Tinedjerica Elissa(Jennifer Lawrence) i njezina majka Sarah(Elisabeth Shue) dosele u mjesto gdje im je susjedna kuća bila mjesto zločina u kojem je djevojčica prije dosta godina, ubila oba roditelja, ostavljajući tako brata Ryana(Max Thieriot) na milost i nemilost socijalne skrbi. Nije trebalo puno da se cijelo selo uroti protiv preživljelog brata i klasificira ga kao ludjaka s kojim ne valja imati posla, no pridošlica Elissa u njemu vidi nešto više, i započne s njim romantičan odnos, u kojem će s vremenom neke stvari početi da "izlaze" na površinu. Moram priznati da sam dugo odgadjao pogledati ovaj film, ponajviše zbog katastrofalnih ocjena kako kritike tako i publike, i jedina mi je zapravo referentna vrijednost za gledanje ovog filma, bila Jennifer Lawrence, koju nije baš da nešto preferiram, ali vjerujem, da očito ima dobro oko za odabir filmova, i upravo to mi je bila jedina preporuka, no nakon odgledanog, vjerovanja sam da je to "oko", prilikom čitanja scenarija za ovaj film, bilo pod kroničnom upalom. Teško mi je zapravo bilo uopće započeti s recenzijom ovog filma, pa sam u nedostatku pravih ideja odlučio pogledati tko potpisuje scenarij. Osobno, nadao sam se da se radi o nekakvom debitantu koji je svoje mjesto pod Suncem zaradio pišući za tinejdjerske serije, no kad sam nabasao na ime Jonathana Mostowa, bio sam blago kazano iznenadjen, jer čovjek ne samo da je napisao vrlo dobar scenarij za U-571 nego je i režirao solidna i skupa ostvarenja poput TERMINATORA 3 i SUROGATA i već spomenuti U-571. Ambiciozno glupasti scenarij je trebao biti nekakvo revolucionarno rušenje tabua horora i isprepličanje radnje, kako bi se stvorio neočekivano očekivani efekt, koji je neočekivan zbog svoje očekivanosti, da dobro ste pročitali, i tijekom gledanja filma(ako se odlučite na to) će te shvatiti o čemu pričam. No zbog sve te silne neočekivanosti, redatelj Mark Tonderai, je zaboravio na ostale bitne dijelove koje čine film, poput dijaloga, zanimljivih scena, koheznosti, no ponajviše montaže koja doslovce bode oči i sugerira upletenost producentskih škara. Uz sve te mane, očekivao sam barem glumačku uvjerljivost Lawrence(IGRE GLADI, U DOBRU I ZLU, AMERIČKI VARALICE), koja je nažalost izostala u ovom ostvarenju, dok je jedini Max Thieriot ostvario kakvu takvu upečatljivu ulogu. Ništa, svaki Oscarovac ima svoj film kojega se srami, zasad, za Lawrence, to je recentna KUĆA NA KRAJU ULICE(HOUSE AT THE END OF THE STREET), čije bi gledanje trebali izbjeći svi, a naročito oni zagriženi obožavatelji lika i dijela Lawrence.
)