Friday, November 29, 2013
Arnolph
Uvijek su mi bile zanimljive negativne opaske na filmove koje su se ticale neminovnog ili bolje kazano neupitnog preživljavanja glavnih protagonista. Pa mislim, koga bi film trebao pratiti u cijelom svom trajanju ako ne "glavne protagoniste"?! Počeo sam na ovaj način s recenzijom IGARA GLADI: PLAMEN(THE HUNGER GAMES: CATCHING FIRE) jer je upravo jedan "pametnjaković" za vrijeme trajanja filma, non stop spočitavao tu "činjenicu" kao glavnu negativnu točku oba filma iz THE HUNGER GAMES franšize. Naravno da večina gledateljstva neče niti u jednom trenutku sumnjati u preživljavanje Katniss Everdeen(Jennifer Lawrence) no to zapravo nije niti "point" filma. Drugi nastavak ekranizacije istoimenih knjiških predložaka prati zbivanja netom nakon prvog dijela. Katniss i Peeta Mellark(Josh Hutcherson) naizgled žive u idealnim odnosima i okruženju što im je omogučilo osvajanje Igara gladi, dok u stvarnosti to izgleda puno drugačije. Večini pučanstva je naime jasno da se Katniss htjela žrtvovati, očekivajuči da će ih oboje poštedjeti, što je potenciralo svojevrsnu iskru medju izgladnjelim i izrabljenim pućanstvom da i oni počmu s svojim otporom, svojom revolucijom. Vidjevši da stvari pomalo izmiču kontroli, predsjednik Snow(Donald Sutherland) organizira nekakve kvartalne Igre gladi u kojima sudjeluju samo živi pobjednici svih Igara gladi dosad, kojima je pravi cilj istrijebiti cijelu rasu pobjednika, koji sad predstavljaju nadu, predstavljaju prijetnju društvu koje je koncipirano samo da brine o bogatima. Kvartalne Igre gladi je preuzeo novi igrotvorac Plutarch(Philip Seymour Hoffman) koji očigledno ima neke svoje skrivene namjere, dok će Peeti i Katniss i dalje pomagati Cinna(Lenny Kravitz), Haymitch(Woody Harrelson), Effie(Elizabeth Banks) i Gale(Liam Hemsworth) kojima je postalo jasno da je promatranje sa strane i ne poduzimanje ničega, isto što i sudjelovanje u "zločinu". Redatelja prvog dijela Gary Rossa(SEABISCUIT) je zamijenio Francis Lawrence, koji je več pokazao da zna režirati dobar film(I AM LEGEND), ali je doduše pokazao da zna biti i producentska marioneta(CONSTANTINE, VODA ZA SLONOVE). Drugi dio je isporučio sve što se od nastavka očekuje, da bude veči, jači, bučniji, produkcijski bogatiji, no srečom, donio je još jednu jako bitnu stvar u HUNGER GAMES franšizu, baš kao što je HARRY POTTER I ZATOČENIK AZKABANA donio u svoju, donio je ozbiljnost, ukomponiranu s mračnijim, prijetečim tonovima i već postoječim distopijskim kontekstom. Upravo je taj mračniji, suroviji kontekst, biser filma, koji se na trenutke doduše dodvorava mladjoj publici(kojoj u nedostatku SUMRAK sage, nedostaje jedan fatalni, nesudjeno-sudjeni ljubavni trokut), no zaista na jedan suptilni neprevladavajuči način. Gluma je na razini, ili bolje kazano adekvatna, gdje Harrelson, Hoffman, Banks, Tucci pokazuju zašto su jedni od angažiranijih glumaca današnjice, dok najviše bode u oči, po meni uvijek jedna te ista uloga Jennifer Lawrence, kojoj stvarno treba neka malo drugačija uloga da se odmakne od ozbiljno šutljive, no borbene djevojke, koju non stop intepretira. Kao i uvijek ženska publika će biti zahvalna s ponovnim angažmanom Liama Hemswortha(PARANOJA, PLAČENICI 2) i Lennya Kravitza, dok su svoje uloge savršeno odradili Donald Sutherland(ITALIAN JOB), čiji sami pogled sije zlo i prijetnju, i neočekivano Josh Hutcherson, koji je nakon niza pomalo neozbiljnih uloga(MOST ZA TERABITHIJU, PUTOVANJE U SREDIŠTE ZEMLJE 2, CRVENA ZORA) konačno dospio na ozbiljan, njemu očito adekvatan teren(DJECA SU DOBRO). No pravi biser filma, barem ako se mene pita, je totalno nedovoljno iskorišteni i nepoznati Patrick St. Esprit(SUPER 8, AS U RUKAVU) u ulozi zapovjednika Threada, koji je s malom minutažom, uspio utjerati strah u kosti svima na filmu, ali i nama publici u kinima, nema što, čovjek mora da je prirodno zao. Za razliku od predhodnika, vidi se napredak u vizualnim efektima koji su naravno podkrijepljeni bogatijim budgetom, dovedeni na višu razinu, što je veoma zahvalno za jedan ovakav film, u kojem je realno uživljavanje u trenutna zbivanja koja se dogadjaju na ekranu, veoma važno. Kostimi su takodjer jedan od aduta filma, koji ukomponirani s futurističkim dizajnom Kapitola gdje žive bogatiji, i totalno dijametralno suprotnim, prljavim, rudarskim izgledom distrikta, stvaraju svrsihodan efekt. Sve u svemu jedan kvalitetan film, koji osim vizualnih ekstravaganci nudi i jaki političko-socijalni kontekst o kojemu se da debatirati poslije filma, a što je mojoj malenkosti, uvijek pozitivna stvar.
Posted in: 
Posts
