Monday, February 10, 2014

ROBOCOP

























Mora se kazati da je stvarno nezahvalno raditi remake klasika, jer ne samo da je teško barem, opravdati mediokritetna očekivanja, nego je skoro pa naizbježno da će te naići na horde kritika od strane ljudi koji su izvornik, u tom dobu, u tom kinu(ili na tom televizoru), s takvim i takvim trenutnim sklopom u glavi, klasificirali kao nenadmašivo ostvarenje u čiju se ostavštinu jednostavno ne bi smijelo dirati. No u nedostatku svježih, originalnih ideja, Hollywood, nerijetko, mora "pogledati" u prošlost i zaključiti kako je vrijeme da se neko kultno ostvarenje, malčice vizualno, i ako baš imaju sreće, kvalitativno(ako je to uopče moguče) osvježi. Upravo je takav slučaj zatekao Paul Verhovenov(SIROVE STRASTI, POTPUNI OPOZIV) ROBOCOP iz 1987 godine, za koji se novovjeki producenti vidjeli novo ruho, doslovce, jer je redatelj Jose Padilha(ELITNI UBOJICE) u recentnom remakeu, takodjer naslovljenom ROBOCOP, detektiva Alexa Murphya aka Robocopa(Joel Kinnaman), obukao u malčice modernizirano, cool crno "odijelo", ali tek nakon što je na početku, pa zatim i na kraju filma odao hommage "metalik srebrnom scenom", što je svojevrsno klanjanje Verhovenovom djelu. Radnja novog ROBOCOPA je identična izvorniku. Alex Murphy je Detroitski detektiv, koji posao, za razliku od svojih kolega, shvaća ozbiljno i moralno, što ga dovede do pokušaja atentana na njegovo tijelo, pri ćemu ostane  100 postotni invalid, sposoban samo za vegetiranje, osim ako mu naravno ne pomogne konglomerat OmniCorp, koji već dugi niz godina pokušava svojim robotima "probiti" američko tržište, koje trenutnim zakonima zabranjuje njihovo korištenje u policijske svrhe. No, vlasniku OmniCorpa, Raymon Sellarsu padne na pamet zanimljiva ideja, zašto ne staviti čovjeka u stroj, tako pružajući Americi iluziju slobodne volje koju će taj Robot-policajac moći sprovoditi. Kako to obično biva, Murphyevo stradavanje je došlo kao naručeno, i njegova žena, Clara(Abbie Cornish) nije imala druge, nego predati njegovo tijelo na eksperimentalne pokuse, koje Dr. Dennett Norton(Gary Oldman) uspješno sprovodi već dugi niz godina. Vidljiv je poveći budget(100 milijuna) s kojim raspolaže ovaj film u skoro svakoj sceni, i pohvalno je korištenje kompjuterski generiranih scena(CGI) na suptilni nadopunjavajući, a ne primarni i isključivi način, kao što je to bio slučaj s recimo filmom JA, FRANKENSTEIN, u kojem je vizualnost predvladala ljudski faktor. U recentnom ostvarenju su tragedija, ljudski faktor i dramski elementi zastupljeni jednako kao i oni akcijski i znanstveno fantastični, što je pohvalno i hrabro od strane redatelja Padilhe, no možda na kraju ne ispadne financijski zahvalno zbog demografske skupine, koja je navikla na vizualno zatupljujuče scene bez pokrića. Kamera je u svakom trenutku prisutna, i akcijski potentna, ćak i kad realno nema akcije(vožnja motocikla), što ostavlja dojam 3D bez upotrebe 3Da. Gluma je solidna i adekvatna, bez puno preglumljavanja, osim kod naravno Samuela L. Jacksona(PAKLENI ŠUND), koji se kao i uvijek preglumljava, samo što za promjenu, njegovom liku voditelja nekog popularnog talk showa, to ćak i stoji. Naslovni lik Robocopa tumači relativno nepoznati Joel Kinneman(SIGURNA KUĆA), koji nije pokušao nadmašivati svog prethodnika Petera Wellera, nego je suptilno odigrao ovu zahtijevnu ulogu, čovjeka ostavljenog na milost i nemilost robotike, s samo dva plućna krila(koja se umjetno održavaju na životu), glavom, mozgom, i jednom rukom(veoma uzmemiravajuća scena, ali pogodjena scena). Ostatak glumačke postave je takodjer obavio solidan posao, gdje bi samo možda izdvojio Micheala Keatona(BUBIMIR, BATMAN, BATMAN SE VRAČA), za kojega je prava šteta što je nestao s mainstreem mape, jer lik definitivno ima neku karizmu, a kamera ga neupitno voli. Jedina mana filma, osim što je skoro pa vjerna, skuplja verzija originala, jest što se materijal očito malo izgubio u montaži i vidljivi su producentski rezovi, posebice od sredine prema kraju, gdje na trenutke izgleda pomalo nesklepan i nedorečen, s prebrzo prebačenim radnjama iz jedne scene u drugu.  Sve u svemu jedan solidan remake, koji kao i izvornik postavlja važna pitanja vezana uz dominaciju tehnološkog komunizma koji nas već sada drži u šaci, i njegovim dobrim i lošim stranama, dok jasno daje pljusku i političkim i inim službenicima, čiji je glas prejeftin za kupiti, a preskup u kontekstu odluka koje donose.

ser
Twitter Delicious Facebook Digg Stumbleupon Favorites More