Sunday, November 17, 2013
Arnolph
Mora se priznati da je daleko dogurao Joseph Gordon-Levitt od onog malog kosatog klinca iz humoristične serije TREČI KAMENČIĆ OD SUNCA. Naime nakon što je več spomenuta serija doživila svijetsku slavu, Levitt se na neko vrijeme povukao iz svijeta glume da bi se posvetio koledju. Vratio se na velike ekrane s par naslova koji su imali više manje nezavisan prizvuk(CIGLA, U NEPOZNATOJ KOŽI) dok mu je največu promidjbu omogučavala fizička sličnost s tada več etabliranom glumačkom zvijezdom Heath Ledgerom. No sve se promijenilo kada je maestralno odigrao glavnu ulogu u odličnom, financijski "malom" ali kreativno velikom filmu 500 DANA LJUBAVI(500 DAYS OF SUMMER) koji mu je naglo otvorio sva Hollywoodska vrata. Prvo mu je ta vrata širom otvorio Christopher Nolan s angažmanom u dva njegova blockbustera(POČETAK, VITEZ TAME;POVRATAK), onda je uslijedio više nego solidan LOOPER s Bruce Willisom, da bi na kraju on sam zaokružio cijeli taj fini niz s svojim prvim dugometražnim redateljsko/scenarističkim uratkom, recentnim DON JONOM. Film prati mladića Jona(Joseph Gordon-Levitt) koji ima samo par stvari koje istinski voli na ovom svijetu; svoj auto, svoj stan, svoje dobro izgradjeno tijelo, svoju obitelj i "svoju" pornografiju, u kojoj uživa više puta dnevno. No samo tren, ako ste pomislili da je on nekakav gubitnik koji ne može "riješiti" žensku, varate se, naprotiv, "riješi" žensku svaku večer koju izadje vanka, no u pornografiji i masturbaciji, se jednostavno "izgubi". Ali kao i svakomu, tako se i njemu pojavi njegov "Kriptonit" u liku i djelu dotične Barbare(Scarlett Johansson) koja ga izludjuje na više načina. Ne možda toliko zanimljiv sinopsis, kojemu je oštre rubove dao upravo Levittov britki scenarij s kojim se lako poistovijetiti, kako onim disfunkcionalno-funkcionalnim obiteljima s glasnim decibelskim ophodjenjem, tako i onim plitkim curkama koje misle da će dečka urediti prema svojim kriterijima, ili zapravo ne, ispričavam se, prema Cosmopoliten kriterijima, zatim i Crkvi s svojim "10 očenaša, 10 zdravomarija konceptom opraštanja grijeha", do na kraju svim onim muškima macho "fuckerima" kojima je ispod časti priznati da masturbiraju i imaju očitih problema s intimnošču. Puno se tema dotakao Levitt, po mom mišljenju čak možda i jednog ili dva previše, da je na kraju žrtvovao potpunu realizaciju tranzicije i katarze ponekih likova(svojeg glavnog ponajviše) da bi dao opipljivu notu svakom od spomenutih "problema". Mišljenja sam da je imao materijala za najmanje dva filma, ali je htio ovim redateljsko-scenarističkim prvijencem, dokazati svima koliko on zapravo može i shvača. Gluma je definitivno bila važan faktor za dokazivanje "pointa" i svi redom su odradili odličan posao, čak i "slavonska snaha" kako je ja volim zvati, Scarlett Jonansson kojoj je kao salivena sjela uloga plitke, čedno-kurvanjske, ali prepristojne za javnost djevojke koja zna točno što želi i kad želi. Osvježenje, ili zapravo svojevrsno uskrsnuče je doživio i Tony Danza(TAXI, WHO IS THE BOSS) kojega su se poslijednji put sjetili još tamo davno, na početku emitiranja, South Parkovci s par sprdatorskih šala na njegov račun, no evo, Levitt ga se takodjer sjetio s jednom finom ulogicom i Danza mu je to vratio na najbolji način, odradivši više nego pošteno, svoju ulogu. O Julianne Moore je bespotrebno trošiti riječi, jer iz uloge u ulogu pokazuje svoje kameleonske glumačke sposobnosti. Joseph Gorden-Levitt je odabrao rizičan put, u svom filmu je sebi dodijelio glavnu ulogu, i morao je to opravdati s inspirativnom ulogom, što i jest. Naime, odradivši ulogu na pomalo "seljačko prepotentno šovinistički" u ponekim trenucima čak i karikaturativni način je riskirao, no znao je kako će režijski podkrijepiti takvu ulogu, što me dovodi do finalnog zaključka da po segmentima svog sudjelovanja u ovom filmu, dakle redateljsko-glumački-scenaristički, Levitt nigdje nije položio s pet, ali jedna više nego prosječna četvorka ga stavlja u uzak krug glumaca, na koje se može računati kroz više filmskih faktora djelovanja.
Posted in: 
Posts
