Iako jako nepredvidljiv redatelj Neil Jordan se ucrtao na relevantnu redateljsku listu s instant kultnim hitom INTERVJU S VAMPIROM. Da li rezultat uspjeha tog filma treba tražiti u tada(a i sada) popularnim Tom Cruisom i Brad Pittom ili u samoj kvaliteti dotičnog filma i dan danas je diskutabilno i podijeljeno, što sve u svemu nije loša stvar. No, Neil Jordan nije redateljski žurio, pomljivo je birao svaki svoj projekt(NEUSTRAŠIVA, ONDINE), sve do jednog sličnog, žanrovski njemu prepoznatljivog, recentnog BYZANTIUMA. Glumački je angažirao sve popularnije Gemmu Arterton(IVICA I MARICA) i Saoirse Ronan(U SEBI) da inepretiraju dvije vampirice koje pokušavaju preživjeti u brutalnom "ne vampirskom okruženju" kakav jest sadašnji svijet. Moram priznati da je zapravo ovo jedno hrabro, pomalo eksperimentalno ostvarenje koje se može podijeliti u dva dijela. Prvo je pjesnički intimistično, dok je drugo populistički ulizivačko(SUMRAK SAGA). Zanimljivost je naime da je upravo ovaj drugi dio(ulizivački) puno zanimljiviji i traži dodatno objašnjenje(ćitaj nastavke) koji se nažalost vjerovatno neće realizirati zbog ispodprosječne prodje na svijetskom kino tržištu. Prvi dio filma je pomalo dosadan s nekakvim površno nepovršnom karakterizacijom likova, sve u svrhu ne odavanje biti radnje koja je svima već odpočetka itekako jasna. E, ali od pola filma pri kraju, film kreče jednim skroz drugačijim tempom i žanrom, koji da je krenuo od početka, bi zabilježio možda i kultni, ili bar populitični status. No, ništa, ovako imamo neujednačeno ostvarenje, s zanimljivim zapletom, ali s nedorečenim uvodom, koji će se pjesničkim dušama svidjeti, ali napominjem, realno, poslužio je samo kao popunjavanje rupa nedovoljno razradjenog trajanja i kompletne ideje filma, ali i takav u usporedbi s žanrovskim SUMRAK SAGOM izvoljeva sigurnu i uvjerljivu pobjedu vrijednu gledanja.