Friday, December 13, 2013
Arnolph
On, Adam(Tom Hiddleston), je usamljeni depresivni glazbenik s trenutnim prebivalištem u Detroitu, koji se pokušava zadržati ispod radara homo sapiensa. Jedino mu društvo s vremena na vrijeme predstavljaju mladić imena Ian(Anton Yelchin), koji mu je nekakva vrsta neformalnog pomočnika, u službi njegovih pomalo neobičnih zahtjeva i Dr. Watson u kojega nabavlja veoma čistu krvnu grupu B. S druge strane upoznajemo Eve(Tildu Swinton) koja dane krati u Tangeru s svojim starim prijateljem Marlowom(John Hurt) s kojim dijeli nesvakidašnje dogadjaje, teme i prehrambene navike u vidu veoma rijetke i čiste krvne grupe B. Kao što vi već polako uvidjate ponavljajući, sugestivni niz njihovih prehrambenih navika i usamljeničkog načina života objašnjenog u ovom kratkom sinopsisu, tako nas i redatelj Jim Jarmusch(MRTAV ČOVJEK, SLOMLJENO CVIJEČE, KAVA I CIGARETE) nakon sporijeg uvoda, dovede do predivno osmišljenje "menage a trois" odvojene scene hranjenja, ili možda bolje napisano hedoniziranja, u kojem doznajemo da su Adam, Eve i Marlow, zapravo vampiri, toliko stari, da ni ne znaju točno svoj dan "rodjenja". Nakon izvjesnog razgovora, doznajemo da su Adam i Eve zapravo muž i žena koji periodično žive odvojeni. Kad su shvatili da je ponovno vrijeme da se vide, Eve posjeti Adama u Detroit, a nakon nekog vremena pridruži im se i vidno nepoželjna mladja Evina sestra Ava, takodjer vampirica(Mia Wasikovska), koja donese pomutnju u njihov idiličan usamljenički, umjetničko-filozofski život.
Prvo što vam moram kazati, iako onim upučenijim u Jarmuschov opus to vjerovatno nije ni potrebno, je da zaboravite SUMRAK sagu, BLADE, UNDERWORLD slično vampirske inačice, jer ovo je jedan puno osobniji uradak. Naime Jarmusch se odlučio preokrenuti trendi-hipsterski-moderni koncept vampirskog žanra i dati mu puno intimniji, ili možda bolje kazano realniji ton, što je i uspio, jer u jednom trenutku doista smetnete s uma da gledate film o vampirima a ne o nekakvom pomalo neobičnom paru s "čudnim navikama" i zanimljivim razgovorima. I upravo ti razgovori su, iako minimalizirani, pravi biser filma, koji veoma otvoreno upirom prste u ljudsku rasu, ili "zombije", kako ih naziva Adam, koji su uspijeli uništiti najvažniji dar koji smo dobili na raspolaganje, maštu, odnosno hrabrost, da se ta maštanja ponaosob sprovedu u djelo. Ima tu još predivno suptilno ukomponiranih filozofskih postavki koje funkcioniraju idealno i veoma osudjujuće, da ne kažem aktualno s trenutnim načinom života na Zemlji kao što je konstantno omalovažavanje znanstvenika, umjetnika i njihovih radova, osuda tehnološkog komunizma koji je totalno preuzeo kontrolu u svijetu, ne shvačanje koliko je voda zapravo bitan faktor naše same egzistencije na Zemlji i svakodnevno debilno zanemarivanje te činjenice i još mnogo toga. Osim toga, Jarmusch je htio prikazati dvije strane istog novčića, s jedne strane imamo Adama, "staru dušu" umjetnički nastrojenu, veoma introvertiranu, mišljenja da se iz količine gluposti s kojom smo svakodnevno bombardirani, možemo izvuči samo smrću(koju ironično on ne može "dobiti" osim samoubojstvom), dok je druga strana istog novčića, Eve, ništa manje umjetnička i stara duša, koja je shvatila da na svijetu postoji toliko toga što ti može odvratiti pozornost od te zarazne gluposti, prijateljstvo, ljubav, umjetnost, naizgled male radosti, i da se upravo za takve stvari, i kroz takve stvari, može postiči kakva takva kvaliteta života. Zanimljiv je i nenasilni, pomalo spiritualni, hedonistički način hranjenja ovih vampira, gdje odabiru teži, ali evolucijski svrsihodniji način, oni naime kupuju krv, i ne zadiru svojim očnjacima u slabija ljudska bića, kao da time žele pokazati da su puno evoluiraniji od nas, jer svi znamo kako i na koje sve načine ljudi svakodnevno, kako fizički, tako i psihički "zadiru očnjake" u slabije od sebe. No, iako veoma osudjujuč prema slavi, mainstreemu i svega vezanog za to, ponajviše u jednoj sugestivnom dijalogu; (Adam: "kako cura dobro pjeva", Eva: "zagarantirana joj je slava", Adam:"ajme stvarno se nadam da nije, previše je talentirana za to"), Jarmusch prikazivanjem zamjene novca za krv, kao da želi ukazati, da taj novac, iako prljav i beznačajan, da ne kažem zao, opet igra veoma bitnu egzistencijalnu ulogu, i bez njega, samo fizičko postojanje mnogih, pa čak i ovih umjetničkih duša bi došlo u pitanje, a tako uzročno posljedično i njihovih djela u kojima svi tako rado uživamo. Ne bih htio pretpostavljati, ali izgleda kao da možda Jarmusch stavlja na pladnju ispriku, ne toliko možda za njega, ali za sve one umjetnike, pa tako i redatelje, koji su kad tad morali prodati dušu vragu, samo da bi mogli raditi ono što vole i u čemu su najbolji. Sve u svemu jedno duboko ostvarenje, sporog ali sigurnog tempa, koje ostavlja dosta prostora za raspravu i osvrte, dok s druge strane,veoma osudjivački i scenski eksplicitno upire prste u prave probleme.
Posted in: 
Posts
