Tuesday, November 19, 2013
Arnolph
Poznati mladi pisac(Paul Dano) suočen s težom kreativnom blokadom, nadje romancu na veoma neobičan način; stvori lik ženske osobe, Ruby Sparks(Zoe Kazan), koju toliko zavoli, da se ona i fizički manifestira u njegovoj kući kao njegova cura.
Neobičan scenarij djelo je mlade Zoe Kazan, ujedno i glavne glumice, naslovne Ruby Sparks, koja je pri realizaciji ovog projekta imala samo jedan zahtjev, da ona odglumi naslovnu ulogu. Kako Zoe nije glumački debitant(SLOM, PREVIŠE JE SLOŽENO, PUT OSLOBODJENJA), redateljski dvojac Jonathan Dayton, Valerie Faris(MALA MISS AMERIKE) joj je rado izašao u susret i spojio je s mladim perspektivnim glumcom Paul Danom(BEING FLYNN) u glavnoj ulozi. Neobičan scenarij koji neodoljivo podsiječa na opus scenarista Charlia Kaufmana(ADAPTACIJA, VJEČNI SJAJ NEPOBJEDIVOG UMA) je dočekan s blagim kritikama koje su ga svrstavale u negdje malo poviše mediokriteta, dok se realno radi o veoma dobrom, karakternom ostvarenju koji secira razmišljanje ljudi u vezama, i postavlja važno pitanje - "Da li u svakom odnosu, nesvjesno, pokušavamo modelirati svojeg partnera prema svojim idejama savršenosti". Odgovor će te naravno morati sami dokučiti, jer film ima svojevrsan rorschach efekt, gdje svatko može shvatiti, odnosno pojmiti ovaj film na sebi svojstven način. Lik pisca Calvina Weira-Fieldsa je Oscarovskog materijala, i izveden na adekvatno suptilan način od strane Paula Dana, kojemu sama fizika sugerira psihološku kompleksnost(izgleda kao mračnija verzija Woody Allena), dok je Zoe Kazan u ulozi Ruby Sparks doslovce ONA, što nije ni čudno s obzirom da je iznikla upravo iz njene glave. Ostatak glumačke postave je odradio veoma dobar posao s obzirom na danu im minutažu(Anotonio Banderas, Annette Bening, Chris Messina, Steve Coogan). Definitivno jedan film koji postavlja pitanja, bitna pitanja, realna pitanja ali umotan u nerealno ruho, koje mu daje jedan jako očiti efekt kojeg ne možete zanemariti. Sve u svemu jedna jako dobra ideja, scenarij, koji je realiziran veoma dobro, dok mu tek pojedini izleti u humorističnije dijalogne vode stvaraju svojevrsnu manu, preko koje se doduše može preči, no ostaje žaljenje, što se realizacije nije uhvatio neki malo "ozbiljniji" redatelj koji bi je usmjerio u prave, adekvatnije mračnije vode.
Posted in: 
Posts
