Dva tridesetogodišnja cimera, Ryan(Jake Johnson) i Justin(Damon Wayans Jr.), bez trenutne poslovne perspektive, odu na kostimiranu zabavu obuceni ka policajci. Vracajuci se kuci, shvate da izgledaju toliko uvjerljivi kao policajci da bi se mogli i predstavljati kao oni. Nakon uspjelog cijelovecernjeg pokusa, odluce otici korak dalje, nabave policijsko auto, uredjaje za prisluškivanje i pocinju patrolirati Los Angelesom. No, stvari ne krenu baš tako jednostavno kako su ocekivali kad se zamjere lokalnim kriminalcima predvodjenim Mossijem(intenzivni i uvjerljivi James D Arcy) i potkupljenim detektivom Brolinom(minutažno podcijenjeni Andy Garcia), no srecom u pomoc im priskace moralno vodjeni policajac Segars(Rob Riggle).
Prilicno sugestivan i nedvosmislen naslov filma(barem na engleskom) LETS BE COPS, ili kako su ga naši preveli LAŽNA PATROLA, ostvario je više nego zadovoljavajuc financijski uspjeh na maticnim kino blagajnama, gdje je na nekakvih 17 milijona uloženih dolara, dosad vec utrzio 80ak milijona, što sugerira i potencijalni nastavak, kojeg doduše svršetkom filma, redatelj i scenarist Luke Greenfield(ŽIVOTINJA, NEŠTO POSUDJENO) i producenti nisu ostavili otvorenim, no lako ce to producenti i scenaristi fabularno sklepati ako budu procijenili da mogu iscicati jos pokoji dolarcic.
Kvalitativno gledajuci, nakon cijelokupno odgledanog filma, radi se mozda i o ispodprosjecnoj komediji(kad ga se recimo usporedjuje s 21 i 22 JUMP STREET), ali dok ga gledate, iako na momente montažno nekohezan, ostavlja solidan dojam, koji ne dosadjuje u niti jednom trenutku, i svako malo izmamljuje prosjecan osmijeh na vaša lica, ponajvise zahvaljujuci dobroj kemiji izmedju dva glavna glumca Johnsona(SIGURNOST NIJE ZAGARANTIRANA) i Wayansa Jr.(inace sin Damona Wayansa aka PRLJAVI IGRAJU PRLJAVO i serija DAMON, koju su iako je bila izvanredna jako brzo ukinuli) koji su se ocito odlicno zabavljali snimajuci ovaj film, i tu su kemiju i dobru atmosferu skoro pa metafilmski(u nekim trenucima se i oni smiju trenutnoj sceni koj se zbiva) prenjeli i publici. Reziser je obavio solidan posao i prepustio glumcima i improvizaciji da tece svojim tokom, i nije previše upadao s nekim svojim ekstravagantnim riješenjima kamere, gdje cesto grijese redatelji u zahtijevnom žanru komedije. Iako ima podosta klišeja i rupa u scenariju, jedno gledljivo ostvarenje koje ce vas zabaviti dok ga gledate, pokoju foru ce te zapamtiti i nasmijati se na nju, ali ce te ga realno brzo "spremiti u ladicu" u glavi na kojoj piše, "da da, mislim da sam pogledao taj filma, nije loš". što sugerira da je sve to moglo jos puno bolje s ovako nelošom pocetnom idejom.