Thursday, February 13, 2014
Arnolph
12 GODINA ROPSTVA(12 YEARS A SLAVE) je ekranizacija istinite priče, koju je Solomon Northup napisao nakon proživljene agonije, kad su ga kao slobodnog, obiteljskog čovjeka, vrhunskog violinistu, prevarom prodali kao crno roblje, gdje je na ine načine pokušavao preživjeti.
Evo već dvije godine zaredom, Akademija, Hollywood ili možda najbolje kazano Amerika odaje počast, ili bolje kazano pere grijehe od jedne etape njihove povijesti, koju silom žele zaboraviti, nominirajući filmove s tom tematikom za najpopularniju filmsku nagradu, Oscar(12 GODINA ROPSTVA je nominiran u čak 9 kategorija; najbolji film, glavna muška uloga, sporedna ženska uloga, sporedna muška, kostimografija, režija, montaža, produkcijski dizajn, adaptirani scenarij). Prošle godine smo imali LINCOLNA i ODBJEGLOG DJANGA, gdje su Spielberg i Tarantino, više-manje uhvatili esenciju robovlasničkog sistema i odnos izmedju bijelaca i afroamerikanaca u to vrijeme, a ove godine imamo jednoga od "njih", Steve McQuena(HUNGER, SHAME) koji je sve to skupa lijepo zaokružio i napravio idealan film, ne štedeči na eksplicitnosti i dugim kadrovima, kao naprimjer "predivno adekvatna" scena vješanja koje bez 3D tehnike stavlja gledatelja skupa s Solomonom(Chiwetel Ejiofor) u blato s omčom na glavi dok se grca za život. Film iako trajanja od 134 minute prodje za tren, no ne na onaj zabavni način bez upliva vlastitih emocija i promišljanja o cijeloj toj zabrinjavajučoj etapi ljudske povijesti, nego vas na neki pomalo "pokvareno" direktan način involvira u cijeli proces Solomonovih iskustava, gdje trebate stvano biti besćutni gad ako ne pustite barem jednu suzu iz očiju(osobno, scena bičevanja mlade Patsey u izvrsnoj interpretaciji Lupite Nyongo o). Režija McQueena je kao i u njegovim prijašnjim ostvarenjima jasna i s ciljom, gdje nema apsolutno niti jednog bespotrebnog kadra, scene ili dijaloga, što je odličje savršenog vodjenja cijelokupnog procesa snimanja i montaže. Autentično suptilno pogodjena gluma, vrijedna Oscarovskih nominacija(Nyong o, Ejiofor) svih protagonista, izuzev Michaela Fassbendera(nominiran za sporednu ulogu), koji se istini za volju, zbog prirode dijabolične uloge, morao malo preglumljavati, dok su Brad Pitt, Benedict Chumberbacht(serija Sherlock) više bili prolaznici koji su odradili svoj materijal na odgovarajući način, ne odvračajući na sebe veliku pozornost preglumljavanjem, što je zahvalno za cijelokupnu esenciju filma. Glazba je takodjer važan segment ovog filma, gdje se upotrijebljavanjem autentničnim "crnačkim" napjevima, ukombiniranim s predivnom glavnom orkestralnom temom stvara pogodjen efekt beznadja u kojem se protagonisti nalaze, ali u isto vrijeme i nade i vjere u ljude, koja ih ne napušta. Redatelj McQueen je na vješt način izbjegao zamku skupog budgeta, bazirajući veći dio filma na uske kadrove glavnih glumaca i možda svega par lokacija dogadjanja, što je odlika iznimno talentiranih redatelja, a prepoznala je to i akademija nominiravši ga u kategoriji produkcijskog dizajna. Kostimografija je pogodjena, na način da je manje više, što je vjerovatno bio moto i vlasnika plantaža koji su davali robovima ništa u zamjenu za previše(jedna osoba bi u danu ubrala i do 250 kg pamuka), što svemu daje nekakav metafilmski kontekst(nominacija je stigla zasluženo i u kategoriji kostimografije). Iako znajući za svakakve gadarije i zločine koje su zatekle afroamerikance u cijelom tom robovlasničkom sistemu, pitao sam se što mi to novo može donjeti ovaj film, a što prije nisam znao, i onda sam gledajući dobio odgovor, ovo ostvarenje mi je ponovno jasno dokazalo da je istinsko zlo postojalo, što znači da i trenutno postoji, i da će nažalost još duže vrijeme postojati, sve do neke utopijskog evolucijskog skoka, koji će nas izbaviti iz okova ograničenosti uma.
Posted in: 
Posts
