih ograničenja. Osobno, mislim da je sam film nekakvih 20ak minuta predug i to je zapravo najveći problem ovog ostvarenja. Iako zanimljivo i s pozornošću pratimo svaki pogled, dodir, geste glavnih protagonista, pri samom kraju filma, počinjemo priželjkivati zaključak i finale filma, kao što je to recimo bio slučaj s GOSPODAROM PRSTENOVA: POVRATAK KRALJA, ali redatelj u nemogućnosti da se odrekne dijela svog dragocijenog i očito voljenog, snimljenog materijala, ne može to da nam omogući. Gluma i hrabrost su lajtmotiv ovo filma, kako metaforički, tako i stvarno, i zaista redatelj Kechiche može zahvaliti dvjema naslovnim glumicama, što su odlučili ovako vjerno i uvjerljivo prikazati bitne segmente jednog, za društvene prilike drugačijeg, načina života, koje redatelj pametno secira i klišejizira, da bi zapravo poslao poruku svim onim skepticima i "konzervama", da ljubav ne poznaju spol, godine ni rasu, univerzalna je, besplatna i nije u vlasništvu nitkoga i ničega. Zanimljiv je i simptomatičan način na koji je naslovna Adele, dobila ulogu. Redatelj je tijekom audicije odveo u slastičarnu i gledao kako se prirodno ponaša pri uobičajenim svakodnevnim situacijama, htio je da u njegovom filmu bude što manje glume, a upravo je Adele(koja se prema prvotnim zamislima u filmu trebele drugačije zvati) najviše zračila prirodnošću i indifentnošću naspram kamere. Njezina "partnerica", Lea Seydoux, iako slovi kao najpopularnija francuska glumica sadašnjice, je prihvatila ulogu nakon samo jednog čitanja scenarija, dok je većina scena izmedju nje i Adele u potpunosti improvizirana, što je još jedna činjenica koja potvrdjuje koliko su zapravo kvalitatno, odnosno bolje kazano autentnično obavili svoj "posao". Trebam napomenuti da ovo nije film za one kontroverznije nastrojene, ponajviše zbog činjenice da u našim kinima ne postoje pitari za cvijeće, koje bi mogli bacati na naše hrabre protagoniste i takvima savjetujem izbjegavanje ovog filma u velikom luku. Moram priznati pomalo subjektivno od mene jer želim da novo platno u našim kinima i dalje egzistira, dok svima ostalima savjetujem da odu pogledati ovaj, pa moglo bi se ćak kazati i kvazidokumentarac, koji personalizira i daje izgled, osobnost, boju, okus i miris, jednoj društveno neprihvaćenoj, ali opet realno nemonopoliziranoj "anomaliji", koju nazivamo LJUBAV!
Posted in: 
Posts
