Monday, November 25, 2013
Arnolph
Iako je generalno shvačanje večine, da se Ryan Gosling proslavio zbog jedne od ove dvije činjenice(prva je nastupanje u polularnom Mickey Mouse Showu s Justinom Timberlakeom, druga je osvajanje Oscarovske nominacije za film HALF NELSON), vjerovanja sam da ga je zapravo najviše proslavila jedna afera, točnije osoba vezana za tu aferu. Naime, kada je 2002 godine angažiran za sporednu ulogu u filmu UBOJSTVO PO BROJEVIMA, stupio je u romantičan odnos s glavnom glumicom Sandrom Bullock, koja je po kuloarima poznata kao žderačica muškaraca a i kao jedna od najutjecajnih ako ne i najutjecajnije glumica u Hollywoodu. To mu je, ili točnije ONA mu je otvorila daljnja vrata Hollywooda kroz koja je on sigurno i zamjetno prošao, prvo s sleeperom BILJEŽNICA(NOTEBOOK) koja ima svojevrsan kultan žanrovski status, pa metafilmski i u "životu romantike" ako to tako mogu nazvati, pa zatim i s hvaljenim dramski ozbiljnim ostVarenjem HALF NELSONOM, koji mu je pribavio i Oscarovsku nominaciju. Njegove daljnje projekte je krasio svojevrsan simptomatični pristup filmovima, u kojima je gradio kult i sad već prepoznatljivi "šutljivi, privlačni, tajanstveni, problematični fatalni dečko" nastup(DRIVE, TAJNI I LAŽI SAVRŠENOG ZLOČINA, BLUE VALANTINE, ONLY GOD FORGIVES i recentni THE PLACE BEYOND THE PINES) dok je realno imao samo par izleta u isključivo komercijalne vode s filmovima kao što su SLOM, TA LUDA LJUBAV i GANGSTERSKI ODRED. S druge strane Bradley Cooper nije imao tako lagan, ili da kažem sretan zvijezdani put. On se naime dugo godina kalio kroz renomirani Actors Studio, gdje je brusio svoj glumači talent kroz tri godine studija. Dok je studirao, usput je nastupao u B filmičima i serijama, uglavnom u sporednim ulogama. Kada je završio studij, preselio se u Los Angeles ponajviše zbog stalnog angažmana u seriji Alias, i usput odradjivao redom sporedne uloge od kojih mu je najpoznatija ona u LOVCIMA NA DJEVERUŠE. Onda je stigla njemu prijelomna 2009 godina u kojem je nastupio u svijetski poznatom hitu MAMURLUK i od tada mu naravno ništa više nije bilo isto. Odavna nije jedna takva komedija iznjedrila tako veliki uspjeh, da su svi vezani za projekt postali instant svijetske zvijezde. Poslije toga je uslijedila titula Sexiest Man alive by People magazin, komercijalna uloga u A-TEAM, nastavci MAMURLUKA(koji su redom zgrnili masu novaca), solidni SAVRŠENA FORMULA(LIMITLESS) u kojem je ekran dijelio s svojim uzorom De Nirom i još jedna kreativna prekretnica s filmom U DOBRU I ZLU(SILVER LININGS PLAYBOOK) koja mu je pribavila Oscarovsku nominaciju u kategoriji najbolje uloge. Upravo su ovo dvoje "opisanih", glavni protagonisti u recentnom ostvarenju redatelja/scenarista Dereka Cianfrancea(BLUE VALANTINE), THE PLACE BEYOND THE PINES, koji je sugestivno u nas preveden kao GRIJESI OČEVA. Film počinje s Ryan Goslingom u ulozi Luka, privlačnog no problematičnog motociklistu/kaskadera, koji ima djete s Rominom(Evo Mendes) no nema s njom klasičan "obiteljski odnos" jer mu ona nije ni rekla za to dijete. Kada doznaje da je postao otac, a ne želeči biti kao svoj otac, koji ga je napustio i razočarao, Luke se upusti u seriju kradji banaka, sve dok se pri jednoj pljački ne precijeni i završi u potjeri s mladim nadobudnim plicajcem Averyom(Bradley Cooper). Ima tu još podosta radnje, koja je vremenski podijeljena na tri faze, no stvarno je nije svrsihodno otkrivati zbog potpunog uživanja u filmu koji ima svojevrsan efekt dramskog odmotavanja, s tendencijom k napetom klimaksu. Uvijek sam tvrdio kako je najbolja kombinacija kada je scenarist ujedno i redatelj, jer tada se točno osječa pravo vodjenje i smjer filma, koji posjeduje i recentni film. Iako trajanja od skoro 2 i pol sata, film u niti jednom trenutku ne udje u fazu dosadnog i nezanimljivog, ponajviše zbog veoma potentnog emocijama nabijenog scenarija. Režija je minimalistična, bez previše ekperimentiranja, koja dopušta glumcima da pokažu ono najbolje od sebe, što su oni naravno i napravili. Ryan Gosling kao šutljivi, tajanstveni, problematični tip je kao na domačem terenu, dok je, bar meni, pozitivno iznenadjenje savršeno odradjena uloga Bradleya Coopera, za koju je puno prije zaslužio Oscarovsku nominaciju, nego za meni prosječni i preglumljeni U DOBRU I U ZLU. Ostatak glumačke postave je obavio odličan posao bez iznimke(Eva Mendes, Ben Mendelsohn, Amory Cohen, Rose Byrne, Dane DeHaan, Bruce Greenwood), dok je Ray Liotta, još jednom pokazao koliko dobro, u malo vremena, može ostaviti dojam pokvarenog đubreta. Napisao sam na početku recenzije "sugestivno preveden u nas kao GRIJESI OČEVA" jer film se upravo dotiče svojevrsnog nasljednog utjecaja odsutnosti, ili prisutnosti očinske figure tijekom odrastanja, i pri tom ne mislim samo na onu fizičku prisutnost, nego na onu puno važniju, emocionalnu. Redatelj Cianfranco se ne libi davati opaske i sugestije, što je veoma hrabro od njega. On naime sugerira izmadju ostalog, koliko su zaista nepotrebni u našim životima, oni očevi, koji nisu sredili ni svoje živote, dok osudjuje i one druge koji su fizički tu, ali ih emocionalno nema. Suptilno hvali figure očuha koji se trude, pokušavaju, razume i tu su za svoje "sinove", dok pomalo pesimistično na samom kraju naglašava jednu neosporivu činjenicu, da krv nije voda.. samo problem je što je to nekad dobra, ali nekad i jako loša stvar.
Posted in: 
Posts
