Wednesday, February 19, 2014

THE BOOK THIEF






















Kada sam vidio plakate za KRADLJIVICU KNJIGA(THE BOOK THIEF) koja se šepirila popularnom statuom Oscara ispod koje je stajalo "nominated", a znajući sve glavne nominacije, zatekao sam se s pitanjem "U kojoj kategoriji?". Tada sam, informirajući se putem IMDb-a dobio odgovor koji je bio više nego očekivan, "najbolja originalna glazba napisana za film" koju potpisuje nitko drugi nego John Williams, skladatelj, kojemu je ovo trideseta nominacija za Oscara, od kojih je potvrdio čak pet(SCHINDLEROVA LISTA, E.T., STAR WARS, JAWS, FIDDLER ON THE ROOF). Iako se očekivalo kako će ova ambiciozna ekranizacija bestsellera iznjedriti više Oscarovske pažnje, ostala je "samo" na ovoj jednoj nominaciji, što bi se u konačnici moglo okarakterizirati kao podbačaj, ako se tomu pridoda i činjenica da i financijski aspekt nije u potpunosti opravdan(zaradio svega 20ak miliona na matičnom tržištu). No da li je zaista riječ o razočaranju, to je već diskutabilno, ponajviše zbog mane kakva može biti ekranizacija voljene i popularne knjige, koju je svatko doživio na vlastiti način i time stekao predrasude prije prvih kadrova filma. A prve kadrove filma veoma upečatljivo obilježava bezgrešni engleski dijalekt naratora Rogera Allama(O ZA OSVETU, KRALJICA, PIRATI S KARIBA; NEPOZNATE PLIME), odnosno nitkog drugoga doli same Smrti, koju svatko malo, iz dosadnosti dolaženja po "obične, nezanimljive duše", iznenadi poneka hrabra, srčana individua, na koju on obrati malo veću pažnju. Ta dotična individua jest mlada Liesel(Sophie Nelisse), kćer komunistkinje, koja biva odvojena od majke i odvedena k novim staraterljima, skupa s bratom, koji umire prilom dugog putovanja. Doba je Hitlerove vladavine, i u Njemačkoj nema mjesta za Židove i komuniste, i samim tim saznanjem, Lieselini novi staratelji Hans(Geoffrey Rush) i Rosa(Emiliy Watson), moraju biti ekstra oprezni. Mlada Liesel ubrzo upoznaje svoje roditelje kakvi oni stvarno jesu, dobri ljudi, i mladog Rudya(Nico Liersch), s kojim brzo ostvari iskreno prijateljstvo. Već od samog početka njenog obrazovanja, Liesel stvori snažan poriv prema knjigama, i s vremena na vrijeme ih "krade" od imućnih susjeda, nebi li naučila nove riječi, i pročitala koji ulomak Maxu(Ben Schnetzer), židovu, kojega kriju u svom podrumu. No kako se bliži kraj Hitlerove vladavine, tako nacistički teror postane snažniji i učestaliji, i cijela obitelj biva stavljena pred velikim iskušenjima koja će im označiti ostatke života. Zanimljiv sinopsis i odličnu scenografiju i kostimografiju pomalo kvari neinspiritivan dojam glavnih glumaca, uglavnom mlade nepoznate garde, koji svojom neiskusnošću pomalo odvraćaju dojam s dijaloga i priče, dok su iskusni Geoffrey Rush(KRALJEV GOVOR) i Emily Watson(CRVENI ZMAJ, PUT RATA) više odradili svoje uloge, nego pridonjeli nekom većem dojmu. Mislim da je za ovako ambiciozan projekt bilo neminovno imati više nego raspoložene glavne glumce koji će iznjeti film, dok je ovako neiskusan casting pridonjeo zapravo jedinoj lošoj karakteristici ovog filma. Redatelj Brian Percival(serija DOWNTON ABBEY) polagano i strpljivo gradi napetost do pomalo neočekivanog klimaksa, dok se vizualnosti i efektima prišlo na inteligentan "manje je više način", i idealno pogodjeno dočarava period u kojem se radnja zbiva. Dijalozi i sama generalna poruka filma su sami po sebi pravi mali biser, dok ih redatelj svako malo ističe, kako opaskama naratora, tako i emotivno nabijenim scenama, koje iako zamišljene odlično, dobivaju pomalo naivni dojam, kada mladi neiskusni glumci umiješaju "svoje prste". Sve u svemu jedno gledljivo ostvarenje, kojemu je "samo gledljivost" mana, ako uzmemo u obzir kompleksnost i ozbiljnost samog sinopsisa, i mišljenja sam da je redatelj Percival bio pod budnom paskom producenata, koji su htijeli zadovoljiti sve generacije, a ponajviše cenzore, o kojima najviše ovisi gledanost u kinima. Šteta, jer dalo se napraviti puno više, da su producenti malo više vodili računa o kreativnom segmentu, a ne toliko o zadovoljavanju masa, odbijajući na malo eksplicitniji način pokazati svo zlo koje je sijao jedna od najkontroverznijih i najpoznatijih osoba naše povijesti, Adolf Hitler. Tko zna, možda bi i sama bit filma, važnost napisane riječi i kreativnosti, više došla do izražaja, odnosno dobila nekakav metafilmski efekt, ovako dobili smo ostvarenje koje najviše igra na sigurno, ali nažalost na vlastitu štetu.

ser
Twitter Delicious Facebook Digg Stumbleupon Favorites More