Dugo sam odgadjao gledanje recentnog 360, Fernanda Meirellesa(BOŽJI GRAD, SLJEPOĆA, BRIŽNI VRTLAR), ponajviše zbog vjerovanja da se zbog blago kazano mlakog prijema od strane publike i kritike, radi o u najbolju ruku mediokritetnom ostvarenju, koji će nakon odgledanog pasti u zaborav. Iako prema plakatu, film predvode glumci iz Hollywoodske A lige, Anthony Hopkins, Raschel Weisz, Jude Law, Ben Foster, večina radnje zapravo pripada redom glumačkim nepoznanicama, koji iako neiskusni, funkcioniraju veoma dobro u ovoj drami s elementima trilera. Film naime prati više naizgled nepoznatih individua, čije se sudbine isprepletu na neobične načine. Ne bih puno ulazio u sam sinopsis filma iz dva razloga. Prvi razlog je lijenost, naime zaista bih dosta vremena potrošio na pisanje istoga, jer ima dosta toga za pohvatati, dok je drugi taj što je polagano odmatanje radnje svojevrsni mamac filma i ne bih htio kvariti cijelokupan doživljaj. Što se tiče tehničkih aspekata filma, odradjeni su na veoma profesionalno adekvatan način, gdje se očito nije pazilo na budget(što je neobično za žanr drame), ako se uzme u obzir lokacijski razgranata radnja po cijelom svijetu, koju redatelj autentnično demonstrira. Kao što sam rekao nemojte da vam jedini razlog za gledanje ovog filma budu već spomenute glumačke "zvijezdice" na plakatima filma, jer one zaista imaju više sporednu nego glavnu ulogu, dok su stvarne glavne uloge, uglavnom nepoznati glumci, odradili više nego solidan posao. Seciranje pojedinih odnosa, vjera, svjetonazora, nacionalnih dogma putem dijaloga i neobičnih situacija jest ono što krasi ovaj film, kojemu je jasna pouka, da elementarne emocije iako ne poznaju granice, rasu, vjeru i ostale društveno nametnute norme u svom iskrenom izdanju, prilikom fizičke manifestacije, znaju i više nego biti uvjetovane i terminirane svim onim ranije spomenutim "ograničenjima". Hrabra poanta, koja je servirana pomalo hladno, iskreno i jasno, dok radi puni krug od "360", kroz koju neki naslovni likovi bivaju upoznati i suočeni sa surovom istinom, dok drugi pružaju sami sebi novi život, oslobadjajući se "zidova", koje su sami izgradili, i na taj način daju sebi novu nadu, riskantnu, ali obečavajuću i samo njihovu, pomoču koje uspiju doći do jedinog relevantnog smisla života, iskrene i nemonopolizirane sreće, koja je još uvijek na dispoziciji svakom hrabrom pojedincu.