Iako se recentni film DEFENDOR klasificira i reklamira ponajviše kao komedija, zapravo se radi više o drami s elementima humora, koji kad malo bolje razmislite nisu zapravo toliko ni humorni, koliko su zapravo realni, no definitivno nesvakidašnji i samim tim u ponekim scenama ljudima komični. Film se naime vrti oko Arthura Poppingtona(Woody Harrelson), čovjeka koji je zaostao u razvoju, a koji je tijekom godina stvorio alter ego, Defendora, svojevrsnog superjunaka, sa nesvakidašnjim metodama borbe(franje/špekule, roj pčela, VHS kamera..) s kojima se suprostavlja ponajviše krijumčarima droge, koji su mu kako on kaže, ubili majku. U jednom od svojih superjunačkih eskapada nabasa na mladu prostitutku/narkomanku Katerinu(Kat Dennings) u kojoj "prepozna" karakteristike svoje majke i primi je u svoj "tajni brlog". Ona se, u jednoj od svojih mnogobrojnih priča, ispovijedi Arthuru kako je otac maltretirao kad je bila mala, na što on reagira premlačivanjem spomenutog oca. Poslije tužbe, Arthur završi u zatvoru na psihijatrijskoj procjeni kod Dr. Ellen(Sandra Oh) kojoj ispriča svoju životnu priču. Film redatelja i scenarista Petera Stebbingsa neodoljivo podsjeća na koncept KICK ASSA, ili možda bolje kazano(sugestivno), KICK ASS neodoljivo podsjeća na DEFENDORA, jer je DEFENDOR izašao cijelu godinu ranije u distribuciju. Tko je tu koga, i da li je tu uopče tko koga plagirao, ne znam, no sličnosti su zamjetne. Naime KICK ASS, kao i DEFENDOR ima sličan koncept, zapravo više pitanje "Da li jedan hrabri pojedinac može bilo što promijeniti svojim angažmanom u svakodnevnim kriminalnim aktivnostima koji se dešavaju diljem našeg planeta?". Iako su u KICK ASSU protagonisti uglavnom tinejdjeri, u DEFENDORU to je samo jedan pomalo malouman čovjek, koji s svojim iskrenim pristupom nasmijava ljude, što je realno jako žalosno. Njegova iskrenost i neupitni, nepiristrani moralni kriteriji su njegovo največe oružje, koji ukombinirani s nevjerovatnom upornošću stvore probleme na večim nivoima kriminalnog miljea. Pozitivno zar ne?! Ukombinirajte to s jednom od boljih uloga Woodya Harrelsona i dobili ste nevjerovatno pozitivan film, koji ima svojih mana u narativnom djelu i realizaciji ponekih, pomalo naivnih scena borbe, no koji jednostavno osvaja pozitivnom, hrabrom idejom i zabavnom realizacijom koja ne podcijenjuje inteligenciju gledatelja, nego mu sugerira da dobrota, iskrenost i moral, iako u poslijednje vrijeme klasificirani kroz epitet "gluposti i naivnosti", nisu i neče izgubiti na vrijednosti, do god postoji i jedan obični "glupan", koji je zastupa i brani.