Tuesday, October 28, 2014
Arnolph
Bivši britanski oficir Eric Lomax(Colin Firth), koji je bio mucen kao zatvorenik u Japanskom logoru tijekom drugog svjetskog rata, nakon dugo vremena provedenog "u prošlosti" osjeti ponovno što je to stvarni život, kad susretne ženu svog života u vidu Patti(Nicole Kidman), s kojom jako brzo stupi u brak. No "tragovi iz prošlosti" ponovno isplivaju kada Lomax otkrije, da je njegov mucitelj Nagase(Hiroyuki Sanada) živ i zdrav u Japanu i radi kao turisticki vodic.
Film TRAGOVI PROŠLOSTI(THE RAILWAY MAN) je baziran prema istinitim dogadjajima, i kao takav, ima puno jaci impakt nakon odgledanog. Naime, mislim da bi svi dodirnuti nesretnim ratom na Balkanu, a emocionalno i fizicki osakaceni njime, trebali pogledati ovo ostvarenje, i shvatiti ga kao svojevrsnu Bibliju, jer jedino na takav nacin ova država, a i ostali sudionici rata, mogu napokon ostvariti pozitivan dijalog, zakopati ratne sjekire, tražiti oprost, ali i dati oprost, shvatiti da su ljudi samo jedna mala, sitna grešna bica, i nastaviti dalje s životom, jer nastavimo li ovako, evolucija ce nas zaobici u velikom luku, a mi se i dalje, necemo pomaknuti od stigme epiteta "Balkanaca". Naime, to kazem, zato što ce se pojedinci nakon odgledanog, a shvativši da je ovo bazirano na istinitim dogadjajima, ako imaju i malo "soli u glavi", osjetiti krivim, što su ponekad reagirali odvec nacionalisticki ili barem blisko tomu, dok ce se oni s "velikim kolicinama maglovitog šecera u glavi", osjetiti uvrijedjeni, i okarkterizirati ovaj film kao gomilu gluposti, koje nemaju bazu u stvarnom životu. Necu odavati klimaks filma, zbog svrsihodnosti gledanja, no možete pretpostaviti u kojem smjeru prica ide. Što se tice samog filma, redatelj Jonathan Teplitzky(BURNING MAN) se odlucio za narativno preskakanje iz 1980 godine kada Lomaxa interpetira savršeni Colin Firth u vrijeme drugog svjetskog rata, gdje ga glumi možda i odvec intenzivni Jeremy Irvine(odlicno skinuo Firtha), i stvara pedigre za klimaks filma, nabijenog širokim dijapazonom emocija. Redatelj je jako pametno zavarao publiku, misleci da ce nakon romanticnog otvaranja, uslijediti nekakav tipicni dramski dijaloški rat izmedju Lomaxa i Patti, no Teplitzky jako brzo putem suborca Finlaya(standardno upecatljivi Stellan Skarsgarda) "objašnjava" kako je Lomax postao covjek koji jest sada, i postavlja temelj za Lomaxovo putovanje u Japan i suocavanje s prošlošcu. Iako je prvi dio filma, malcice repetativan i usporen, središnji dio u logoru, a narocito završnica filma, naglo ubacuje u petu brzinu i odvodi vas na nevjerovatno emocionalno putovanje vrijedno divljenja, što nije mala stvar. Da li se moglo bolje, realno da, no Teplitzky i dalje zaslužuje pozitivnu ocjenu što jednu ovako interesantnu istinitu pricu nije odveo u patetiku, dok nam ostaje sitno žaljenje, što se ovog projekta nije uhvatio netko iskusnije, primjerice Spielberg(citaj "na tragu SCHINDLEROVE LISTE"), i odveo ovu pricu gdje zaslužuje, na pijedestale Oscara. Ovako, jedino tko zaista zaslužuje Oscara jest Colin Firth(KRALJEV GOVOR), koji je jos jednom dokazao da je jedan od najboljih dramskih glumaca današnjice i njegov lik kojeg tumaci, Eric Lomax, koji je zaslužio nekakvog pocasnog Oscara za ljudskost na "ekranu zvanom život".
Posted in: 
Posts
