DIANA

Sječam se bio sam dijete kad sam po prvi puta pratio nešto po meni možda čak i pomalo nepotrebno i glupo a to je prijenos sprovoda. I dok sam pomalo u čudu gledao tu nekakvu ogromnu povorku a prije toga nekakav uvod s komentatorima, pitao sam se o kome se uopče tu radi? Radilo se kako su mi roditelji objasnili o jednoj osebujnoj mladoj dami, usput i princezi imena Diana, koja nije imala bas sreče u ljubavnom životu, dok mi je otac opisao kao "ona englezica koja čak nije ni ružna". Poslije, kako sam bio stariji sam sve više informacija mogao i sam kvalitetno da profiltriram i stekao nekakvno pozitivno mišljenje o  princezi Diani i to ne toliko bazirajuči ih na informacijama i pričama, koliko na nekakvom pozitivnom osječaju koji je stvarala sa svojim iskrenim plavim okicama. Evo nakon dosta godina, producenti su se odlučili ispričati njenu priču u dugometražnom filmu naslovljenom jednostavno DIANA. Redateljska palica je dodijeljena Oliveru Hirschbiegelu(EKSPERIMENT, HITLER;KONAČNI PAD, INVAZIJA) koji u svojem redateljskom životopisu već ima svojevrsnu filmski sličnu autobiografiju ikone, one Hitlerove. Zapravo kad malo bolje pogledate i HITLER KONAČNI PAD i DIANA imaju sličnu šablonu. Oba se filma zapravo vrte oko svijetski poznatih ličnosti i oko segmenata njihovih života o kojima se malo znalo, u HITLER;KONAČNI PAD to su bili posljednji sati Hitlerova života, dok su u DIANI to ljubavni trenuci koje je dijelila s pakistanskim kirurgom s adresom u Engleskoj. Film dakle u svojem večem trajanju prati ljubavni odnos to dvoje nesudjenih individua i kao takav više je neka ljubavna drama koja neodoljivo vuče na JA U LJUBAV VJERUJEM(NOTHING HILL) , nego na turbo ozbiljnu političku biografiju ala HITLER;KONAČNI PAD koja će konačno raskrinkati cijelu famu koja se digla oko misteriozne smrti Diane i njezinog tadašnjeg priležnika Dodija. Moram priznati da mi se tijekom gledanja filma provukao nekakv čudan osječaj poznatosti i skoro deja vua, ali ne zbog scena koje su se vrtile ispred mojih očiju, nego zbog jedne druge relevantnije činjenice, a ta je da je ovaj film zapravo kvalitativno jako sličan ako ne i identičan JOBSU, znate ono, zanima vas film i nije vam dosadan samo zbog tabloidno informacijskog kurioziteta o jednoj ikoni, nikako zbog realizatorskog filmskog, jer film je ispod kriterija kojeg je Diana postavila za svojeg života. Nakon izvrsnih EKPERIMENTA I HITLERA, redatelj Hirschbiegel se malo previše producentski počeo uvlačiti u dupeta s komercijalno eksploatacijskom INVAZIJOM, i s jeftinim skupljanjem poena na svijetski poznatom DIANOM, za koju je očekivati da će njeni obožavatelji, kojih nije malo, pohrliti u kina. Film je večim dijelom zapravo dosadan, i upravo na taj neki dosadan način je pokušao pokazati svu usamljenost lady Diane. Gluma je loša i skoro telenovelna, s iritantnim i preglumljenim Naveen Andrewsom u ulozi kirurga Hasnata Khana i preobičnom Naomi Wats koja nimalo ne nalikuje princezi Diani. Največi dio filma su zapravo razglednice večine svijetskih glavnih gradova i pokojom dizajnerskom krpicom koje je Diana voljela i znala da nosi, dok je intimni dio filma samo na trenutke inspirativan i emotivan(scena u autu s francuskom pjesmicom) dok večina ljubavih scena, pogotovo početnih izgleda kao nekakva jeftina romantična komedija bez osječaja za trenutak i glumu. Svim ozbiljnijim gledateljima željnim političkih intriga savjetujem zaobilaženje ovog filma u velikom luku, dok onima koji pristaju na mediokritet ili su u tolikoj mjeri obožavali Lady Di a padaju na jeftine srcedepateljske trenutke poručujem, pogledajte nešto što vas neče razočarati a što će te jako brzo zaboraviti.

Posted in: 2013,Biography,drama,Podnosljivo