Prije par mjeseci zavrtila su se u našim kinima traileri za dva veoma slična projekta, koja nisu toliko bila slična po samom žanru, koliko po sumljivom kvalitativnom tonu kojeg su odavali. Prvi je bio HERCULES, koji je očekivano i zasluženo propao financijski i kreativno, dok je drugi od njih, recentni POMPEII, ostavio medikritetan okus u "ustima" publike i kritike, utrživši nekakvih 30ak milijuna na američkom box officu, što i ne bi bilo toliko loše da se ne radi o 100 milijuna skupom projektu iza kojeg stoje nezavisne produkcijske kuće, što bi pomalo ironično kazano trebalo biti ravno katastrofi, koja je zadesila i same Pompeje. Pomalo ambiciozno je redatelj Paul W.S Anderson(RESIDENT EVIL, TRI MUŠKETIRA) pokušao vratiti "katastrofu" na velika vrata, uloživši dosta, ali i plagijarući dosta, što je prepoznala kritika i publika. Naime, tijekom većina filma, pomalo besramno, Anderson pokušava kupiti publiku s već okušanim dijalozima i scenama kakve smo vidjeli u GLADIJATORU, ili TITANICU, nadajući se kako će sav onaj dim, prah i voda koja "pogodi" zadnji kvartal filma, izbrisati sjećanje publike koja teško može zaboraviti već spomenute, superiornije projekte. Iako sve ovo kazano sugerira totalnu katastrofu od filma, moram u stilu ŠESTOG ČULA napraviti totalno neočekivani obrat i kazati da je objektivno, svo to plagiranje uspješnica, ukombinirano s gledljivim prvim dijelom koji ne žuri pokazati svu moć pikselizirane planine, i poslijednjom završnom eksplozijom specijalnih efekata, čak i gledljivo. Film naime prati gladijatora Mila(Kit Harington), čije je cijelo Keltsko pleme iz kojeg potječe, u ranom djetinjstvu istrijebio zli senator Corvus(Kiefer Sutherland), pretvorivši ga tako u jedinog od svoje vrste. Kada jedan od moćnika Pompeja, Severus(Jared Harris) i njegova žena Aurelia(Carrie-Ann Moss) odluče organizirati jedne od svojih popularnih gladijatorskih igara, upravo Milo, kao superiorni borac biva doveden da sudjeluje. Tijekom jedne od zabava, Milo kao rob, upoznaje Severusevu kćerku Cassium, u koju se instant zaljubljuje, ali ne prije nego li se ona zaljubi u njega. Kako se gladijatorski mečevi bliže kraju, planina polagano, ali sigurno, započne s erupcijom, dovodeći sve protagonista u golu borbu za život, gdje status i novci, dobiju svoje pravo beznačajno "lice". Režija je sigurna i ne oscilira puno u akcijskim scenama, gdje se na pametan način bez puno trzajuće kamere jasno da vidjeti sve što je planirano da se vidi, od ruptirajuće planine, do plimnog vala i na kraju veoma uvjerljivog eksterijera Pompeja. Osim pomalo plošnog, ali moram priznati i adekvatno-neambicioznog scenarija(barem u prvoj polovici filma), gluma je ono što tijekom većine filma "bode oći", i mora se kazati kako jedino možda Kiefer Sutherland(serija 24) sve one povijesne "veće od života" dijaloge, govori s respektabilnom dozom uvjerljivosti, dok je ostatak glumačkog ansambla ili neiskusan(Harington, Browning) ili premalo iskorišten(Carrie-Ann Moss, Jared Harris), dok je osvježenje relativno nepoznati Adewale Akinnuoye-Agbaje(GI JOE; KOBRIN UZLET) koji imponira svojim stasom ali i ponajviše glasom, dok mu uloga jednog od "malih ljudi", ponosnog i poštenog roba koji samo želi zaraditi svoju slobodu, stoji kao salivena, dok kupuje naklonost puka kako u onoj gladijatorskoj areni, tako i onoj, producentima bitnijoj kino areni. Sve u svemu, jedno iznenadjujuće gledljivo ostvarenje, kojemu je jedina mana ta, što su u poslijednjem dijelu filma morali opravdati kako naziv filma, tako i budget, srušivši uz Pompeje, i sve one pozitivne tenzije koje su nabili izmedju likova u prvoj polovici.